Tri sheme za ljeto bez dileme

PR / Broj 77 / Kolovoz / 2014.

“Dog days of Summer” kažu Ameri za ovo vrijeme. Ljeto je gadno godišnje doba ako lovite bassa na velikim akumulacijama u Americi, nerijetko s velikim dubinama i nepreglednim prostranstvima naoko dobrih mjesta gdje pored dobrog poznavanja vode morate odlično vladati i svojom elektronikom i još bolje upravljati čamcem da biste došli do ulova. Srećom (ili nesrećom), mi nemamo takvih problema. Podravina i Međimurje su prepune malih voda koje imaju bassa i sve što trebate je da jezero prilagodite sebi (tj. izaberete odgovarajuću grabu) i jednoj od ove tri dobitne kombinacije koje uvijek pale.

Piše: mRVA®

U hladu je spas

Dakle, bass se u ovo vrijeme grupira u dubini na nekim prijelazima i tu miruje. Kak da to riješimo u našu korist? Pa izaberemo jezero koje nije duboko a znamo da ima bassa. Sunce prži sto na sat, voda je ko pišalina. Kaj sad? Gdje je bass? Pa naravno, tamo gdje je najugodnije za njega. Bass nema očne kapke pa ne može škiljiti na suncu i bira mjesta gdje će mu ono najmanje smetati. Ako nema dubine da se spusti dalje od dosadnih zraka sunca, sakrit će se u hladu od drveća sa druge obale. Interesantno je da je drveće uvijek sa one druge strane obale, kaj ne?!? Na tim mjestima će biti u najdebljem hladu, često uz samu obalu, duboko u granju.

Ako bacamo klasične varalice tipa vobleri ili površinci ili neotežani silikon na rub hlada u nadi da ćemo iščeprkati ili nagovoriti kojeg bassa da napusti kućicu, onda se možemo nadati do imendana (moj je 23.5. al iduće godine…), jer ovdje bassevi nisu na lovu već odmaraju i razmišljaju o budućim pohodima. Ali bi si čvaknul nekaj ak mu dojde pred lampu… Dakle, odgovor se nazire sam od sebe, treba bagerom popukati drveće s druge strane i poravnati tak da bassevi nemaju gdje biti nego nama na dometu!

Ne, treba izabrati dio jezera na kojem komotno možemo sa čiste strane bacati “žabicu” sa silikoncem (skipping po domaći) u rupe u hladu s druge strane. To je idealan scenarij koji nije izvediv na svim vodama, ali sjetite se početka teksta i podatka da vodu trebamo prilagoditi svojim potrebama, tj. potrebama tehnike.

Idealka za ovo je prva desna graba na Poljanskom Lugu (i kaj je najgore, čonte su upravo u tom hladu al je voda povišena trenutno pa ih je problem zvleći), kanal na Mičigenu, kanal na Ivancu (ako imate dovoljno kratak štap), Crkveni bok (naravno ne s obale već iz čamca)… Od mamaca najbolji je neotežani silikon koji dobro radi žabice. Ja preferiram Senka i njegove kopije iz tri razloga. Solidno se skipa (ima i boljih doduše), zavodljivo leluja dok tone (objasnit ću kako kasnije) i imam ga u milijun boja, a to je nekad presudno.

Dakle, boje za aktivnog bassa često ne igraju toliku ulogu, ali ovo je bass koji ne lovi aktivno i ne smijemo previše napadati njegova osjetila. A s kričavom bojom ili nečim vrlo neprirodnim upravo bismo to napravili. Pravilo kaže da treba koristiti boju silikonca kao što je boja dna ili vode. Dakle, vrlo neutralnu sa možda ponekom šljokicom da bljesne tu i tamo. Kod nas je watermellon i pumpkinseed odličan odabir. Bilo sa sjajnim šljokicama, bilo s crnim ili mat crvenim. Kao i Pokemoni, moraš ih imati sve! I crni s plavim šljokicama. To mi je omiljena boja iako baš i ne djeluje prirodno. Al kaj ja znam kaj bass misli da je prirodno…

Budući da bacamo u krošnje koje su nadvijene nad vodom ili u krošnje koje vire iz vode, presudno je kako ćemo montirati silikon. Najbolje bi bilo da wormicu vežemo direkt na najlon ali ja volim dodati kopču jer mi je onda težište varalice totalno u glavi pa Senko fino tone lagano s glavom prema dolje. To znači da ne tone ravno na dno već pod kutom, što je dobro, jer se ponekad “zavlači” dublje u željeno mjesto, nešto kao Flying lure. A nekad i ne, he-he. Uglavnom, zapiknem toliko u “glavu silikonca” da sakrijem i malu Chelsea kopču. Ujedno mi i bolje drži na tom dijelu. Na taj način mi minimalno zapinje.

Najčešće koristim Senko (ustvari rijetko koristim Yamamoto u slobodnom ribolovu, radije koristim jeftinije kopije) od 5 incha i u njega zapiknem straight udicu 3/0. Namjerno koristim premalu udicu da bih na taj način “umrtvio” što manji komad Senka. Zato mi Senko prilikom tonjenja zavodljivo vrcka bokovima. Fino suptilno… Ključni dio je da vrh udice zabodem do pola u Senka, ne izlazim sa špicom van niti probijem pa samo zapiknem vrh nazad kao kad bih lovio u travi ili na čistom. To je dovoljno dobro za travu, al za grane, džunglu i lopoč vjerujte mi i postupite kako sam rekao.

Silikon je mekan i ne treba posebno jaka kontra da spremite udicu tamo gdje treba biti. Ako koristite odgovarajući štap, naravno. Treba naći kompromis između snaga (jer nerijetko velike ribe žive na ovakvim mjestima) i dovoljno osjetljivog vrha da fino skipate bez da trgate silikonca ili pljuskate po vodi. Ili jednostavno naučite skipati sa Fenwickom HMG-om kao ja… Al naučite dobro jer najvažniji je prvi zabac. Najčešće udara na prvu. Ako previše bućkate poplašit ćete ribu koja je ionako letargična tako da od ulova nikaj.

Sad sigurno plačete od tuge jer pri vama nema ili nije dostupna druga obala s krošnjama, ali i polja lopoča daju fini hlad… i ne treba skipati… ali tu su obično glupe štuke koje vole cvikati najlon.

Zakaj mi čučiš na glavi?!?

Možda ste jedan od sretnika koji ima uređenu obalu i granje dosta visoko (koje i dalje radi cjelodnevni hlad) i mir je cijeli dan jer se nikome ne da vući kante i štapove na tu obalu (kad jednako dobro može loviti i blizu auta). Opet Poljanski lug dolazi u misli… Za takva mjesta preferiram drugačiju metodu.

Tu bacam nekog super realističnog japanskog površinca, točnije “walk the dog varku”, zaru. Odaberem idealno mjesto koje ima cijeli dan hlad i mir, nekakvu mikrolokaciju koja mora biti stanište bassu, kao što je potopljeni panj, uliv potoka u jezero (pogotovo sad po ljeti top lokacija zbog kisika i hladnije vode, potopljeni grm ili krošnja, kameni zid (eh, Trakošćan nikad neprežaljen…) i slično. Tu plasiram zaru (Giant Dog X-a recimo od Megabassa) i… ne delam nikaj.

Čekam da se valići oko zare smire. Tek nakon nekog vremena počnem voditi varku prema sebi. Najčešći trenutak kad se dogodi griz je sekundu ili dvije nakon što je varalica pala na vodu, naravno, ako smo dobro odabrali mjesto. Ni deset posto grizeva nije u povlačenju varalice. Zašto je to tako? Pronašli smo bassevu kućicu u tom panju ispod krošnje i drito mu na glavu bacili varalicu koja ostaje na površini i izgleda kao “the real thing”. Bassevi na tim mjestima su naučeni da im tu i tamo nekaj jestivoga opadne iz krošnje pa im nije sumnjivo toliko ako nekaj pljusne na površinu (kao što je to slučaj kod basseva koji se sunčaju na otvorenom).

Zakaj tu ne bacam silikon? Zato što silikon pljusne i potone pa ga bass često ni ne skuži. A i obožavam dok mi srkne zaru s površine, često onako kurvinski kao da je mala riba, pa kad zveknem kontru, a ono voda proključa. Ako su kraće distance onda bacam i popere jer imaju krasnu kićanku na zadnjoj trokuki koja je jako primamljiva, pogotovo dok varalica stoji nepomična u vodi. Team Daiwa Zero poper je super varalica koja ne radi prevelik pljusak kad padne u vodu, a i može se suptilno popkati s njim. I izgleda fenomenalno. A i udice na njemu su puno jače nego što izgledaju, išle su i pedesetke van na njega bez bojazni. A i super je ako slučajno zarauba bass na kedera u pol vode. Obavezno gađati što bliže raubu u trenutku kad se raub događa!

Bass zarauba, a ja zabacim “Bablija” (tako od milja zovem jednog Storm Sub Warta 5 cm kojeg sam mijenjao s kumom Bablijem na Boku) u tom smjeru i lagano “traktoriram”. Crankbait vodim poprilično polako, za svaki od svojih omiljenih crankbaita imam idealnu brzinu na kojoj on pokazuje svoj najidealniji ples. I to je u pravilu uvijek dosta polagano povlačenje. Ne volim, a ni bassevi baš ne preferiraju dok crankbait radi ko da je u struju uštekan, suptilno voblanje s bacanjem bokova, diskretnim odbljeskom i idealan otpor na štapu postižu se s manjim brzinama.

Ti samci bassevi koji raubaju po otvorenom kruže po tom dijelu jezera i obavezno blizu obale, ali na određenoj dubini, tako da se često i jedva skuže, tj. skuže se već dok su nam drito pod nogama.

Pogrešno je onda bacati varku na njega jer nas je vidio odavno, alarmiran je i zna da je opasno da bilo kaj čvakne u tom trenutku. Najbolje ga je pustiti da prođe, bez da napravimo ikaj i splašimo ga. Najveću šansu za ulov imamo tako da prebacimo mjesto gdje se on nalazi za nekoliko metara i onda polako vučemo crank prema njemu, ali dovoljno daleko od mjesta gdje stojimo, tako da nas je bass već “zaboravio”.

Prema dubini na kojoj “cruisa” bass odabiremo i varalicu. Normalno je da ćemo Sub Warta koristiti ako je voda mutnija i bass ide pliće (recimo Ivanec ili Crkveni bok), Duo Realis Flatside Crank ide malko dublje pa je idealan za malu grabu u Ivanovcu ili Poljanskom Lugu a Rapala DT 4 je super za Mičigen ili Gabajevu Gredu kod doma. Naravno da vi imate svoje favorite i slobodno ih koristite, ali vodite računa na dubinu na kojoj cirkulira bass. Gledajte da vam varalica ne ide dublje od dubine na kojoj je bass, jer ako se i odluči gađati varalicu, obično to neće rezultirati ulovom jer na varalici se trokuke ipak nalaze s donje strane, a ne s gornje. Dakle, logičnije i bolje je da bass varku napada odozdo prema gore, kaj ne? Udice neka vam budu jake i oštre, crankbait je varalica za velike ribe.