Go big or Go home u morskom varaličarenju

PRM / Broj 18 / Listopad / Studeni / Prosinac / 2017.

Nakon šest-sedam izgubljenih krupnih lica postao sam očajan. Hoću li imati još koju priliku doživjeti griz i dril jedne od tih metrenih riba. Doslovno zadnji pokušaj je urodio masivnim grizom na površini …

Tekst: Dalien

Zadnjih nekoliko godina provodim na Pašmanu koji je spojen s otokom Ugljanom kanalom Ždrelac. Taj kanal u prošlosti je bio puno uži i noću osvijetljen te je bio poznat kao jedno od najlovnijih mjesta za brancine na Jadranu. Prije nekoliko godina sagrađen je nov prekrasan most, kanal je proširen i brancina više nema kao prije. Međutim, plitak kanal s jakim strujanjima vode i dalje privlači veliku količinu ribe, tako da je Ždrelac i dalje hot spot za brancine, lice orade, gofove…ovisno o sezoni, plimi, dobu godine i dana.
Morsko špinanje (kako mi kontinentalci zovemo spin) je u velikom uzletu. Meni se ponajviše sviđa što se varaličari na moru ne srame velikih varalica. Pogotovo u ribolovu strijelke koje ima sve više u našem moru. Kako se pojavljuju novi mamci, čini se da sve više ljudi baca velike mamce i uživa sve veći uspjeh. Morski predatori jedu velik plijen.

Moju ljetnu sezonu je apsolutno obilježio novi površinac Savage Gear Sandeel Surf Walker koji dolazi u veličinama 155 i 180 mm, a pogotovo mi se svidio veći model. Iako sam ga počeo bacati u namjeri da prevarim velikog brancina, u praksi mi se baš i nije pokazalo da veličina ovog mamaca selektira veću ribu (što se brancina tiče) – lovio sam prosječne i ispodprosječne brankose kao i na standardne površince, ali i iglice, pauke, ušate, strijelke…

Jedan iznadprosječan brancin se digao, međutim, kao i ostali veliki brancini koje sam do sada imao sreće pokrenuti na svoju varalicu, samo je snažno udario vobler bez usisavanja, stoga vjerujem da se radilo o teritorijalnim udarcima (to je onda kad grabežljivac samo tjera uljeza a ne pokušava ga pojesti). Isti pristup s velikim voblerima također mi nije donio ništa spekularno. Novi Sandeel Jerk Minnow u 145 i 175 mm radi fantastično u svim režimima povlačenja – spori twitch, brzi twitch, burning…
Bacao sam najveći 175 mm vobler po danu i opet dobivao iste prosječne brancine, iglice, male zubace…
Moram priznati da sam se pomalo zasitio brancina i onako iz želje za nečim novim sam se jedno jutro odlučio zaputiti u Ždrelac u potrazi za nekim ozbiljnijim morskim grabežljivcem poput lice ili strijelke. U samo svitanje sam na poziciji kod crkve Gospe od Sniga. Svitanja na moru su nešto zaista posebno, na svom godišnjem sam dvanaest dana zaredom gledao kako sunce izlazi i ti prizori su me ispunili posebnom energijom. U Ždrelcu ima poseban razlog zašto su jutra posebna – nema puno prometa na vodi. Po danu je neki ozbiljan ribolov gotovo nemoguć od silnih brodica, jahti i trajekata koji neprestano prolaze kanalom.

Lice u kanalu

Obzirom da se tih dana plima dizala ujutro, kanal je tekao prema Zadru, stoga sam odabrao unutranju stranu. Sa svojim SG Custom Fast Shad štapom 258 cm, Okuma Cedros 55 rolom i 40 LB upredenicom mogu baciti plutajući 18 cm Surf Walker od 27 grama preko osamdeset metara, a vjerojatno i dalje. Mogao sam prezentirati svoju varalicu vrlo daleko i pretraživati gotovo cijelu izlaznu stranu kanala. Kako sam tih dana viđao brodice da panulaju žive iglice neotežanim montažama, znao sam da je vrlo dobra šansa da se i lice motaju u kanalu.
Prvo zbivanje nisam morao dugo čekati, riba je zakuhala iza varalice vrlo daleko od obale, ali nije primila. Vidio sam da nije bila mala pa mi je srce luđački lupalo – tu su!
Do sljedećeg griza je prošlo nešto više od pola sata, riba se samo okrenula i iako mi se na momente činilo da sam zategnuo u tvrdo – promašio sam griz. Sunce se diglo već prilično visoko i pomislio sam kako je za danas gotovo kad je velika riba rastjerala ciple relativno blizu obale. Zatrčao sam se do pozicije i prvi ubačaj je rezultirao napadom, konačno zateg u tvrdo, međutim, prvi snažan nalet ribe je rezultirao – otvorenom kopčom!

Bio sam ljut sam na sebe. Znao sam da mogu očekivati ozbiljnu ribu i opet sam ostavio manju kopču za brancine koja mi se već na početku ribolova činila preslabom, no veću nisam imao. Trebao sam direktno zavezati 0,50 mm mono predvez za varalicu.
Drugo jutro nije bilo akcije sve do negdje pola deset kad sam počeo viđati iskakanja cipla i iglica na samom rubu svog dometa. Stao sam na najbolju poziciju i jedva nekako uspio baciti u područje griza, međutim, ništa se nije događalo. U tom se trenutku pojavila brodica sa živom iglicom i također krenula u područje aktivnosti. Naravno, točno ispred mene su imali griz i kada su zategnuli velika ribetina je zakuhala točno ispod moje varalice. Vidio sam da ribu drilaju dobrih petnaestak minuta i iako nisam vidio što su izvadili, znao sam da je veliko.

Drugo poluvrijeme iz čamca

Nakon što sam osjetio silinu kojom ove ribe vuku shvatio sam da su mi sa obale šanse vrlo male. Čak i da dobro zakvačim ribu, mogu očekivati run od 50-70 metara nakon čega mi sam otpor vode na upredenicu neće dozvoljavati da amortiziram novi bijeg, stoga je bilo vrijeme za ulazak u plovilo. Moj dobri deda Spikić, s kojim preko Facebooka komuniciram već par godina, živi u Ždrelcu i ima pasaru, pa smo se lako dogovorili za ribolov. Već sljedeće juto isplovljavamo. Deda ima nekakav tri metra dug štap i debelu upredenicu. Dajem mu starog dobrog Side Down Preya bijelog i on to vuče prilično nepravilno po površini. Nije to onaj fini zig-zag po površini, ali ništa ne smeta. Sunce je taman provirilo nad horizontom kad je lijepa riba poklopila Preya uz glasan plusak. Damov štap je dedi savinut do drške, a on kaže kako uživa kao nikad. Pomalo iznenađujuće vadimo strijelku od cca 2,5 kg.
Da li je moguće da su oni moji grizevi bile velike strijelke?!
To jutro nije bilo druge akcije, međutim, srećemo Slovence koji su ispred mene dan prije ulovili ribu na panulu i kažu da je bila lica od 13 kila!

Sutradan ujutro smo opet na poziciji u svitanje. Pokušavamo po sredini kanala prevariti strijelku, međutim, ništa se ne zbiva. Struja se lijepo formirala i oko najvećeg mola se već napravio „timpl“ (mjesto gdje se glavna struja odbija o prepreke i stvara se veliki liman sa kontra tokom). Motamo se po tom limanu i uglavnom bacamo na spoj dviju struja. Na tom mjestu sam prijašnjih dana vidio najviše raubova. Oko osam ujutro sam dobio prvi griz. Riba je bez razmišljanja poklopila Surf Walkera, ja sam jako zategnuo i borba je počela. Riba je brutalnom snagom izvlačila upredenicu s role i znao sam da je lica jer nije skakala već konstantno vukla. Taman sam pomislio kako mi je kočnica previše stegnuta kad je riba stala nakon jedno 30 metara izvučene strune. Kao da se počela vrtjeti i ode… otkvačila se!
Udica je bila ispravljena, a split ring razvučen skoro do otvaranja. Pretjerao sam sa kočnicom, a nije bilo potrebe za forsiranjem,. Bili smo na čamcu i mogli smo ići za ribom koliko je potrebno.
Zamijenio sam trokuke i stavio za broj veće te stavio još jače splitringove. U jednom trenutku smo bliže obali vidjeli lijepi raub. Bio sam u lijepom dometu i uspio sam ubaciti. Nakon dva trzaja riba je uz pljusak primila, ja sam zatgnuo u tvrdo, no međutim odmah se otkvačila! Nakon toga sam imao još jedno praćenje od dvadesetak metara, no riba nije primila i onda je stalo….

Napokon trofej

Bio sam očajan, u tri dana sam izgubio pet ili šest lica. Hoću li još uspjeti doći u priliku za novi griz?!
Sunce je već bilo prilično visoko, brodovi su počeli intenzivnije prolaziti, a ja sam bio u bedu. Koliko propuštenih prilika… Znao sam da tih krupnih lica nema puno i da je samo pitanje vremena kada će nestati iz kanala. Struja nas već izbacila i mi smo se pognutih glava vraćali prema kući. Kažem dedi da ipak još jedanput stane na spoju struja da probamo jednom za kraj i opet se dogodio griz.
Riba se odnekud pojavila i uz prilično snažan pljusak poklopila Surf Walkera. Jako sam zategnuo i ovaj put odmah otpustio kočnicu. Rola je zujala, a deda je palio pentu. Riba je već izvukla četrdesetak metara upredenice i digla se na površinu baš kada su oni Slovenci prolazili s panulom uzvodno točno između mene i ribe. Vidjeli su da imam ribu te korektno izvukli štapove i ugasili motor, a ja sam spustio vrh štapa duboko u vodu kako bi nas struja doslovno prenijela ispod njih. Svaki ozbiljniji run ribe smo ispratili pentom tako da nakon početne drame nije bilo pretjerane neizvjesnosti sve dok nisam nakon desetak minuta vido obrise ribe pod čamcem – velika je!.

Imala je 107 cm i nismo ju vagali, ali pretpostavljam u nekom okviru 10-12 kg.
Već dugo nisam toliko radio za jednu ribu, što mi je ovaj ulov činilo još dražim. Lice su stvarno posebne ribe, pogotovo ovako veliki primjerak.
Nakon tog ulova, narednih dana kao da su nestale. Pokušavali smo u različita doba dana i različite faze plime i oseke, gađali najjače kurente, međutim, kao što sam pretpostavio – nestale su.
Već nakon dva tri dana su i panulaši nestali, tako da sam bio siguran da je priča završila i da lica u kanalu više nema.

Taktike i tehnike za površinske lice

Iako nisam morski vuk, mislim da imam dosta iskustva u varaličarskom ribolovu, pa mi nije puno trebalo da se prilagodim i ribolovu lice.
Još s mog ribolova lice s Neretve, gdje smo u dva dana imali vjerovatno pedesetak napada uz svega par ulovljenih riba, znao sam da je lica vrlo ćudljiva što se tiče napadanja varalice.

Lice će kuhati i vrtjeti se oko mamca, stoga ih treba vrlo lukovo natjerati na griz. Taktika s Neretve je bila brzo vođenje varalice, no nakon prvog napada kreće postupno usporavanje i povećanje dužine pauze. Lica bi najčešće primila nakon tri ili četiri okreta i detaljnog proučavanja varalice. Ove krupne lice iz Ždrelca su bile puno odlučnije i pola grizeva su bili udarci iz prve bez ikakvog praćenja. Dvije ribe sam kombinacijama stani-kreni nagovorio na napad, a samo jedna ili dvije su pratile bez napada.
Svakako mislim da je veliki plutajući površinac s fantastičnom zig-zag akcijom bio bitan, a vodio sam ga umjereno brzim stani-kreni vođenjem. Pauze se bile bitne, ali nisu trebale biti duge. Sandeel Surf Walker dolazi u plutajućoj i tonućoj varijanti, plutajući model leži ravno na površini i stoga je iznimno pogodan za ovakav ribolov s pauzama kako za licu, tako i za strijelku. Varalica je izrazito jednostavna za vođenje i lakoćom se dobije onaj izazovni pretrgani lijevo-desno rad.
Profil i detalji su savršeni i dolazi u savršenim dekorima.
Nakon tog ulova lice su nestale i do kraja odmora ih više nisam vidio, no svakako, kada malo razmislim, bacanje velikih površinaca na moru je vrlo zabavna tehnika koja će loviti kako male tako i velike ribe!