Dunav – ribolov iz snova

PR / Broj 22 / Siječanj / 2010.

Jedini problem sa Dunavom je da, kada jednom tamo odete, više ne želite nikamo drugdje otići!

Piše: Ivo Begović

• 

Dogovor sa Stankom za ribolov na Dunavu trajao je neuobičajeno dugo. Prvo sam imao natjecanja, pa majstorice, pa vodostaj nije bio dobar, pa sam radio časopis… Uglavnom, nikako da nam se poklope termini. No, nakon ovog Božića, ipak smo krenuli. A po našem sudu, išli smo u najgore moguće vrijeme. Jaka južina, koja je počela prije Božića, otopila je ogromne količine snijega, pa su Sava i Kupa imale svoje maksimalne vodostaje. Dunav kod Batine je tek počeo reagirati, ali se na mjernim postajama Austrije i Mađarske već mogao vidjeti porast koji dolazi prema njegovom hrvatskom dijelu. Ivica Alduk i Stanko Kapun, koji su nas kao domaćini već čekali na Zelenom otoku, nisu se uzbuđivali.

• 

• 

– To mi i čekamo! Porast vode je uvijek okidač koji stisne ribu uz obalu i natjera ju da počne gristi. Znamo mi to sve! Vidjeli smo to na Savi i Kupi tisuće puta, no nagli porast hladne snježne vode, obično prekine hranjenje ribe… A uz to, prvi dan ribolova bi trebao biti kišovit. Iskustva sa Save su takva da je smuđa za vrijeme kiše vrlo teško uloviti, upravo zbog vibracije koju stvaraju kapljice padajući na površinu vode, te on stoga teško razaznaje vibraciju varalice. No, dogovor je dogovor. Kod graničnog prijelaza Batina trebamo biti u 7 ujutro. Iz Petrinje smo krenuli nešto poslije četiri sata. Uz Vladu ide i Peđa, Vladin brat, u ulozi snimatelja.

• 

• 

Kiša nas je pratila cijelim putem, no stigli smo na vrijeme. Slijedi kratko upoznavanje i upozorenje da se dobro obučemo, jer je na čamcima hladno. Uzimamo pribor po preporuci domaćina, jedan jači varaličarski štap, špule sa špagom 0.16 mm i 0.18 mm i hrpu silikonaca i glava. Naše najveće glave od tridesetak grama su izgledale jako male prema onima u njihovim kutijama. Ja sam u čamcu sa Jugoslavom Barukčićem. Jugo je Ivičin i Stankov prijatelj, a za ovu priliku lovit ćemo zajedno, dok su se u Ivičinom novom aluminijskom čamcu smjestili Vlado i Peđa. Zatvorena kabina, obložena zelenom čojom, toliko ih je privukla…

Eh, da sam i ja u kabini…

• 

Otkada lovim ribe sa Vladom, proveo sam mnoge dane (i noći) na raznim čamcima, od drvenih i plastičnih, pa do gumenjaka. No, niti jedan riječni nije išao tako brzo. I na nijednom me nije vjetar išibao, kao tog jutra na Dunavu. A Jugin čamac je sporiji od Stanka i Ivice, koji imaju lakše čamce i jače motore. No, kad se ide na ribolov, sve je lakše podnijeti. No ipak, jedva sam čekao da stanemo, što zbog vjetra, što zbog želje za ribolovom. Prvo stajanje – „na panju!“ Mjesto je ustvari drvo, potopljeno oko desetak metara od obale. Na površini viri samo jedna grančica, a voda je uz njega brza, duboka i turbulentna. Ukratko, da sam ovdje sam, ne bih ni zabacio. Jugo se sidri, no sidro nije primilo i struže po grani. Ponovo palimo motor, prelazimo granu i ponovo nam sidro ne prima. Ponovo motor, ponovo sidro… Tek u trećem pokušaju uspijevamo. Ovaj sam vam događaj opisao samo iz jednog razloga. Da shvatite koliko je smuđ fina i oprezna riba. On naime bježi glavom bez obzira na svaki okrenuti kamenčić ili krivi korak po šljunku. Ja nakon ovog našeg „nježnog stajanja“ nisam imao nikakvu nadu da je u krugu od sto pedeset metara od nas ostala bilo kakva riba. No, Jugo mi vrlo ozbiljno objašnjava gdje se na dnu nalazi koji panj, gdje trebam zabaciti i kako voditi silikonac. Ja, kao svaki „fini“ gost, sve upute pažljivo slušam, iako se ne nadam ničemu. Moj domaćin mi daje i jig glave od 50 grama, sa udicama 4/0 i 5/0 (Eire oblik).

• 

Već u prvom zabacu sam točno znao gdje je panj! Čim je silikonac dotaknuo dno, tu je i ostao. Nikakvo sviranje, otpuštanje špage i zatezanje nije mi pomoglo. Jednako su završila i slijedeća tri silikonca sa Juginim glavama. Tek deset minuta lovimo, a ja mu se već lagano ispričavam zbog učinjene „štete“. On i dalje koncentrirano jiga i – ne zapinje. Zna ovo mjesto, kao ja Savu kod Bukevja. U međuvremenu nam se približio Stanko u svom čamcu i usidrio se nešto uzvodno od nas. Prvi zabac mu je tik uz naš čamac. Provlači varalicu uz panj u koji smo se mi usidrili. Snažno kontrira! I nakon kratke borbe lip gripom prima prvog smuđa toga dana. Smuđ ima sigurno preko tri kile. Taj Stankov smuđ i događaj mi se toliko urezao u pamćenje i potpuno promijenio neka moja razmišljanja o varaličarenju smuđa. Ili sam ja do sada bio previše oprezan i fin, ili je Dunav rijeka gdje vrijede potpuno druga pravila… No, i dalje sam „fin“ i ništa ne komentiram. Vidim da Jugo malo čudno gleda moju špagu. Ja lovim sa kričavo crvenim Spiderwireom. No, i on je „fin“, ipak nije dugo izdržao: – A ta tvoja crvena špaga ne smeta smuđu? – Smeta! Ali malo manje nego taj tvoj motor i sidrenje. Više nismo fini. Smijemo se. Čudno je kako se ribiči vrlo brzo sprijatelje kad su im interesi zajednički. Nakon sam pola sata ribolova, činilo mi se da ovog srdačnog i simpatičnog čovjeka poznajem godinama.

• 

Smuđevi i štuke

• 

Slijedeće mjesto je Kazum. Velika duboka uvala Dunava, sa mirnijim protokom i pješčanim dnom. Jugo mi opisuje da je dno ovdje poput pješčanih dina. A smuđevi leže u udubljenjima, čekajući da iznad njih propliva kakva ribica. Pitam ga za težinu glave jer mi se čini da je voda mirnija. – Pedeset grama bi trebalo biti dovoljno. Bacam malo pod koso prema obali i počinjem sa prezentacijom, čim je jig nakon dužeg tonjenja dotaknuo dno. Čudan je osjećaj jigati sa špagom od pedeset grama, debljine 0.16 mm i nakon podizanja jiga čekati i deset sekundi da ponovo osjetite dno.

Dunav je moćan, dubok i brz. Iako se (kad ste u čamcu) ne čini da voda brzo teče, njegovu snagu osjetite najbolje dok prezentirate varalicu. U tom privlačenju i sporom jiganju sam osjetio fini kratki smuđev udarac. Tup! Zatežem! Mali je. Riba je gore, ali ne daje neki otpor. Kažem i Jugi da je vjerojatno mali. Samo ga namotavam. No, na desetak metara od čamca, riba odjednom poludi, a štap mi se savije do drške. Nije baš tako mali! Jugo ga prihvaća podmetačem. Moj prvi dunavski smuđ na varalicu. Lijepa riba! Pigmentacija mu je nešto svjetlija nego kod savskih, a to je zbog boje vode. Već u slijedećem zabacu, Jugo je ostao bez varalice. Štuka mu je pregrizla, pa je zatim ulovio lijepog smuđa, a u slijedećem zabacu štuku. Na istom mjestu! A zatim je i meni štuka odgrizla, i to na mjestu gdje sam prije par minuta ulovio smuđa. Dunav je stvarno različit od svih voda na kojima sam lovio. Nigdje nisam doživio da se štuke i smuđevi hrane na istom mjestu i u isto vrijeme. Stavljam jedinu sajlu koju imam.

Hoće li smetati smuđu? Već idući zabac me razuvjerio. Smuđ, tek nešto teži od dvije kile, zgutao je velikog žutog kinga sve do sajle. Dalje lovimo tako da pretražimo dio toka, a zatim se spustimo za dužinu zabaca, kako bismo što bolje pretražili dno. Ne dižemo sidro, već samo sa motorom u rikverc, sidrom stružemo po dnu. Jugo se nigdje ne zadržava predugo. Njegovo je iskustvo jasno – ako je smuđ tu, primit će u prvih par prolaza, a ako nije, nema smisla mlatiti dva sata po istom mjestu i čekati da smuđ naiđe, kad svakim premještanjem čamca imamo šansu za novi griz. Kiša i vjetar nikako da stanu, no ribolov je odličan, pa ove vremenske nepogode uopće ne primjećujem.

• 

• 

Jiganje i miješanje

Vlado lovi sa Ivicom Aldukom. Ivica je ribolovni vodič koji ove terene i Dunav izvrsno poznaje. Osim ribolova grabežljivaca, zaljubljen je i u ribolov dunavskih šarana vretenaca, koji su po njegovom pričanju ovdje najbrojnija vrsta ribe. Ivica je, uz varalice, na ovaj ribolov ponio i kantu sa kederima. Naime, u zadnjih par tjedana, Ivica je mnogo bolje rezultate imao na miješanje sa montiranim kederom, nego na varalicu.

• 

Zbog snage vode na Dunavu, prisiljen je miješati sa kliznim olovom, težine od 40 do 60 grama. No, kao i kod silikonca, to zbog snage Dunava ne predstavlja nikakav problem, jer je prezentacija i vrijeme tonjenja olova prema dnu dovoljno polagano da smuđ primijeti lelujanje kedera, dok polako tone do dna. No, u tijeku prvog dana našeg ribolova, pokazalo se da je jedini učinkoviti ribolov tog dana bio vođenje velikih silikonaca sa jakom vibracijom repa. Najbolje su radile kričavo žute boje silikonaca.

• 

• 

• 

Ribolov smo tog dana završili loveći u predjelu Dunava koji teče uz Kopački rit, nasuprot Apatina. Lovili smo čamcem do čamca, bacajući uz potopljeno drvo, uz koje je struja lagano odbijala prema sredini. Svako malo je netko od nas imao griz. A na udici su se izmjenjivale štuke i smuđevi. Tu je dubina nešto manja, a i struja je sporija. Bilo je moguće loviti sa glavama od tridesetak grama. Tu sam pokušao loviti i sa silikoncima, manjim od osam centimetara, sa kojima na Savi ispod Zagreba najbolje lovim. No, dunavske ribe nisu bile za njih zainteresirane. Veliki silikonci od 12 cm, na glavi od 30 grama, bili su idealni za ovo mjesto. Pred sam mrak, pod samim čamcem, imao sam jednu od velikih dunavskih štuka. Sto-gramski štap je bio savijen do drške, a riba se samo lijeno valjala i kuhala u mjestu. Na žalost, nakon kratke borbe mi je pregrizla, a nisam ju uspio ni vidjeti. Na povratku smo, naravno, stali ponovo kod panja (ovaj put se sidrimo iz prve), na mjestu na kojem smo ujutro počeli ribolov. Sad sam već mnogo bolje osjećao Dunav i u drugom zabacu, poznati „tup“ je rezultirao još jednim smuđem. I Jugo hvata jednog malo većeg, a obojica smo fulali još po jedan griz. Ukupno sam toga dana ulovio osam riba, šest smuđeva i dvije štuke. Osim toga, izgubio sam lijepe štuke, od kojih je ta zadnja sigurno bila velika. Vlado je također dobro lovio, ulovivši nekoliko krasnih smuđeva i dvije štuke. Ribe naših domaćina nismo brojali, no i oni su bili „tu negdje“. Svaki smo za večeru uzeli po jednu ribu, dok ostale i dalje plivaju Dunavom.

• 

Što vam sve treba

Ako želite, kao i mi, loviti štuke i smuđeve jiganjem sa silikonskim varalicama, najbolje je ponijeti veće silikonce. Po našem iskustvu, najbolje rade veliki žuti Miss Shadovi (popularno, kingovi), Sloteri od 12 cm, Atractori veličine G, Relaxi kopito 4 i 4L. Za štuke se fantastičnim pokazao i FOX silikonac od 12 cm, u žutoj ili fire tiger boji. Općenito, riba najbolje reagira na žutu boju, dok na prirodne nisam imao ni griza. Osim silikonaca, trebaju vam i jig glave od 40, 50 i 60 grama. No, njih je najbolje kupiti u Belom Manastiru (cijene su ugodnije nego u ostalom dijelu Hrvatske), ili zamoliti domaćine da vam ih kupe, da ne gubite vrijeme. Od ostalog pribora, najbolje je loviti snažnim štapovima dužine 2.7 ili 3 metra i akcije do 80 ili 100 grama. Mi smo lovili upredenicom debljine 0.16 mm, a svakako u prsluku treba imati i nekoliko sajli, u slučaju da naiđete na teren bogat štukama.

• 

• 

• 

• 

Drugi dan

Nakon Stankovog odličnog fiša i vrhunske graševine kojom su nas počastili, u ribičkoj kući, nakon večere, sređujemo dojmove, pričamo o ribolovima i dogovaramo se da svitanje dočekamo na mjestu na kojem smo najbolje lovili – nasuprot Apatina. Kretanje je prije šest, pa „već“ oko ponoći idemo leći. Jutarnja vožnja nas je potpuno razbudila. Peđa je na ručnom GPS-u izmjerio da Ivica vozi brzinom od 42 km na sat.

• 

Ne postoji odjeća koja bi te kod te brzine zaštitila od hladnoće. Sidrimo se idealno. Drvo i mjesto jučerašnjeg ribolova nam je točno u dometu varalica. Počinjemo sa jiganjem u samu zoru. Vrijeme promjene iz noći u dan, koje je za smuđa oduvijek bilo udarno, nije nam donijelo ni najmanjeg dodira po varalicama. Ivica je i dalje uporan sa miješanjem, no bez rezultata. Svanulo je! Dunav je tijekom noći narastao za tridesetak centimetara, a temperatura vode je pala za pola stupnja. Ipak nas je snježna voda sustigla. I meni i Vladi, a vjerojatno i našim domaćinima, bilo je jasno da je ribolov gotov. No, ipak smo se svi trudili, mijenjajući pozicije i tražeći ribu. Jedini sam ja uspio kod Kazuka prevariti jednog manjeg smuđa, i to je bilo sve. Nakon deset sati, Dunav se počeo intenzivno mutiti. Žuti king se uopće nije vidio, kad bih ga uronio samo desetak centimetara. Odustajemo!

• 

• 

Na povratku se zahvaljujemo domaćinima uz obvezno: doći ćemo ponovo – uskoro.

• 

Kako doći na Zeleni otok?

Iz smjera Zagreba vozite autocestom A3 – smjer Lipovac, na čvorištu Sredanci idete na autocestu A5 – smjer Osijek, sa nje silazite na zadnjem izlazu – Osijek. Nakon naplatnih kućica, idete desno – smjer Osijek centar, nakon par kilometara, nailazite na čvorište u dva nivoa i idete na državnu cestu D7 – smjer Beli Manastir. Nakon cca 25 kilometara prije Belog Manastira, nailazite na križanje u nivou, skrećete desno na državnu cestu D212 i pratite putokaz Kneževi Vinogradi – granični prijelaz Batina. Nakon cca 20-tak kilometara, dolazite do graničnog prijelaza (most preko Dunava), prije samog prijelaza skrenete desno, prema naselju Zeleni Otok, te, nakon 2 kilometra uskom vijugavom cestom, ugledat ćete Dunav.

• 

• 

Ovaj ribolov na Dunavu mi je jedan od najljepših zimskih ribolova koji sam doživio. Ribe su ovdje još uvijek brojne, a po halapljivim grizevima prvog dana, imam osjećaj da se natječu koja će prva progutati varalicu. Ukratko, svakom zaljubljeniku u bilo koji vid riječnog ribolova, preporučio bih da si priušti koji ribolov na ovoj našoj najvećoj i ribom zasigurno najbogatijoj rijeci.

•