Jedno mjesto, četiri tehnike

PR / Broj 75 / Lipanj / 2014.

Zadnji tjedan škole i slobodna popodneva proveo sam sa sinom učeći ga osnovnim tehnikama ribolova plovkom…

Piše: Ivo Begović

Prvi dan – direktaši

Nakon društvenog natjecanja na Rakitju, na kojem se sin Ivo prvi puta natjecao u ribolovu plovkom, otišli smo na Finzulu malo loviti i potrošiti hranu i mamce koji su mu ostali sa natjecanja. Mjesto na natjecateljskoj stazi nije bilo ništa posebno, osim što su na oko sedam metara od obale iz vode virila dva busena lopoča. Pripremili smo dva fina direktaša od pet metara, složili stolce i izmjerili dubinu. Ispred nas je točno na dužini od pet metara bila dosta oštra kosina koja je do pravog ravnog dna stizala na daljini od oko 6.5 m. Dubina od oko 2.5 metra bila je idealna da udice (kad zabacimo i izravnamo sistem) možemo nasloniti točno na rub kosine. Iz iskustva znam da je ovakva situacija savršeno mjesto za prezentaciju udice s mamcem jer se riba uvijek voli kretati uz donji rub prijelaza na kojem se uvijek talože hranjive tvari. Oba sistema kojima smo lovili bili su klasični sistemi za deveriku. Kruškoliki plovak s većinom otežanja oko 30 cm od predveza i tri logaritamski raspoređene kuglice veličine No 9 ispod njega. Predvez promjera 0.10 mm i udica 18 i sve je bilo spremno za ribolov (vidi shemu). Kugle hrane nabacao sam tako da padnu na kosinu i skotrljaju se na rub na kojem ćemo loviti.

Ukratko, ribolov je bio fantastičan, krupne žutooke su se izmjenjivale s grgečima koji su se na osjetljivim natjecateljskim kedericama srčano borili. A zatim sam ja ulovio prvu deveriku. Moram priznati da me njena veličina iznenadila. Ovakve se tu nikada nisu lovile! Uskoro je Ivi potrgao šaran, a zatim još jedan. Mijenjao sam predveze i tješio ga da to nije pribor za velike ribe koje su nam došle na hranilište. Do sumraka je imao ukupno osam trganja i uspio uloviti samo jednu veliku deveriku koja mu je bila slaba utjeha.

Match

Dva dana kasnije došli smo opet ali sada opremljeni sa dva match štapa i waggler plovcima. Puhao je sjeverozapadnjak i vrijeme je bilo idealno za ribolov matchom. Odlučio sam da lovimo na petnaestak metara od obale, na istom mjestu na kojem su nam trgali šarani. Najloni na roli su bili 0.16 mm, a predvezi 0.14 mm. Sisteme sam složio sa Perfect Sensitive wagglerima od 14 grama, što će se na kraju ribolova pokazati kao greška. Sva olova sam složio u dvije grupe razmaknute jedan pedalj (kao što smo to radili na Svjetskom prvenstvu održanom u Mađarskoj na jezeru Valence). Poanta je da kad vam deverika podigne donju grupu olova sa dna cijela antena od 10 cm na Sensitive waggleru skoči i podigne se te pokaže griz. Donja grupa olova mora dodirivati dno ali ne i ležati na njemu.

I na ovom ribolovu, nakon početnog obilnog hranjenja, ribe su vrlo brzo došle i šarani su počeli primati. Stvarno je neprocjenjivo kad vidite osmijeh na licu djeteta kojem ste omogućili uspješan ribolov. Ukupno smo ulovili desetak šarana i vjerojatno isto toliko deverika. Kao mamac koristili smo gotovo isključivo zrno kukuruza šećerca, što je smanjilo broj ulovljenih žutooki (iako ih je bilo), a grgeča nismo dobili nijednog. Predvečer je vjetar pojačao i Finzula je posljedično počela teći suprotno od vjetra. Sensitive waggleri jednostavno nisu za ovakve uvjete. Previše ih je nosilo a kad sam povećao dubinu i spustio olovo na dno, onda ih je struja potapala pa je Ivo stalno zatezao u prazno. Za ovakve je uvjete trebalo svezati klizni waggler – slider i spustiti barem šest grama olova uz dno da bi mamac mogao biti na miru barem dvije minute. Otkad je vjetar počeo puhati nismo više dobili ni griza iako su ribe bile na hranilištu i hranile se.

Bolognese

Dva dana kasnije nismo imali vremena za ribolov, ali Ivo je toliko molio da sam se na kraju smilovao (teško mene u ribolov natjerati). Uzeo sam samo jedan bolognese štap od šest metara. Odlučio sam mu složiti bolognese jer sam očekivao da će u sumrak voda u Finzuli opet poteći pa ćemo s bolognesom i fiksnim plovkom moći zaustaviti plovak na jednom mjestu. Složio sam sistem s bačvastim plovkom od četiri grama. Ponovo sam nahranio blizu, na samu kosinu kao prvog dana i čekanje na zrno kukuruza moglo je početi. Duži bolognese bio je pravo rješenje za prezentaciju. Vrhom štapa je čak i mali Ivo bez problema držao plovak na mjestu. Dubina na sistemu je bila tako složena da je donja kuglica dodirivala dno. Taj dan prvi griz šarana čekali smo oko sat vremena. S obzirom da je Ivo lovio sa jednim od najfinijih bolognese štapova ikad proizvedenih (Trabucco Energhija), vrijeme sam proveo objašnjavajući mu kako da vodi borbu sa bolognesom da ga ne bi potrgao. Kako to obično biva, prvi griz je bio najveći šaran kojeg smo uopće ulovili. Prekrasan ljuskaš i odlična borba koju je Ivo imao. Moram priznati da Ivo ima ruku za ribolov. Ni u jednom trenutku me nije bilo strah da će štap puknuti. Čak sam se malo i opustio slikajući predivan zalaz sunca na Finzuli. Po mojim uputama Ivo se popeo na obalu kako bi držeći štap paralelno uz obalu privukao šarana opterećujući jače donje sekcije štapa i ne dopuštajući šaranu da savine špicu do granice pucanja i time slomi prvu ili drugu sekciju, a ja sam šarana spremio u podmetač.

Hrane

Velika količina ribe zahtijeva i dosta hranjenja. Po ribolovu smo trošili tri do četiri limenke kukuruza šećerca zamiješanog sa oko pet kila brašnaste hrane. U prvom ribolovu lovili smo sa pola – pola miksom Van Den Eynde Gould Pro Breme i Sensas Brasem 3000 u koju je bio zamiješan jedan praškasti aditiv Unix. Ribolov sa matcherom na kojem smo ulovili brojčano najviše šarana odlovili smo sa Mosella Karpfen Brassen u kojem je bio VDE praškasti aditiv Brassen. Zadnja dva ribolova hranili smo hranom za šarane domaćeg proizvođača Xtra Baits Carp Family i Hobby Carp te sa njima ulovili dvije najveće ribe. Svaki puta smo u hranu dodali i oko pola kile živih crvi te friško kuhane konoplje.

Šteka

Subota nas je dočekala sa ekstremnim temperaturama. Na nebu ni oblačka i potpuno bez vjetra. Odgađao sam polazak na obećani ribolov. Za taj puta složio sam dvije stare jake šteke Shimano Diaflash u čijim su top setovima montirane crne Daiwa Hydrolastic gume punjene tekućinom. Na oba top seta su montirani „Pole Bung“ sistemi za skraćivanje gume kako bi se borba s ribom vodila na kratkom top setu blizu obale. Ovaj sistem ima mnogo prednosti.

Naime, borba mnogo kraće traje jer skraćivanjem gume skraćujete ribi manevarski prostor, borbu vodite bliže obali pa vam riba na udici ne prolazi kroz hranilište na koje vi tijekom borbe možete baciti koju kuglu hrane i time ribi koja je ostala na hranilištu dati sigurnost. A i mnogo je lakše držati top set od tri metra nego navlačiti veliku ribu na cijeloj šteki. Naime, dok ona rasteže desetak metara gume gotovo ju je nemoguće kontrolirati. Sistemi za šteku bili su vezani na najlon Stroft GTM 0.18 mm (njega već par godina koristim za sve sisteme za direktaš, šteku te za predveze), a predvez je bio 0.14 sa udicom Milo AS No 12, kao i kad smo lovili matchom i bolognesom. Plovci od jednog grama su specijalni šaranski. Naime, oni nemaju ušicu već najlon ide kroz tijelo plovka kako se pri velikim opterećenjima ne bi iščupala žičica (što se često događa pri ribolovu šarana).
Prezentacija štekom dužine 8.5 metara je savršena. Vrhom šteke držite mamac točno na hranilištu i ne smeta vam ni tok vode, ni vjetar, ni valovi… no toga dana na Finzuli nije bilo ni toka, ni vjetra, ni valova…samo sunce!

Skrivali smo se pod suncobranom sve do šest popodne a onda je ipak postalo malo lakše. Šteke nisu više gorjele (popodne sam proveo moleći da mi ne zagrize kako ne bih vrelu šteku morao gurati kroz ruke iza sebe. Ulov je bio sve bolji što je sunce više padalo. Prvo su ušle žutooke pa desetak velikih deverika (ni sada mi nije jasno od kuda na Finzuli tolika količina deverika po dvije kile), a zatim su ušli šarani.
„Pole Bung“ i skraćivanje gumice je toliko jednostavno da je Ivo stvarno uživao u mnogobrojnim drilovima. No najveća riba dana primila je meni u sam sumrak. Nakon zatezanja dao je da ga dignem na površinu lako poput deverike. Čak je i Ivo rekao: „-Deverika!?“ No kad je mahnuo repom postalo je jasno da će borba potrajati. Naime, amur je prilično blesav i u prvih par sekundi borbe, ako ste spremni, dopustit će vam da ga stavite u podmetač bez borbe. No ako vas vidi ili ga trknete podmetačem nastaje show i borba koju ćete zapamtiti. Mi nismo bili spremni….

No kad sam amura malo smirio i skratio šteku na top set, dao sam ga Ivi neka uživa dok sam ja priredio unhooking mat i podmetač te fotoaparat.
Eto, jezero Finzula pokazalo se u potpuno drugom svjetlu. Naime, otkako je potpuno zabranjeno uzimanje šarana i amura, svi „ribojedni“ ribolovci su se preselili na Tempo, a zbog visokih voda većina poribljenih šarana je ušla u Finzulu. Šaranaši koji su nekada hranili na preko sto metara više ne odvlače ribu tako daleko jer malih šarana ima u ogromnim količinama i praktički dolaze na prvi zvuk pada hrane u vodu. Sve to učinilo je Finzulu fantastičnom vodom za ribolov krupne ribe na plovak i hranilicu (to sa hranilicom još moramo isprobati). Uz ovaj tekst nacrtane su vam četiri sheme sistema koje smo koristili loveći sa sve četiri tehnike. Ukoliko se odlučite otići do Finzule na koji ribolov prekopirajte ih i vjerujem da ćete biti uspješni.