Ribolov na špici – otok Pag

PR / Broj 65 / Kolovoz / 2013.

Dobri ribolovni tereni počinju već na prvoj destinaciji do koje možete doći – trajektnog pristaništa Žigljen gdje su sada aktualni brancini i ušate koje se dobro love u pjeni odlazećeg trajekta. Parkirate li u samom pristaništu i krenete prema prvoj špici uvale s lijeve strane, doći ćete do odličnih pozicija za oboritu ribu ispred otočića koji se nalazi pred samim ulazom u trajektno pristanište. Krenete li desno, pred vama se proteže unutarnja strana otoka Paga koja se vijugavom i razvedenom obalom proteže kilometrima dobrih terena za ribolov…

Tekst i foto: Željko Vedernjak

Za kontinentalce najbliži put do otoka Paga vodi preko Prizne, male trajektne luke u Podvelebitskom kanalu. Tu po danu možete u miru popiti kavicu i „sliniti“ nad neuhvatljivim brancinima koji kruže uz rub mola. Možete im baciti kakvu varalicu, ali preporuka je da to ipak ne napravite – samo ćete se isfrustrirati. Tu ćete po danu vrlo teško prevariti ove oprezne macane koje je probao prevariti valjda svaki turist koji je u autu imao pribor i čekao trajekt. Po noći se već mogu primijeniti druge taktike i tehnike koje bi dale rezultata, ali pametnije vam je odmah se ukrcati na trajekt i prijeći na drugu stranu, na Žigljen, gdje su manje gužve i imate puno više prostora za ribolov. S obzirom da vam se nikuda ne žuri (osim u ribolov), nemojte žuriti sa iskrcajem, nego ostanite na gornjoj palubi i bacite oko preko ruba prilikom pristajanja trajekta. Dočekat će vas prizor ogromnih jata ušata ispod kojih plivaju brancini. Ušate čekaju kakav slastan zalogaj koji će im baciti turisti, dok brancini jedva čekaju da se more zapjeni od snažnih turbina i pruži im idealne uvjete za lov na neoprezne ribice koje su uhvaćene u kurenat koji stvara trajekt. Odmah da vas upozorim, nemojte pasti u iskušenje baciti im udicu s trajekta jer je to strogo zabranjeno, radije odmah nakon iskrcaja parkirajte sa strane i prošećite se uz rub mola.

Tu se i dalje mogu vidjeti velika jata ušata i poneki manji brancin kako se mota oko jata gavuna koji se stišću uz rub. Za razliku od onih u Prizni, ovi su itekako uhvatljivi, pa čak i po danu. Koliko su te ribe nepredvidljive, govori i zgoda jednog frenda koji je uspio uloviti solidnog dvokilaša na Rapalinog Magnuma od 14 centimetara usred bijela dana. Nije se mogao suzdržati i zabacio je prvo što mu je palo pod ruku i brancin mu je udario ispod same površine! Ipak, prava akcija na Žigljenu počinje s dolaskom mraka. Tada su i brancini i ušate manje oprezni i možete ih dobro loviti plovkom i mesnim crvima- bigatinima. Veliki se često ulove na montiranu srdelu, ali probleme znaju raditi ugori kojih u priobalju ima popriličan broj. Mali su, naoružani s dva reda opakih zuba i grizu na sve, ako vam se da igrati, njihov vampirski ples traje sve do pred zoru. Naravno, i ljubitelji ribolova varalicom tu mogu doći na svoje, pogotovo u noćnim satima kada im se pridružuju i šaruni koji, kada hoće, primaju na sve. Ako izdržite bez sna, šteta je propustiti jutarnji đir oko krajeva velikog mola u velikom pristaništu te drugog mola u rezervnom pristaništu udaljenom stotinjak metara. Ovisno s koje strane kreće kurenat, možete odabrati smjer za klasične ferme za oradu, uz jednu iznimku- olova tu moraju biti puno teža nego u klasičnom ribolovu na kraljicu zbog jakog kurenta koji bi vam inače odnio sisteme u zadjeve. Od mamaca broj jedan je živi bibi ali poslužit će i volci ili veliki fileti lignje ili sipe. Morski crv je odličan mamac, ali ga sitna riba vrlo brzo skine s udica. Veći podmetač je obavezan, jer molovi su visoki, a ulovi većih brancina ili orada na postavu nisu rijetkost.

Ribolov u smjeru Podvelebitskog kanala

Tristotinjak metara desno prema Podvelebitskom kanalu teren se postepeno mijenja i značajno produbljuje. Dok je u uvali Žigljen prosječna dubina od 10 do 15 metara, na ovom terenu se već na tridesetak metara od obale dubina strmo spušta i na preko 40 m. Tu su pošte od zubataca. Do prvih dobrih pozicija može se doći samo pješke preko strme obale i kamenih grota. Dobra obuća je neophodna, a kada jednom dođete i zabacite, na griz treba reagirati revolveraški i probati isforsirati ribu prvih desetak metara kako biste ju odvojili od grota. Ovo je pravi “rock fishing” i uvjeti su surovi, jer niti je lako doći do mora kako biste uopće zabacili, niti je lako izvaditi veću ribu zbog oštrog stijenja koje prijeti i u moru i na obali. Ali, “who dares, wins”, kažu Englezi kojih je iz godine u godinu sve više na Pagu, pa se onda i mi možemo držati njihove uzrečice. Ako se odlučite za postavu na živu ribu, pripremite „hard core“ štapove barem 150 i više grama jačine te najlone debljine barem 0,40 – 0, 50 milimetara. Na ovom terenu ima velikih riba ali i puno grota gdje se redovito ostavljaju olova i predvezi, a olova moraju biti teška barem 150 grama kako ih kurenat ne bi odmah odvukao u grote.

Osim zubataca tu možete očekivati velike šarge i kantare koje je najbolje loviti na klasične sisteme s olovom dolje, a udicama iznad. Nakon početnog podrhtavanja špice pod napadima „siće” obično slijedi jači udar na vrhu na koji treba odmah kontrirati i početi izvlačiti ulov. U fiksnoj varijanti sistema s olovom na dnu mamac zapravo ne leži na dnu nego se nalazi neposredno iznad. Na taj način ribe će ga moći lakše primijetiti ili locirati, a udica se neće zakvačiti za kamenje ili zapeti i zapetljati se u travu. Iznad olova ne dolazi samo jedan nego više bočnih predveza naslaganih u pravilnim razmacima. Prilikom izrade montaže bitno je pravilno odrediti razmake između donje udice i olova s obzirom na zadjeve na dnu. Obično se ta razdaljina kreće od 15-tak centimetara do pola metra duljine. Ako je debljina osnovnog najlona 0,35 mm, onda će predvezi biti malo tanji, najbolje vezani na fluorocarbonsku strunu debljine 0,25 mm do 0,30 milimetara. Koriste se udice veličine od 8 do 1/0, ovisno o veličini očekivanog ulova, a možete staviti i par različitih veličina krenuvši s najvećom udicom na kraju sistema gdje očekujete krupne sparide pa do najmanje na najvećoj udaljenosti od dna gdje obično grizu manje bugve i ušate.

Ribolov oko Stare Novalje

Ako tražite lakši teren i položeniju obalu sa manje zadjeva gdje plitko more s pješčanim dnom obiluje manjim oradama, fratrima i ovčicama, prvi izbor su tereni oko Stare Novalje do koje imate nekih 15-tak minuta vožnje. Ukoliko želite loviti po danu na manje mamce poput komadića lignje ili bibija, možete se stvarno naloviti manjih primjeraka oborite ribe. Treba biti uporan i stalno pomalo pomicati mamac po dnu kako biste im privukli pozornost. Ako želite komociju, možete loviti u starom pristaništu gdje vam je u neposrednoj blizini i restoran. Tu se i usred ljeta dobro love lignje i sipe, a sa strane je uvijek dobro imati štap zabačen za oradu. Ako ste imalo avanturist, krenite autom ili pješke makadamskim putem u brdo desno od pristaništa. Tu se otvaraju položeniji tereni s pokojom grotom i obiljem pijeska i trave koja nudi idealan teren za orade, a pogled prema obroncima Velebita ostavlja vas bez daha. Moram priznati da se tu nikad nismo nalovili kapitalnih primjeraka, ali orada oko pola kilograma i malo većih ima dosta i pružaju vrhunsku zabavu jer kada ih pogodite, grizevi se događaju svakih nekoliko minuta. Teren nije toliko surov i nepristupačan i tu se možete raskomotiti i složiti stalak za štapove i odabrati elektroničke signalizatore ugriza za noć. Ako niste lijenčine poput nas, bolja opcija je svijetleći štapić starleta na vrhu feedera koji će vam pokazati svaki, pa i najmanji potez oprezne ovčice ili noćne orade. Po mirnom vremenu se na cijelom potezu od punte na lijevom rubu plaže pa sve do kraja udaljenog više od kilometra do druge punte mogu skosati lignje koje su odavno krenule i love se u cijelom kanalu. Ove pozicije vam nude doista velik izbor ribolovnih tehnika, a preporučamo vam da odaberete samo jednu jer se inače možete izgubiti u raznolikosti mamaca i zabačenih pribora, pogotovo dok vas „pronađu“ grote.

Uvala Jakišnica

Prema sjevernom vrhu otoka smo otišli sasvim slučajno jer nas je prijatelj pozvao na brod na ribolov lignji, a usidren je bio u uvali Jakišnica. Totalno van svih putova, Jakišnica nam se možda i najviše svidjela svojim mirom i zaklonjenošću od vremena i previše turista. To je mala uvala koja se sa svoje lijeve strane položeno i blago prostire širokom pješčanom plažom dok se na desnoj strani na velikom molu situacija drastično mijenja. Tu je obala poprilično strma i gleda prema otvorenom moru. Sa vrha tog mola smo prvo gledali i čudili se, a onda na kraju i lovili brancine koji su se motali oko malih ribarskih brodica. Valjda ih tu nitko nije dirao pa su zato s tolikim povjerenjem i napadali naše površinske varalice. Osim brancina, Jakišnica će vam i usred ljeta pokloniti par lignji na skosavicu, a ova godina je i više nego izdašna. Osim ovih pozicija koje sam spomenuo u tekstu, postoji još par pošti koje ćemo sačuvati za jesenski period jer sada niti ne možete loviti oko njih zbog mnoštva turista koji su se razmilili otokom. Naravno da smo otišli i na Zrće, čak smo se lijepo i nalovili malih orada, ali to je također pošta koju treba otići posjetiti čim minu vrućine i party time. Još jedan mali savjet – ako se nađete na Pagu usred sezone, nemojte se brinuti kako nećete imati gdje loviti, obratite pažnju na ovakve male, zaklonjene mikrolokacije koje su dovoljne da vam priušte puno gušta dok traje vaš godišnji odmor.