Odabir lokacije za lov orade sa obale
8 min readPR / Broj 67 / Listopad / 2013.
U početku morskog ribolova sa obale, najčešće se javljaju pitanja gdje ići i kako loviti
Piše: Pero Ugarković
Pripremajući se za svaki ribolov, pitanje „Gdje ići?“ može se nametnuti kao jako teško pitanje. Ako ne znamo puno o lovu orade onda nas muče problemi odabira lokacije kao mjesta na kojemu ne znamo da li je orada učestala. Ako znamo više takvih lokacija onda nas muči problem odabira pravog mjesta za taj dan jer neće na svim mjestima gristi jednako u isto vrijeme. Jasno je da je onima koji imaju velikog iskustva puno lakše jer ako ne radi na jednoj lokaciji onda se premjeste na drugu. Kod lova sa obale upravo je lovaca na orade najviše i danas više nema nekih pretjeranih tajni kod odabira lokacije, okomito postavljeni štapovi, velik broj lovaca, više puta viđena akcija to su jasne naznake da je to mjesto za lov na oradu. Nemojte misliti da ako je velik broj lovaca na tom mjestu da to automatski znači manji ili veći broj orada jer lovci su tu baš zato što čekaju orade koje konstantno migriraju, a ta lokacija im je prirodni put.
Za početnike
Nova generacija lovaca na orade uvijek je željna naučiti koje su to karakteristike lokacije koje ove ribe obožavaju. Već sam u nekim podvodno ribolovnim tekstovima napisao da orade ima svuda od ušća rijeka do strmih i nedostupnih obala. Ima ih i na brakovima i na malim otocima otvorenog mora (na ovim lokacijama ih je manje). Po tome se da zaključiti da koje god mjesto odabrali orada će nam biti lovina. No opet nije svaka lokacija za lov sa obale jednako efikasna jer orade obično na nekim mjestima migriraju češće, neke posjećuju samo kad nisu gladne, a druge samo kada se hrane. Puno početnika prilikom odabira svoje lokacije za oradu razmišlja logički, da se treba udaljiti na što nepristupačniji teren gdje je manje ljudi, no u praksi je situacija sasvim obrnuta. Što smo bliže naselju to je orada više. No lov u divljini je pravi ribolovni doživljaj prilikom kojeg smo udaljeni od svijeta, briga i problema, a u mjestima nam stalno netko prolazi, smeta ili proizvodi buku koju orade ignoriraju ali zato nama ne pružaju ribolovni užitak. Jedno od sigurnih mjesta u divljini gdje će se naći orada su polja posidonije.
Posidonija
Gdje je posidonija tu su i orade, no problem se javlja glede lova poviše polja posidonije. Iako su po mom mišljenju polja posidonije najčešće odmarališta za orade, a ne i hranilišta upravo njihova masovnost na ovome mjestu može dati onu oradu koja se taman odlučila nešto prizalogajiti. Probajte izbjeći zabacivanje na samu posidoniju jer lov poviše polja visoke posidonije je otežan zapinjanjem za travu pa sistem treba biti sasvim drugačiji. Najbolje je za otežanje staviti tirolsko drvce koje ne dopušta zapinjanje. Za lov poviše posidonije obavezno radimo duge predveze, do 2 metra, a također udicu moramo udaljiti od olova bar 50 cm. Iako je nekada posidoniju teško uočiti sa obale, to probajte napraviti na način da obalu pogledate iz veće visine, popnite se na neko brdašce u okolici i pogledajte crne mrlje na dnu koje se pružaju uzduž obale. Kada je obala ravna, tj. kada je plitko ili srednje položena i more je bistro onda posidonije ima 100 % na tom području. Ako nađemo komad obale koji je samo ograđen posidonijom jer se tu pružaju neki pješčani ili kameni sprudovi onda je puno bolje odabrati mjesto zabačaja prema tom čistom području jer i orade posidonije i one koje se hrane moraju proći preko takve lokacije.
Šaranaši imaju pravi pribor
Morskim ribolovcima se šarani gade, ali puno bi naučili proučavanjem sistema i pribora koji koriste šaranaši. Lov šarana i lov orade u mnogočemu je jednak na plitkim obalama gdje treba zabaciti daleko. Stoga ako ste šaranaš onda na moru nećete imati previše problema u pronalasku najbolje opreme. Ono što neće igrati je boila odnosno prezentiranje mamca jer orada pažljivo odabire one mamce na kojima je udica dobro skrivena. Šaranaški štap od 3,5 libri dužine od 3,6 do 3.9 m najučinkoviti je u lovu na orade pogotovo kada želimo zabaciti što dalje od obale. Isto se odnosi i na role koje su jake i moraju imati slobodan hod špule. Orada prvo mamac nosi sa sobom nekoliko metara i to joj moramo dopustiti, nakon toga mamac ispušta i ponovo uzima, samo ovaj put dublje u usta da bi ga prožvakala. Tada treba napraviti snažnu kontru da joj udica probije jako tvrdu čeljust. Stoga udice trebaju biti jako kvalitetne i oštre, najbolje su se pokazale ownerice 5111-161 veličine 3/0, 4/0, Sasame beak 1/0, 2/0 i ostale čvrste i kovane udice. Nakon griza najlon držite stalno nategnutim iz istog razloga. U lovu na orade dobro je imati i ostali pribor za šarane primjerice rod pod, kojeg primorski ribolovci rijetko koriste, a mogu poslužiti i signalizatori. Za olovo možemo koristiti klizno olovo do 20 grama koje završava na vrtilici. Nakon vrtilice trebalo bi staviti najmanje 30 cm predveza bilo od najlona 0.30-0.35 ili florokarbona.
Daljina zabačaja
Orada se najčešće hrani na samoj obali no lov ispod nogu nije najbolja solucija zbog opreznosti ove vrste, naše sjene i vibracije, vidljivosti najlona u plićaku i njezinog odabira hrane. Najbolje rezultate postižu ribolovci koji zabace što dalje od obale, pazeći pritom da obala nije previše strma jer u protivnom ješka im padne na duboko i hladno mjesto gdje oradama temperaturno ne odgovara hraniti se. Najbolji rezultati kod dalekih zabačaja postižu se na mjestima gdje obala pada sporo što znači da ako zabacimo 50 metara od obale a dubina je svega 10 -15 metara, to je prava stvar. Ako dubina pada brže ne moramo bacati tako daleko. Dobar je lov na orade je do 30 tak metara dubine ovisno o godišnjem dobu. U jesenskom razdoblju puno bolje igraju veće dubine nego što bi igrale u ostatku godine jer je termoklina duboko pa joj metabolizam dopušta da brže probavlja hranu na toj većoj dubini. Isto tako pravi ribolovci opipavaju dno svojim zabačajima pa sljedeći put ili smanje ili produljuju zabačaj. Ako posidonija počinje daleko od obale onda je glupo baciti ravno na nju ili dalje i slobodno možemo skratiti zabačaj tamo gdje posidonija tek počinje. Ako nema posidonije ne mora značiti da nećemo opipavati dno, jer obala može biti puna nezgodnih algi, neugodnih grebena ili previše muljevita.
Luke i umjetni nasipi
Savršena područja za orade, u gotovo svim situacijama čak i puno bolja nego divljina. Iako je u lukama i lučicama lov zabranjen domaći ribolovci često ignoriraju to pravilo zbog brojnosti ribe, a nadležni organi ne sankcioniraju takav oblik prekršaja. Lov u lukama je savršen iz razloga što je mnogim lovcima to mjesto naprosto ispred kuće ili autom mogu doći do mjesta zabačaja, orada ima jako puno i zaštićene su od ostalih alata. Ako ste legalist u potpunosti onda odaberite mjesto koje nije luka već lukobran. Možda nije ista stvar ali i tu su orade mnogobrojne pa je mogućnost ulova velika. Jedne od najpoznatijih lokacija gdje se love velike orade su zadarska riva i izlaz iz splitske gradske luke. Dva velika grada u svom srcu kriju prave monstrume, a isti je slučaj i u svim ostalim gradovima. Umjetni nasipi su mjesta bogata hranom, često nastanjeni mnogobrojnim organizmima koje privlače orade, a mnoštvo brodskog prometa i zabranjenih industrijskih ili vojnih zona čuvat će ribu od prelova.
Brumanje
Nekada su najbolje lokacije za lov na orade već stvorene od strane industrije ili ljudi koji često bacaju određenu hranu na neko područje. Primjerice postoje mjesta gdje plivarice istovaruju srdele ili gdje tvornice prerađuju morske proizvode, pa uzgajališta dagnji i ribogojilišta. Jedno od najbolje brumanih mjesta je nažalost istučeni kamen poradi prstaca. Miris koji daju zgnječeni prstaci, ježevi i ostala uništena bića izluđuje orade. Ako mjesto nije brumano od nekog drugog onda to možemo napraviti i mi sami. Ustvari čak je i poželjno jer bi u protivnom satima čekali griz. PVA mrežice i markeri mogu puno pomoći za što kvalitetnije brumavanje. Za brumavanje orade najbolje je koristiti svježu i prirodnu brumu napravljenu od onoga čime se ona i lovi. Srdele su odličan mamac pa je i bruma sasvim solidna, istučene dagnje puštaju jako puno neodoljivog mirisa, a ježevi su joj poslastica. Lovite sa onim čime ste brumali jer ne treba privući ovu ribu određenim mirisom pa očekivati da ona izabere baš nešto suprotno, da joj se ne sviđa miris ne bi ni došla. Kada brumamo onda moramo imati na umu da je od sve ponuđene hrane upravo naša ona koju smo naješkali na udicu zadnja koju će htjeti pojesti. Stoga moramo biti lukavi i sakriti udicu najbolje što možemo i koristiti manje uočljive i tanke najlone ili flourokarbon.
Lov orade noću
Zašto ne, svaka riba je noću puno manje oprezna jer je više vođena mirisom i osjetom vibracija nego vidom. Stoga je i veća vjerojatnost da ćemo je uloviti na neki sistem koji nam preko dana nije dao rezultat. Za lov noću najvažnije je da nije mrkla noć već jaka mjesečina koja oradama ne dopušta san. Za vrijeme mrkle noći orade spavaju ležeći na dnu pa ih nećemo uloviti. Umjetna rasvjeta može probuditi oradu ali mjesečina joj pobuđuje apetit. Ipak možda je najbolje vrijeme za lov orade rana zora i prvi sati dana ili sumrak kada su dosta aktivnije, u to doba postižu se najbolji rezultati pa su i ribolovci tada najbrojniji. Često će orada tijekom dana proći pokraj hrane i samo je opipati, navečer će se vratiti na tu lokaciju sa namjerom da pojede ono što je vidjela. Jesen lagano dolazi i kreće najbolji dio godine za lov na ovu ribu sve do sredine studenog kad lagano prestaju sa učestalim hranjenjem zato u narednom razdoblju probajte što više uživati na moru.
Veličina orade
Orada može narasti jako velika, usudio bih se reći do 10 kg. Negdje sam pročitao da je na ušću rijeke Rone uhvaćena orada od 12 kg. U Jadranu nisam čuo za tako velike slučajeve, priča se o nekim oradama preko 9 kg. Danas kada se spomene orada od 5 kg ljudi ne mogu vjerovati, no česti ulovi preko te granice potvrđuju da ih još ima iako ne znam kako samo uspiju narasti tolike pored tako puno prepreka u moru. Ipak broj malih orada do kilograma je jako velik, ponajviše zahvaljujući marikulturi i „njihovom“ poribljavanju koje su uvelike popravile stanje ove ribe u našem moru. Sama orada bi se mogla puno češće poribljavati jer njezina proizvodnja je uz lubina jedna od najlakših od svih riba. Još jedan veliki problem je i zaštita područja u kojima žive mlade orade, a to su plitke i oslađene ravnice koje su baš zbog svog zavučenog položaja često zagađene i prelovljene alatima za lov sitne ribe.
