Sa „Barkom“ na škarpine

6 min read

PRM / Broj 6 / Listopad / Studeni / Prosinac / 2014.

„Zadnji ribar s Drvenika već je veza brod za kraj,
što je meni tvoja slika, to je nebu zvizda sjaj.
Priko dvora, priko skala, priko bila kamena
tebe traži, tebe jubi pisma s mojih usana”

Piše: Ivo Begović

Još mi odzvanja pjesma iz podnaslova u ušima. Drvenik Mali, tj. brakove s njegove južne strane teško ću zaboraviti. Rijetko mi se događa da me netko u ribolovu tako uspije pobijediti… No na povratku, dok Antares polako klizi prema Strožancu, slika se polako počinje slagati. Jerko priča. – „Znaš, moja Ivana ti uopće ne ide ribu otkad je zadnji puta rodila… Jedino škarpinu! Rekla mi je sinoć: Ne vraćaj se bez škarpine! Eto, jednostavno sam morao par komada za nju… inače ne bi…“

Ciljano do crvenih

Cijela je priča počela još za mraka toga jutra. Krenuli smo dobrano prije svitanja. Iz Strožanca do južne strane Drvenika Malog ima dobar komad mora. Sva sreća da je bonaca u svitanje izdržala pa nas nije previše valjalo. Vrhovi brakova su na dubini od 75 do 85 metara i kad krene vjetar tu se izuzetno teško sidriti. No imali smo sreće da je kurenat po plimi napinjao u istom smjeru kao i vjetar.

Naravno, poletio sam kao početnik željan ribolova. Još brod nije ni napeo sidreni konop, a već je moj predvez naoružan sa tri udice letio prema dnu uz pomoć dvjesto-gramskog olova. Naravno, čim je dotaknuo dno počelo je „telefoniranje“ koje se preko tanke upredenice odlično osjetilo. Pričekam trenutak i na prvi odlučan potez zategnem. Imam ribu! Nije kapitalac ali se solidno bori. Uskoro dižem – lijepog fratra. Gdje si Oče? Otkud ti na sedamdeset metara?

Spuštam još jednom i čudim se Jerku, nekako mi je usporen danas…

Sljedeće spuštanje, na sve tri udice – riba. Dvije jere i kanjac kao prst. Ne sviđa mi se kako je počelo. Stavljam tvrđu i veću ješku (do tada sam lovio na rep velikog crva), komad srdele na donju, a tvrđi dio crva, onaj bliže glavi, na gornje udice. Ova kombinacija donijela mi je napokon ribu koju bih očekivao na ovoj dubini. Lijepog kantara! Nije neki kapitalac ali veseli srce. Jerko napokon spušta. Još dva moja spuštanja protekla su u znaku sitne ribe.

Odjednom vidim da je Jerkov štap savijen do mora. Riba je očito veća no ne vidim nikakvo pumpanje ni bjegove.

-„Brzo, špurtil ti je u spremištu pod nogama!“ Otvaram spremište i dok sam uspio rastvoriti špurtil Jerko ju je već prihvatio palcem ju stisnuvši čvrsto za donju čeljust. Jednako kao što Ameri dižu bassa! Škarpina! Ne mogu vjerovati! Dok se ja igram sa sićom, ti loviš kvalitetu. Samo sa smije dok ga fotkam i ne govori ništa.

Još dva moja i jedno njegovo spuštanje bez rezultata…

Odjednom je izvukao i kaže: “Diži, idemo na drugi brak“.

Dizanje sidra i traženje iduće pozicije upisane križićem na GPS-u. Ponovo spuštanje sidra i priča se više manje ponavlja – opet sam spustio par puta prije nego je Jerko uopće i pokušao zabaciti. Jedan veći kantar, mali arbun i kanjci…

Kod sljedeće škarpine već sam po položaju štapa znao što me slijedi. Ovaj put je špurtil bio spreman. No sad sam imao prilike promotriti predvez. Samo jedna velika udica vezana tik iznad kopče za olovo na predvezu dugom pola metra.

