CSI: Bass

11 min read
Sunce nam se vratilo, dani su dulji, komaraca još nema puno, ali zato bassevi grizu.

PR / Broj 14 / Svibanj / 2009.

Sunce nam se vratilo, dani su dulji, komaraca još nema puno, ali zato bassevi grizu.

Piše: m®VA

Odlična emisija na Fishing & Hunting kanalu „A day on the lake“ je zamišljena tako da nekog od profi ribolovaca pošalju na neko od popularnih jezera i snimaju ga cijeli dan kako se snalazi na toj vodi. Ja (nažalost!) nisam profić, no probat ću dočarati jedan ribolovni dan u ovome dijelu sezone, na tipičnom jezeru kakvih ima na stotine u Hrvatskoj, a i šire.

Mjesto zločina

Dakle, jezero je tipična bassovska voda sa sjevera Hrvatske, nastalo najvjerojatnije iskopom šodera, dubina varira od totalno plitkih uvala do dubina preko 5 metara. Voda bistra i čista, sa dosta vodene vegetacije u obliku resa i lopoča. Lopoč je već formiran i nudi odličan zaklon bassevima. Ima i potopljenih stabala i panjeva, dodatni bonus. Populacija bassa je zadovoljavajuća, mada nije ni blizu kao prije 10-tak godina, dakle zahtjevna voda sa školovanom ribom. Ribu lovimo sa obale i u ribolov dolazimo ujutro. Jezero ima i otok u sredini sa odrezanom obalom i dubinom od oko 2 metra i panjevima odmah uz obalu na jednom dijelu, te plitkim sprudom na kojem je polje lopoča na drugom dijelu otoka. Do obiju pozicija se može dobaciti sa obale. Na jednome dijelu jezera je i prostrana plitka uvala, sa poljima trave i lopoča i stazama između njih. Vrijeme je klasika za ovo doba godine, ujutro malko prohladno, danju uglavnom sunčano, sa vjetrićem koji mreška površinu vode i smeta nam kod ribolova na viđeno, a navečer mirno i dosta toplo. Dolazimo na vodu relativno rano, oko 9 sati ujutro.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Jutarnja gimnastika

Ribolov započinjem u plitkoj uvali, na južnoj strani jezera, gdje pored polja lopoča ima i panjeva po dnu. Bassevi su pod tim lopočima ili stoje neposredno uz panj. Na površini se ne vide. Idealne varalice za ovu situaciju su manji suspend ili lagano-tonući vobleri koje twitchanjem nervozno vodimo pored prepreka. Slična tehnika kakvu smo koristili i prije par tjedana za velike ženke, samo što sada varalice slobodno imaju i kuglicu. Varalicu ne vodim u nijednom trenutku ravnomjerno i jednolično, već ju kratkim i oštrim trzajima natjeram da „pleše“! Mali Team Daiwa Minnow je idealan za ovo, odlični su i Rapala Team Esko, Rapala CD 7 cm (dovoljno polagano tone da se može s njim kvalitetno twitchati, model od 5 cm nije toliko dobar za ovo), Megabass Ito Vision 95, Megabass X 80 Trick Darter, OSP Ashura 92 SP, Lucky Craft Flash Minnow, Illex Squirell 76… Ima milion i jedan model i na vama je da izaberete svog favorita. Važno je samo da, kada ga trznete, varalica zavodljivo zatitra i stane kao ukopana, bez da ostane u neprirodnom položaju ili da se nastavi klatiti bez veze. Zabacujte varalicu tako da preleti odabrani spot i vodite ju što bliže mjestu gdje očekujete ribu. Varirajte u brzini povlačenja i pauzama, ali opet ne pretjerujte sa vremenom u kojem varka miruje. Ako vam riba doprati varalicu i ne udari, slijedeći zabac obvezno nešto promijenite. Stavite varalicu jače vibracije, ili slabije, ili jednostavno drugog dekora. Ako imate samo jedan vobler, onda malko ubrzajte. Dekore birajte po prozirnosti vode po ključu: što prozirnije – to prirodniji dekor. Ovaj način ribolova je odličan da se malko razbudite i vi i ribe, a prestajem ga koristiti kada sunce izađe dovoljno visoko da mi već postane vruće.

Kasnije tijekom jutra, bassevi se dižu na površinu i upijaju sunčeve zrake da malko dođu k sebi. Voda još uvijek nije pretopla i svaki celzijus topline je dobro došao. Isto to rade i crvenperke i drugi kederi, tako da u ovom periodu imamo već prva grupna „rasturanja“ basseva po ribicama na površini. Ovisno od daljine na kojoj se događaju ovi raubovi na otvorenoj vodi, bira se i varalica na koju će se loviti. Najsretniji sam kada do takvih mjesta mogu zabaciti nekog površinca, kao što je Heddon Zara Spook, Illex Water Monitor, Megabass Giant Dog X, Calypso Zara ili neku od fenomenalnih Pikijevih Zara. Znači, to su daljine od nekih maksimalno 40 metara koje možemo postići sa ovim modelima. Varalicu tada vodimo brzo po površini, bez pauza, ali opet dovoljno sporo da ona zavodljivo ide lijevo-desno. Zato i trebamo birati zare koje su ravne i mogu se voditi brzo, za razliku od, recimo, bananastih zara, tipa Lucky Craft Sammy koja je idealna za druge prilike. Dakle, one zare koje bismo koristili i za ribolov bolena na rijeci su idealne za situaciju kada bassevi grupno rasturaju jata crvenperki na površini. Ako smo u nemogućnosti dobaciti zaru tako daleko, onda moramo koristiti nešto drugo. Castmaster je varalica koju mnogi ne bi ni uzeli u razmatranje kada je bassolov u pitanju, ali na ove daljine rijetko koja druga varalica i stiže. Još su bolji japanski jigovi za morski ribolov koji su napravljeni ultra-realistično. Koristite lakše gramaže jer lovite pod površinom. Cultivin Jig’n Minnow mi je jedan od najdražih jer ima genijalnu akciju kod povlačenja, a još je bolji kada tone! A tone glavom malko spuštenom prema naprijed i njiše se bokovima lijevo – desno. Njega zato tako i vodim – sa pauzama u kojima propada po metar u dubinu. Bassevi u jatu stišću crvenperke prema površini i nalaze se ispod jata crvenperki tako da je to odlična taktika da se varalicom dođe do gladnih usta. Odlična varalica za velike daljine je i Falkfish Spöket. Model od 35 grama leti daleko kao i Castmaster, a lakše ga je držati na površini da ispravno radi od tog istog Castmastera. Na njega sam imao ogromnog bassa baš na ovakvom jezeru, no riba se pokazala u danom trenutku mudrija i pribranija od mene, pa se izborila za neslikanje na suhom. Još i sada me prođu trnci i još uvijek u uhu čujem Hanžu kako viče Mađaru koji gleda cijelu borbu: „Šta három kilo?!?“

Run & Gun

Ako nema te akcije na površini, onda stavite Senka ili neku sličnu varalicu i juriš po obali tražeći aktivne ribe. Kako ovo jezero ima poprilično dubine već dva metra od obale, bassevi su jako često pod samim nogama. Ima puno prosječenih mjesta u grmlju i trsci kojima se moramo približiti neprimjetno, jer šansa za ulov naglo opada ako nas bass vidi prije nego mi njega. Ako su ribe drito na obali, u samom plićaku, onda imamo popriličan problem jer postoje dvije i pol varijante da im zabacimo varalicu. Prva je da ga gađamo direktno u glavu. Na ovo bass može reagirati na dva načina, a to dosta ovisi koliko se dugo sunčao i kada je zadnji put jeo. Prvi način je da pobjegne i da ga više nikada ne vidimo, a drugi način je da zgrabi varalicu, možda i prije nego ona dodirne vodu. U prvom scenariju tražimo drugu ribu, a u drugom drilamo neko vrijeme. Rijetko se dogodi da bass prvotno pobjegne dva metra pa se okrene i ide gledati što je to palo. Ako se to i dogodi, ne smijemo raditi nagle pokrete jer ćemo mu na taj način odvratiti pažnju od varke i upozoriti ga na prijevaru. Drugi način je da bacimo bar metar dalje od bassa i jednim kratkim cimom mu navučemo varalicu u zonu udarca. Ovo super funkcionira dok imamo mjesta da bassu zabacimo sa strane, no često su ribe na takvoj poziciji da jednostavno struna leti preko njih i to ih obično toliko puta splaši da postaje frustrirajuće. Dakle, drugu varijantu koristiti samo kada imamo dovoljno mjesta da bassu struna NE leti preko glave. Ona polovična kombinacija se odnosi na situaciju kada bassu, koji je u prosjeku, možemo zabaciti sa druge prosjeka ili sa druge obale ili nekog rta. Naravno da takvo nešto nije moguće svaki put, zato je samo polovična kombinacija. Probajte zabaciti na samu obalu i onda voditi varalicu prema dubini. Veliki bassevi obožavaju kopnena stvorenja kao što su gušteri i zmije i događalo se da me dođu gledati na dva metra udaljenosti, ali ne žele zagristi varalicu koju vodim iz dubine prema obali, već čekaju da poplašim kakvu žabu koju onda s guštom zgađaju. No, veliki bassevi nisu zabadav veliki, imaju oni tri fakulteta…

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Onaj otok na sredini jezera koji sam spominjao, sa dubinom od dva metra odmah uz obalu i pojasom lopoča i potopljenog drveća i panjeva odmah uz obalu, jako je interesantan dok sunce piči najjače. Glavni glumac također neka bude Senko ili nešto slično, recimo DEPS DeathAdder, Zoom Fluke, Bass Assassin, Lunker City FinnS… važno je da je dovoljno teška da ju možemo bez dodatnog otežanja zabaciti na željeno mjesto i da se montira na worm udicu i to tako da je udica unutra – u tijelu silikonca i vrh ne viri van iz mamca. Na taj način varalica neće zapinjati po lopočima dok bude prelazila po površini. Dakle, zafitiljimo Senka na najgušći dio lopoča i vodimo ga po površini listova, navodeći ga prema otvorima u polju lopoča u koje ga pustimo da potone na sekundu. Ako su rupe u lopoču veće, onda ga kroz njih vodim cimanjem tako da Senko radi cik-cak, kao zara, a ako su to tek male rupice u lopoču, onda jednostavno propičim kroz njih ravno. Često se vidi kada bass starta sa udaljenosti i od par metara, a grizevi su spektakularni! Kontra mora biti malko odložena (kao kod zara i popera) i dovoljno jaka da udica koja je sakrivena u silikonu probije taj isti silikon i nađe si mjesto u bassovim ustima. Dakle i štap mora biti krući, mjesta za čačkalice u lopoču nema, jer pored toga što treba dati momačku kontru, nema ni taktiziranja kod zamaranja, jer bass vrlo brzo napravi “kolariću-paniću“ sa vašom špagom i lopočem. Odlična varka za lopoče su i raznorazne žabe, DEPS Bassirisky je možda najbolja koju sam ikada koristio.

Disco, Disco, good, good! (You dont mess with Zohan!)

I tako je, zabavljajući se sa bassevima iz lopoča, došao i sumrak. Vrijeme se smirilo i vjetrić je prestao, vodena površina je kao ulje. Idealno vrijeme za zare i popere! Ovo je moje omiljeno doba dana, bilo kada u sezoni, jer onda se love najveći i to se love na najatraktivniji način, a to je na površini. Bassu treba neko vrijeme da se potpuno adaptira na nedostatak svijetla, puno više nego čovjeku, tako da je onda najranjiviji upravo na površince. Još su uvijek u toplom gornjem sloju vode, obvezno pored neke veće prepreke, kao što je srušeno stablo, školjka od Fićeka ili usamljeno polje lopoča koje je naraslo na sprudu daleko od obale. Prvo obvezno počinjem sa nekom zarom, Manns Disco Dawg recimo, koju prebacim preko mjesta gdje očekujem ribu i finim pokretima, ne prebrzo, navodim varku u zonu šuta. Varalica čaga zavodljivo kao Travolta. Vi već pomalo i umorni od cjelodnevnog ribolova (i drilanja) vodite varku automatski. Vodena površina je mirna, bez ijednog znaka života… i onda eksplozija! Veliki bass izlijeće do pola iz vode i grabi vašu (ili Heddonovu ili Calypso ili Megabass…) zaru! Od ovakvog šoka se može i umrijeti, ali mi bassolovci imamo istrenirano srce koje bez problema sa 60 otkucaja u minuti skoči na 220 u par sekundi! Ako to ne možete preživjeti – onda niste imali sreće, to se zove prirodna selekcija, survival of the fittest! Zaru obvezno vodite tako da udara katkad u grane koje štrče iz vode i tako imitira ribicu koja je zauzeta hranjenjem i koja ne sluti kaj joj se sprema. Probajte da baš ne zakačite te iste grane i nepotrebno pokvarite dobro mjesto. Jednako tako vrijedi i za lopoč. No lopoču pristupamo malo drugačije nego potopljenom drvetu ili školjki od Fićeka (dakle, tvrdim preprekama).

Lopoč je specifičan iz tog razloga što su bassevi pod njim, za razliku od potopljenog drveta, gdje je bass pored prepreke. Zato su idealni pojasevi lopoča koji nisu pregusti i nisu velike kvadrature. Idealno bi bilo da ima par većih čistina u njima gdje možemo bar metar povući varalicu a da ne zapne. Odlično je i kad ima par prolaza duljinom polja kuda možemo prefurati zaru koliko-toliko slobodno. Prvi zabac na polju lopoča je na onome dijelu gdje lopoč prestaje i dubina se mijenja, dakle na dubljem kraju lopoča. Ova taktika me je višestruko nagradila lijepim ribama. Slijedeći zabac je obvezno kroz neki od prolaza u lopoču ili u neku od rupa, u kojoj ima dovoljno mjesta da se provuče varka barem metar. Kad ispucam ta mjesta onda prelazim na poper. Najdraži za ovo doba mi je Rebel Pop-R, pravi američki predstavnik bućkavaca sa dubokim i glasnim „plop!“-om. Njega zabacujem dva metra preko lopoča i uz dulje pauze ga dovučem do vanjskog ruba lopoča i tu ga ostavim i po minutu dugo, ako se ništa ne dogodi već ranije. Ako je lopoč pregust da bih mogao popera provući kroz njega a da ne izgubi na akciji, onda ga jednostavno naglo cimnem da preleti sav taj lopoč koji je između mene i njega i opet ga zabacim jedno dva metra desno ili lijevo od prošlog zabaca. Poperi ne love samo svojim bućkanjem već su atraktivni i kada stoje. Za to je naravno zaslužna perjanica na zadnjoj trokuki bez koje nikada ni ne koristim popere. Bućkanje često privuče ribu koja baš i nije sigurna da li da uzme varalicu ili ne, ali se vrlo često odluči za napad kada poper stoji i kada svijetlo zalazećeg sunca posljednji put natjera trakice od mylara u čuperku na zadnjoj trokuki da izazovno zasvjetlucaju.

Ovo je prekrasan način da završite ribolovni dan, nadamo se uspješan, u što niti ne sumnjam jer ovaj scenarij mi je donio mnogo lijepih riba tijekom godina bassolova. Nadam se samo da ste i vi ovisnik o adrenalinu i o dobrom drilu, kao i ja, pa ćete tako i ulovljene ribe tretirati na športski način, da nam obojici pruže zadovoljstvo i neki drugi put!

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

U glavi podravskog bassa (sa dijalektom): – Bi ga zel, ne bi ga zel? Gle nekaj se zablesikalo! BAM!

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2021 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana