Klen – Kako (i kad) do kapitalca

12 min read
Svaki ribič koji cijeni ribolovnu raznolikost i akciju na vodi, vjerojatno je probao loviti riječnog klena varalicom. Kako uopće ostati hladnokrvan na prizor kapitalnog glavonje koji se za sunčanog dana diže na površinu u namjeri sakupljanja topline, a i pokoje mušice ili cvijeta sa same površine vode - ovo je dakako prizor karakterističan za proljeće i klenove koji još nisu u mrijestu. Situacija sa klenovima u razdoblju prije mrijesta može se razvijati u nekoliko smjerova, jednako (ne)povoljnih za ribiča koji ih pokušava uloviti varalicom... Piše: Kristijan Pongerajter

PR / Broj 14 / Svibanj / 2009.

Svaki ribič koji cijeni ribolovnu raznolikost i akciju na vodi, vjerojatno je probao loviti riječnog klena varalicom. Kako uopće ostati hladnokrvan na prizor kapitalnog glavonje koji se za sunčanog dana diže na površinu u namjeri sakupljanja topline, a i pokoje mušice ili cvijeta sa same površine vode – ovo je dakako prizor karakterističan za proljeće i klenove koji još nisu u mrijestu. Situacija sa klenovima u razdoblju prije mrijesta može se razvijati u nekoliko smjerova, jednako (ne)povoljnih za ribiča koji ih pokušava uloviti varalicom.

Piše: Kristijan Pongerajter

Hladno proljeće

Proljeće visokih vodostaja i malo sunčanih dana može praktično onemogućiti ribolov klena varalicom, budući da za njih inače karakteristične lokacije postaju nedostupne i u pravilu prazne, a znamo da nije baš jednostavno locirati ribu koja još nije u top formi i hrani se samo u kratkim intervalima u sumrak i rano jutro i zbog nedostatka sunca ne zadržava se pri površini. Za varaličarenje klena u ovakvim uvjetima potrebno je malo iskustva, ovisno o vodi na kojoj se lovi. U pravilu se klenovi u rano jutro i sumrak skupljaju u nešto dubljim dijelovima umjerenije riječne struje, gdje u kratkim intervalima pokušavaju uhvatiti kakav usputni zalogaj. Stoga, pri odabiru varalica treba uzeti u obzir činjenicu da glavonje zbog hladne vode još ne preferiraju one standardne zveketave ‘debeljuce’ koje se šuljaju tik pod površinom. Sada je ipak vrijeme za nešto suptilniju vibru, ali i veće dimenzije. Naime, Rapalin Shallow Shad Rap, veličina od sedam do devet centimetara, upravo je ono što klen u ovim uvjetima vrlo rado ‘udara’. Naime, nešto brže povučena varalica standardno roni nekih pola metra do metar ispod površine, što je upravo sloj vode u kojoj klenovi za hladnijih dana očekuju svoj plijen. Iznimno je lovna i Megabassova ItoVision 95 varalica, koja, iako balansiranog (suspending) tipa, također pretražuje opisani sloj vode, a svojim uvjerljivim dizajnom i primamljivom akcijom jednostavno predstavlja neodoljiv zalogaj većim klenovima. Ovdje bih još u uži izbor favorita svakako trebalo svrstati i Monarch-Dokov Nemo, u varijanti od sedam centimetara, Rapalin X-Rap u varijantama od šest i osam centimetara, te svakako ‘silikonski otrov’, zvan Delalande King Miss Shad duljine šest centimetara. U slučaju lova silikoncem jedino je važno malo se potruditi oko podešavanja težine jig glave koju bi trebalo, ovisno o protoku vode, ‘srezati’ na gramažu koja će osigurati pretraživanje opisanog sloja vode.

Situacija za nižih vodostaja nešto je povoljnija, budući da je više dostupnih mjesta za ribolov, a voda je ipak nešto toplija, pa je i riba raspoloženija. Nažalost, to se uglavnom svodi na duži period klenovske aktivnosti tijekom dana, dok je varaličarski arsenal uglavnom ograničen na gore opisane tipove varalica: dakle, veće dimenzije i suptilnija vibra.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Toplo proljeće

Aktualno proljeće obilježeno je visokim vodostajima i sunčanim danima, što u pravilu predstavlja relativno zbunjujuću situaciju za ribolov klena kao i ostalih vrsta. Naime, već poprilično vrući dani bude u ribiču onu, cijelu zimu prigušenu misao o razigranoj i potpuno aktivnoj ribi, no visok vodostaj rijeka obično znači i prilično nisku temperaturu vode što nikako ne ide u prilog ribljoj aktivnosti. U ovoj situaciji klena je lakše locirati nego uloviti, budući da se za sunčanih dana rado približavaju površini ne bi li malo zagrijali svoje hladnokrvno tijelo. Ipak, uloviti klena dok se sunča na površini i nije baš najjednostavniji posao u navedenim uvjetima. Osim što se ribolovac mora maksimalno potruditi da ostane nezamijećen od strane klena, velik broj ponuđenih varalica glavonja će drsko ignorirati, ponešto će čak i malo ispratiti, a napast će samo rijetke i isključivo dobro prezentirane varalice. Naime, topli sunčani dani već su dobrano rascvjetali svakojako bilje uz rijeku i klen će se rado podići na površinu vode za otpalim cvjetovima vrbe. No to mu jako smanjuje interes za ponuđenom klasičnom varalicom koja imitira kedera. Kako se cvjetovi vrbe gomilaju u nakupine uz obalu, gomilaju se i klenovi koji ‘čuče’ ispod nakupina i s vremena na vrijeme pokupe cvijetak sa površine. Zanimljivo je kako klenovi ne vole da im se dira po zalihama vrbovog cvijeta i nerijetko će napasti ‘kedera’ koji im pokuša oteti koji zalogaj – ovo sam sasvim slučajno primijetio bacajući jednog malog debeljucu zvanog Storm Subwart. Naime, varalica vođena tik uz površinu ‘kljunom’ je pokupila jedan cvijet što je izgledalo otprilike kao da keder nosi u ustima svoj plijen, a to se pak klenu nije nimalo svidjelo, te je odlučio Subwartu pokazati tko je gazda i odlučno ga ‘ošamario’. Naravno da je promašio varalicu i naravno da više nije ‘pušio’ tu foru, ali srećom, pa nije jedini u Savi.

Također zanimljiv pristup varaličarenju klena je i pokušaj lova na površince. Ovdje je riječ o walk-the-dog varalicama i varalicama sa propelerom tj. properima. Osobno koristim Heddonovu Zaru Puppy i Lucky Craftov Wake Tail u te svrhe i klen će u ovom razdoblju itekako rado napasti neku od navedenih varalica, ali isključivo po svojim pravilima. Naime, ni Puppya ni Wake Taila glavonja neće napasti ukoliko ih se vodi ultra sporo, iako će im se približiti na centimetar i pratiti ih sve do obale. Wake Taila pak ne napada ni na energično ‘jerkanje’ već uglavnom na jednolično povlačenje umjerenog tempa – onoliko brzo koliko je dovoljno da varalica klizi po površini, a ‘propeler’ se konstantno vrti ostavljajući iza sebe laganu brazdicu. Puppy je pak izrazito atraktivan klenu ukoliko ga se vodi prilično brzo u mirnijem dijelu toka, a relativno sporo u nešto bržoj struji, koja omogućava konstantno ‘twichanje’ varalice na malom prostoru. Važno je napomenuti kako pri vođenju obiju varalica nije dobro raditi dulje pauze, budući se to uglavnom pokaže kao trenutak u kojem klen shvaća prijevaru i gubi interes za varalicom. Također moram razočarati ribiče koji još nisu probali loviti klena površincima, a imaju to u planu. Naime, glavonja je izrazito nesposoban u pogađanju ovih varalica i poprilično ćete se iživcirati gledajući kapitalce kako jedan za drugim promašuju varalicu – savršena prilika za izjavu: ‘Bio sam u odličnom ribolovu i ništa nisam ulovio’…

Ribolov klena u godini obilježenoj niskim vodostajima rijeka i toplim, sunčanim danima vjerojatno je najbolja varijanta, iako i ovdje postoje određeni problemi. Naime, klenovi u ovim uvjetima nerijetko počinju gristi čak debelo u ožujku, a dok stigne pravo proljeće i završi travanjski ‘štukolovni entuzijazam’, klenovi već ulaze u mrijest. Ipak, ribiči koji se odluče iskoristiti razdoblje prije mrijesta, uglavnom će ostvariti dobre rezultate. Naime, klen se zbog već prilično zagrijane vode može naći na tipičnim ljetnim lokacijama, koje su za niskog vodostaja lako dostupne, a riba je prilično raspoložena tijekom cijeloga dana. Ovdje nisu u prvom planu sunčani dani koje klenovi standardno koriste za guštanje pri površini, već oblačniji dan nakon dužeg sunčanog razdoblja. Naime, takve dane klenovi koriste za aktivno hranjenje kojim skupljaju energiju za nadolazeći mrijest i to definitivno treba iskoristiti. Što se izbora varalica tiče, ovdje je konačno malo više prostora za eksperimentiranje. U rano jutro i kasno popodne klenovi najbolje napadaju plitkoroneće debeljuce, poput Stormovog Subwarta ili Mann’sovog Baby -1, dok je za dana bolje koristiti varalice nešto većeg zarona, do oko pola metra ili čak metar dubine, ovisno o terenu. Budući je takvih varalica iznimno puno, spomenut ću samo neke od svojih osobnih favorita: Monarch-Dok RC5, Shakespeare Little S, tonući Salmo Butcher, Ujka žabica… Što se tiče tehnike povlačenja, rekao bih da je ovdje potrebno ipak nešto nježnije vođenje varalice. Osobno mi je najdraža situacija u kojoj mogu varalicu baciti u mirniji dio toka i sasvim polako ju povući do struje koja onda odrađuje posao za sebe. Naime, kada se varalicu dovuče do struje dovoljno je jaka da sama pokreće varalicu, prestaje se vrtjeti ručica role i prepušta se struji da sasvim prirodno nosi varalicu – poput kedera koji je zašao u prejak ‘štrom’ što ga lagano gura nizvodno, usprkos njegovom trudu da zapliva uzvodnije. Generalni zaključak u svezi varaličarenja klena pred mrijest kaže da situacija i nije baš prejednostavna, ali je itekako važno spomenuti da se u ovo doba love kapitalci, a to se naravno, ne propušta.

Nakon mrijesta

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Budući se klenovi mrijeste plićacima sa jačom strujom, prilično je jednostavno odrediti period samog mrijesta. To je razdoblje u trajanju od nekih desetak dana i unatoč tome što se čak i za mrijesta može ponešto uloviti, bolje je ostaviti ribe da u miru rade svoj posao i budućim naraštajima ribolovaca ostave što više svojih potomaka. Jednom, kada vrijeme mrijesta završi, počinju dani izuzetne aktivnosti klena i ribičke sreće. Naime, baš kao i ostale slatkovodne vrste, klenovi iscrpljeni od mrijesta odlučno se bacaju na posao prikupljanja u mrijestu izgubljene energije, a svaki proteinski obrok u obliku kedera dobro je došao. Za najbolje ribolovne rezultate od iznimne je važnosti biti na vodi tih prvih tjedan dana nakon mrijesta, kada je riba najaktivnija i još uvijek grupirana u velika jata, pa tada nije ništa čudno vraćati se sa ribolova uz prosjek od dvadesetak grizeva. Kako je voda nakon klenovskog mrijesta u pravilu već dobro zagrijana, keder se skuplja pri samoj površini, a i klenovi su također u blizini. Naime, plići šljunčani brzaci i sprudovi su lokacije na kojima se glavonje sada najradije zadržavaju tijekom cijelog dana i upravo ovdje ih treba uvrebati. Varalice koje garantiraju definitivno najbolje rezultate su klasične, zveketave debeljuce, koje rone tik ispod površine. Prva varalica koju ovom prilikom trebate okačiti o kopču, definitivno je Storm Subwart u varijanti od pet centimetara. Ovaj buco leti pristojno daleko, roni tik ispod površine, dobro podnosi jaču riječnu struju i klenovima je jednostavno neodoljiv. Ukoliko vam pri zabačaju fali još koji centimetar, vrijeme je za Mann’s Baby -1. Varalica je nešto izduženijeg tijela od Subwarta i malo dalje leti, ali i nešto dublje roni, što je upravo razlog zbog kojeg za dnevnog ribolova osobno preferiram Storma. Iako se razlika u zaronu može činiti nevažnom, rezultati dnevnog ribolova u plićacima ipak idu u korist Subwarta. Varalica koju u zadnje vrijeme koristim u ribolovu klena, također je i Monarch-Dokov Bombic, u plitkoronećoj verziji. Naime, isprva mi se ovaj vobler činio nešto predimenzioniran za ciljani lov klena, no iskustvo je pokazalo da i sasvim prosječni primjerci klena rado napadaju ovu varku i to baš u trenucima kada ostali ‘kljunati lovci’ zakažu. Ova varalica ima daleko nježniju zvečku od prethodno opisanih i nešto suptilniju vibraciju koja očito ponekad klenu predstavlja ukusniji zalogaj od razmetljivog Subwarta ili Babya.

Iako su spomenute varalice zbog svojih performansi veliki favoriti za lov nakon mrijesta, nemojte se bojati namakanja i kakve žlice ili leptira (meppsa). Žlice poput Profi Blinkera ili Effzetta također imaju dobru lovnost, ukoliko ih se pravilno prezentira. Naime, klenovi izrazito dobro shvaćaju prijevaru ukoliko se žlica vodi presporo i jednolično, ali ako svojoj omiljenoj žlici udahnete malo života naglim pokretima vrhom štapa i nešto bržim okretanjem ručice role, klenovi će u njoj vidjeti priliku za dobrim obrokom, a zatim kontra, pljuskanje, fotkanje… Ako je pak o leptirima riječ, vođenje je najmanji problem, budući je ovaj tip varalice itekako atraktivan klenu, ali slabe letačke sposobnosti smanjuju joj lovnost na većim rijekama.

Period maksimalne riblje aktivnosti svakako je u smiraj dana, kada klenovi neumorno raubaju po svemu što se kreće uz površinu, pa i na samoj površini vode. Naravno da prethodno nabrojane varalice itekako funkcioniraju i daju izuzetne rezultate u ovo doba dana, ali ribiča, između ostalog, čini i određena doza mazohizma, pa u to ime, zašto ne probati površince!? Walk-the-dog varalice, properi i popperi upravo su oruđe kojim ćete spomenuti mazohizam ‘iznijeti na površinu’. Naime, klenovi će ove varalice u raznoraznim varijantama vođenja bjesomučno napadati i po nekoliko puta u jednom povlačenju, ali, kako je već ranije u tekstu spomenuto, rijetko će se koji okačiti na udicu. Ipak, sam prizor klenovskog ‘okidanja’ površinskih varalica dovoljno je uzbudljiv da vas natjera da bacate svog omiljenog površinca xyz puta, iako vam se u glavi vrti misao kako ste na ‘običnog teturavca’ već mogli upisati tko zna koliko komada…

Nadalje, ribolovci koji klena vežu isključivo uz danju svjetlost, mogli bi se iznenaditi dozi energije koju ove ribe čuvaju za noćnu aktivnost. Mora se priznati da je, nakon drskog iživljavanja u sumrak, sasvim prirodno da klenovi naprave određenu pauzu. Ovisno o vremenskim uvjetima, prvih sat ili više vremena mraka, znatno slabije rade. Ipak, nakon opisanog zatišja, klenovi se opet bude i počinju noćnu hajku na kedere. Sada je došlo vrijeme kada na kopču treba prvo okačiti Mann’s Baby -1. Naime, ona sitna razlika u dubini zarona u odnosu na Subwarta sada ide u prilog Babyu i nemojte se začuditi ukoliko dvadesetak zabačaja Subwarta ne da nikakve rezultate, a prvi zabac Babya donese ribu. Iako zvuči pomalo nelogično, za noćnog ribolova treba primijeniti i ponešto drugačiju prezentaciju dotične varalice. Naime, zanimljivo je koliko lošije rezultate donosi klasično ‘poprečno’ vođenje voblera, dakle standardna situacija koja za dana daje izuzetne rezultate, a temelji se na izbačaju varalice okomito na tok rijeke i lagano povlačenje uzvodno, ili jednostavno držanje iste u ‘štromu’. Klenovi po noći daleko bolje grizu na nizvodno povlačenje, tj. zabac varalice uzvodno i povlačenje iste niz struju što je sporije moguće, ali ipak dovoljno brzo da varalica nešto sitno vibrira i stvara brazdu na površini. Logično je da se pri ovakvoj prezentaciji riba nešto lošije kvači, ali opet zadovoljavajućim postotkom ukoliko svoju varalicu opremite oštrim udicama.

Što se ribolova klena nakon mrijesta tiče, treba još spomenuti kako su lovljene ribe u prosjeku ipak dosta manje od onih koje se love prije mrijesta, no daleko od toga da se i sada ne love kapitalci. Također se moram osvrnuti na posebno pogodne situacije za ribolov klena kad već ljeto već dobrano zapeče – oblačne i blago kišne dane nakon dužih sunčanih perioda. Naime, ovo su dani kada sam u svojoj „klenolovnoj“ karijeri lovio isključivo kapitalne ribe, praktično bez iznimke. Jedina je caka u činjenici da klenovi ne rade isključivo na površini pa će vam rezultate donijeti već spomenute varalice nešto dubljeg zarona, poput M-D RC5, Shakespeare Little S, Salmo Butcher…

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Dakle, nakon mrijesta, situacija se bitno mijenja nabolje, a zabavi nikad kraja. Stoga, nemojte propustiti priliku za ovako zanimljivim i rijetko dinamičnim ribolovom, samo zato što u isto vrijeme možda grize i koja ‘plemenitija’ vrsta. Uostalom, pozicije na kojoj klenovi love kedera nisu mrske ni bolenu, mreni…

Oružje i bitka

Klena se na varalicu može loviti standardnim all-around priborom koji se inače koristi za lov drugih grabežljivaca, poput bolena, štuke, smuđa… Ipak, zbog maksimalnog užitka pri zamaranju ove ribe, kao i mogućnosti daljeg zabačaja preporuča se nešto lakši pribor – štap duljine 240-270 centimetara, akcije 25-40 grama i rola veličine 2, ovisno o proizvođaču, oznaka može biti i 20, 200 ili najčešće 2000, a u pravilu označava kapacitet od oko 100 metara za najlon debljine 0.20 milimetara. Kako je već u varaličarenju postalo pravilo koristiti upredenicu zbog veće nosivosti i bolje osjetljivosti udaraca, ne treba vam ništa jače od upredenice debljine 0.10 – 0.15 milimetara ili ako se ipak odlučite za monofil, onda je najbolje koristiti nešto između 0.20 i 0.25 milimetara, no to su preporuke vezane za ribolov na Savi, tako da ćete neku drugu tekućicu morati malo ispipati i po potrebi pribor dodatno prilagoditi.

Što se tiče klenovog napada na varalicu, on je izuzetno snažan, ali i iznimno kratak! To bi otprilike značilo da, za razliku od kakve štuke, smuđa ili soma, koji jednom kad prime varalicu, u pravilu vam daju koju sekundu – dvije za čestitu kontru, klen trenutno udara varalicu i zakvači se ili produži dalje. U ovakvoj je situaciji očito da za neku značajnu kontru i nema vremena, stoga je iznimno važno okačiti oštre trokuke na varalicu, a on će se već u udarcu često dobro zakvačiti i bez kontre. Pri otkvačivanju vrckavog klena, nerijetko ćete poželjeti da su udice ipak nešto manje oštre, ali i ‘troca’ u prstu je dio ribolova…

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva
Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2021 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana