Carp stalking

PR / Broj 75 / Lipanj / 2014.

Piše: Mihovil Vudrag

Carp stalking je engleski (a čiji bi bio) ime za ribolov šarana u pokretu na viđeno uz obalu. Glavna razlika u odnosu na normalni šaranski ribolov to što nema predhodnog prihranjivanja prije ribolova, ribu tražite i pokušavate je vidjeti (ili vidjeti znakove koji odaju da se riba tu hrani) te ciljani ribolov na ribu koju smo upravo vidjeli. To što nema predhodnog prihranjivanja i nošenja puno opreme je svakako olakotna okolnost no usprkos tome ribič bi svakako trebao imati dosta predhodnog iskustva u šaranskom ribolovu kako bi bio uspješan u “stalkanju”. U početku ovakvog ribolova kad još nisam ni znao da se zapravo zove carp stalking mislio sam da ću vrlo jednostavno uloviti šarana kojeg sam vidio kako se hrani uz obalu tj. da će on bez razmišljanja primiti ponuđeni mamac ako mu se dovoljno blizu došuljam te ga ne preplašim. To tako i izgleda ako gledate kako ih ribiči love na raznim filmićima na you tube-u, ali u stvarnosti je to ipak malo drugačije i treba se puno više pomučiti da bi dobili griz.
Mislio sam da neće proći puno vremena da dobijem griz kad plasiram svoj mamac upravo tamo gdje vidim šarana ili amura kako se hrane uz obalu ili sunčaju na površini. No nažalost u 90% slučajeva ta se riba preplaši kad joj padne nešto iznad glave i pobjegne glavom bez obzira. Takvi moji optimistični pokušaji su trajali neko vrijeme na jezeru Sabljaci sve dok nisam uspio uloviti prvog šarana, ali sa nešto drugačijom taktikom. Uglavnom ja sam dane i noći “visio” na jezeru, promatrao te ribe kako se kreću ili hrane uz vrbe kad bi bio povišen vodostaj, ali ih nikako nisam uspijevao uloviti sa svojim agresivnom pristupom, odnosno da uzmu mamac netom što je pao u vodu. Nakon nekog vremena sam primijetio da se uglavnom iste ribe zadržavaju, kreću i hrane na istim mjestima tj. plićacima samo ih ja trebam preduhitriti, nečujno im se približiti i na kraju biti dovoljno strpljiv.

Uglavnom, bio sam primijetio par lijepih šarana kako ruju u plićaku ispred velike vrbe i umjesto da dođem do njih i bacim mamac (što bi inače do tada napravio) ja sam se došuljao do druge strane grma, doslovno spustio sistem sa olovom u vodu kako ih ne bih preplašio i bacio par desetaka zrna kukuruza oko mamca. Nakon pola sata već sam mislio odustati, ali su se te ribe napokon pokrenule i krenule prema mom hranilištu. Uglavnom prešli su preko njega kao da ga nisu niti primijetili dok sam ja par metara iza čučao u travi i sve to promatrao. Iako mi je odmah palo na pamet da izvadim štap i krenem za njima odlučio sam još neko vrijeme pričekati. Te su se ribe vratile nakon nekih deset, dvadeset minuta lagano uz obalu kako su i otišle. No ovaj puta su primijetile moje mini hranilište, nakratko se zadržale i opet otišle. To je sve trajalo sigurno nekih dva sata dok napokon jedna od tih riba nije primila moj mamac odnosno ubola se na udicu. To pišem upravo zbog toga što sam uvjeren da su i prije imale sistem u ustima, a griz se nije realizirao. Tada osim nekih novih saznanja o carp stalkingu dobio sam i neka vezana uz prezentaciju mamca i sistemu. Shvatio sam koliko je važno imati “pogođen” sistem tj. pravilno složen s obzirom kojim mamcem i prezentacijom lovimo. Nakon ovog ulova stvari su krenule na bolje i moju uspjesi su se znatno poboljšali. U stvari da budem do kraja iskren, navukao sam se na adrenalin koji pruža direktan pogled na velike ribe koje plivaju i hrane se oko mamca. A uz to sam shvatio da je strpljenje ključ uspjeha.

Izbor mjesta odnosno vode

Za ovaj ribolov kao i za svaki trebate imati prigodnu vodu ili period na vodi kao što sam ja imao na Sabljacima. Uloviti ribu na takav način za vrijeme nižeg vodostaja na toj vodi je nemoguće, jer riba jednostavno ne prilazi tako blizu obali i ne hrani se uz nju. Zbog toga prvenstveno trebate imati vodu gdje bi ovakav tip ribolova bio moguć Na velikim akumulacijama ili šljunčarama bez vegetacije uz rub vode ovakav ribolov će biti u većini slučajeva nemoguć, jer ribe tamo jednostavno nema ili se ne hrane. No na zaraslim vodama koje obiluju vodenom vegetacijom, grmovima uz vodu i u vodi, drvećem i sličnim mjestima ovakav tip ribolova je itekako moguć i uspješan kada je dovoljno upoznate. Bitno je naći mjesta gdje se riba hrani uz obalu i gdje joj se možete prišuljati kako bi mogli plasirati svoj mamac. Jedna od takvih voda je Savica u Zagrebu koja je idealna za takav tip ribolova zbog obilja vegetacije koja se nalazi oko i u samoj vodi. No osim Savice jedna od dobrih voda za tkav ribolov je i jezero Juš na Rakitju. Iako to nisu ni približno slične vode carp stalking se na obadvije pokazao kao uspješna tehnika. Na Jušu je riba počela prilaziti i hraniti se uz obalu tako blizu da joj nerijetko možete i vidjeti leđa van vode. Osim toga što prilazi tako blizu nije plašljiva kao na nekim drugim vodama te joj se možete bez problema u većini slučajeva prišuljati kako bi plasirali mamac. Mislim da je ta riba počela prilaziti, jer su većina ako ne i sve već bile ulovljene pa se hrane uz obalu sa puno manje stresa i povjerenja u mamce nego inače jer većina šaranaša lovi na daljini do koje mogu dobaciti.

I ovdje velike ribe treba tražiti na teže dostupnim kutevima jezera gdje ima dovoljno dubine vode kako bi riba mogla ući, prirodne hrane i mira kako bi se mogla odmoriti. Riba ne zalazi u te dijelove samo radi hranjenja već i radi odmora pa ih često znate vidjeti kako se sunčaju na površini ili miruju u “pola vode” ispod nekog drveta. Takve ribe je teže uloviti, jer trenutno nisu zainteresirane za hranjenje i najčešće pobjegnu ako ima zabacite mamac iznad glave. No i one će u jednom trenutku se početi hraniti i tada je važno da vaš mamac bude na pravom mjestu.

Osim „školskih“ pozicija uz grmlje u vodi ili panjeve odlične su rupe u travi gdje možete nečujno spustiti mamac i nahraniti ga sa šakom slobodnih mamaca kako bi privukli šarane ili amure. Preporučio bih vam da za početak odaberete vodu koju poznajete i znate gdje se riba kreće i hrani, jer bi si mogli uštedjeti dosta vremena do prvoga griza.

Oprema

Za ovaj tip ribolova pribor se razlikuje od “normalnog” šaranskog pribora prvenstveno u štapu i roli koji moraju biti “lakši” pribor u odnosu na klasičan šaranski pribor. Za ribolov u pokretu dugački štap samo smeta jer se često lovi na zaraštenim obalama pa je prostor za zabacivanje i drilanje ograničen.
Dužina štapa bi po meni trebala biti između 2.40m-2.70m, jer je sa njima najlakše baratati u uvjetima gdje vam je zabacivanje ograničeno. Takav štap poslije zabacivanja možete lakše skloniti tako da ga riba ne vidi kako strši iznad vode. Štapovi bi trebali biti mekši, parabolik akcije, jer se često nađete u sitiaciji da morate drilati na “tvrdo” kako riba ne bi ušla u granje pored kojeg ste ju ulovili. Ta riba kad se ubode na udicu se nalazi jako blizu štapa i role i puno je više snage u tom drilu nego kad tu istu ribu ulovite na sto i više metara od obale gdje istezanje najlona igra veliku ulogu. Ovdje je istezanje najlona minimalno zbog kratke distance pa je poželjno da štap bude parabolik kako bi mogao neutralizirati bjegove ribe bez da joj udica razdere usta i da vam riba otpadne.
Rola bi trebala biti manja i lakša, ali svejedno snažna i pouzdana kako bi izdržala snažne bjegove u situacijama kad ribi ne smijete previše popuštati sa snažnom ručicom koja će vam olakšati izvlačenje ribe u situacijama kad trebate forsirati.

