Varalicom na crvenog bandita

PR / Broj 58 / Siječanj / 2013.

Kad je moj frend Edo prošle godine našpinao arbuna sa slugom od 3’’, mislio sam da je to čista koincidencija. No nekako me to kopkalo, jer uloviti arbuna na dubini od jedva dva metra i to usred vrućeg ljetnog dana, nije baš nešto što se događa svaki dan. Znači, ako je arbun u takvim neobičnim uvjetima još k tome i napao varalicu, to je već previše slučajnosti da bi stvarno bila slučajnost – ako arbun pokazuje takvu agresiju u (za njega atipičnom terenu), onda ga ta agresija sigurno karakterizira i u dubljoj vodi koja mu više odgovara. Neko sam vrijeme razmišljao o nekom pokušaju jiganja arbuna u dubini iz čamca, no kako nemam čamac, ta je ideja nekako pala u zaborav…

Piše: Denis Savretić

Prvi je došao slučajno

Skoro pola godine kasnije stojim na obali i zabacujem slug od 3’’ na glavi od 3 grama i pretražujem pješčano dno na granici svjetla i sjene, gdje obalna rasvjeta pada na vodu, pokušavam prevariti brancina. Zima je, noć, temperatura jedva da je u plusu, puše bura – savršeni uvjeti za biti doma, pa niti nemam nešto puno entuzijazma. Iznenada kvrc po varalici! Kontra i u čudu vadim arbuna sa školski zabijenom jig glavom u ustima. Nije nešto velik, ali bogme arbun je i očigledno je napao silikon, udica mu nesumnjivo viri iz usta. Odmah mi sijeva kroz glavu onaj Edin arbun – jer ovaj je isto zagrizao na dubini od jedva dva metra, iako usred noći, za razliku od onog koji je zagrizao usred dana. Udario mi je u trenutku kad je silikon nakon snažnijeg cima udario u dno i vjerojatno podigao oblačić pijeska. Zaintrigiran ulovom, razmišljam postoji li ikakva šansa da ga ponovim, ali ciljano. U startu isključujem poziciju gdje lovim, jer vjerujem da je i onaj Edin arbun, skupa s mojim, samo zalutao u tako plitku vodu i da to definitivno nije mjesto gdje bih ga tražio.

Malo dalje postoji mol na čijem je kraju dubina preko osam metara, dno mu je kombinacija pijeska i mulja, prošarano pokojim kamenom i idealno za arbuna! Odlazim tamo, montiram sluga na glavi od 7 grama da brže dođem do dna i započinjem s privlačenjem koje mi se učinilo najlogičnijim – serijom snažnih trzaja i malo duljih pauza tjeram sluga da bijesno odskače od dna i isto tako bijesno udara natrag u dno, prilikom čega podiže oblačiće mulja i pijeska, a mirovanjem između pauza omogućava eventualnom arbunu da ga prouči i pokupi u prolazu. Nisam ni pet puta zabacio kad me totalno iznenadio snažan udarac u trenutku dizanja silikonca – udaram kontru i nakon kratke borbe vadim još jednog arbuna istovjetnog onom kojeg sam maloprije ulovio! Odmah javljam Edi da sam našpinao više arbuna nego on (tek toliko da ga probudim jer znam da spava) i počinjem si u glavi kombinirati kako bi bilo lijepo kad bih ovu zanimljivu ribu stvarno mogao ciljano loviti na varalicu.