Nakon slikanja, crvenu spremamo na led, a meni se odjednom više i ne žuri. -„Ajde spuštaj“- požuruje me Jerko. – Hoću, pokaži što ješkaš?

Jerko se nevoljko okrenuo otkrivajući ruke u kojima je pažljivo gulio rep velike kozice. Još pažljivije ga je cijelog navukao na udicu tako da vrh izviri iz njegovog najdebljeg dijela, a zatim ga omotao silikonom.

Ješka

Meso i komadi srdele te rep kozice su jedan od najboljih mamaca za škarpinu. Ukratko, velik, sočan i mean mamac ima veliku prednost pred nekim tvrđim. No filet srdele ili rep kozice su vrlo mekana ješka koju sitna riba brzo i lako skida s udice pa ju je najbolje na udicu postaviti uz malo silikonskog konca.

-„Ajde, sad spusti.“ govori mi Jerko. Spuštam! Odjednom sam shvatio da sam ja sa svoje tri udice na predvezu dio njegove taktike. I da on ustvari ni ne želi spustiti ješku prije nego moja dotakne dno. Moj je predvez prepun ješke i dug skoro dva metra odmah zainteresirao svu sitnu ribu u okolici i odvukao ju par metara dalje od mjesta gdje treba pasti njegova udica. A ona (kad bi jednom došla do dna) tu je čekala krupniju ribu daleko od očiju proždrljivih mališana koji bi se borili s mojim ješkama iznad dna.

Uz to Jerko uopće nije reagirao na sitne poteze i trzaje. Čekao je da prava riba uzme kozicu i proguta ju prije nego bi zategnuo. Odlučio sam promijeniti taktiku i zavezati predvez sličan njegovom, no u tome su me spriječila još dva lijepa kantara teška svaki preko pola kile. Oba na srednju udicu. Dobro je i to. Mislim si. -„Pa nisu škarpine baš tako izbirljive da će samo na njegovu ješku?“

Mijenjamo još dva braka (hvala bogu na električnom vinču za dizanje sidra), no bez nekih rezultata. Riba se ponaša čudno. Prvih par spuštanja ulovimo par ljepših komada, onda navale sitni kanjci. Kad njih počistimo odjednom sve zamre. Ništa ne dira ješku. U tom našem seljenju već je dobrano prošlo podne. -„Idemo još jednom na onaj prvi brak od jutros, imam neki osjećaj…“

Treća i najveća

Opet prvi spuštam! I opet sa tri udice. Samo sam donji predvez produžio i povećao udicu te ju naješkao cijelim repom kozice. Na gornje dvije mi je i dalje crv, ali pravi komadi. Imam osjećaj da je Jerko stao sa brodom točno u metar kao i jutros. Kako ga je samo naštimao…vidi se da mu nije prvi put.

Jerko je i dalje vjeran svom sistemu s jednom udicom koja leži na dnu. No sada je stavio veliki filet srdele kojemu je meso okrenuo prema van da još bolje krvari i pušta miris. Cijelog ga je omotao silikonskim koncem i spustio tek kad sam ja drugi put izvukao i opet spustio svoj sistem. Ali neka mu, ipak je on domaćin.

Svaki po jednog kantara i jednog lijepog fratra. A onda je Jerko opet počeo motati dok se štap savio pod nečim velikim. Opet ni trzaja….

Špurtil! Strašno! Kako je samo crvena! Slikam ga dok ga obasjava popodnevno sunce.

Idemo kući? Idemo, još jednu ne bih preživio…

U Strožancu pred „Barkom“ se rastajemo. Ja ću odmah za Zagreb. Nudi mi da prespavam, no ujutro me čeka posao. Dijelimo ribu. – „Meni daj one tri, a ostalo vozi. Rekao sam ti da moja Ivana voli samo te crvene…“

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana