Lampuge stižu
5 min readPRM / Broj 25 / Srpanj / Kolovoz / Rujan / 2019.
Ima li što zabavnije nego promatrati jato tirkizno-zlatno obojenih lampuga kako jurišaju na vašu varalicu pokušavajući je zgrabiti na samoj površini…
Piše: Ivo Begović
Nekad iznimka, a sada pravilo, lampuge nas već više godina posjećuju već početkom kolovoza i ostaju u priobalju i oko otoka sve do početka zime. Nisu to velike pučinske lampuge kakve ćete sresti na otvorenom moru srednjeg i južnog Jadrana, ovo je priča o brojnim jatima koja se odjednom stvore haračeći i hraneći se sitnom ribom, lignjama i iglicama čak i vrlo blizu obale. Najčešće ih srećemo u prolazima sa jakim kurentom, oko kaveza za uzgoj ribe, sa vanjske (južne) strane otoka…
Vrhunska sportska riba
Iako ih se odlično može loviti na žive mamce panulom ili čak „A volo” uz hranjenje komadima srdele pravi sportski užitak lampuga donosi isključivo kod ribolova varalicom i lakim varaličarskim priborom. Većina lampuga koje dolaze u brojnim jatima su ribe teške od kile do dvije pa i pribor treba biti prilagođen očekivanoj lovini. No krenimo redom…
Gdje ih potražiti
U uvodnom dijelu već sam spomenuo neka od mjesta koja redovno posjećuju. No, uvijek treba znati da su to brze pelagičke ribe koje se brzo premještaju u potrazi za hranom. Fascinantno je da je njihova pojava izuzetno nagla. Kao da odjednom velika količina nahrupi u Jadran i razdijeli se u manja jata kako bi što bolje pokrile teren. Naime prošle godine su se praktički u istom tjednu pojavile kod Šibenika, na zapadnoj strani Dugog otoka, na južnoj strani Ugljana, Iža i Paga te na zapadnoj strani Cresa…, a to su tek dojave koje sam ja čuo od prijatelja i svi su ih počeli loviti gotovo u isti dan.
Znači svako mjesto na kojem ima obilje sitne plave ribe i/ili iglica je njihovo potencijalno lovište. Ono što doslovno obožavaju su plutajući objekti u sred mora. Znači kad ih tražite svaka signalna plutača, svjetionik ili bova je potencijalno dobro mjesto. Na južnim morima ih love tako da u more usidre splav ispleten od trske i bambusa pa onda dođu loviti oko njega.
Jato lampuga u stvari i nije preteško pronaći jer ih odaje njihovo karakteristično iskakanje iz mora. Još je impresivnije ako ih vidite kako love iglice. Naime one to rade u grupi, sakupljajući iglice i tjerajući ih da iskaču iz mora. A bome i one iskaču ganjajući ih.
Varaličarski pribor
Lampuge ponekad znaju biti izuzetno agresivne i napadati doslovno svaku varalicu koju im bacite. No već nakon par prevarenih, jato koje vam do barke prati svaku ribu (što je vrlo karakteristično ponašanje) koju ste ulovili postaje svjesno opasnosti i postanu mnogo opreznije. Pribor treba dakle zadovoljiti dva uvjeta. Prvi je da nam mora omogućiti da ribu bez problema zamorimo i izvučemo, a drugi da je dovoljno fin da varalicu možemo daleko baciti ako se jato odmakne od nas. Preporuka su štapovi dužine 2.4 – 2.7 m težine bacanja 10-40 grama. Moram naglasiti da ne volim štapove koji su prebrzi. Varaličarski štap kojem špica nimalo ne radi pri zabačaju obično će u zraku uzrokovati okretanje voblera i ostalih tvrdih varalica i sam zabačaj će biti kraći, a varalica često zapetljana i prije nego padne u more. Umjesto toga uvijek biram štapove koji „imaju dušu”. To znači da im se vršni dio pod težinom varalice u zabacu povije i katapultira varalicu dok srednji i donji dio štapa moraju biti brzi radi lakše prezentacije (čitaj twitchanja). Pri odabiru varaličarskog štapa uvijek razmišljajte koje varalice ćete njime zabacivati i kako ih mislite prezentirati. Ako štap može odraditi ono što ste zamislili – kupite ga.
Za ovaj ribolov trebat će vam i brža varaličarska rola veličine 3000 ili 4000 (po Shimanu). Važno je naglasiti – brža. Naime ove brze ribe nekad najbolje reagiraju na vrlo brzo vođene varalice uz mnogo twitchanja i bljeskanja. To sa sporom rolom jednostavno ne možete odraditi.
Na rolu obično motamo osmeronitnu upredenicu po japanskim oznakama PE0.8 ili PE1.0 sa obaveznim fluorocarbonskim predvezom debljine 0.30 mm. Tanje od ovoga ne bih preporučio jer lampuga ima sitne oštre zubiće. Varalicu obično rijetko proguta ali…
Varalice
U ovih par godina od kad se intenzivnije zabavljamo loveći lampuge primijetio sam da one u stvari nisu izbirljive ni na boju ni na veličinu varalice. Čak im ni rad i prezentacija nisu presudni.
Ponekad će jednako dobro napasti žestoko vođeni twitch vobler ili silikonac na jih glavi kojeg ste pustili da tone na napetoj struni bez dodatnih pokreta. No isto tako primijetili smo i da vrlo brzo uče. To znači da ako npr. prvih par primjeraka iz jata ulovite na poper i nastavite jednako loviti ostale ribe će ga samo pratiti i kuhati iza njega. Promjena na veći ili manji poper obično opet donese napade. Kad to ispucate pokušajte provući silikonac na lakšoj jig glavi (5-10 g), a kad i to počnu zaobilaziti krenite na zare…
Walk the dog akcija ili samo brazda po površini mi se čini kao jedno od najboljih riješenja jer zbog mreškanja mora i loma svjetlosti lampuge vrlo teško otkrivaju prevaru. A naravno kao i sve grabežljivice izuzetno vole napasti sve što se kreće a manje je od njih.
Eto vrijeme lampuga je pred nama. Siguran sam da ćete ih sresti na moru i krajem ovog ljeta ili će vam prijatelji reći gdje ih je vidio-ulovio. Njihovo vrijeme traje sve dok se more ne počne hladiti. Zbog toga je pred nama mnogo zabavnih ribolova. I još samo za kraj – lampuga je fina riba za jelo (osobitro ako je iskrvite) ali ne morate baš svaku uzeti. Kad budete uživali u njihovim drilovima i iskakanjima sjetite se da će vam one zabavu prirediti i sutra. Pustite koju…