Utvrđivanje gradiva

Nakon par dana ponovo sam na vodi, dolazim točno u zoru i pokušavam uloviti brancina, dok plima polako prelazi u oseku. Lovim u srednjem sloju gdje bi se brancin sad trebao nalaziti, no nakon dva sata lova bez ikakvog događanja, zaključujem da mogu odustati – ionako je već palo u oseku, a i razdanilo se. No meni se nekako ne da doma, a i ne znam što da lovim sad usred zime. Razmišljam da probam uloviti oradu na Sandworma, no kako je, unatoč zimi, ovdje još prisutna zdrava populacija minijaturnih špara, unaprijed odustajem. Ideja se nameće sama od sebe – idem opet probati ciljano na arbuna. Pomičem se prema potezu gdje je dno pješčano – muljevito, montiram sluga na glavi od 5 grama i zabacujem ga koliko ide. Brancina sigurno neću uloviti, šaruna ove sezone uopće nema, većina ribe se povukla nekud u dubinu – u principu niti ne mogu uloviti ništa osim arbuna. Uvjeren u uspjeh, počinjem loviti kao i onu noć, serijom oštrih trzaja i malo duljih pauza. Prošlo je desetak minuta praznog mahanja i onda repriza kao sa zadnjim arbunom: u trenutku kad sam cimnuo silikon sa dna, ovaj je jednostavno stao i arbun je zapumpao natrag u dno. Kontra, malo guštanja u drilu i arbun je vani, silikonac uredno u ustima! Sretan sam kao dijete i istog trena zabacujem natrag na isto mjesto u nadi da je dolje cijelo jato arbuna! Nažalost, nije bilo, ali slijedeći je arbun bio niti dvadeset metara desno, udario je silikon čim je ovaj dodirnuo dno! Pomičem se dalje, zabacujem u lepezi i nakon par minuta opet udarac koji fulavam. Bacam na isto mjesto, udarac, vadim arbuna. Nisu u jatu ali pogodio sam teren gdje obitavaju i vrte se, a izgleda da im je skakutanje sluga itekako primamljivo! Nakon još nekoliko nerealiziranih udaraca odlučujem da je dosta za danas. Dokazao sam si da je arbuna moguće ciljano uloviti na špin i odlučujem naredna dva mjeseca, koliko ostajem na moru, posvetiti malo više pažnje ovoj zanimljivoj ribi, kako bih pohvatao neka pravila i omogućio si još uspješniji ribolov. Pa, evo što sam naučio…

Sve je u lokaciji

Mislim da nije potrebno spominjati koliko je besmisleno ciljano loviti neku ribu na terenu gdje te ribe nema. Ja sam recimo u startu imao sreću, jer teren gdje često lovim brancine zbog specifične konfiguracije dna itekako odgovara i arbunima, a to znam iz prve ruke jer sam ih tamo često lovio na postavu. Riječ je o zanimljivoj kombinaciji mulja, kamenja i pijeska, a to je vrsta dna koje se često nalazi na mjestima gdje postoji stalan dotok slatke vode. U mom je slučaju riječ o mnoštvu vrulja i jednom omanjem potoku koji se ulijeva u samom dnu zaljeva. Koliko sam skužio, arbuni su u priobalnom pojasu dosta vezani uz izvore slatke vode, jer sam ih samo na takvim mjestima nalazio na dubini manjoj od desetak metara – to se naročito odnosi na zimske mjesece, kad se arbuni svugdje povlače u dubinu. U svakom slučaju, ribolov je u potpunosti besmislen ako dno ne odgovara predispozicijama ove ribe, tako da je najbolje krenuti od nekih iskustava stečenih lovom na postavu, tj. usmjeriti se na terene gdje smo već nekom prilikom ulovili arbuna na neki prirodan mamac. Uglavnom će biti riječ o pjeskovitim ili blago muljevitim dnima, a puno rjeđe o grubom i kamenitom dnu. U svakom slučaju, na grubom kamenom dnu ne možemo jigati, jer bismo više zapinjali nego lovili. Izvori slatke vode su najbolji orijentir, a mnogo pomažu i lukobrani ili molovi koji izlaze daleko ne vodu, čisto zato što nas fizički približavaju lovnoj dubini. Pod lovnom dubinom naravno mislim na dubinu gdje se u danom trenutku arbuni zadržavaju, a ta dubina ovisi od mjesta do mjesta i može varirati od svega par metara pa do nekih bijesnih dubina od 100 i više metara, gdje ih po zimi ljudi love na parangale. No u kontekstu obalnog varaličarenja, lovna dubina varira od nekih 6-12 metara, zavisno o samoj poziciji i konfiguraciji terena. Ponekad arbun zna biti i u dosta plićoj vodi, a bogme i u puno dubljoj – no u dubljoj vodi je ribolov dosta otežan, pa se niti ne isplati loviti na varalicu.

Izbjegavanje sitniša

Postoji još jedan bitan faktor vezan uz pronalaženje pozicije, a isto tako vezan uz činjenicu da sam arbune lovio baš po zimi – to je naravno koncentracija sitne ribe na dnu. Naime, kad more zahladi, velika većina ribe odlazi dalje od obale i u dubinu, zbog čega priobalje ostaje doslovno sterilno (osim brancina koji su uvijek tu negdje). Iznimka tog pravila leži u pozicijama s dotokom slatke vode, gdje se čak i usred zime nalazi puno veća koncentracija pridnene ribe nego na okolnom terenu. No kada bismo na takvu poziciju došli ljeti, od ribolova ne bi bilo ništa, jer bi gomila agresivne i proždrljive pridnene ribe u času prožvakala silikon spušten na dno i o nekom ciljanom ribolovu ne bi bilo ni govora. Zato su baš ovi zimski mjeseci najprikladniji za pokušaj ciljanog lova na arbune, jer imamo situaciju kad se na danoj poziciji, odnosno, terenu s pritokom slatke vode, arbuni zadržavaju relativno blizu obale, a iako okolnog sitniša ima u nekom broju, to je i dalje puno manje nego u toplijim mjesecima. To nam omogućava izvrsnu selektivnost prilikom lova jer sitne ribe nema dovoljno da unište svaki pokušaj pridnenog ribolova, a arbuna ima dovoljno da maksimalno povećaju šansu za ostvarenje ulova!

Samo agresivno!

Imao sam sasvim dovoljno vremena da razvijem nekoliko teorija o idealnom načinu prezentacije silikonca u svrhu provokacija arbuna i brzo sam shvatio da su sve moje teorije bile totalno krive. Naime, išao sam s uvjerenjem da arbuna privlači kretanje silikona, isto kao što ga i privlači zvuk udarca olovne glave u dno i podizanje oblačića pijeska; u tom sam segmentu bio u pravu. No kako sam percipirao arbuna kao ribu koja nema predatorske nagone grabežljivca, uvijek sam smatrao da bi idealna prezentacija trebala uključivati pauze tijekom kojih bi zainteresirani arbun trebao doći i smazati silikonac koji ga je maloprije privukao svojim kretnjama. Ta mi je teorija totalno pala u vodu nakon jednog iznimno olujnog dana kad je bura razbistrila more i omogućila mi pogled do samog dna. Promatrajući arbuna u napadu, odmah mi je bilo jasno da sam totalno pogriješio – arbun je agresivan u najmanju ruku kao moj inače ciljani ulov brancin, ako ne i više! A mirovanje silikonca na dnu ne samo da neće uroditi napadom, nego će izazvati sumnju i odbiti potencijalno zainteresiranu ribu. Zapravo 100% uočenih udaraca se događalo ili u trenu kad je silikon udario u dno ili u trenu kad je silikonac krenuo od dna, znači, arbun je uvijek napadao varalicu u pokretu. Ako je zainteresirana riba krenula prema silikonu, a ja sam stao s privlačenjem, arbun je odmah stao i iako se zadržao u blizini varalice, više nije pokazao nikakvu namjeru da udari. Poučen tim iskustvom, svoj sam ciljani lov nastavio tehnikom koja se najbolje može opisati terminom snap jigging. Naime, onog trenutka kad sam osjetio da je silikon pao na dno, trzajem iz zgloba podižem varalicu od dna, namotavam višak špage i jigam istog trenutka kad osjetim da je silikon ponovo taknuo dno, znači, sam kontakt jig glave sa dnom svodim na minimum. Amplitude ne moraju biti velike, baš dapače, što su amplitude manje, to bolje, jer lakše isprovociraju arbuna. Bitno je samo da je silikon neprestano u pokretu i da niti sekunde ne miruje na dnu – iako u svakoj sekundi mora biti negdje blizu dna. Udarci su snažni, a arbun varalicu gotovo uvijek gađa u glavu, tako da je realizacija i više nego dobra.

Bitno je da NE mrda repom!

Što se samih varalica tiče, moram priznati da sam u vodu bacio apsolutno svaki silikon koji sam našao u torbi, a neke sam čak i sam napravio, spajajući potrgane ostatke starih silikona. Arbun je iznimno neizbirljiva riba i napao je doslovno sve što sam mu ponudio. Jedino što smatram bitnim je tip silikona – mora biti neka od verzija no action oblika. Uopće ne sumnjam da sam već dosadan s izbjegavanjem klasičnih shad silikona, ali u ovakvom ribolovu za njih nema mjesta, jer jednostavno ne postoji silikon s kojim imamo toliku mogućnost manevriranja i provociranja, kao što je to najobičniji slug i njemu slični oblici. Zapravo sa slugom od 3’’ sam najviše i lovio iz jednostavnog razloga što njih najviše imam, ali lovili su i svi drugi silikoni tog tipa koje sam zabacio u vodu. Veličina od 3’’ mi se pokazala kao univerzalna za ovakav ribolov, s tim da se arbun uopće ne libi napasti i puno veću varalicu – nekoliko komada sam ulovio i na Keitech Shad Impact od 5’’. Što se jig glava tiče, to naravno ovisi o dubini gdje lovimo, kod mene je optimalna težina bila nekih 5-7 grama za lov na dubini oko 8-10 metara.

Nekoliko sam puta iz čiste znatiželje na jig glavu probao montirati krak lignje, čisto da vidim hoće li snažan miris biti efektniji od vizualnog i osjetilnog podražaja koji daje silikon koji skače po dnu. Na moje iznenađenje, rezultat mi je bio ravan nuli, nisam ulovio niti jednog arbuna na lignju. No umjesto arbuna su mi sasvim lijepo grizle male orade, koje inače isto tako znaju skočiti za silikonom, ali samo odgrizaju dijelove umjesto da progutaju, kao arbun. Ista je priča bila sa Sandwormom (Berkley Gulp), arbuni ga uopće nisu doživjeli, ali minijaturni šparovi i male orade ga počupaju u rekordnom roku.

Pribor

Što se pribora tiče, tu nema mjesta kompliciranju. Ja sam lovio s priborom koji inače koristim za lov na brancine, jer arbune sam ionako lovio u pauzi između efektivnih doba dana za lov brancina. Znači, u mom je slučaju svoju ulogu odigrao trodijelni Alps 7-28 g dužine 8’6’’, rola Abu Garcia Orra SX 30, na koju sam namotao Savagear Adrenalin 0.13 mm debelu špagu i dva metra 0.21 fluorocarbona kao predvez. Iako osobno nisam pokušao (jer je moj drop shot štap već pol godine kod frenda, jel da Juho), siguran sam da bi bilo koji drop shot štap izvrsno poslužio za ovakav način ribolova, a relativno sam siguran da bi i neka agresivno vođena drop shot montaža poslužila svrsi isto kao i moja montaža s jig glavom. Naravno, špaga se podrazumijeva kako god lovili, jer je detekcija griza na silikon udaljen 30 metara od obale i potopljen na 10 metara dubine totalni SF ukoliko lovimo monofilom. Ova se riba naravno može loviti i na UL pribor, što osobno nisam probao (i vjerojatno ne budem, a uskoro ću napisati zašto), ali sam siguran da bi bilo veoma zabavno – arbun je iznimno borbena riba koja se bori veoma slično oradi, stalno nabija u dno, trese glavom i ne predaje se do samog kraja, a kako se s obale love prosječno mali primjerci, ne bi bilo nikakvog problema u vađenju istih na UL pribor.

Kolateralni ulovi

U ovom je ribolovu arbun ciljana lovina zato što specifičnost odabranog terena to trenutno omogućava, no to uopće ne znači da je on jedina riba koju ćemo uloviti. Baš dapače, pozicije gdje se zadržavaju arbuni isto tako odgovaraju i brancinima, a često se tu znaju zateći i lice, dok u kasnu jesen i ranu zimu tu plivaju feluni. Ja sam arbune u startu počeo loviti baš zato što obitavaju na istom terenu kao i brancini, ali grizu i van udarnih sati kad je brancin aktivan što mi daje idealnu zabavu u satima kad čekam da se brancin pokrene. No brancin je nepredvidljiva riba i u svakom trenu se može dogoditi da neki stari iskusni profesor od brancina posauga silikonac namijenjen arbunu i iz ribolova napravi show. To se događa rijetko, ali događa se, a nije brancin jedini koji zna priuštiti iznenađenje – ulovio sam i sasvim pristojan broj lica na samom dnu, a jednom mi je stisnuo i gof zbog kojeg sam pretrčao 200 metara prije nego što je potrgao. Zato se nikad nisam spuštao do UL razine – kapitalci uvijek dođu kad ih najmanje očekujem, a ne želim ribu života izgubiti zbog slabog pribora!

Za kraj, zima je ionako dosadna ako ste zagriženi špiner, jer periodi za uspješan ribolov toliko ovise o meteorološkim prilikama i brancinovoj ćudljivosti da mogu proći i tjedni bez ikakvog događanja. Zato je arbun idealna riba za popunjavanje vremena provedenog u praznom hodu, pa kad je već tako dobrodošao gost na udici, budite pošteni pa barem onim najmanjima poklonite život i vratite ih natrag moru!