Lov hobotnice na raka
3 min readPRM / Broj 25 / Srpanj / Kolovoz / Rujan / 2019.
Iako u načelu vrlo jednostavan, čini se prilično zapostavljen među nama ribolovcima – lov hobotnice…
Piše: Praktični Ribolov
Iako su o lovu lignje i sipe napisane na tisuće članaka i pokoja knjiga čini se da naš najveći glavonožac – hobotnica, mitsko stvorenje sa osam krakova i nije tako popularna među sportskim ribolovcima. Mnogi znaju kako se to radi ali ne prakticiraju, a mnogi bi htjeli probati ali ne znaju kako. Odlučili smo objaviti jedan mali txt sa kratkim uputama i potaknuti vas da probate uloviti ovu morsku „neman”.
Jednostavan pribor
Jedini sportski način lova hobornice je povlačenje silikonskog raka na tvz. sanjkama. Sanjke su konstruirane tako da osim jarko obojene plastične pločice (obično je roza ili bijela) na svom gornjem kraju imaju dvije velike udice bez kontrakuke i mjesto te sistem za kvačenje silikonskog raka dok na donjem kraju imaju olovni uteg. Ovo olovo omogućava da sanjke na dno uvijek padnu u uspravnom položaju. Neke sanjke (poput DTD-ovih na slici imaju još i komad lanca koji pri povlačenju po dnu zvecka i presijava se dodatno animirajući hobui na napad.
Raka se obično montira na debeli najlon 0.80 – 1 mm. Treba vam oko tridesetak metara. Sve zajedno se namota na veliko motovilo i spremni ste za lov.
Sa obale
Hobotnice vrlo često prilaze obali u potrazi za rakovima koji su im omiljeni plijen. Vrlo često vidjet ćete domaće kako u svitanje obilaze lokalnu lučicu sa motovilom i rakom u rukama. Oni obično ne bacaju raka uzaludno nego hobu traže okom i kad je vide obično je i pokupe sa sanjkama koje provuku kraj nje.
Naravno možete i nasumično bacati raka i pretraživati izgledan teren tako da se za svako sljedeće bacanje pomaknete za par metara. Hobotnica ako je u blizini obično ne propušta priliku da se baci na raka.
Iz barke
Lov iz barke često je produktivniji jer se obilazi mnogo više terena, a i lakše je vući raka dok polako plovite nego ga zabacivati i vući rukama. Ploviti treba sporo, obično jednu do jednu i po milju. Treba pratiti teren ako je to moguće tako da se gađa prijelaz kosine obale u ravno dno. Dubine također treba mijenjati tokom lova i pokušajte pronaći nerko pravilo. Naime primjetili smo da ako jedan dan prvu hobu ulovite na dubini od npr. sedam metara obično ćete i drugu naći na sličnoj dubini.
Odaberite pravi teren
Najbolje je hobotnice loviti na terenu gdje ih niko ne lovi (haha kakva dobra misao…). Naravno da je djevičanski teren gdje nitko nije provukao raka (ili prošao sa ostima) mnogo bolji nego teren koji je svaki dan napadnut. Jer hobe se love i ostima i vršama i mrežama… Tamo gdje je takvih alata manje – šanse su vam mnogo veće. Najbolji tereni su obično oni sa mnogo kamenih grota prošaranih poljima posidonije i pijeska. Obično se najbolje lovi između 5 i 15 m dubine. Naravno da hobotnica ima i pliće i dublje ali to je dubina na kojoj je najlakše prezentirati raka vozeći se polako uz obalu.
Nema taktiziranja
Kad jednom osjetite da se hoba bacila na raka treba je snažno skosnuti- kontrirati da joj se udice zabodu u meko tkivo i zatim je izvlačiti bez taktiziranja. Ako lovite iz barke nemojte stati nego nastavite voziti kako vam hoba ne bi došla pod barku i krakovima se uhvatila za nju.
I za kraj – kad hobu izvučete na obalu ili ubacite u barku – borba s njom tek počinje – uživajte!
