Tehnika spinning : udica vs trokuka

PR / Broj 60 / Ožujak / 2013.

Piše: Antonio Varcasia
Preveo: Marin Hlobik

Spinning tj. varaličarenje je tehnika koja se sve više koristi na moru, te razmjenjujući svoja iskustva sa drugim kulturama (Američkim, Japanskim, itd…), ili sa slatkovodnim ribolovcima, te i sa vlastitim iskustvom razmatramo korištenje određene opreme. U svemu, što je i razumljivo, s obzirom na mnoštvo iskustava i osjećaja, postoje dvije ili više škola, između kojih ima uvijek mjesta za debatiranje, no kao i svakoj našoj strasti ne postoji ”apsolutna istina” već se tu radi o različitim načinima varaličarenja uvjetovanim različitim situacijama, i naravno rezultatima ostvarenim na terenu, nakon više godina iskutva. U ovom tekstu želim pričati o udicama i trokukama, to se naravno odnosi na naše varalice to jest čime ćemo svoje varalice naoružati, te vam pokušati objasniti prednosti i nedostatke.

Danas se naime na tržištu gotovo svi vobleri i ostale varalice poput popera i slično prodaju opremljeni sa trokukama, nekada uglavnom sa dvije trokuke, no danas kada imamo voblere i koji mogu biti dugi do 20 cm, uglavnom su naoružani sa tri manje trokuke i to najčešće vobleri od 12 cm na više. Neki ribolovci zamjenjuju trokuke sa običnim udicama dok skeptici to ne bi učinili nikada. Za oba slučaja postoje definirani razlozi, motivirani teoretskim razmišljanjima, osobnim iskustvima ili iskustvima naših prijatelja. Prvi varaličari koji su zamijenili trokuke sa klasičnim udicama bili su specijalisti za ribolov brancina na plitkim terenima, jer su bili umorni od stalnog kvačenja voblera na dubinama od 20-30 cm gdje su bili spremni žrtvovati pokoje otkvačivanje ribe sa udica ali su zato spasili skupe voblere skidajući trokuke. Očito, ova operacija zamjene traži neka pravila: vrh udice mora gledati prema gore, pogotovo udica na repu, te je potrebno koristiti dodatni split ring da bi udica bila dobro pozicionirana. Logično je da dodatni split ring, garantira mobilnost udice, no kada imamo ribu na udici smanjuje efekt poluge i prodiranje udice što može rezultirati gubitkom ulova. Alternativa korištenju dodatnog split ringa je korištenje udice čije je oko postavljeno u ravnini sa vratom udice, klasični primjer su Decoy udice koje imaju široki luk za bolji hvat što jako cijene svi koji ih koriste. Neki koriste i Circle hook udice, to je izbor motiviran mnogim ribolovcima koji prakticiraju C&R jer ne oštećuju ribu. Kod korištenja ovih udica moramo imati na umu da love u sam kuta usta predatora te treba pričekati koji trenutak sa kontrom. Ovaj je pristup, po mom mišljenju i iskustvu te rezultatima na terenu malo limitirajući, ukoliko forsiramo ove udice koje su u pravilu namijenjene za ribolov sa prirodnim mamcima, sa tvrdim kočnicama i upotrebom upredenice čija je elastičnost veoma mala, imamo dosta promašaja jer griz brancina ili barakude ne može biti isti na varalicu ili prirodni mamac. Sigurno je mnogo bolje koristiti, ukoliko baš želimo, udice oblika ”semi circle” poput Owner Mutu light koje su nešto između klasične udice ili circle hooka no sa manje zavrnutim vrhom udice prema unutra.

Što se tiče veličine udica, to ovisi o veličini varalice, luk udice uvijek mora biti širi od tijela varalice, no recimo da veličine od 2/0 do 4/0 pokrivaju sve potrebe za varalice koje najčešće koristimo na Mediteranu. Obratite pozornost, kod odabira udice da nije izrađena od pretanke žice, jer tokom borbe bi se takva udica mogla otvoriti, a i proširiti ranu u ustima što bi moglo rezultirati gubitkom ulova što nije slučaj kod udica izrađenim od deblje žice. Međutim bez obzira na prednosti i mane kod korištenja udice ili trokuke, moramo obratiti pozornost kod kupovine varalica, jer ponekad nisu predviđene za naše uvjete i lovinu, recimo za jezera i rijeke, stoga moramo provjereti snagu i izdržljivost udica. Ponekad ulovimo ribu, čak i manjih dimenzija ali koja obitava na terenima sa jakom morskom strujom te nam ona pruži mnogo veći otpor nego što je to slučaj kod istih riba ulovljenih u ”normalnim” uvjetima.

