Softbaits u vertikalnom ribolovu

PRM / Broj 10 / Listopad / Studeni / Prosinac / 2015.

Ribolov je često nauka koja povezuje i proizvodi nove načine koji se upotrebljavaju na različitim morima odnosno terenima i u lovu različitih vrsta riba. Jedna od takvih ”novosti” ove sezone je upotreba mekanih (silikonskih) varalica za vertikalni ribolov na većim dubinama, gdje pokušavamo uloviti predatore koji obitavaju na našim brakovima, poput zubaca i kirnje, ali i pagre, škrpine i arbune. U ovom ćemo članku pokušati objasniti kako je nastala ova tehnika i kako ju možemo iskoristiti na najbolji način u našem moru odnosno Sredozemlju.

Piše: Antonio Varcasia
Preveo: Marin Hlobik

• 

Caru carevo

Nije tajna i bilo bi licemjerno ne napisati u ovom članku kako o lovu sa softbaitsima u moru imamo mnogo toga za naučiti od onih koji ih već nekoliko desetljeća koriste na stjenjacima Cantabrica ili Normandije, te naravno, iz plovila. Francuzi i Španjolci koji žive na obalama Atlantskog oceana oduvijek su bili majstori ove tehnike koja je bila namijenjena dvjema vrstama predatora koje oni najviše love na svojim terenima, brancinu i bakalaru. Na ovim terenima gdje dominiraju visoke stijene ili na brakovima koji su uvijek na udaru oceanskih valova, gdje su morske struje iznimno jake, silikonske varalice na udicama s olovnom glavom raznih gramaža često su jedino rješenje, jer je većina varalica koje mi poznajemo (minnow, poper) jako često neupotrebljiva za uvjete koje sam prethodno nabrojao. No ako se na Atlantiku uredno love predatori koje sam spomenuo, da li bi se ova tehnika pokazala negdje drugdje, recimo na obalama i brakovima Mediterana, da li bi bila efektivna? Ovo je pitanje koje postavljaju mnogi ribolovci i sada ćemo vam dati odgovor poslije mnogobrojnih pokušaja i testova.

• 

Rješenja u izradi

• 

Varijante upotrebe softbaitsa na našem moru za ribolov na dubinama su mnoge, zapravo, na Mediteranu imamo drugačije vrste predatora, more je mnogo bistrije, znači i vidljivost je drugačija, stoga smo primorani loviti na većim dubinama, moramo obratiti pozornost i na morske struje, te za sam kraj, na našem moru se mnogo više lovi. Rješenja ove problematike nisu jednostavna i sigurno ono oko čega će se najviše kritizirati jest na kojoj dubini loviti i vidljivost. Cilj je da naše varalice što bolje prezentiramo pridnenim predatorima na što prirodniji i atraktivan način i da iskoristimo lovnost silikonskih varalica koja je itekako poznata. Prvo rješenje koje nam pada na pamet je da loveći na dubinama moramo povećati težinu olovne glave ne bi li varalica stigla do dna i ne bismo li ju vodili na što bolji način. Ovo je u redu sve do jednog trenutka, jer ukoliko pretjeramo s težinom olovne glave, istina je da će varalica prije potonuti do dna, no isto tako se gubi prirodnost i atraktivnost varalice. Rješenje kojemu su mnogi pribjegli u ovom slučaju je ono što neki ribolovci koji love štuku na jako dubokim jezerima koriste, oni povećavaju težinu olovne glave, ali isto tako i veličinu varalice tako da se prirodno kreće, ne bi li iskoristili struju u svoju korist.

Ključna stvar u ovoj tehnici je upravo struja, to jest, da iskoristimo struju (korenat) tako da nam ona pokreće varalicu na najprirodniji mogući način. U prirodi je veoma poznata pojava da sitna riba putuje uz pomoć struje, to naravno znaju i predatori i zapravo samo čekaju da im struja donese plijen koji se u njoj teško kreće.

• 

• 

• 

Zato ovdje varalice zabacujemo ovisno o struji, u ovoj tehnici se varalice ne spuštaju pod plovilo, kao što je slučaj kod vertikalnog jiganja. Kada varalica stigne na dno namotamo višak strune i započinjemo s privlačenjem, svako toliko štapom trznemo, ali uvijek moramo imati kontakt s varalicom puštajući korenat da nam pokreće varalicu uz dno te ju i pustimo da padne do samog dna. Kada varalica dirne dno ponovimo radnju, sve dok varalica ne stigne pod plovilo te ponovo zabacimo.

• 

Znači, ovo su veoma bitne stavke kod izvođenja ove tehnike:

1. Pronaći odgovarajuće mjesto, brak na kojem dno pada sa recimo 35 do 65 metara
2. Shvatiti u kojem smjeru teče morska struja te na osnovu toga namjestiti plovilo
3. Ovisno o jačini struje ribolov će se odvijati brže ili sporije, ukoliko je struja jača, brže vodimo našu varalicu ili ako je skroz mirno, tada lagano vodimo varalicu uz promjene brzine, pauze, itd.
4. Dva tri puta zabacimo na jednom mjestu i ovisno o tome što imamo na sonaru, ako ima ribe, inzistiramo na tom mjestu mijenjajući varalice ili ako nema promijenimo mjesto

• 

• 

Oprema

• 

I ovdje je sve još u razvoju. Od onoga što ste pročitali možete zaključiti da nam treba štap koji ima osjetljiv vrh i prvu trećinu štapa, ne biste li osjetili griz, ali i kretnju varalice, no dovoljno jak da možemo zabaciti našu varalicu (u prosjeku tešku od 20 do 70 grama ali i više) te na kraju da se možemo boriti s pridnenim predatorima koji znaju biti zbilja borbeni i jaki. Što se tiče upredenice, za iskusnije ribolovce bih preporučio 30-35 libri nosivosti izrađenu od osam niti dobre kvalitete. Ukoliko koristimo deblju teško je stići s varalicom do dna, a ako koristimo tanju sigurno ćemo bolje loviti, ali riskiramo s većim ulovima. Moram vas podsjetiti da je u dobrim mjesecima (proljeće i jesen) na ovim mjestima moguće sresti i tunu ili nekog drugog predatora. To sada ne znači da moramo podebljati pribor i tako izgubiti na prirodnosti varalice, no treba ponekad iskušati i sreću te s takvim priborom uloviti kudikamo veću ribu. Kao predvez uglavnom se koristi fluorocarbon nosivosti od 30 do 40 libri. Što se role tiče, veličina 5000 i 6000 sa srednjim ili sporim omjerom brzine idealne za ovu tehniku, svakako sa odličnom kočnicom, da se možemo suprotstaviti i najborbenijim predatorima, ali nevelike težine da se ne bismo umarali pri višesatnom ribolovu.

MONTAŽE SILIKONACA

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Varalice

Izbor varalice ovisi o tome koje vrste plijena predatori love kao i o raspoloženju predatora (apatični ili aktivni, da li ima jako puno ili gotovo ništa plijena i slično). Postoje dva osnovna tipa koji kasnije mogu više manje biti modificirani: shad i slug. Primijetili smo da loveći mnogo tijekom jedne godine, slug daje bolje rezultate u toplijim mjesecima (na primjer Lancon ZX), dok u hladnijem dijelu godine bolje love shadovi (Delalande shad GT ili Swat shad). Veličina je bitna i ne treba se bojati koristiti shadove od 15-18 cm, dok slugovi mogu biti od 20 do 23 cm. Što se tiče boja, odnosno dekora, iskustvo nam je pokazalo da koristimo prirodne dekore kada lovimo u bistroj vodi (proziran, bijeli, ayu, plava i crna leđa), no kada lovimo u mutnijem moru trebamo malo agresivnije boje (žutu, zelenu, narančastu, crvenu i fluorescentne boje). Za svaki tip varalice moguće je koristiti različite tipove olovnih glava za različite situacije odnosno vrste riba. Football glava na primjer omogućuje da varalica sporije tone i da ima izazovnu akciju s boka na bok, čak i kada varalica tone (kada je itekako moguće da predator napadne varalicu), odlične su za ribolov kada morska struja nije prejaka. Obrnuto od toga su bullet glave koje lakše sijeku vodu i struju, tako da varalica prije stigne na dno ili kada lovimo na jako velikim dubinama. Jače i kraće udice se najviše koriste, tako i za montažu texas rig , kada se vrh udice sakriva da varalica ne bi kvačila kada lovimo na teškim terenima (Za više informacija: http://delalande-peche.com).

• 

• 

• 

Za zaključak možemo reći da se radi o veoma interesantnoj tehnici koja sjedinjuje druge aspekte varaličaranja i poznatog vertical jigginga. Ova je tehnika tek u razvoju (siguran sam da je ovaj članak među prvima ako ne i prvi na ovu temu) i proći će još neko vrijeme dok sve ne sjedne na svoje mjesto. Ne postoji čak niti štap specijaliziran za ovu tehniku, pogotovo kada se lovi u Sredozemlju. Sve se zasad svodi na iskustvo nekolicine ribolovaca, no sigurno će se razviti u budućnosti. Priroda nas uči da se uvijek trebamo prilagođavati i da se svaka situacija može u sekundi promijeniti.