Danac u Danskoj ( 1.dio)

PR / Broj 56 / Studeni / 2012.

Danska je nizinska zemlja okružena blagim i plodnim Baltikom u kojem zbog niskog saliniteta i obilja hrane fantastično uspijevaju kako morske tako i slatkovodne vrste, poput štuke, grgeča, pastrve i sl. Posjetiti ovakvu ribolovnu destinaciju je neponovljiva avantura. Kada uz sve to imaš i priliku „ući u mozak“ jednom od najboljih europskih ribolovaca i dizajneru mamaca, Mads Grosellu, te posjetiti jednu od najvećih europskih ribolovnih kompanija, onda se zaista radi o neponovljivom iskustvu koje mi je posebno zadovoljstvo podijeliti s čitateljima Praktičnog ribolova….

Tekst i foto: Dalien, www.dalien-fishing.com

Mnogi me prijatelji od milja zovu Danac, stoga nije niti čudo da sam prije ili poslije morao ić „svojima“. Suradnja sa Svendsen Sportom dovela me u poziciju da me kao svog konzultanta pozovu na ribolov i upoznavanje. Tajming je bio savršen i sve ribolovne vrste koje smo za ovaj moj prvi izlet namjeravali loviti su prilično dobro radile. Pa, krenimo redom…

U društvu majstora…

Moja tri dana u Danskoj su počela Madsovim dočekom na aerodromu. Odmah smo skupili još jednog posebnog momka po imenu Edgars Veikins iz Litve. Edgars je product manager i dizajner mamaca za litvansku firmu Salmo (nema veze sa poljskim brendom) koja proizvodi i distribuira ribolovni pribor u istočnom dijelu Europe i u Rusiji. Iako ja prije ovog susreta nisam čuo za nju, radi se o ogromnoj firmi sa uredima u Rusiji, Ukrajni i Bjelorusiji, s preko 200 zaposlenih, koja spada (uz Svendsen) u tri najveće europske ribolovne kompanije.

Ovo nije toliko bitno, koliko je bitno da je Edgars fantastičan ribolovac i čovjek. Dečko (ima 34 god) poznaje apsolutno sve vrste ribolova i proputovao je svijet već nekoliko puta. Mušičarenjem se bavi već 18 godina, viceprvak je Ukrajine u feeder ribolovu, a pošto živi od dizajniranja mamaca i štapova za varaličarenje, možete zamisliti koliko poznaje navike riba i tehnike varaličarenja. Posebno je zanimljiv njigov stil sa fleksibilnom „ruskom“ jig glavom, no o tome ćemo nešto poslije.
Za razliku od Madsa i mene, koji smo puno i glasno pričali, Edgars je staloženiji i ne priča mnogo, međutim, kada nešto započne, jednostavno ga moraš slušati. Ili se radi o super zanimljivoj anegdoti ili ima inteligentan komentar o ribolovu.
Odmah smo zaključili da bismo se nas trojica zajedničkim snagama trebali prilagoditi i „skužiti ribu“ bez obzira na uvjete. Od cijele ove avanture i fenomenalnih ulova, najdraža mi je u biti bila ta grupna svijest i timski rad u kojem smo međusobno razmjenjivali znanje i pokušavali svaki na svoj način, a opet zajednički naći dobitnu kombinaciju.

Kada je ribolov posao

Madsu su ovakvi izleti u opisu posla. Obitelj Grosell živi lijepoj kućici u širem centru Kopenhagena i kod njih smo bili smješteni tri dana. Mads ima dvije kćerkice, ribolovni čamac i naravno – „svoj“ ribolovni suteren u kojem se vidi koliko se ozbiljno bavi ribolovom. U radnoj sobi u kojoj dizajnira, osim računala, ima i hrpu štapova obješenih na zidu pomoću dva užeta. Tu je bušilica, razni alati ( za neke niti ne znam čemu služe), stogovi kutija sa raznim uzorcima i panoi s mamcima. Iako je tamo bila hrpa pribora, sve je prilično uredno složeno i tu sam se sa kiselim smješkom sjetio svoje ribolovne bukse i nekontroliranog džumbusa koji u njoj vlada.

U tom suterenu Mads je instalirao peć za brzo sušenje mokrih stvari, a ima i posebnu grijanu prostoriju za sušenje većih stvari, poput wadersica, podmetača, plutajućih sidara, itd…
Priprema je počela sa uzimanjem nekoliko praznih kutija u koje smo slagali varalice i sisteme specifično namijenjene za sutrašnji ribolov. Zatim je uslijedilo slaganje štapova, premotavanje špage, sistema i predveza te pripremanje obuće i odjeće. Nakon toga još smo i detaljno pročili vremensku prognozu i vjetar. Sve skupa je trajalo oko dva sata!

Možda se čini nevjerojatno, međutim, i sam sam u zadnje vrijeme počeo poslije svakog ribolova prazniti kutije i ponovo ih puniti prije sljedećeg kako bih točno znao što sam ponio i gdje se nalazi. Stvari smo odmah ubacili u auto i navili sat prije svitanja..

Najbolja destinacija za ribolov grgeča na svijetu!

Danska je nadaleko poznata po trollingu lososa na otvorenom moru, inshore ribolovu krupnih morskih pastrva i vjerojatno najboljem ribolovu gregeča na svijetu!
Grgeči tijekom ljeta žive rašrkani u širem priobalnom području i većim dubinama, no dolaskom zime se sva sitna riba i račići povlače u pliće estuarije i komplekse kanala/jezeraca kako bi prezimili i spremili se za mrijest. Ovu migraciju naravno prate i grgeči koji se sada koncentriraju na relativno malom i plitkom području. I tih kanala ima jako puno, međutim, grgeča ima doslovno na milione!
Uz najčešće ribe duge 20-30 cm stvarno ima dosta i komada 30-40 cm. Za njihove pojmove riba preko 40 cm je već lijepa riba, 45+ cm je kapitalac, a riba preko 50 cm ima već oko dvije kile i ne lovi se svaki dan. Štoviše, mnogi Danci nisu ulovili tako velikog… Madsov najveći je recimo 53 cm i ulovi ih nekoliko preko 50 cm u sezoni, ali on nije objektivno mjerilo, ha-ha.

Iako je koncentracija riba na pojedinim mjestima nevjerojatna (Edgars je na jednom mjestu ulovio 24 komada u 24 zabaca!) i na trenutke se čini kao da loviš u komercijalnoj tabli, moram priznati da može biti izuzetno teško uloviti ove ribe. Prezentacija i lokacija moraju biti savršeni. Prošli tjedan je bila ekipa od sedam Poljaka koji su zajedno jedva upisali 10 srednjih riba.

Nevolje u raju

Vrijeme je bilo pravo „dansko“ za ovo doba godine – snažan vjetar, temperatura 4-5°C i neprestana kiša! Uvjeti su stvarno bili zahtjevni, ali se nismo bunili, niti ih posebno komentirali, jer smo ipak u kraljevstvu grgeča. Počeli smo na jednom od omiljenih i u biti prilično poznatih mjesta za grgeče. Trska, nešto trave, dubina do dva metra – reklo bi se idealno. Mads nas je oboružao svojim omiljenim Soft 4Playem 9,5 cm u bijeloj boji na 7 grama teškoj jig glavi i postavio na svoje top pozicije koje poznaje kao svoj džep. Potpuno nabrijani i spremni za pedesetku počinjemo bacati i nakon desetak minuta – NIŠTA!
Tek nakon dvadesetak minuta Edgars dobiva prvog, a zatim i Mads. Mene totalno nije išlo. Za početak sam odabrao duži Parabellum sa (pre)sporom akcijom s kojim apsolutno nisam navikao loviti, a snažan vjetar je dodatno otežavao prezentaciju i indikaciju griza. Edgars je lovio uglavnom na svoju fleksi jig, a Mads je testirao drop shot i novi micro sandeel slug. Nakon dva sata i promjene dvije lokacije, dečki su uhvatili tek desetak riba, što je prilično loše (pogotovo za ribolovce takvog kalibra). Ja sam pak ostao bez jedne jedine ribe. Mads je već počeo s pričama tipa – „Dalien, ajd stani ovdje i bacaj u onom smjeru… Hoćeš probati s mojim štapom?“, što mi baš i nije bila neka fora, pa sam iz očaja odlučio probati ono što znam da mora raditi barem za upis manje ribe – twich voblera!

Twich, twich i samo twich

Mads vrlo rijetko koristi twich tehniku na ovom mjestu, pa u kutijama nalazim samo dva twich voblera. Radi se o novim Suspend Prey voblerima iz 3D serije za 2013. godinu dužine 6,5 cm. Jedan je bio u odličnoj zlatnoj boji, jedan u prirodnoj. Uzimam zlatnog jer mi se čini kao bolja opcija za špric vodu i lovim dva grgeča u samo nekoliko zabačaja. Lovio sam na mjestu gdje su njih dvojica već prelovili jigovima…“ Hmmm, možda će ovo raditi i na top pozicijama koje su podbacile u prvom pokušaju….“
Vraćamo se na glavnu poziciju s twichem i sad je ovo potpuno druga priča. Prvi zabačaj mi donosi prekrasnog grgana od 46 cm, a Edgars koji je brzo reagirao i već po putu navezao jedini preostali suspend također zateže 40+cm ribu. U naredna dva sata bili smo u potpunom transu i doslovno vadili jednog za drugim. Mjesta na kojima smo do maloprije lovili kao u bunaru, sad daju ribu za ribom. Najčešće su kupili voblere u pauzi ili si samo tapnuo u tvrdo. Twich twich, malo sporiji potez, pauza…. baaam! Fenomelni grizevi na opuštenoj struni. Cijeli ovaj kaos od ribolova (24 komada od Edgarsa recimo) završava sa apsolutno prekrasanim primjerkom od 48 cm (cca 1,8 kg ako nekog zanima) koji je imao orijašku grbu, crvene peraje i pastelno žutu boju – nevjerojatna riba!!!
Da ulov bude još upečatljiviji, uzeo je Prey-a Madsu i meni pod nogama u potpunoj pauzi. Praktično smo vidjeli kako ga je pokupio!
Iako smo bili vrhunski obučeni i nismo bili mokri, bilo je vrijeme za ručak i grijanje u autu.

Priča o čarobnom mamcu

Nakon pauze 3D Preya 65mm prepuštam Madsu i pokušavam prevariti morsku pastrvu, što mi naravno nije pošlo za rukom, dok su njih dvojica i dalje ubijali dalje na twich.
Kiša je postala toliko jaka da je postalo nemoguće slikati ulove. Nisu ih niti mjerili, ali je zasigurno bilo riba preko 45 cm.
Na tom malom jezeru su bila još četiri ribiča od kojih je jedan čak i postavljao male žutooke i moram priznati da nisam vidio da su išta ulovili. Ukoliko i jesu, to je bilo svega nekoliko komada. Kao ultimativni test, stao sam u jedan prolaz i pokušao uloviti grgeča na sve što sam znao. Promijenio sam sve gume na lakšim i težim glavama, sve tipove prezentacija, leptire u svim bojama, veličinama i režimima povlačenja. Čak i mali Balza Crankbait Fry, koji je inače smrt za grgeče, te novi Jointed Prey, uz stani kreni u istom sloju vode kao i sa 65 mm suspendom, međutim, apsolutno ništa. Nakon pola sata bez griza, a kamoli ribe, zovem njih dvojicu da probaju na istom mjestu – opet jedna riba za drugom!!!
Mads je imao teoriju da je zbog plime i vodostaja sol ušla u donji sloj vode pa su grgeči bili u pola vode i nezainteresirani za gume na dnu. Ja ipak mislim da je to samo dio istine i da je ključ bio u toj eratičnoj twich akciji koja je izazivala reakciju. Ostale varalice u pravocrtnom smjeru to nisu mogle. U jednom trenutku sam pronašao novi Finesse bijeli suspend twich od 10-tak cm i također imao nekoliko riba u kratkom vremenu, međutim, brzo sam ga izgubio. Novi SG Finesse Jointed mamac od 7 cm vrlo je sličnih performansi kao i 3D Prey Suspend, međutim, nisu ga htjeli niti pogledati. Mislim da bi bilo koji twich vobler radio, sve dok ima tu nepravilnu i živčanu akciju ukombiniranu s pauzama. Žuti je također bolje radio od srebrnog, jer je vjerojatno više asocirao na škampa koji je grgečima jedna od glavnih stvari na meniju.

Da mi je netko pričao, ne bih nikad povjerovao da tolika koncentracija grgeča može potpuno ignorirati leptire ili manje drvene voblere i reagirati samo na određenu akciju mamca (ako je netko probao loviti štuke na Melinskom kutu zna o čemu pričam.). Da nisam probao taj twich vrlo je upitno da li bih uopće išta ulovio.

Dan smo završili s preko stotinu ulovljenih grgeča od kojih je četvrtina bila preko 40 cm. Ostali ribolovci na jezeru su imali svega nekoliko riba, tako da se treba itekako potruditi za ulov, bez obzira na količinu grgeča. Što se nas tiče, bili smo super uzbuđeni jer smo doživjeli nešto novo i s puno očekivanja smo odmah po dolasku kući počeli pakirati stvari za sutrašnji štukolov….
Nastavlja se…