Zimski ribolov brancina – od površine do dna

10 min read

PRM / Broj 11 / Siječanj / Veljača / Ožujak / 2016.

Završetak prošle godine pružio nam je doista čudno vrijeme, temperature od 20 stupnjeva nisu bile rijetkost, na buri se moglo stajati u laganoj jakni, a lovilo se – loše. Neočekivano visoka temperatura mora i totalno pomaknuti temperaturni ciklusi, koji su naravno skroz poremetili riblji bioritam, mnoge su ribiče ostavili kratkih rukava…

Piše: Denis Savretić

No početak ove godine potpuno je okrenuo cijelu priču. Bura puše posvuda, snijeg pada po otocima, a temperature posvuda rapidno padaju, ukratko, zima je napokon pokazala svoje lice, što znači da sada s pravom možemo pričati o zimskom ribolovu i s tom se mišlju uputiti na more!

Priobalni predator

Za razliku od većine priobalnih ribljih vrsta, brancin tijekom zime ne migrira u dubinu već se radije zadržava na približno istim lovištima kao i prije nekoliko mjeseci – ili barem tu negdje u blizini. Naravno, nećemo ga loviti u pola metra dubine jer tu trenutno nema baš ničega, no dubine od neka dva-tri metra brancinu su sasvim dovoljne da tamo lovi tijekom zime, a gavuni i cipli koji u zimskim mjesecima često borave uz kraj odličan su izvor hrane. Kad k tome dodamo činjenicu da plijena trenutno nema puno (kao ljeti) pa brancin ne može biti toliko izbirljiv i prinuđen je iskoristiti svaku situaciju, kao i skori mrijest zbog kojeg se moraju intenzivnije hraniti, dobivamo situaciju u kojoj imamo sasvim prihvatljive šanse za ulov brancina! I to na terenu koji je nama špinerima najlakše dostupan, znači, u dometu zabačaja sa svakim normalnim špinerskim kompletom i varalicom.

Iako je brancin prisutan više-manje svugdje, neki ga tereni osobito privlače i tamo je mnogo zastupljeniji. Tijekom zimskih mjeseci osobito ga je lako pronaći u blizini većih i manjih luka i lučica, gdje zbog neprestanog prisustva sitne ribe brancin ima nepresušni izvor hrane, a betonske konstrukcije, bove, čamci, potopljeni otpad i sl. pružaju mu obilje mjesta za zaklon i lov iz zasjede. Naći ćemo ga i na mjestima sa izraženim kurentom prilikom izmjene plime i oseke, kao što su ulazi u zaljev ili uska grla između otoka, no osobito će se zadržavati i na mjestima gdje kurenat prolazi veoma blizu obale. To ne mora biti neka posebna pozicija, nekoliko isturenih grota usred plaže i kurenat koji tu naglo skreće uz obalu tvore gotovo savršenu poziciju za zabaciti varalicu, iako na prvi pogled cijela situacija izgleda potpuno bezvezna. Osobno sam najviše brancina ulovio upravo na takvim mjestima, što prvenstveno mogu zahvaliti dugogodišnjem pretraživanju obale u potrazi za potencijalnim ”hot spotovima”. Naravn, sada igraju i ušća rijeka jer se tamo brancini okupljaju zbog mrijesta, a nezaobilazne su i klasične pozicije kao što je Plomin gdje i usred zime voda vrvi sitnom ribom i grabežljivcima koji se njome hrane. Postavlja se samo pitanje što zabaciti gladnom brancinu koji eto baš sad čuči iza kamena 15 m od obale i vreba priliku da si napuni želudac?

Imamo tri jednostavne i efikasne opcije: možemo pokušati nekim površincem, možemo zabaciti vobler i pretražiti srednji sloj, a možemo i spustiti neki silikonac na dno. Mnogo je čimbenika koji odlučuju o tome što ćemo zabaciti, pa ćemo se u ovom tekstu nakratko pozabaviti potencijalnim opcijama i olakšati vam izbor:

Površinci

Postoji neko (po meni veoma glupo) mišljenje da brancini zimi ne žele napasti zaru. Kao, oni su na dnu, inertni, i ne da im se jurišati do površine. No u praksi je situacija sasvim drugačija! Gladan brancin koji pošto poto mora nešto maznuti kako bi se prehranio, ali i osigurao nutrijente prijeko potrebne za uspješan mrijest, nije u situaciji da bira potencijalni plijen koji mu se stvori u vidnom polju. Vrijeme i energija potrebna da se brancin s dva tri metara dubine zaleti na zaru gotovo su beznačajni, a obrok koji si brancin na taj način priskrbi njemu su od velikog značaja. Ukratko, površinci igraju! Ali kada?

Glavna prednost zara je u tome što s njima možemo ekstremno brzo pretražiti veliku površinu vode i pokupiti aktivnu ribu koja se tu negdje mota, a koju bismo možda i promašili upotrebom sporijih i finijih prezentacija. Druga prednost koja ne zaostaje puno za prvom je u tome što varalica provučena po površini predstavlja vizualni kaos koji će brancina uloviti nespremnog i ponukati ga na napad prije nego što uspije skužiti što se to točno gore događa, dok će istovremeno varalicu provučenu ispod površine s velike daljine uočiti i izbjeći u širokom luku. U uvjetima dobre vidljivosti, odnosno danjeg svijetla i bistrog mora, ovo je čimbenik koji čini razliku između ulova i izgubljenog dana.

Zare su idealno oružje za brzo pretraživanje terena u zoru kad je brancin najaktivniji, a uz optimalno poznavanje terena u tih kratkih pola sata-sat možemo pokriti doista veliku površinu vode i maksimalno si povećati šanse za ulov. Ista stvar vrijedi i za dnevni ribolov, kada je uporno forsiranje jedne pozicije zapravo besmisleno i taktika se sastoji u aktivnom pretraživanju terena u potrazi za potencijalno aktivnom ribom. Prilikom odabira varalica obratite pažnju na boje – prirodno je ono što igra, a prozirne ili djelomično prozirne varalice dokazani su favoriti za ribolov tijekom dana. Birajte modele od nekih 6-12 cm duljine, i to po mogućnost gluhe (bez kuglica). Moji su favoriti Seaspin Pro-Q od 90 mm, zara koja leti kao metak i može se voditi zavezanih očiju sa štapom iza leđa, i gluha tonuća Sakura Naja Sub koja za kvalitetno vođenje traži nešto više iskustva i koncentracije, ali zato lovi i kad ništa drugo ne igra!

Suspend vobleri

Kvalitetno pokrivanje srednjeg sloja mora gotovo je neizvedivo bez voblera. Naravno, svi se slojevi mogu odloviti pomoću raznih montaža silikonskih varalica, no to je tema o kojoj možemo napisati barem pet-šest tekstova. Za razliku od silikonaca, vobler pruža jednu jako bitnu prednost, a to je da ga bez ikakvog truda i muke možemo zadržavati u odabranom sloju vode (ovisno o modelu voblera) i čak ga i zaustaviti u mjestu bez neželjenog tonjenja (ili isplutavanja). To se naravno odnosi na suspend modele koji su ujedno i najbolja opcija za zimski ribolov brancina.

Fora s voblerima je u tome što ih možemo povlačiti izuzetno sporo, a da pri tome daju neku vibraciju, u prosjeku lete podosta daleko, brancinu nude prirodnu siluetu plijena, a birajući modele po dubini zaranjanja možemo iznimno kvalitetno pokriti dobar dio situacija. Voblere ćemo bacati tijekom noći – za žabare navikle na ribolov smuđa bauljanje po mraku već je stvar rutine, ali za one koji ne provode zimu gacajući po zaleđenom blatu ukratko ću objasniti postupak. Znači, na vodu dolazimo od sumraka pa nadalje, ravnajući se po tablicama plime i oseke, te biramo poziciju na kojoj pretpostavljamo da ima brancina, ako ništa drugo zato što smo ga tamo negdje vidjeli tijekom dana. Dijelovi obale gdje na vodu pada ulična rasvjeta odlični su za početak i uigravanje, prije nego što se zaputimo u mrak. Zatim slijedi onaj naporan dio: brancin, osobito veći primjerak, nije riba koja će jurišati po moru i napadati sve što vidi. Naprotiv, on gleda kako bi ulovio što bolji zalogaj uz što manju potrošnju energije. Maleni retardirani cipal koji se pogubio negdje u pola vodenog stupca i jedva je dovoljno suvisao da tu i tamo malo mrdne perajom i pomakne se s mjesta predstavlja savršeni plijen za takvu ribu, a vobler je varalica koja tog cipla može odlično dočarati. Kvalitetan suspend vobler (X-Rap, Megabass Ito Vision 95, Savagear Prey 69, Rapala Husky Jerk 10 ili 12 i sl.) možemo vući izuzetno sporo, a da on i kroz te minimalne pokrete daje vibraciju koja brancinu odaje da se tu negdje nalazi nešto zanimljivo. A kad kažem sporo, doista mislim sporo – iskoristite mrak i lošu vidljivost tako da si date vremena i pet minuta umirete s voblerom uz lokalnu koču prije nego što ponovite zabačaj te tako date vremena potencijalnom brancinu da odluči pokupiti tu sakatu ribu koja mu uporno provocira bočnu liniju svojim mrdanjem u mjestu. Ovakav je ribolov neopisivo monoton i ponekad dosadan, često i neugodan dok vani mlati divljačka bura, ali tako se love velike ribe i upornost često biva nagrađena. Uvjet je naravno da vidljivost doista bude loša, odnosno da noć bude bez mjeseca i da vobler ide u mrak, a ne pod neki izvor svjetla. Ukoliko je vidljivost malo bolja, stvar valja ubrzati, a nikad ne škodi ubaciti pokoji twitch koji će poslužiti kao okidač ribi koja prati varalicu.