Također, upotreba upredenica (ponekad lovimo i sa upredenicama iznad 30 lbs nosivosti) koje imaju vrlo malu istezljivost, koje namatamo na role sa odličnim kočnicama (koje su uvijek dobro stisnute), čini na našem sistemu svojevrsnu Ahilovu petu, točnije dvije, prva su čvorovi kojima vežemo svoju varalicu i spajamo upredenicu i predvez, a druga su naše udice i split ringovi. Mnogi su ribolovci imali ”čast” da izvuku svoju varalicu bez udice i split ringa, možda je to učinila neka zvijer od ribe, a možda i ne, no da bi otklonili svaku sumnju u našu udicu ili trokuku najbolje je na naše voljene varalice montirati nešto provjereno i izdržljivo.

Prednosti korištenja klasičnih udica na voblerima, žlicama i poperima, itd…

• Bolje kvačenje ribe, klasična udica je efikasnija od manje trokuke, širi luk udice ”hvata” više mesa od trokuke. Iskustvo priznatih ribolovaca nam govori da su otkvačivanja riba sa klasične udice mnogo rjeđa nego što je to slučaj kod trokuke. Moramo uzeti u obzir i snagu udice, jer klasična udica izdrži mnogo veća naprezanja od trokuke koja se zbog širine luka, uslijed jakih naprezanja zna otvoriti.
• Manje izgubljenih varalica, faktor koji ne smijemo zanemariti u ovim vremenima kada su cijene varalica skočile u zvijezde, te pogotovo za ribolovce koji love na plitkim terenima sa mnogim oštrim stijenama gdje je broj izgubljenih varalica visok. Znači sve ovisi gdje i kako lovimo ali ukoliko upotrebljavamo klasične udice broj izgubljenih varalica se smanjuje za trećinu.
• Catch & Release i zdravlje ribe, svi znamo da je veoma teško otkvačiti ribu koja je progutala 1-2 trokuke, ozljeđujemo ribu i tada je ne možemo pustiti natrag u more, to vrijedi pogotovo za one nemirne ribe poput lampuge. Također ne smijemo zaboraviti na sigurnost ribolovca, jer riba koja se koprca uslijed otkvačivanja sa trokuka može biti opasna za ribolovca, dok je kod upotrebe klasične udice ova opasnost svedena gotovo na nulu.

Mane korištenja klasične udice na voblerima, žlicama, poperima, itd…

• Kontra, glavni razlog ribolovaca koji preferiraju trokuke na varalicama, logika govori da tri udice sigurnije kvače ribu od klasične udice, u biti napad predatora na varalicu je često brz, divlji i agresivan, i znamo da ponekad predator fula napad te ga ne ulovimo čak ni na varalicu sa 2-3 trokuke, tako da kod slučaja da lovimo sa klasičnim udicama imamo podosta više napada u prazno. Koliko puta smo izvukli ribu zakvačenu samo za kožicu i to sa vanjske strane ustiju? Mnogo puta, što ne bi bio slučaj kod upotrebe klasičnih udica. Postotak napada u prazno je kod svake riblje vrste drugačiji, brancin i lampuga često napadaju varalicu sa strane te je tu trokuka efikasnija. Barakuda i strijelka napadaju plijen straga i u tom slučaju je odlično imati klasičnu udicu na koju se puno bolje zakvače. To ovisi naravno i o čvrstoći usne šupljine, koja je različita od vrste do vrste. Sve u svemu to je razlog koji ima svoju težinu, izgubiti jedini napad u danu može biti poprilično frustrirajuće, vidjeti napad, osjetiti ga na štapu i na kraju ga promašiti jer klasična udica nije našla ”meso” je bolan osjećaj. Na nama je da odlučimo čime ćemo naoružati svoje varalice uzevši u obzir ekonomske, etičke i druge razloge.

Često zamjena trokuka na varalici sa klasičnim udicama utječe na rad varalice, naime mnoge su varalice kalibrirane da imaju optimalan rad sa težinom trokuka koje su im predviđene od proizvođača, dok udica različite težine takvoj varalici ometa pravilan ili mijenja rad.