IDRA MIŠ – varalica za svaku situaciju

7 min read

PR / Broj 26 / Svibanj / 2010.

Piše: Mladen Pavlović

Već duže vrijeme mislim napisati nekoliko redaka o ovoj izuzetno kvalitetnoj i lovnoj varalici. Razlog tome su mnogobrojni ulovi ostvareni u različitim uvjetima, na različite modele miševa. Konačna odluka da napišem tekst pala je kad mi je ova varalica, sasvim slučajno, na otvorenju ribolova štuke 01.04. podarila krasnog somića. To je bio ribolov za pamćenje. Kao i uvijek, na tom mjestu počeo sam miša zabacivati u klasičnu „lepezu“ jer je cijeli zavoj na kojem lovim obrastao travom i štuka može biti bilo gdje. „Lepezasti“ način pretraživanja na tom mi je mjestu donio dosta lijepih štuka. Ali, ovaj put je varalica „stala“ nekako tupo, kao u panj. Nakon desetak minuta žestoke borbe, uspio sam uz pomoć kuma prihvatiti prelijepu tamnu „somicu“.

Moj se brat još za vrijeme drila prihvatio fotoaparata i napravio nekoliko prekrasnih fotografija u sam izlazak sunca. Hvala im obojici! No, vratimo se mišu. Miš je originalni proizvod karlovačke „IDRE“, a proizvodi se od 1996. godine. Njegovu lovnost i kvalitetu prvi su prepoznali sisački ribolovci loveći štuku po Lonjskom polju i raznim mrtvicama. Tek kasnije mu je porasla popularnost u Karlovcu i ostalim dijelovima Lijepe naše. U samim počecima su ga mahom koristili štukolovci, vjerojatno zbog toga što se miš počeo proizvoditi samo u jednoj veličini (današnja veličina broj 5), koja je bila najpogodnija i optimalna za štuku. Od početka proizvodnje do današnjih dana miš je doživio brojne preobrazbe i poboljšanja. Danas se proizvodi u devet veličina i pet modela – obični miš, turbo-miš, klipić-miš, duo-miš i miš sa zaštitom za travu.

Obični miš

Obični miš je varalica izvornog oblika koja se proizvodi u veličinama od 00 do 7 i u težinama od 1.8 pa čak do 45 grama za najveći model. Osnovne boje su – nikal, zlatna, srebrna, zelena, crvena i crna. Postoje i razne kombinacije boja. Ovim rasponom veličina i boja varalica možemo loviti doslovno sve grabežljivo što pliva u našim rijekama i jezerima. Na najmanje modele sam ulovio velik broj grgeča i bolena i to vodeći varalicu vrlo brzo ispod same površine vode, bez ikakvih pauza. Na srednje modele najbolje reagiraju štuke, a u kasnu jesen i boleni jer im tad ništa nije preveliko. Kad blinkamo štuku, miša treba voditi sporo, naravno, toliko sporo koliko to dopušta struja i dubina. Ja ga vodim na razne načine, ponekad jednolično, ponekad samo zastanem sa namatanjem najlona pa malo brže krenem, a ponekad „živčano“ cimanje isprovocira griz. Svi ovi načini povlačenja su djelotvorni.

Ima jedna anegdota kako je ova varalica doživjela „premijeru“ na mojem štapu. Prvi miš mi je Ivan, mladi gazda „IDRE“, davno poklonio. Jednom zgodom je Ivan cijelo popodne čekao štuku na kedera i špinao između „čepova“, ali se baš ništa nije događalo. To popodne sam bio poslom spriječen da lovim zajedno sa njim, pa sam mu već u sami sumrak došao u posjet samo sa špinerom i kutijom varalica. Naravno, postavio sam mu standardno pitanje: „Jel ima kaj?“, na koje je on negativno odgovorio i počeo lagano pospremati pribor jer se mračilo. Kad je vidio da ja rasklapam špinera, samo se nasmijao i dobacio da ako ja sad tu dobijem štuku nakon što je on sve problinkao, on odmah ide u trgovinu po „gajbu“ pive. Pomalo iznenađen njegovom ponudom (jer mu to baš i nije običaj), bez razmišljanja prihvaćam okladu. Kao pravi frend, na sajlicu sam stavio varalicu na koju još nisam lovio – zlatnog miša „peticu“. Zabacio sam po sredini mjesta, tek toliko da vidim kako varalica radi. Dva-tri puta sam okrenuo ručicu role i dogodio se klasični „tup“. Nakon oštre kontre, za kratko vrijeme je štuka oko trice bila na suhom. Ivan se samo smješkao, a ja sam ga zafrkavao da radi dobre varalice, ipak nije mala stvar u prvom i jedinom zabačaju uloviti i štuku i „gajbu“ pive.

Klipić-miš

Ovaj model miša je istog oblika kao i obični miš, samo je jače zakrivljen. Proizvodi se u dvije veličine (br. 4 i br. 5) i u četiri boje – nikal, srebrna, zlatna i bakrena. Zbog specifičnog zakrivljenog oblika, on ima „živčaniji“ rad kod povlačenja, a posebno izazovno leluja dok tone. Stajaće i sporo-tekuće vode njegov su teren. Ako se brže vodi ili je vodena struja prejaka, ovaj miš se rotira oko svoje osi brzo kao leptir. Zbog toga ga treba voditi što sporije. Ja ga volim zabaciti uz neku prepreku i pustiti da tone do dna na napetoj struni. Možda zato što ga najviše koristim u ovakvim situacijama, grizevi su najčešće uz samu prepreku, dok varalica još propada ili kad ju počinjem podizati sa dna. Mislim da je to njen najjači adut.