Silikonci

Nakon češljanja površine i srednjeg sloja ostaje nam vjerojatno i najproduktivniji dio vodenog stupca – dno. Brancin se u uglavnom zadržava na dnu koje mu s jedne strane pruža izvor hrane, a s druge obilje prilika za postavljanje uspješne zasjede. Ukoliko se majstor tvrdoglavo odlučio zalijepiti uz dno, i baš mu se sad nekako ne miče od ove potrgane vrše uz koju se smjestio, jedini način da ga ulovimo je da se i mi spustimo do te potopljene vrše. A to ćemo napraviti pomoću silikonca napiknutog na jig glavu.

Na tržištu postoje doslovno milijuni modela kojekakvih silikonaca namijenjenih ribolovu svega što pliva. U kontekstu ribolova brancina birat ćemo ili no action modele (Slug-Go, Fins, Keitech Shad Impact) ili izdužene shadove prirodnog profila i sitne vibracije (Keitech Easy Shiner, Sakura Slit Shad). Obje skupine varalica odlično love, a mogu se montirati na bezbroj načina, povlačiti u svim slojevima mora, upotrijebiti kao zara i kao vobler, uglavnom ribolov sa silikoncima ne poznaje granice. Problem je u tome što takve finese od ribiča zahtijevaju opsežno poznavanje ribolovnih tehnika koje se upoznaju kroz godine iskustva, gubljenja živaca te trošenja novaca i vremena na potpune gluposti, što na kraju krajeva dođe kao totalni mazohizam. Zato ćemo se pozabaviti osnovnom namjenom silikonaca, a to je ribolov na dnu.

Prednost silikona pred ostalim varalicama je u gotovo savršenoj prirodnoj prezentaciji, jer niti jedna varalica ne imitira živi plijen kao dobar silikonac (osobito japanski modeli od plastisola). Ovisno o težini jig glave možemo ga spustiti na samo dno neovisno o dubini mjesta pa će jednako efektivno loviti i na dva i na dvanaest metara dubine, a varijacije u brzini i stilu povlačenja doslovno su beskrajne. No najjednostavniji i vjerojatno najefektniji način definitivno je jiganje. Odizanje silikonca od dna i puštanje da kontrolirano propada spada u samu osnovu špinanja, a brancin nikako nije imun na ribicu koja umirući pada na dno nakon što je potrošila zadnju snagu na pokušaj plivanja prema površini. Ovisno o bistrini vode i dobu dana silikonac ćemo voditi brže ili sporije, što ćemo opet kontrolirati odabranom težinom jig glave – po danu teža, po noći lakša. Nemojte se sramiti staviti veći silikonac, često vidim da ljudi griješe bacajući varalice od 5-6 cm i onda muku muče sa dosadnim sitnišem; brancin će shad od 4” progutati bez ikakvog pitanja, a ni 5” mu ne predstavlja nikakav problem!

Ukoliko odaberemo ribolov „no action“ silikoncima, jiganje će se sastojati od dosta agresivnog vođenja kojim ćemo natjerati silikonac da nepredvidljivo skakuće iznad dna, stalno mijenjajući smjerove i amplitude skokova, što ćemo najbolje postići ako ga napiknemo na dart glavu. U slučaju da se riba pojavi u srednjem sloju isto možemo izvesti i u pola vode, čak i ispod same površine, gdje će vertikalno divljanje silikonca aktivnu ribu odmah natjerati na napad. No ukoliko upotrebljavamo shad silikonac, jiganje će se ipak odvijati bliže dnu s klasičnim dizanjem i kontroliranim spuštanjem, i kao takvo je daleko efektnije po noći kad će brancin biti provučen vibracijom repića u propadanju nego po danu, kad će vizualno divljaštvo no action gume polučiti puno bolje rezultate. Pravilo u brzini vrijedi isto kao i za vobler – po noći što laganije (i s laganim glavama) a po danu što agresivnije i brže.

Weedless montaža

Iako je jig glava najjednostavnije i najuniverzalnije rješenje za ribolov silikoncima, ponekad će ribolov nezaštićenom jig udicom biti nemoguć. Bilo da je riječ o travi, kamenju ili napola truloj mreži, na nekim terenima jig glava jednostavno ne može proći bez zapinjanja. Zbog toga je u zadnje vrijeme na moru postalo popularno koristiti razne modele otežanih worm udica za basseve koje su našle savršenu primjenu u lovu brancina. Uglavnom se koriste wormice sa izlivenim otežanjem smještenim na sredini luka ili na prednjem dijelu luka, ovisno o načinu tonjenja koji želimo postići, a tu su i Decoy Nail Bomb wormice koje na prednjem kraju imaju izlivenu kuglu kao i klasične jig glave. Ribolov otežanim wormicama ne mora se razlikovati od ribolova jig glavama jer možemo klasično jigati bez straha od zapinjanja, ali pružaju nam i mogućnost laganog vođenja odmah iznad problematičnog terena, možemo i polako jigati u propadanju, skakutati u mjestu i oponašati kozicu, ukratko, možemo raditi što god nam padne na pamet s minimalnim mogućnostima za zapinjanje!

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana