Noćni špin na moru

PR / Broj 72 / Ožujak / 2014.

U ovo doba godine kada je vrijeme loše a oborite ribe ima malo ili je nema uopće, jedino što možete je okrenuti se nekim drugim “manje atraktivnim” vrstama i krenuti put odabranih pozicija i mnogih bezimenih molova koji se nalaze u zavjetrini, a na koje usput naiđete. Preko dana se u tim mjestima može vidjeti samo slaba aktivnost sitnije ribe, ali daleko važnije je dobro proučiti teren i naći potencijalno dobre pozicije za ribolov po noći jer prava akcija počinje tek s dolaskom mraka.

Piše: Željko Vedernjak

Prvo i osnovno pravilo koje svi zaboravljamo prilikom odlaska na more je da uvijek treba i više nego par puta pogledati vremensku prognozu. Ako puše bura, po iskustvu sa prijašnjih ribolova ili po informacijama koje možete dobiti od prijatelja telefonom ili preko foruma na internetu znate koje pozicije će biti lovne, a na koje se uopće ne isplati otići. Što vam vrijedi odlična pozicija poput Plomina kada u toj uvali za jake bure ne možete niti stajati, a kamo li zabacivati od udara vjetra koji nosi sve pred sobom. Zato treba potražiti alternative poput zaklonjenih trajektnih pristaništa ili rubova luka oko naseljenih mjesta gdje uvijek postoji zaklonjeni lukobran ili pokoji mol sa kojega se može loviti iz zavjetrine. Informacije o vremenu možete dobiti na internetu na stranicama poput našeg DHMZ-a dok odličnu prognozu koja čak prati situaciju iz sata u sat možete dobiti na drugim, stranim sajtovima poput norveškog Yr.no. Ovi Norvežani su toliko precizni da preko njih točno možete planirati od kada do kada će padati kiša i kolikom jačinom i koji vjetar će puhati. Koliku vam to prednost daje pokazao je naš predzadnji odlazak na more kada smo po Yr-u izračunali da imamo odlično popodne i prvi dio večeri za ribolov u Istri u izmjeni jakog juga koje je okretalo na buru. Otišli smo u subotu ujutro i vratili se kući iza ponoći zadovoljni odličnim ribolovom i obilnim ulovom koji bi inače propustili jer je općenita prognoza za vikend bila katastrofalna. Kako brancini i strijelke nisu radile, prepustili smo se guštu lakog varaličarenja koje rijetko kada zakaže, pa čak i u ovo doba godine, kada su ulovi najmršaviji. A što smo lovili? Šarune i škarpoče , uz još par vrsta koje smo dobili na naše varalice onako, usput i na trefera. To i je najveći čar ribolova koji ću vam opisati. Je, gušt je loviti velike ribe, gušt je poslikati se i guštati u ulovima velikih brancina, gofova i ostalih plemenitih i cijenjenih vrsta. Ali što kada zbog vremena jednostavno ne možete izići barkom na otvoreno, a jednostavno ne želite ostati kod kuće? Uvijek postoji alternativa u vidu ribolova nekih drugih vrsta koje nisu toliko cijenjene kao najveći trofeji, ali pružaju jednaki gušt u drilanju i ribolovu kao i cjenjenije vrste.

Što, gdje, kako i kada kad sve zakaže!?

Velik je broj vrsta koje se mogu uloviti na manje varalice a najčešći ulovi su kanjci, pirke, šaruni, iglice, paukovi i manji brancini. U priobalju su još česti ulovi škrpuna, glavoča, vučića a u toplijem periodu godine nerijetko se na male varke zalete i gosti poput ovčice, fratra ili manje orade. Blizu svakog naselja na našoj obali može se naći kakav izdvojeni tihi mol, uvalica gdje se sidre barke lokalnih ribara ili vanjski lukobrani napravljeni od velikih grota kamenja. Sve su to odlične pozicije gdje možemo naći razne vrste riba koje se daju uloviti light spin tehnikom. Sa sobom je dovoljno ponijeti lagani špinerski štap i kutiju sa hrpom malih varalica i krenuli put odabranih pozicija i mnogih bezimenih molova koji se nalaze u zavjetrini a na koje na koje usput naiđete.

Barem to tako zvuči u teoriji koju vam pričaju ljudi u birtiji ili pročitate u starim brojevima ribolovnih časopisa. Stvarnost je malo drugačija. Naime, po danu se light spin tehnikom ribolovac može dobro zabaviti loveći pokojeg škrpuna, glavoče i paukove uz obalu na svim pozicijama duž cijeloga Jadrana, ali prava istina je da za ovaj oblik ribolova morate imati određene smjernice kako bi se nalovili a ne pričali okolo kako je bilo super a u stvari ste ulovili dvije ili tri ribice u cijeli dan i noć. Da bi ulovili ribu u ovo najgore doba godine, morate naći posebnu poziciju koja ispunjava slijedeće uvjete:pozicija sa koje lovite mora biti dovoljno duboka a ujedno i dovoljno otvorena kako bi se migratorne vrste poput šaruna, lokardi i ostalih pučinskih vrsta pojavili na tom mjestu. Naravno, računamo li da želimo loviti škarpoče i ostale vrste poput kokota i drugih vrsta poput arbuna ili velikih glavoča pločara dno ne smije biti jednolično, tj, dosadno. Ako je samo prošarano pijeskom i travom ili muljevito- nemojte tu gubiti vrijeme. Odmah krenite dalje. Bez grota i zadjeva nema niti ribe za loviti, pa makar ti zadjevi ( na žalost) bili u obliku razno razne armature, odbačenih guma i vešmašina i ostalih ljudskom rukom napravljenih zaklona za ribe. Idealne su pozicije molovi na kojima se vrši iskrcaj ribe s plivarica ili kočarica.

Tipičan primjer takve pozicije je mol u Rapcu ili luka Valdibora u Rovinju. Dubina uz rub mola je preko pet metara a dalje od obale i dublje što pruža idealne uvjete i za lov škarpoča jiganjem kao i lov plavica i šaruna prema otvorenijem moru. Još bolje su pozicije oko trajektnih pristaništa poput Meraga na Cresu ili Brestove u Istri gdje su bonus ribe u ovo doba godine velike ušate a uvijek se nađe i pokoji brancin i iglice. Tu morate pripaziti na “kućni red” jer, iako je na dosta mjesta ribolov u lukama zabranjen, na određenim mjestima na Jadranu kapetanija zna malo “zažmiriti” i pustiti sportske ribolovce da slobodno love. Sve je u redu dok god na mol ne istovarite pola auta i počnete smetati ukrcaju ljudi na trajekt ili ribarima koji istovaruju ribu. Po danu tu u pravilu nema prevelike akcije ali zato je noć i te kako interesantna za ribolov.

Silikonske varalice

Silikonske varalice možemo jednostavno podijeliti na one koje se montiraju i vuku s otežanom ili neotežanom udicom. Postoje modeli koji se mogu montirati i uspješno koristiti u ribolovu i na jedan i na drugi način, a zajedničko im je da imaju izduženi i riboliki oblik tijela većeg ili manjeg repa. Varalice s većim i širim repom šire jaču vibraciju i obično ih vučemo na olovom otežanim jig glavama. Varalice manjeg profila i izduženijeg tijela s manjim repićem vuku se puno sporije i s manjim amplitudama štapa prilikom povlačenja. Takve „no action“ varke posebno su ubojite kada je riba sumnjičava i oprezna.

Noćna gerila

Kada smo riješili prva dva uvjeta- dobro vrijeme i poziciju poput prethodno opisanih, vrijeme je da se posvetite ribolovu. Veliku pomoć pruža ulična rasvjeta jer se na svjetlo skupljaju sve vrste planktona a za njima dolaze gavunčići, sitne bugvice i ušate dok se u tami iza njih kriju grabežljivci poput brancina koje se uvijek isplati pokušati prevariti. Takva mjesta kriju jednu malu zamku- nahrupi li horda gladnih ribiča na mol i pogleda preko ruba da vidi da li su brancini u blizini, smatrajte da je ribolov gotov. Riba će vas skužiti i otići u dubinu. Ne dajte se zaj….i, tiho dođite do mola, pazite da vam sjena ne proviri preko ruba, i zabacite silikonce poput Savagearovog Sandeel Sluga ili univerzalnog Slug go-a na laganim jig glavama u mrak. Nemojte ih puštati do dna nego pustite da potonu metar, dva i odmah počnite s povlačenjem. U prvim zabacima se najbolje pokazalo konstantno povlačenje s kratkim pauzama a ako to ne upali, živčano poskakivanje sa silićima na težim jig glavama u pola mora. Ako su brankosi u blizini, griz slijedi u prvim zabacima. Ribu pokušajte izvaditi što tiše i odmah nastavite s ribolovom. Naravno, to je idealni scenario koji ne upali svaki puta.

Često nam se dešavalo da brancini jednostavno bace ignor na naše varke i maknu se u dubinu. E sad, tu do izražaja dolaze oni sa jakim živcima kojima se da čekati trenutak kada će se ti brancini vratiti i početi se opet neometano hraniti. Tako su ulovljeni i brancini sa slika koje možete vidjeti. Nakon što smo ih u par navrata naganjali do iza ponoći i na kraju odustali i legli spavati, Paviću vrag nije dao mira i ponovo ih je pokušao prevariti oko sat vremena prije zore. Nakon prva dva u dva zabačaja, i ja sam se priključio i uspjeli smo prevariti još dva komada u doslovno petnaest minuta koliko su radili. Primali su Sandeelove na jig glavama teškim 5 grama i živčanim vođenjem u pola mora. Taj klik traje vrlo kratko, ali ako ga dočekate, u to kratko vrijeme možete uloviti više nego cijelu prethodnu noć. Od tog frustrirajuće- zanimljivo-teškog i, ipak- izazovnog ribolova, možete se odmoriti loveći druge vrste koje se pojavljuju sa mrakom. Kao riba broj jedan tu je šarun. Ovaj simpatični prožderuh napada sve što mu se učini jestivim a nije veće od njega samog. Osim te, za nas ribiče interesantne osobine, šarun ima još jednu veliku prednost a to je da lovi u jatima. Kako noć odmiče, jata šaruna se pojavljuju bliže obali a jedini problem koji moramo riješiti je pronaći na kojoj se dubini jato trenutno zadržava.

Kao mamac su se najbolje pokazali silikonci poput Berkleyevih nadipanih Sandwormova, Savagearovih Sandeel Slugova veličine 10 cm i Sakurinih Slit Shadova u veličinama do 7,5 cm. Zadnja dva se više ističu odličnim radom prilikom povlačenja ili jiganja dok se Sandworm najviše ističe mirisom koji morske ribe obožavaju. Jedini problem je što ga, uz šarune, ušate i brancine obožavaju i bugve i bokadori koji ga za čas izgrickaju i unište. Uvijek biramo svijetlije boje kako bi bili što uočljiviji prilikom propadanja- bijela ili klasična “silver” varijanta su uvijek prvi izbor. Morate biti svjesni činjenice da se šaruni ne približe obali odmah sa prvim mrakom. Obično im treba sat do dva, a u hladnijem periodu godine i duže da se pojave i počnu primati a pravilo je da se uvijek počnu loviti pri samom dnu. Zbog toga je najbolje krenuti bacati varke na težim jig glavama težine od 5-7 grama.

S njima ćete brže pretraživati slojeve mora i prije stići do dna. Grizevi se najčešće događaju u propadanju varalice a na štapu se očituju kao lagani kvrcaj koji se osjeti na vrhu. Fora je u tome da kada jednom pronađete na kojoj su dubini, odaberete odgovarajuću (lakšu ili težu) jig glavu koja će relativno brzo doći do dubine gdje se jato nalazi, a opet, neće prebrzo proći kroz taj sloj mora. Tu su se odlično pokazale multicolor upredenice koje su označene drugom bojom svakih pet ili deset metara i preko kojih ćete osjetiti svaki, pa i najmanji dodir varke sa ribom ili podvodnom preprekom. Varalicu ne treba voditi prebrzo, ali niti previše jednolično. Ovi silikonci se vode tako da kada zabacite i varka potone do željene dubine, počnete ravnomjerno namatati i povremeno trzati vrhom štapa prema gore svako malo radeći kratke pauze i puštati silikonca da opet slobodno tone. Kada ih pronađete, držite varku na toj dubini i vodite je što sporije radeći kratke trzaje iz zgloba sve dok je ne napadnu. Kada prestanu gristi, to ne znači da su otišli nego su promijenili sloj mora i cijela igra može ponovo početi. Uglavnom se s početkom noći drže dublje a kasnije ih se može loviti i pod samom površinom, čak i na viđeno, jer odaju svoje prisustvo pljuskanjem po površini u napadu na gavune i drugu sitnu ribu. Iako mali, vrlo su borbeni i gušt ih je drilati na lagani pribor.

Neotežani silikonci

Neotežane varalice od silikona i meke gume montiraju se na više načina od kojih svaki ima svoje prednosti u određenim situacijama. Udice kraćeg vrata montiraju se probadanjem glave silikonca. To omogućuje slobodnije pokrete varalice prilikom povlačenja a mana takvog načina montiranja je slaba realizacija prilikom griza. Drugi način montaže radi se sa zakrivljenim „worm“ udicama dugog vrata. Varalica će prilikom povlačenja dobro raditi a korištenjem „wormica“, realizacija griza se udvostručuje. Sa ovako montiranim silikoncima najbolje se lovi na plićim terenima, oko pozicija sa puno konopa gdje slobodna udica može zapeti ili kada riba radi loveći ispod same površine.

Oklopnjaci sa dna

Jedan od meni osobno najzabavnijih ribolova koji uvijek kombiniram dok lovimo na spomenutim pozicijama je i lov škarpoča- “škugora” kako ih mi zovemo. Škarpoči ili škrpuni su nezasluženo zanemareni od većine morskih ribiča.U ribolovu na postavu predstavljaju slučajan ulov koji se najčešće desi ako ste mu zabacili ispred nosa, jer je “lijenčina” koja rijetko aktivno traži hranu. U 99 % slučajeva nepomično leži kraj svoje rupe čekajući da mu hrana sama došeta u usta što se može vidjeti i po njegovoj građi tijela. Kada vidite išarano maskirnu kožu, ogromnu glavu sa još većim ustima i robusno tijelo naoružano bodljama koje strše na sve strane jasno vam je da frajer igra na napad iz zasjede. Na dnu podsjeća na ukopani tenk koji jasno daje do znanja da je opasan i šalje poruku “ne diraj”.

Dobro proučite sliku ovog malog vragolana kako vam ne bi zagorčao život jer se u njegovim leđnim bodljama krije otrov koji je treći po snazi na Jadranu, odmah iza pauka i škarpine. Inače je, moram priznati, vrlo fina papica u brudetu. Lovi se isključivo na dnu i to tako da varalicu spustite do dna i polako ju vučete po pijesku tražeći bilo kakvu prepreku. Ako ne poznam teren na kojem lovim, krećem sa kratkim zabacima uz sam rub mola koristeći slilikonce poput Savagearovog Cannibala dužine 6,6 cm ili Slit Shadowa istih gabarita na okruglim jig glavama težine 5- 7 grama,a ako je dubina i veća, ne libim se koristiti i teže. Kada varka dođe do dna, rad ne treba biti previše živčan, dovoljno je svakih par sekundi jignuti silikoncem po dnu i napraviti kratku pauzu. Škarpoči će najčešće napasti varku dok stoji na dnu a vrlo jaki griz ćete osjetiti tek kada krenete špicu štapa dizati prema gore jer škarpoč brzo grabi plijen i odmah pliva nazad u rupu. Ako niste ulovili škugora u prvih par zabaca, pomaknite se par metara lijevo ili desno i ponovite radnju. Ove ribe nisu previše izbirljive i, ako su u blizini, napasti će varku bez razmišljanja a što su svjetlije i kričavije boje varalica, biti će uočljivije na dnu i prije će je napasti. Fora je u tome da ih jednostavno treba pronaći a jedini način za to je sistematsko pretraživanje terena. Da ponovimo- osim prethodno navedenih varalica, za ovakvo priobalno „oranje“ po dnu, najbolje su se pokazale ribolike silikonske varalice na težim jig glavama a nama su se kao apsolutni hit pokazale razne gumene i silikonske imitacije rakova poput Stormovih, Yamamotovih ili Savagearovih modela. Ako dubina prelazi desetak metara, slobodno možete koristiti glave od 5, 7, 10 i više grama težine kako bi što prije došli do dna a zabačaji i dalje ne trebaju biti predaleki jer se škarpoči obično nalaze uz samu obalu. Ako naletite na težak teren i izgubite nekoliko varalica (što je neminovno na takvim terenima punim razno- raznih vrsta zadjeva), vrijeme je za promjenu taktike. Uopće nemojte bacati varku dalje od sebe nego je ispustite ispod samog vrha štapa i jigajte u mjestu. Nakon minutu, pomaknite se metar lijevo ili desno. Neki iz naše ekipe su bili toliko sistematski u pretraživanju da u nekim lučicama škarpoča više nema ni za lijek i zato nemojte biti pohlepni i puštajte manje primjerke jer je potrebno neko vrijeme da se oporave i drugi škarpoči ponovo zauzmu stare rupe. Iako najčešće koristimo klasične silkonce na jig glavama, lovili smo ih i na Drop shot montaže kao i na Texas rig sa silikoncima montiranima na worm udice sa vrhom skrivenim u tijelu varalice, ali- u pravilu rezultati nisu bili ništa bolji dok smo i dalje gubili varalice u grotama na dnu. To je činjenica s kojom se morate pomiriti i uvijek sa sobom imati dovoljan broj jig glava i silikonaca koji- ruku na srce- inisu preskupi. Kao što ste mogli vidjeti u tekstu i po slikama, čak i u ovo doba godine koje je najsušnije za morske ribiče, uvijek se može dobro izguštati i uloviti čak i u kraćim ribolovnim izlascima. Sve što vam treba je malo volje i kutija s varalicama.

Oko trajektnih pristaništa

Oko velikih trajektnih pristaništa uvijek se nalaze odlični tereni koji obiluju raznom ribom u svako doba godine, pa čak i krajem zime. Prilikom dolaska na pristanište, s trajekta se mogu vidjeti velika jata ušata i bugvi koje se vrte oko ruba broda i pjene koju rade brodski motori. Ispod njih se u ovo doba godine mogu vidjeti lukavci brancini koji lijeno plivaju tražeći kakav zalogaj. Od tridesetak metara od obale, dubina se obično spušta i do preko trideset metara, a na nekim mjestima je i dublje. Tu se standardno dobro love veliki kantari, fratri i kanjci koji čine većinu ulova a nerijetko se na udicama nađu i lijepi primjerci škarpina. Zimi noćni ribolov u pravilu daje puno bolje rezultate. Iz dubine se počnu dizati šaruni i lokarde, šarpuni se počnu izvlačiti iz rupa a brancini koji su po danu praktično neulovljivi, sa dolaskom mraka kreću u lov postajući puno lakša meta.