JIG NA POVRŠINSKOJ PANULI

7 min read

PRM / Broj 11 / Siječanj / Veljača / Ožujak / 2016.

Pao mi je mrak na oči. Već vučemo moje dvije panule, sad on upada s trećom koja je na upredenici, ako se to sve spetlja gotovo je. Pokušavam ga odgovoriti čisto jer sam uljuljan u svoje navike i ne da mi se izlaziti iz konzerve, ali on se ne da, navaljuje. Serviram argumente protiv, on vraća nazad kao Goran Ivanišević…

Piše: Milan Maleš
Foto: Marko Vodanović

Cijelu ovu priču mogu zahvaliti svom povremenom drugu na brodu, mladom pulenu Vicku koji je neopterećen troškovima, bez primisli o ekonomskoj opravdanosti izlaska na more još uvijek spreman eksperimentirati u stilu pravog sportskog ribolovca i koji vječito izvodi neke kerefeke svaki put kad ga uzmem na more. Tog puta je navalio da bi on pustio jig sa svog štapa za shore jigging u vožnji i vukao ga kao panulu. Pao mi je mrak na oči. Već vučemo moje dvije panule, sad on upada s trećom koja je na upredenici, ako se to sve spetlja gotovo je. Pokušavam ga odgovoriti čisto jer sam uljuljan u svoje navike i ne da mi se izlaziti iz konzerve, ali on se ne da, navaljuje. Serviram argumente protiv, on vraća nazad kao Goran Ivanišević. -„Što ćeš ako se taj jig rotira, uništit ćeš upredenicu. – Neka ju uništim, stara je i svejedno ju mislim promijeniti. – Nemam rod holder za tvoj štap. – Nema veze, držat ću ga u rukama. – Nećemo biti legalni, na jednu dozvolu idu dvije panule. – Ponio sam i ja dozvolu, možemo još dvije. – Ajde dobro, stavi taj štap u more.“ Predajem se izmoren moleći Boga da se njegova panula ne susretne s jednom od dvije koje već imamo u moru. Stavlja Kanji jig od 40 g s malom trokukom na kraju, pušta ga u more i viče: – „Riba!“ Zezaš me! Vrag nije ni pustio, a već ima ribu. Mali luc!

Dovlači ga do broda ali u finalu mu spadne. Nastavljamo s tri panule i opet griz na njegovu. Ovaj put finalizira, opet mali luc. Nakon toga dupli griz, jedna moja panula i njegova. I tako dalje… Mislim da je taj dan dobio više grizeva na svoj štap nego ja na svoja dva, ali dobar dio riba je izgubio po mom mišljenju zbog male trokuke udice. Upredenica se uvrnula do granice neupotrebljivosti. Ok, priznajem mu da jig na panuli dobiva grizeve, ali dugoročno nije moguće loviti na način kako je on to danas radio, treba prilagoditi ostatak pribora da se ne gube ribe i ne uništi struna. Odlučio sam razraditi ideju i testirati jig na panuli kako spada. Prvom prilikom u Splitu sam uzeo nekoliko jigova od četrdesetak grama, takvi su zapravo odgovarajuće veličine varalice za ribe koje susrećem ovdje, nije mi bila bitna težina. Cilj mi je bio pronaći jig i montažu koja će se što manje rotirati prilikom povlačenja, ali nemoguće je predvidjeti tu fiziku prije stvarnog testa u moru. Ipak jigovi nisu predviđeni za povlačenje nego za jiganje. Uzeo sam jedan simetričan jednostavne forme dugo prisutnih pilkera i jedan za slow pitch koji je sve samo ne simetričan. Protiv spadanja riba ću se boriti jednom malo krupnijom single udicom umjesto trokuke. Uslijedili su brojni izlasci na more i ugađanje pribora. Krasna jesen, dosta stabilnog vremena, bonace s polu oblačnim nebom… kao po narudžbi. Za mene jesen znači luc i lignja. Svako poslijepodne sat-dva panule za luca i onda na lignje. Svaki put ugodim koji detalj na panulama. Pošto je jig teška varalica, panula sa jigom mi je dublja/kraća (dublja kod površinskih panula znači metar pod površinom) pa sam upotrijebio kraći štap tipa boat dug nekih metar i pol snage 12 lbs. Takvim sam inače vukao voblere dubokoronce koje sam nekoć koristio za dublje/bliže panule.

Uvijek volim imati jednu dublju/kraću panulu na kraćem štapu i jednu pliću/dužu, recimo sa silikonskom lignjicom, na dužem štapu. Na roli je količinski monofil fluorescentno žute boje za bolju uočljivost i snalaženje kod duplog griza. Predvez prozirni monofil. U nastojanju da smanjim uvrtanje montirao sam vrtilicu sprijeda na jig pomoću split ringa, ali ne treba gajiti iluziju da ona može u potpunosti riješiti taj problem. Što se tiče udice, htio sam nabaviti in line udicu predviđenu za varalice, međutim, nisam uspio pa sam od standardne udice za jigging veličine 3/0 napravio jednostavan assist i montirao ga na rep varalice. To je u principu postav koji je evoluirao kroz nekih mjesec dana panulavanja luca i pokazao u najmanju ruku jednake rezultate kao panula s voblerom ili silikonskom lignjicom, ako ne i bolje. Osim luceva dobio je nešto lokardi, trupaca i par lampuga. Sve divno, ali ni u jednom od tih ribolova nisam fotkao, a sezona luca je na izmaku i treba odraditi jedan službeni lov da se dokumentiraju nove spoznaje.

Teško do fotografa

Uloviti nekog da fotka teže je nego uloviti zubaca i takva prilika se ne propušta pogotovo na dan od bonace s polu oblačnim nebom kad znam će luc raditi, čak i ako sam bolestan s temperaturom i na antibioticima. Odlučio sam odraditi taj ribolov makar mi bilo zadnje. U posadi je novopečeni ribolovni entuzijast Frane da diže ribe i Marko iza fotića tako da ja ne moram raditi ništa osim voziti brod, ako i to uspijem u stanju kakvom jesam. Plan je napasti luca dva sata prije sutona i odmah potom kući u krevet. Za ovu priliku montirao sam jigove na obje panule. Po dolasku u zonu odmah griz na kraću panulu. Frane se hvata štapa s ribom i započinje borbu, a ja namatam drugu panulu i to mahnito za slučaj da je još koji u blizini. Bum!

Udara i meni u namatanju. Imamo dupli griz. Uživamo. Ribe idu čas lijevo čas desno, prebacujemo štapove jedan ispod drugog da se ne ukrste strune. Upravo zbog ovoga motam fluorescentno žuti monofil za glavnu strunu. Držim svoju ribu dalje dok Frane ne finalizira i u tom odlaganju mi spadne. Nema veze, bar je on svog ulovio i imamo prvog luca dana. Nastavljamo dalje. Pičimo pet-šest milja, jigovi dobro podnose brzinu za razliku od voblera i to mi se sviđa. Desetak minuta i opet griz. Frane ga odrađuje. Nakon toga opet dupli ko i maloprije, prvo na kraću panulu, a onda i na dužu u namatanju. Ovaj put njemu spadne, a ja finaliziram. Ne pogađa nas taj ispad, igramo se, uživamo, ionako dobivamo griz svako malo. Riba me razbistri i zaboravim na groznicu, ali za par minuta opet se vrati. Panulati luceve pod temperaturom… zapravo ići na more pod temperaturom nije nešto što bih preporučio bilo kojoj normalnoj osobi. Uglavnom, kroz sljedećih nekoliko krugova dižemo još par komada čega se sjećam blijedo i u bunilu. Znam da smo na kraju i Marku namjestili jednog da i on doživi to o čemu je bila riječ. Idućih par dana nije me vidjelo sunce, sjedi kući i liječi se. Sve u svemu, ove jeseni sam isprobao nešto novo, jig na panuli i to radi. Ne samo da radi nego radi odlično. Da, uvrće strunu, ali nije strašno ako je monofil, upredenicu bi pak uništilo. Na kraju je ispalo da asimetričan jig za slow pitch manje uvrće od simetričnih. Definitivno bih preporučio single udicu, a ne trokuku, što je moj stil kod svih varalica. Jednostavan assist na repu varalice, krupna udica da je šira od jiga i to je to. Jigovi podnose širok spektar brzina povlačenja pa dobro funkcioniraju u tandemu s drugim varalicama. Ja sam ga nakon ovog eksperimentiranja ostavio na kraćoj panuli, na dužoj držim silikonsku lignjicu i šibam šest milja bez sumnje da varalice to neće podnijeti.

Znam da sam već dosadan s panulavanjem luca, ali to je meni bio i ostao jedan od najdražih vidova ribolova…

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana