ORADE na UL ili Sandwormom u priobalju

PRM / Broj 18 / Listopad / Studeni / Prosinac / 2017.

Ultra lako varaličarenje je uistinu vrhunska zabava koja nam može pružiti užitak i dobar ulov na mjestima koja uz uobičajen pristup ne daju nikakav rezultat…

Piše: Željko Vedernjak

Ribolov malim umjetnim mamcima, konkretno malim silikoncima, obično svi svrstavaju u red UL- ultra light ribolova. Djelomično se mogu složiti s tim jer se taj opis najviše odnosi na korištenje malih jig udica, vrlo tankih upredenica te manjih rola i štapova koji su deklarirani vrlo malim gramažama. Jeste li shvatili koliko puta je potrebno upotrijebiti riječ „malo“ za opis UL ribolova? Upravo zbog takvih referenci postoji krug ljudi koji tvrde da je UL ribolov izmišljen od strane ribiča koji ne znaju uloviti veliku ribu i zato sa sobom nose kojekakve „čačkalice“ od štapova te napikavaju glavoče i pirke po plićacima. Ok, mogu se složiti da je i to jedan od sastavnih dijelova UL ribolova na moru, ali definitivno se ne mogu složiti da je to tehnika s kojom se mogu loviti samo male ribe. Uz korištenje dobro izbalansiranog štapa, role i upredenice te odabirom kvalitetnog umjetnog mamca, UL ribolov se itekako može dići na višu razinu, pogotovo u periodu godine koji je ispred nas.

Pješčani crv – Sandworm

UL je prvenstveno stvoren za ribolov silikoncima gdje se najviše vide njihove prednosti. Silikonaca namijenjenih baš za UL ribolov može se naći u bezbroj oblika, boja i veličina, ali postoji samo jedan koji se spominje u apsolutno svakoj priči – Sandworm. To je silikonac bez kojeg je jednostavno besmisleno otići na tu vrstu ribolova jer dobro nadipani Sandworm prokušanih proizvođača lovi čak i kad ga zabacite na postavu. Najpoznatiji proizvođač „nadipanih“ umjetnih mamaca svih vrsta i veličina je američki Berkley čiji silikonci fantastično love duž cijelog Jadrana. Iako je izuzetno lovan, u zadnje vrijeme smo ga počeli izbjegavati iz vrlo praktičnog razloga – Amino Acid Boost korišten u njihovim pakiranjima toliko smrdi i toliko je jak da se voli zadržati na rukama (i odjeći u koju obrišemo ruke, jer naravno, tko bi sa sobom u ribolov nosio i krpu?) i više sati nakon ribolova, što posebno obožavaju konobarice kad ih u poznim satima zavodljivim pokretima ruku poželite počastiti pićem. Ma premija! Šalu na stranu, Berkley stvarno dobro lovi, ali i stvarno jako smrdi. Alternativu zato možete potražiti od nekog drugog proizvođača, a mi smo svog favorita našli u japanskom Marukyu Isome koji je također Amino Acid Boosted, ali – nevjerojatno zvuči – njihov boost ima intenzivan miris borovnice i što je najvažnije, ribama se jako sviđa. Kako god, činjenica je da dobro nadipani Sandworm uvijek radi. Kako bismo uopće krenuli s nekakvim smislenim ribolovom, prije svega treba odabrati lokaciju za ribolov.

U toplijem dijelu godine nije nikakav problem stati na bilo kojem mjestu i zabacujući komade Sandworma ili nekog drugog silikonca uloviti nešto pirki, špara, knezova i sličnih manjih riba koje se drže u priobalju. Sa zahlađenjem mora i dolaskom jeseni i početka zime situacija se mijenja. Plićaci se brzo isprazne i sitne ribe je sve manje. Među ostalim, zato i idemo u ribolov upravo u tom periodu kada se događa „smjena straže“ i kada se u većim jatima sparidi poput orada ili fratara i špara počnu pripremati za mrijest i kroz duži period se drže priobalja, dok se ne skupe u dovoljnom broju da se sredinom zime maknu u dublje pozicije. Baš zbog toga su „urbane“ pozicije trenutno najbolje jer se u lučicama, marinama i sličnim ljudskim tvorevinama u svako doba godine nalazi hrpa ribe koja se, među ostalim, osim zbog mrijesta, tamo skuplja i zbog obilja hrane. One oko molova i pontona pronalaze zaklon i hranu i tamo se sigurno zadržavaju – budite sigurni da ćete naći koju raspoloženu ribu. Nasumični ribolov po plažama i kamenju može dati neke rezultate, ali s velikim šansama da se ništa ne dogodi. Mjesta gdje se parkiraju ribarice poput koča ili plivarica također su odličan izbor jer se ispod njih uvijek zadržava dosta ribe, a osim unutrašnjosti luka odlična su mjesta i vanjske strane lukobrana oko kojih se uvijek nešto vrti, kao i sami ulazi u luku gdje uglavnom postoji i izraženiji kurenat i time izraženija šansa da naleti nešto ozbiljnije. U principu svaka ljudska tvorevina označava potencijalnu poziciju, bio to betonski mol ili gomila armature koju je netko pobacao u vodu.

Izbor štapa

Iako na tržištu postoji tko zna koliko UL štapova, postoji dosta štapova koji unatoč zapisanoj gramaži mogu biti jači ( ili slabiji) od onoga što je deklarirano na blanku štapa. Na primjer, Okumin LRF Light Range Fishing 2,16 m i deklarirane gramaže 3-12 grama ima u bijelo obojanu meku špicu koja savršeno čita svaki griz, no štap u donjem dijelu ima toliko snage da bez problema s njim varaličarim i veće brancine na voblere i zare te panulam lignje ili manje strijelke koliko god mala gramaža bila prikazana. Takav štap je odličan za lov većih riba malim gumama na malim glavama, odnosno lov sa Sandwormom ili kojim drugim silikoncem. U svakom slučaju, štap ne smije biti previše vižljast (čitaj mekan) jer je tada nemoguće zabiti udicu u veću ribu, a kamoli ju uspjeti izvaditi dok još uvijek mora biti osjetljiv i pružiti nam udar adrenalina kad nam stisne mali šparić, jer to i jest svrha UL ribolova!

Orade na Sandworma

Orade u jesenskom periodu prilaze obali duž cijelog Jadrana, a valja znati da se one uvijek kreću u jatima i to često istim ili sličnim rutama. Orade vole podvodne brakove, ali isto tako vole i isturene punte s jakim kurentom gdje uvijek mogu naći obilje prirodne hrane i to su mjesta na kojima se one sigurno zadržavaju. To se najviše odnosi na ribolovce koji love na razne vrste prirodnih mamaca i zabacuju dovoljno daleko kako bi im prezentirali mamac na idealnoj poziciji. UL ribolovci tu imaju limit i uopće se ne trebaju zamarati s takvim pozicijama. Morao sam dati ovako dugo objašnjenje jer se svi uvijek trude tražiti „standardne“ pozicije i putove kojima se orade i drugi veliki sparidi kreću. U ovakvom stilu ribolova preporučio bih vam da se uopće ne zamarate takvim razmišljanjem i pretjeranim traženjem dobrih pozicija. Činjenica je da ih u svakoj većoj luci ili oko glavnih gradskih molova i lukobrana ima u dovoljnom broju (pogotovo u kasnom jesenskom periodu) kako biste se mogli u miru dobro zabavljati i uloviti i više nego što biste očekivali. Svaka dobra pošta koja vam se pokazala i dokazala za dobar ribolov klasičnim varaličarenjem, može biti samo još bolja i za ribolov UL načinom. Zadnji primjer nam se dogodio dok smo pokušavali prevariti kojeg raspoloženog brancina u cik zore. Šuljajući se uz rub mola do prvih grota koje su pod utjecajem plime već polako nestajale pod morem, vidjeli smo prve znakove riblje prisutnosti. Sitni kolobari koji su odavali prisutnost sitne ribe satjerane u kraj svako malo je prekidalo bljeskanje ribljih bokova uz rub plutača na nekih desetak metara od obale. Nakon par zabačaja površinaca sa standardnim varaličarskim priborom, shvatili smo da se ne radi o klasičnim grabežljivcima, a potvrdu smo dobili dok nam je prva veća riba popratila zaru do obale. Orade! Držale su se vanjske strane i iz dubine se dizale skroz do površine te vrtjele oko bova gdje su cipli skupljali komadiće trave i organskog detritusa, a one bi skupljale što god je padalo prema dnu iza njih. Nakon još dva praćenja zarice odustale su i opet se vratile u blizinu bove. Dalje vam je sve jasno, vratio sam se do auta po UL pribor, montirao komad Marukyu Sandworma na 1,5 g tešku jig glavicu i prebacio bovu.

Vodio sam Sandworma sve dok nisam došao iznad same bove i u tom trenutku sam ga pustio da počne polako propadati. Uz kratak bljesak kojih pola metra ispod bove upredenica je naglo stala i silikonac je ostao stajati u mjestu. Da nešto ne štima orada oko kile je shvatila tek kada je osjetila zabijanje oštre jig udice u rub čeljusti. Opako! Rola je par puta prozujala i već sam ju dobio pod obalu držeći špicu štapa skroz uz more kako ne bi previše pljuskala i upozorila druge iz jata da nešto nije u redu. Tek tu je uslijedila borba i nakon dugo natezanja i jakih bjegova prema rubu mola i konopima, krasna kilašica je završila u podmetaču nakon čega smo napravili pauzu kako bismo pustili poziciju da se malo smiri. Taj dan je more bilo vrlo mirno, a vrhunac plime bio je oko devet ujutro. Imali smo sreću što je jato orada uletjelo na inače prosječnu poštu gdje smo inače znali u prvih par zabaca uloviti po jednu ili niti jednu ribu poput brancina ili strijelke. Nakon kratke pauze ponovili smo istu radnju i dobili još jednu manju van i jednu veliku izgubili u konopima. Nema veze, stvar sa Sandwormom radi! Osim tih raspoloženih orada, čačkajući po plićacima nalovili smo se i pirki, velikih špara, kapitalnih glavoča te imali par praćenja većih brancina koji su radoznalo dopratili Sandworma do obale. Odličan ribolov koji smo zaključili s više nego dobrim ulovom i zadovoljni smo se zaputili kući. Idući vikend više nije bilo niti cipala niti orada, a more je bilo toliko valovito pod utjecajem bure da mu se nisi mogao niti približiti, a kamoli normalno loviti UL priborom. Zato smo potražili drugu poziciju na urbanijem mjestu koje je bilo zaštićeno lukobranima i tamo usred dana uspjeli uloviti par šaruna, škarpoča i iglica, a predvečer potvrdili učinkovitost Sandworma na jig glavi sa još par solidnih oradica i dosta ostalih vrsta sparida poput fratara, šargića i vrlo velikih špara.

Kako loviti Sandwormom

Cilj ribolova sa silikonskom imitacijom crva je vjerno oponašanje prirodnog ribljeg plijena. Kako bismo to postigli, prije svega moramo imati dobro izbalansiran pribor gdje nam najviše pomaže tanka upredenica i dobro odabran ostatak pribora (štapa i role). To nam pruža mogućnost da oponašanje prirodnog plijena dovedemo do savršenstva. O vrsti ribe i tipu terena ovisi način na koji ćemo prezentirati silikon, no neko općenito pravilo je „less is more“. Treba koristiti što lakše jig glave koje u tome trenutku dopušta kurenat, a kada s njima stignete do dna, pokreti špicom štapa trebaju biti diskretni i vrlo lagani. S drugim vrstama silikonaca danju treba nastojati što živčanije skakutati kako bismo ribu isprovocirali i spriječili da otkrije prijevaru, a noću sve treba usporiti i dati ribi priliku da snimi silikon i pojede ga. Naravno, to je samo općenita smjernica jer sve ovisi o situaciji, bistrini mora, vrsti ribe koju lovimo i dubini mora na poziciji, a najviše o tipu varalice koju smo zabacili. Tu do izražaja najviše dolazi „multi tasking“ silikonac poput Berkleyevog ili Marukyu Isome Sandworma – super realistična su replika prave stvari, a dovoljno su nadipani kako bi još više umanjili oprez kod inače opreznih većih sparida. S komadima Sandworma montiranim na težim jig glavama može se raditi i klasičnom jigging tehnikom kada nakon zabačaja pričekamo da varalica padne na dno i u pauzama ju potežemo špicom štapa prema gore. Varalica poskakuje iznad dna, a držeći strunu napetom osjetimo kada je olovna glava ponovo taknula dno. To se radi u pravilnim intervalima, a grizevi se najčešće događaju u dizanju ili dok varalice tonu vraćajući se na dno. Nalazi li se u blizini proždrljiva pirka, kanjac ili pauk, neće im moći odoljeti. Ako uvjeti dopuštaju i smanjimo težinu jig glave ili Sandworma montiramo na malu worm udicu bez otežanja, tonut će puno sporije, a lelujavo propadanje komada crva prema dnu izazovno djeluje na sve jadranske vrste i tim načinom pretražujemo sve slojeve mora.

Fluorocarboni

Fluorocarbon je jedna od najvažnijih stavki u ribolovu ultra light priborom na moru jer bi bez njega ribolov bio zapravo gubljenje vremena. UL varalice uglavnom pokušavaju imitirati najprirodniju hranu u moru, male pridnene organizme kojima se sve hrani, i ukoliko varalica nije zavezana na kvalitetnom fluorocarbonu, ribe će u sekundi shvatiti prijevaru i totalno onemogućiti kvalitetan ribolov u iole bistrom moru. Iz tog je razloga preporučljivo staviti barem metar fluorocarbona kako bismo bili sigurni da je sve kako treba. Za ovaj ribolov uglavnom koristim fluorocarbon promjera 0.20 mm.

Vrijeme ribolova

Ribolov UL priborom ne zahtijeva neko precizno tempiranje vremena jer ciljana riba udara gotovo uvijek i mali silikon spušten na dno obično biva napadnut u nekoliko sekundi. No, uglavnom biva napadnut od riba prosječno manjih od 5 cm, a sve te ribe imaju oštre zube i 95 % takvih napada završava vađenjem polovice silikona iz mora i gubljenjem živaca. Zbog toga smo u dnevnom ribolovu izbjegavali mjesta gdje smo uočili gomile sitniša, odnosno plićake s kamenim dnom i radije se fokusirali na pozicije s pješčanim terenom i pokojim kamenim potezom gdje smo mogli očekivati nekog arbuna, oradu ili brancina. Isto tako, ribolov u srednjem sloju među jahtama s lukobrana (gdje je obično velika dubina) može biti jako zanimljiv zbog ušata i sličnih riba koje se tamo često zadržavaju. Tu se lako može prezentirati i mala zara koja će vođena uz parkirane jahte lako izmamiti poneku ribu da izleti iz zaklona i pogodi ju, a lako se može dogoditi da izleti i lijepi brancin – pod uvjetom da čuvar marine bude pristojan pa dopusti šetnju lukobranom, kao što je nama dopustio. Dnevni ribolov pruža i odličnu mogućnost ribolova na viđeno šuljanjem po lukama i gađanjem uočenih riba silikonima na jig glavi ili na udici bez otežanja, ovisno o tome je li riba u srednjem sloju ili na dnu.

Montiranje Sandworma na klasičnu jig glavu

Noćni ribolov

Iako jer dnevni ribolov zabavan i pruža odličnu razonodu, tek noću stvari dolaze na svoje! Noću je riba manje oprezna, grabežljivci su aktivniji, a mi manje uočljivi ribama koje lovimo. Kako smo danju vidjeli puno malih brancina (i pokušali ih uloviti, naravno, totalno bezuspješno), noć je bila logičan izbor za ciljano ganjanje malih lukavaca. Iako mali dimenzijama, brancini su itekako pametni i nakon prve ulovljene ribe iz jata ostali obično postanu iznimno lukavi i potrebno je mnogo truda i kemijanja za uloviti još kojeg, što je dovoljan izazov da ribolov bude zanimljiv. Lovili smo ih (i puštali) ispod svjetala javne rasvjete, skriveni u mraku izvan dosega svjetla plasirajući silikonce na rub svjetla i sjene ili ih na viđeno gađali silikonima kad su bili pod samim svjetlom. Osim brancina na takvim se mjestima često love i šaruni! Nažalost, oni još nisu došli uz obalu pa smo imali samo par sporadičnih riba, no kroz koji bi tjedan trebala početi ludnica s njima. Obje navedene ribe primaju ili na površini ili u srednjem sloju, tek u ponekim slučajevima uz samo dno, no noću i ribolov na dnu postaje jako zanimljiv. Većina sitniša koja danju ždere silikonce sada miruje, pa se može vrlo efikasno jigati po dnu s teškim glavama i na taj način isprovocirati pokojeg škarpoča koji na UL opremi može pružiti vrlo zanimljivu borbu, naročito veći komadi! Mrvi je umjesto škarpoča udario i ogroman brancin, ali je nažalost iskoristio osjetljiv pribor i rekao nam zbogom. A kako se na UL pribor lovi na praktički istim pozicijama gdje bismo po boljem vremenu ulovili pravog brancina, uopće nas nije začudio iznenadni udarac, brutalno pumpanje i ispravljanje udice kad je Mrva zabacio malog Fish Arrowa pod rub pontona.