Najlon treba biti žilav sa dobrom otpornosti na habanje, a meni se u takvim situacijama i za takav ribolov daleko najbolje pokazao Prologic-ov XLNT u promjeru 0.35mm i više milimetara. U taj najlon imam puno povjerenje kad ribu treba forsirati u gustoj travi ili izvaditi iz granja.
Od udica i predveza uglavnom koristim iste predveze kao i u standarnom ribolovu u koje imam povjerenje, a to je uglavnom Prologic florocarbon V2 debljine 0.40-0.50 mm i long shanke udice broj 4 ili 6. Kad procijenim da se radi o jako zahtjevnom mjestu gdje ću morati više ribu siliti koristim udice širokog luka Prologic XC3 koji u takvim situacijama bolje “drže” ribu. Od sistema mislim da su najbolja in-line olova i runing-rig sistemi ako mamac spuštate u travu. No u većini situacija najčešće koristim in-line olovo, jer ono najmanje zapinje za vodenu vegetaciju, a uvijek možete staviti malu PVA mrežicu na predvez i lagano sve to zajedno sa štapom položiti na odabranu lokacju ispred vas
Na kraju vam treba još podmetač i podloška koje možete nositi sa sobom dok obilazite vodu, a da vam pri tome ne otežavaju kretanje. Tako da sve unhooking kadice ne dolaze u obzir, jer će te sa njima “malo” teže šetati i provlačiti se kroz granje. Podmetač također treba biti manjih dimenzija i sa kraćom drškom, jer će vam “normalni” šaranski podmetač otežavati kretanje. Pračka, kobra ili ostala pomaganja za hranjenje vam ne trebaju, jer svako hranjenje obavljate sa rukom.

Za ovaj tip ribolova pribor se razlikuje od “normalnog” šaranskog pribora prvenstveno u štapu i roli koji moraju biti “lakši” pribor u odnosu na klasičan šaranski pribor. Za ribolov u pokretu dugački štap samo smeta jer se često lovi na zaraštenim obalama pa je prostor za zabacivanje i drilanje ograničen.
Dužina štapa bi po meni trebala biti između 2.40m-2.70m, jer je sa njima najlakše baratati u uvjetima gdje vam je zabacivanje ograničeno. Takav štap poslije zabacivanja možete lakše skloniti tako da ga riba ne vidi kako strši iznad vode. Štapovi bi trebali biti mekši, parabolik akcije, jer se često nađete u sitiaciji da morate drilati na “tvrdo” kako riba ne bi ušla u granje pored kojeg ste ju ulovili. Ta riba kad se ubode na udicu se nalazi jako blizu štapa i role i puno je više snage u tom drilu nego kad tu istu ribu ulovite na sto i više metara od obale gdje istezanje najlona igra veliku ulogu. Ovdje je istezanje najlona minimalno zbog kratke distance pa je poželjno da štap bude parabolik kako bi mogao neutralizirati bjegove ribe bez da joj udica razdere usta i da vam riba otpadne.

Rola bi trebala biti manja i lakša, ali svejedno snažna i pouzdana kako bi izdržala snažne bjegove u situacijama kad ribi ne smijete previše popuštati sa snažnom ručicom koja će vam olakšati izvlačenje ribe u situacijama kad trebate forsirati.
Najlon treba biti žilav sa dobrom otpornosti na habanje, a meni se u takvim situacijama i za takav ribolov daleko najbolje pokazao Prologic-ov XLNT u promjeru 0.35mm i više milimetara. U taj najlon imam puno povjerenje kad ribu treba forsirati u gustoj travi ili izvaditi iz granja.

Od udica i predveza uglavnom koristim iste predveze kao i u standarnom ribolovu u koje imam povjerenje, a to je uglavnom Prologic florocarbon V2 debljine 0.40-0.50 mm i long shanke udice broj 4 ili 6. Kad procijenim da se radi o jako zahtjevnom mjestu gdje ću morati više ribu siliti koristim udice širokog luka Prologic XC3 koji u takvim situacijama bolje “drže” ribu. Od sistema mislim da su najbolja in-line olova i runing-rig sistemi ako mamac spuštate u travu. No u većini situacija najčešće koristim in-line olovo, jer ono najmanje zapinje za vodenu vegetaciju, a uvijek možete staviti malu PVA mrežicu na predvez i lagano sve to zajedno sa štapom položiti na odabranu lokacju ispred vas
Na kraju vam treba još podmetač i podloška koje možete nositi sa sobom dok obilazite vodu, a da vam pri tome ne otežavaju kretanje. Tako da sve unhooking kadice ne dolaze u obzir, jer će te sa njima “malo” teže šetati i provlačiti se kroz granje. Podmetač također treba biti manjih dimenzija i sa kraćom drškom, jer će vam “normalni” šaranski podmetač otežavati kretanje. Pračka, kobra ili ostala pomaganja za hranjenje vam ne trebaju, jer svako hranjenje obavljate sa rukom.

Mamci

U ovom ribolovu su mamci najmanji problem što se financija tiče u odnosu na normalni šaranski ribolov. Šaka boila, par šaka partikla i peleta će vam biti dovoljno za cjeli ribolov, jer ribu ovdje ne prihranjujete već joj prezentrate mamac koji će ona u svom kretanju ili hranjenju uz obalu usput pokupiti.
Iskreno na vodama s kojima se inače baš i ne lovi s boilom svakako bih vam preporučio sjemenke za mamac tj. kukuruz, tigrov oraščić i šećerac. Ja sam svoje prve ribe ulovio tigerom ili kombinacijom tigera i kukuruza na Sabljacima i taj mi se mamac pokazao odličnim. Bitno je samo da ne pretjerujete s mamcima i da ne hranite kao da očekujete jato gladnh amura. Ovo je ribolov gdje pokušavate prevariti jednu ribu kojoj će vaš mamac i par sjemenki okolo izgledati kao usputni zalogaj i neće pobuditi nikakvu sumnju u prijevaru.

Boile bih preporučio za vode na kojima se riba češće susreće s njima i koje po mome mišljenju riba često može pronaći uz obalu na mjestima gdje se učestalo lovi. Osim što dio boila zna ispasti iz rakete dok hranite, svatko od nas boilu kad skine s dlake baci u vodu ispred sebe, a te boile također pojedu šarani ako bijela riba ne stigne prije do njih. Od boila uviijek koristim one manjeg promjera, a odlično mi se pokazala nova Prologicova C.O.M serija boila od 10 mm u različitim bojama i mirisima. Te male boilice odlično prolaze i u kombinaciji sa zrnom šećerca, a uz mamac na udici bacim desetak slobodnih boila i šaku šećerca s peletama.

Naravno uz boile i sjemenke možete probati i s koricom kruha, na koju riba zna reagirati i pokupiti je na površini kao što se to dogodilo Ivi na zadnjem ribolovu na Jušu (samo vi predhodno otpustite kočnicu, ako želite izvući šarana). Naime kad riba primi na samo metar od vrha štapa ona ne sumnja ništa i zatezanje je obično toliko preplaši da nezadržiovo jurne prema sredini jezera. U takvim trenucima i lagano otpuštena kočnica može značiti trganje najlona jer se špula jednostavno ne stigne okretati. Dakle za sve ribolove „pod nogama“ otpustite kočnicu potpuno a zatim je kada se riba smiri lagano dotežite.
Kod mamaca je najvažnije da ne pretjerujete, jer u ovom ribolovu manje znači više. Više sam puta vidio da mi šaran dođe do mamca, pojede par slobodnih zalogaja više se ne vrati. Uvjeren sam da bih tu ribu i ulovio da sam bacio manje slobodnih mamaca. Tako da nemojte raditi iste pogreške kao i ja već minimalizirajte količinu prihrane.

Savjeti

Prilaženje poziciji tj. šuljanje uz obalu je jedan od najvažnijih dijelova ribolova, jer ako vas riba primijeti i preplaši se, pobjeći će glavom bez obzira i odmah ste izgubili sve šanse da je ulovite. Također mislim da je važno nositi neupadljivu boju odjeće koja se stapa sa okolinom, svakako bolje nego da paradirate s bijelom majicom. Mislim da šarani dobro percipiraju svijet oko sebe i iznad vode, tako da probajte biti što manje uočljivi.

Najloni bi također trebali biti otpušteni, a ne zategnuti, jer sam puno puta vidio kako riba dolazi do najlona i okreće se za 180° tj. prepoznala je opasnost i odlazi u drugom smjeru. Tu bi vam mogao pomoći back lead kojeg samo stavite na najlon i lagano spustite u vodu ispred obale. U cijelom tom postupku stavljanja back leada pazite da to obavite što tiše i iz sjedećeg položaja. Ovo je ribolov gdje nema ustajanja i šetanja dok je štap u vodi, jer će to sigurno preplašiti šarane.

Upotreba plovka je također dobra stvar, pogotovo u mutnijim vodama kako bi mogli pratiti što se događa s vašim mamcem. Mali plovak i tek kuglica olova dvadesetak centimetara od udice koja je vezana direktno na osnovni najlon omogućit će vam da lovite i prezentirate najfinije moguće. Plovak se odlično pokazao u ribolovu sa pahuljom kruha, jer možete pratiti kakva je aktivnost bijele ribe oko vašeg mamca.
Vjerujem da će carp stalking iz godine u godinu biti sve popularniji način ribolova, jer ljudi zbog posla i obaveza više nemaju vremena za ribolove od više dana. Šetnja uz obalu sa šansom da se u roku od par sati upišete sa lijepom ribom svakako zvuči primamljivije nego sjedenje pred televizorom. Slično kao i u ribolovu za zigom morate vjerovati u sebe i ako ne bude uspjeha u prvih par ribolova nemojte odustajati, Nadam se da sam vam pomogao sa nekim savjetima ili vam barem dao ideju za slijedeći ribolov.
Bistro i vidimo se na vodi!