Kad šarani ne rade

PR / Broj 56 / Studeni / 2012.

Najviše problema u jesenskom periodu može nam stvoriti nagli porast vodostaja koji ionako hladnu vodu još više ohladi podzemnim vodama u onim donjim slojevima gdje je koliko toliko konstantna temperatura. Riba na takvu naglu promjenu temperature uglavnom reagira potpunim prestankom aktivnosti hranjenja

Piše: Damir Trupković Truli

Ne postoji ribolovac kojega baš nikada nije zahvatio period slabe aktivnosti ribe. To je period kada riba izrazito slabo reagira na gotovo sve oblike ponuđene hrane i mamaca, a ulovi su iznimno slabi ili nikakvi. U ovom tekstu iznijet ću svoja razmišljanja na ovu temu, i moguće razloge koji dovode do toga, kao i neke od metoda koji mogu pomoći da se i u ovako lošem periodu uspije uloviti riba više.

Moram odmah na početku napomenuti da je najvažniji dio ove priče vrijeme. Pod vremenom ne mislim na vrijeme kao meteorološki element nego vrijeme dostupno za ribolov, sve ovisi koliko vremena provodimo na ribolovu, nekoliko sati, dan-noć ili nekoliko dana. Period slabe aktivnosti ribe je nešto potpuno normalno što se periodički ili neočekivano dogodi. Tu pojavu svatko od nas mora kad tad očekivati i reagirati na nju. Najpoznatija slaba aktivnost ribe događa se u vrijeme priprema za mrijest. Kada riba ulazi u period parenja, konstantnu potragu za hranom u drugi plan gura potreba za proširenjem vrste. Period mrijesta može trajati od tjedan dana do najduže dva tjedna, ovisno od meteoroloških uvjeta i uvjeta na vodi. Šaran tijekom mrijesta slabo reagira za hranjenje i tek mali broj riba uspijeva se uloviti. Drugi period smanjenje aktivnosti ribe koji se očekivano događa je u ljetnim mjesecima zatopljenjem vode, najčešće na plićim i zatravljenim jezerima, ovaj period se još često naziva “zakuhala voda”. Tada je riba zbog vrlo malog postotka kisika u vodi i promjene Ph vrijednosti vode neaktivna u potrazi za hranom, provodi veći dio vremena na površini udišući kisik na usta ili se povlači u dublje jame ili kanale gdje je temperatura vode nešto niža i gdje ima više kisika. I ovdje je hrana stavljena na posljednje mjesto prioriteta. Treća i najčešća situacija je normalna situacija uzrokovana naglom promjenom vremena. Ribe na promjenu vremena reagiraju drugačije od ljudi. One promjene osjete i nekoliko sati, čak i dana prije nego li se one uopće i dogode. Promjene vremena djeluju na vodu na različite načine, najviše putem vjetra i djelovanja podzemnih voda.

Hladni sjeverni vjetrovi pojačani jakom kišom mogu u nekoliko dana djelovanja spustiti temperaturu vode u gornjem stupcu vode za nekoliko stupnjeva, a sve to dodatno pojačaju i podzemne vode sa svježim dotokom hladne vode. Takve nagle promjene temperature riba jako osjeća i nekoliko dana ribolov može biti odličan, jer ipak treba neko vrijeme da bi voda na svoj svojoj površini izgubila nekoliko stupnjeva u temperaturi.. Nakon dan dva sve stane, sve dok se riba opet ne aklimatizira na novu temperaturu vode. I ljudima nagle promjene temperature smetaju pa kako onda neće i ribama. Meteorološke promjene mogu imati vrlo negativan učinak na uspjeh u ribolovu. Tko je iskusio negativan učinak promjene vremena na ribolovu definitivno više ne planira opet loviti u takvom periodu. Svatko to izbjegava, no što kada nas promjena zadesi na vodi ili baš u takvom periodu najavljene promjene vremena moramo biti na ribolovu (natjecanje). Što učiniti onda?
Nigdje ne postoji pisana formula uspjeha ribolova za svaku situaciju. Ribolov je splet sitnih događaja koji se nikada ne ponavlja, svaki izlazak je drugačiji od prethodnog. No, ipak dužim boravkom na određenoj vodi upoznajemo sve više način na koji ta voda “diše” i kako ribe u pojedinim situacijama reagiraju na takve promjene.

Slaba aktivnost ribe u pred sezoni

Ribolov u predsezoni baziran je za sam početak lovne sezone, dakle “neaktivne” mjesece za ribu, prva tri kalendarska mjeseca u godini. Vrijeme je hladno, vode su hladne. Dan je kraći, noći duže i hladnije. Dnevna temperatura nije dovoljna da ugrije vodu. Svejedno, ovisno od vode do vode, od sezone do sezone, riba drugačije reagira na promjene vremena. Duži periodi toplijeg vremena sa sunčanim razdobljima u kojima se dnevna temperatura uspije podignuti do 10°C -15°C mogu potaknuti ribu na hranjenje, ali tada samo jedan dan zahladnjenja može sve to vratiti na početak. Budući da se voda polako zagrijava i ribe sporije reagiraju na ponuđenu hranu. No i tu ima presedana i sve ovisi od vode do vode. Na Zajarkima je npr. u veljači ove godine riba toliko dobro radila da su pojedini ribiči imali i do 15 riba dnevno, što je jednako ljetnom prosjeku. Moram napomenuti da je ovdje bila riječ o svega 3-4 pozicije na cijelome jezeru koje su imale takvu produktivnost grizeva dok su ostale pozicije imale “normalan” odnos od 1-2 ribe kroz cijeli dan. Mogli bi ustvrditi da je lokalitet vrlo bitan. Nisu sve pozicije jednake, ali tamo gdje ima puno ribe imaš veće šanse da će od svih njih nekoliko ipak biti zainteresirano za hranu, ako loviš tamo gdje ima manje ribe, manje su i šanse da ćeš ih uloviti.

U ribolovu prava informacija zlata vrijedi, stoga se uvijek informirajte, saznajte na što love oni koji dobivaju ribu, kakva je aktivnost ribe na cijelome jezeru, pogotovo na onim boljim mjestima, koliko se riba dnevno ulovi po ribiču za cijelo jezero, koliko se hrani, kakve su dubine na mjestima gdje riba prima te na kojoj strani jezera riba najbolje prima. Ovim podacima dobivamo informaciju da li lovimo prosječno kao i drugi (ili više ili manje), da li se nalazimo na dobroj strani jezera (tamo gdje riba radi) i da li imamo mamac koji riba najviše traži. Da bi ova “formula” dala rezultat kakav tražimo vrijeme tu ima kritičnu ulogu, što više vremena imamo na raspolaganju možemo se lakše prilagoditi, s manje vremena je to teže. Predsezona je vrijeme prilagodbe, jer se priroda budi. Normalne su oscilacije u temperaturi, izmjene toplog i hladnog perioda, sunčanog i kišnog razdoblja. U predsezoni je normalno imati dobre, pa nikakve rezultate, nezahvalno bi bilo očekivati samo dobar uspjeh. Za tako nešto valjalo bi loviti samo u “posebne” dane, a za to treba biti jako punooo na vodi da bi se znalo “pročitati kod” kada riba prima. Stoga nemate li dobar ribolov u predsezoni ne očajavajte pretjerano, to je normalno.

Slaba aktivnost ribe u sezoni

Vrijeme mrijesta je završilo, i od sada nadalje sve mora biti 100% sigurno. Ali u ribolovu ništa nije 100% sigurno. Vremenski uvjeti i promjene vremena su prvi kamen spoticanja. U ovu grupu spadaju ciklonalni poremećaji koji su normalni u ljetnim mjesecima (nagli pad temperature, pad tlaka zraka, promjena vjetra, porast vodostaja, promjena temperature vode, zamućenost vode, promjena Ph vode, količina i vrijeme trajanja padalina). Ispada da je loš ribolov samo kada dolazi nevrijeme, ali i za lijepog vremena zna biti muk na vodi. Tada su problem previsoke temperature, periodi bez vjetra, prevelika zagrijanost vode, bujanje vodene vegetacije, nagli pad vodostaja. Zadese li nas neke od ovih promjena na vodi možemo očekivati slabiji ribolov. Može li se uopće tada loviti? Može, ali ribolov postaje nadmudrivanje sa ribom, a očekivanja u svezi uspješnosti ribolova drastično se smanjuju. Važno je biti objektivan i sagledati stvari onakve kakve jesu. I opet lokalitet na kojem lovimo je najvažniji. Ako je to jedna od boljih pozicija na jezeru gdje se lovi najviše riba, u uvjetima slabije aktivnosti, ovdje bi riba trebala bolje raditi u odnosu na sva druga mjesta na jezeru. No i takva super mjesta znadu totalno podbaciti i to u par slučajeva.

Prvi, ukoliko je netko prije nas baš u vrijeme početka same promjene, prihranjivao prekomjernim količinama hrane koja je sada skupa sa našom stvorila zalihu hrane koja se kvari pa tjera ribu ili treba proći određeno vrijeme da ju riba pojede, znano još i kao “prehranjena pozicija”. Drugi razlog, ukoliko netko lovi na pojedinoj poziciji izvan uobičajenih lokaliteta gdje svi pretežno love, moguće je “odvući ribu” sa tog lokaliteta, to može potrajati dan-dva sa slabijom aktivnosti ribe. Treći, da se veći dio ribe ispikao (ulovio) pa je potrebno neko vrijeme da se riba vrati u normalu, to može potrajati do 5 dana. Četvrti, da se na konstantno hranjenje rastresitim mamcima navukla sitnija riba za kojom je došao i som, i koji lovi te ribe u blizini ili na samom hranilištu. To može potrajati nekoliko dana. Posebna priča je dio godine kada riba provodi veći dio vremena u gornjem stupcu vode. Tamo gdje je dozvoljen lov šarana površinskim metodama riješit čete ovaj problem, tamo gdje je zabranjen, nažalost nemate sreće.
Uvijek promatrajte reakcije po cijeloj vodi, da li se išta događa, kada i gdje. Ukoliko vam prestane raditi riba, a svima drugima normalo radi tada definitivno nešto ne štima. Ukoliko imamo dobar ribolov pa najednom naglo stane, a ostali i dalje dobro love, tada je mogući razlog u tome da nas netko ometa bilo svojom količinom hrane ako lovi blizu nas ili se nešto promijenilo sa uvjetima na vodi gdje lovimo (dubina, smjerovi vjetra i sl.). Ako ste tek došli na vodu i svima prima, a vama ne, tada češće mijenjajte mamac dok ne nađete onaj koji riba traži. To je najveći problem tijekom natjecanja, kada riba slabo radi, svi kojima ne ide pokušavaju saznati upravo ovu informaciju. Ostalima preostaje jedina opcija, eksperimentiranje.

Ali kako odabrati pravi mamac

Odabir mamca je uvijek najveći problem. Zašto? Svi znamo da riba u normalnim uvjetima prima na jedan ili dva štapa, u uvjetima smanjene aktivnosti ribe to se još više smanji. Kako tada možemo znati na koji štap će bolje raditi i kako pronaći lovnu kombinaciju? Prije nekoliko godina češće sam kemijao sa boilama i puno više se nalazio u situacijama u nedoumici što staviti na udicu. Imao sam prevelik izbor mamaca. Kombinacija je bilo previše da bih ih sve stigao isprobati.

Morate imati na umu da u normalno vrijeme riba nije aktivna konstantno već samo u određene periode dana ili noći, u vrijeme smanjene aktivnosti ribe takvi periodi su nepredviđeni. Kako u to kratko vrijeme testirati sve kombinacije, gotovo nemoguće. Postaješ opsjednut, isprobavaš sve i svašta, ali ne ide. Što više kemijaš sve si dalje od pravog puta. Onda shvatiš da ti ne treba toliko različitih vrsta pop-up boila, toliko različitih aroma, dipova i sl. Ja sam si ostavio samo par onih najsigurnijih, “provjerenih” i samo na njih lovim. Definitivno najsigurnija metoda mi je da lovim na ono čime hranim, isti mamac na sva tri štapa, tada znam da imam najmanje mogućnosti na pogrešku da lovim krivim mamcem na dobroj poziciji. Prije sam često koristio nekoliko vrsta boila u prihrani, te posebne za loviti. Znalo je biti i do 5-7 različitih vrsta boila. No nekada riba bolje prima samo na one koje su za prihranu, a one “specijalne” koje koristimo samo za lov izbjegava. Jedan od češćih uzroka slabe aktivnosti ribe smo i mi sami, sretni su oni koji uspiju to odmah shvatiti i nešto promijeniti.

Slaba aktivnost na kraju sezone

Hlađenjem vode riba počinje puno slabije primati, iako su prosječni ulovi teži. Normalno je imati svega par riba dnevno. Sjećam se zime 2007/08 kada sam u 13 dnevnoj kampanji proveo 7 dana bez poteza ribe. Nakon što provedeš po nekoliko dana bez ribe u dužim kampanjama naučiš vrlo vrijednu stvar, a to je očekivanje riba. Mi svaki puta očekujemo najbolje uvjete i ribolov života. No to kao i sve u životu ima svoje uspone i padove, bolja i loša vremena, više i manje ribe. Kada shvatiš da je to normalno i da si dao sve od sebe, ali da te taj put ne ide, onda se pretjerano niti ne mučiš, nema pritiska samodokazivanja. Loviš iz gušta, za gušt, nekada dobro, a nekada slabije, i to je to. U ovom dijelu godine najvažnije je odrediti lokalitet gdje je riba, potom imati sreće da nitko ne lovi preblizu, da ne stvara konkurenciju svojim prihranjivanjem. Najviše problema može nam stvoriti nagli porast vodostaja koji ionako hladnu vodu još više ohladi podzemnim vodama u onim donjim slojevima gdje je koliko toliko konstantna temperatura. Riba na takvu naglu promjenu temperature uglavnom reagira potpunim prestankom aktivnosti hranjenja. Jedino samopouzdanje koje tada imamo za lov je eventualno činjenica da lovimo na dobroj poziciji, no tada treba pronaći mamac koji će aktivirati neaktivnu ribu. Izuzetno teška situacija, tada izrazito dobro pomažu neki od tekućih stimulatora apetita, tzv.boostera. Totalno je neproduktivno u takvo vrijeme nastaviti prihranjivati istim količinama hrane kao inače. Hranjenje treba podijeliti na odvojene cjeline i pokušavati hraniti samo u vrijeme kada je riba inače bila aktivna, ali sa puno manje hrane. Znatno češće mijenjati sisteme sa mamcima gotovo svakih sat-dva vremena. Loviti i u središtu hranilišta, ali i na rubovima. Ponekada potpuna promjena strategije uobičajenog ponašanja donese ribu. U situacijama slabe aktivnosti ribe, pogotovo tijekom natjecanja najteže je zadržati samopouzdanje, no mislim da je najvažnije ostati fleksibilan za sve moguće scenarije i ne gubiti volju. Najgore je ukoliko ne ide sa jednom strategijom ostati dosljedan istoj do kraja, ne želeći barem sa jednim štapom isprobati nešto drugo. Bilo lov bliže obali u zoni gdje pada hrana ili promjenom mamaca.

Kako ribe inače reagiraju na promjene vremena?

Ribe promjenu osjećaju puno drugačije od nas. Voda je medij potpuno nepoznat kopnenim bićima. Mi ga ne osjećamo kao ribe. Svaka promjena vremena od bezazlenog povjetarca pa do laganog pljuska ima utjecaja na život bića u vodi ili oko nje. Sunčeva svjetlost je jedna od najvažnijih stvari u vodi, ona omogućava fotosintezu fitoplanktona (biljnog planktona), glavne hrane zooplanktona (račića, mekušaca, glavonožaca). Kako se u vodi konstantno odvijaju složeni procesi stvaranja prirodne hrane šaran osjeti kada je trenutak za to i postane nezainteresiran za našu hranu. I to se događa baš u vrijeme nagle promjene vremena. Znao sam često puta biti u situaciji u to vrijeme uloviti šarana čija su usta bila u potpunosti narančasta od rovanja po dnu u potrazi za krvnim crvima. Ali ako uspijemo pronaći mamac koji emitira sličan kemijski signal kao i krvni crvi možemo situaciju okrenuti u našu korist jer koristimo prirodni pojačani nagon šarana za hranjenjem.
Natjecanja su priča za sebe. Sektori koji mogu biti vrlo blizu jedan drugome znadu biti najveći problem susjednim ekipama. Ekipe sa malo iskustva lova na pojedinoj vodi prekomjernim ubacivanjem hrane mogu totalno zatvoriti aktivnost ne samo u svom sektoru već i u susjednim.
U zaključku, ulovi li vas promjena na vodi, prvo sagledajte moguće uzroke smanjene aktivnosti ribe, one se često ne događaju samo na vašem hranilištu već i oko vas. Kada definirate moguće uzroke pokušajte odrediti prioritete, od onih najlakših ka onim najtežim, te ih rješavajte jedan po jedan. To bi vas trebalo dovesti do rješenja problema. No isto tako na neke stvari ne možete utjecati, a za to vam ne mogu ponuditi rješenje jer ga nema. A nekada je problem i u nama samima, mi ih sami sebi stvaramo, a da ni ne znamo da smo njihov uzrok. Pozdrav i bistro!