Turbo-miš

Turbo-miš je još jedna izvedenica običnog miša sa dodanim propelerom (ili krilcem „leptira“) ispred same varalice. U vodi to izgleda kao da veća ribica pokušava uloviti manju ribicu ili leptira. Proizvodi se u dvije veličine (5 i 6) i u svim bojama, kao i obični miš. Najlovniji mi se pokazao u teškim uvjetima, kao što su velike i mutne vode, kad grabežljivci love oslanjajući se na podražaje bočne linije više nego na vid. U takvim je uvjetima ova varalica nezamjenjiva jer stvara jake vibracije koje ribu potiču na napad. Budući da se proizvodi u samo dvije „srednje“ veličine, najčešće je na meti štuke i bolena. Oslanjajući se na neka vlastita pravila i iskustva, ovu varalicu vrlo rijetko bacam po mirnoj i bistroj vodi. Zašto? Zato jer smatram da jačina vibracije i silueta varalice koju riba vidi nisu u razmjeru, tj. silueta je premala u odnosu na jaku vibraciju, pa cijeli taj slučaj grabežljivcu postaje sumnjiv. Ali ga zato po velikoj i mutnoj vodi, bolen i štuka napadaju bez razmišljanja. Varalica odlično radi na „uzvodne“ zabačaje, a grizevi su na takav način povlačenja siloviti i nezaboravni.

Miš-duo

Iz samog imena se može zaključiti da je ovo dupla varalica, tj. sastoji se od dvije pločice spojene jedna uz drugu alkicama. Pločice su obično različite boje, npr. vanjska (sa teksturom i okom) srebrna, a unutarnja zlatna. Miš-duo se proizvodi u dvije veličine – broj 5. i 6. , a teži 21 i 35 grama. Sa obzirom na veličinu i težinu nije teško zaključiti da je ova varalica prvenstveno namijenjena ribolovu soma. Poznato je da za vrijeme ljetnih vrućina i sparina soma izluđuje zveketavi zvuk, koji se stvara kod rada varalice dok jedna pločica udara o drugu. Od svih miševa ovu sam varalicu nekako najmanje koristio, ne zato što mislim da nije lovna, nego čisto iz „tehničkih“ razloga. Kako je miš-duo relativno težak s obzirom na svoju veličinu, a Kupa svake godine sve plića i sve više zatravljena, jednostavno ima malo mjesta gdje se varalica može „provozati“, a da ne pokupi travu. Ljeti, kad bi ova varalica trebala postići vrhunac svoje lovnosti, gotovo je nemoguće njome loviti.

Ali zato vjerujem da bi, recimo, na Savi, razvaljivala soma a i bolena u noćnom ribolovu. Prezentacija bi, kao i kod svih miševa, trebala biti spora, da miš „klacka“ sa boka na bok. Takvim vođenjem on postiže maksimum svoje lovnosti. Ako ova „obična“ prezentacija ne upali, treba se malo poigrati njime i pokušati razna „cimanja“ i zastajkivanja. Ako ni to ne upali, krive su ribe – kao i uvijek.

Miš sa žicom protiv kačenja trave

Ovo je „čistokrvna“ weedles žlica koja u duetu sa crosslock kopčom ne kači travu, niti bilo koje druge prepreke. Nešto je slabija realizacija grizeva zbog jednokuke udice, ali je u prednosti pred ostalim miševima, jer ga možemo voditi u najvećim lomovima i travi gdje modeli sa trokukom ne prolaze. Kako su najgora mjesta za nas ribolovce istovremeno najbolja mjesta za ribe, slabija realizacija se kompenzira većim brojem napada na varalicu. „Weedles“ miš se proizvodi u četiri veličine (3,4,5 i 6) i u dvije boje (nikal i zlatna). Osobno ga najviše koristim u kasno ljeto i ranu jesen, kad su vode krcate odumirućom vegetacijom. Od milja ga zovem „skočimiš“ jer ga tako najčešće koristim. Tehnika je slijedeća – zabacim varalicu na travu (ili lopoč), navedem ju do prve „rupe“ i pustim da tone na koliko-toliko napetom najlonu. Ako bez napada potone do dna, uz cimanje ga podižem i „skočim“ do slijedeće rupe. Ovako najčešće lovim štuku, a podjednak broj napada se događa u propadanju i podizanju varalice sa dna.

Budući da mi je mladi gazda „IDRE“, Ivan, dobar prijatelj i „supatnik“ u ribolovu, posjedujem zavidnu kolekciju standardnih miševa, a i popriličan broj raznih prototipova koji se tek trebaju dokazati na vodi da bi ugledali „svjetlo dana“ i našli se na policama ribolovnih trgovina. Možda se netko neće složiti sa svime što sam napisao, ali napominjem da je tekst napisan iz osobnog iskustva i iskustava mojih prijatelja, što potkrepljujem fotkama krasnih ulova. Miš je kvalitetna i lovna varalica te ga toplo preporučam svakom špineru i garantiram – tko god mu posveti određenu „minutažu“, neće požaliti.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana