Ribolov šarana mušičarskim priborom

14 min read

PR / Broj 26 / Svibanj / 2010.

Ulov i izvlačenje velikog šarana prevarenog mušičarskim priborom i muhom na kraju žnore vrhunski je doživljaj za svakog ribiča. Naći takvu ribu u njenom prirodnom okolišu nije nimalo lako, a još ju je teže prevariti i izvući na suho, no ako uložite nešto vremena i truda na jezerima gdje obitavaju, pruža vam se šansa da ulovite ribu života na mušičarski pribor. Samo jedno upozorenje – jednom kad se naviknete na rodeo na vodi koji se počne događati nakon što zategnete ribu preko deset i više kilograma, teško se vratiti na ribolov „malih riba“ koje se obično love na umjetne muhe!

Piše: Predator fishing team

Sve popularniji ribolovni sport u Europi, a odnedavno i u Americi, ribolov je šarana na mušičarski pribor, a koliko god to čudno zvučalo, šaran je upravo idealna vrsta ribe koju možemo loviti na taj način – ako se malo zamislimo i stavimo šarana u okvire ribe koja je oprezna, jaka i borbena, te je ima u dovoljnoj količini na skoro svim vodama oko nas. Šarani se u našim vodama mrijeste prirodno i redovito se poribljavaju, a hrane se svim vrstama vodenih kukaca od površine do dna, te su, uostalom, i vrlo cijenjeni kao ribički trofeij. Što više treba tražiti u ribi kako bi ispunila zahtjevne uvjete koje postavljaju ribolovci mušičari kako bi krenuli loviti i cijeniti neku vrstu kojoj se misle posvetiti. Amerikanci kojima je ribolov pastrvskog grgeča broj jedan, a mušičarenje pastrve odmah iza toga, donedavno su šarane u svojim vodama zanemarivali i kategorizirali kao neinteresantnu i za ribolov nezanimljivu vrstu, sve do prije par godina, kad su ih, osim na moderni način ribolova na dlaku, počeli sve više loviti i na mušičarski pribor. Ista se stvar počela događati i u Europi, pogotovo u Engleskoj, gdje se šarani love na sve moguće načine, a odnedavno i na muhu.

U Hrvatskoj se šarani na muhu masovnije love tek u zadnjih nekoliko godina, a razlog što se taj vid mušičarskog ribolova još nije jače probio u Hrvata je najčešće neznanje ili nedostatak ideje o tome – gdje i na koji način bi ih se moglo ozbiljnije ciljano loviti. Najčešće mišljenje je da se šarani na muhu mogu loviti samo na ribnjacima, gdje ih na vrlo uskom prostoru obitava velik broj, a okolina gdje lovimo i nije baš za pohvalu jer se obično radi o iskopanim kockama, gdje se nakrca puno vikend-ribiča koji love male šarane u komercijalne svrhe. I na takvim vodama se može loviti, ali ono što je puno interesantnije je loviti ih na „prirodnim vodama“, tj. na velikim jezerima gdje obitavaju i velike ribe, što je poseban izazov kojem, vjerujemo, niti jedan zagriženi ribolovac ne može odoljeti. Ipak je tu riječ o pravim torpedima, teškim i preko deset kilograma, koje nije nimalo lako prevariti, a još ih je teže izvući na suho. Naša ekipa ih aktivno lovi već par godina, a kako se interes sve više povećava, odlučili smo malo objasniti naš pristup ovoj atraktivnoj ribolovnoj disciplini koja kod nas ima itekako svijetlu budućnost.

Jajčko

Popularno jajčko je imitacija ikre lososa ili kojeg drugog salmonida, ovisno o veličini udice koju mislimo koristiti. Odlično lovi prije svega velike kalifornijske pastrve, a pogotovo svježe ubačene ribe. Na vodama poput Unca ili Klokota u Bosni nema mu premca, kad se ide na ribolov najvećih pastrva. Može se raditi u nekoliko varijacija boja, a najuspješnije su se pokazale kombinacije narančaste i ružičaste. Za šarane se mogu koristiti sve varijacije, od bijele i žute, pa do crvene i krem boje. Veže se bez ikakvog otežanja, a ako ipak želite da imitacija brže tone, dodajte zlatnu glavu uz ušicu udice. Tretiran mirisima ili ne, jajčko je šaranu atraktivan na svim vodama gdje smo ga koristili, a pogotovo na vodama poput Rakitja ili Orešja gdje su već navikli na boile sa kojima šaranaši svakodnevno hrane. Iako izrada dosta jednostavno izgleda, dosta se teško veže bez jakog konca, jer se Egg yarn od kojeg se jajčko izrađuje mora jako stisnuti uz tijelo udice, a škarice koje se koriste moraju biti jako oštre, kako bi se materijal odrezao iz prvog pokušaja. Ako vam konac bude pucao, bez pardona možete uzeti tanju upredenicu za varaličarenje i sa njom vezati imitaciju. Mi smo probali i stvar funkcionira.

Kako ih pronaći?

Najvažniji dio u ribolovu šarana na muhu je lociranje ribe. Riba se može sunčati, pripremati za mrijest, mirovati na dnu, igrati se plivajući u krug ili se hraniti, sve je to više-manje nevažno, glavno je da ste ju locirali. Ako vidite šarana na dometu zabaca mušičarskim priborom, riješili ste pola problema. Frka je kad ih ne možete pronaći ili ne znate gdje biste tražili i prepoznali znakove riblje prisutnosti. Početkom proljeća često se jata šarana mogu vidjeti kako se kreću neposredno ispod površine, no obično su dosta daleko od obale ili se zadržavaju na nepristupačnim mjestima pod granjem na drugoj obali ili uz otočiće trske ili lopoča, gdje im je doista teško zabaciti muhu. Ako snimite takvo jato riba, budite sigurni da su u blizini i drugi šarani.

Ovisno o tipu vode gdje lovite, šarani će svoju prisutnost odavati na različite načine. Na šljunčarama poput Rakitja ili Trebeža kod Samobora, potražite skrovite uvale gdje postoje sprudovi uz obalu. Oko njih se šarani zadržavaju i traže hranu u mulju u podnožju tih sprudova, te ih najlakše možemo locirati po malim oblacima mulja koje ostavljaju iza sebe. Tražite bilo kakvu promjenu u boji vode jer se sva događanja u mulju direktno mogu povezati sa ribljom prisutnošću. Često ćemo vidjeti i tamne sjene koje polako prolaze preko spruda, ako ih dotad niste preplašili, ulov je skoro siguran. Za sve dosad navedeno potrebno je puno strpljenja, jer šarani nisu brze i agresivne ribe koje će se stalno pokazivati i napadati naše mamce. Ponekad se u krugu od metar ili dva zadržavaju i više od sat vremena, filtrirajući mulj u potrazi za hranom. Ako pronađete takvu izglednu poziciju gdje ne vidite ribu ali se tu i tamo vidi pokoji oblak mulja, ostanite tamo i čekajte da se pojave. Prihrana je poželjna jer ćete zadržati ribe na takvom mjestu puno duže, a i zainteresirat ćete ih za hranjenje.

Pribor

Kako bismo bez straha mogli bacati jajčka i ostale imitacije šaranima koji se kreću od jednog pa sve do preko dvadeset kilograma težine, potreban nam je pouzdan pribor sa kojim se možemo upustiti u borbu sa velikim ribama. Osim što od pribora moramo zahtijevati snagu i izdržljivost, moramo voditi računa i o ekstremno dalekim zabačajima koji su potrebni u preko pedeset posto slučajeva kad vidimo raspoložene ribe. Tu se misli čak i na izbacivanje cijele žnore, koja mora biti WF oblika – „Weight forward – težina naprijed – bacačka žnora je deblja na prednjem kraju kako bi dalje letjela. Mi koristimo štapove vrlo brze akcije, koji zbog toga lakše ispucavaju žnoru na veću daljinu. Iako smo lovili i sa jačima, optimum jačine štapa je klasa 6 po AFTMA pravilima, a idealna dužina koja neće previše zamarati ruku, a opet je dovoljno duga za dalji zabačaj je 2.70 metara. I klasu role kao i žnore prilagodite štapu – neka sve bude u AFTMA klasi 6. Osim štapa i role, obvezan je i veliki podmetač bez kojeg ćete teško izvaditi borbenog šarana koji je najjači upravo pod nogama, gdje ćete ga teško odvojiti od dna, a tu će vam u završnoj fazi borbe podmetač itekako dobro koristiti. Da sve bude po pravilima, a i kako biste si olakšali slikanje sa takvim trofejem, ponesite sa sobom i podlošku za ribe kako ju ne biste ozlijedili vukući ju po šljunku ili zemlji. Možete koristiti obične konusne predveze, ali s obzirom da su oni relativno tanki na krajevima, ipak vam preporučamo solidan fluorokarbon ili obični monofil, debljine 0.25 do 0.30, navezan u jednom komadu na kraj žnore.

Na vodama poput Trakošćana sve je drugačije i sa jedne strane je lakše, jer se ribe puno lakše mogu pronaći i snimiti pod samom površinom. Visoka obala po kojoj se hoda te mnoštvo raslinja, granja i krošnji drveća nad vodom, pružaju šaranima puno veći osjećaj sigurnosti te se više zadržavaju uz samu obalu i u samo jednom krugu oko jezera može se pronaći i vidjeti desetke raspoloženih riba koje bi pokupile naš mamac. Uz pomoć polarizacijskih naočala naći ćete ih u plitkim uvalama kako ruju po mulju, a posebno zahvalna je visoka obala uz koju se šarani mirno sunčaju na površini. Kao što smo već spomenuli, s jedne strane će vam na takvoj vrsti vode biti lakše pronaći ribu, dok se s druge strane pojavljuje problem zabacivanja i mahanja mušičarskom žnorom zbog grmlja i drveća koje okružuje vodu. I u ovom slučaju će vam pomoći lagano prihranjivanje kojim možete šarane „navući“ na mjesto gdje vam odgovara. Kad ste pronašli ribu, dolazi onaj zabavniji dio – ribolov.

Igra živaca sa velikim ribama

Kad ekipa u dućanu pita Žaca kako se love šarani na mušičarac, on im kaže slijedeće: “Pronađeš ribu, prišuljaš joj se tak da te ne snimi, izvučeš si dovoljno žnore da joj baciš iz jednog šusa, zabaciš joj jajčko na glavu i čekaš da zagrize. Ako ne zagrize odmah i nemaš strpljenja za igru sa ribom slijedećih par sati, skrati si muke, izvuci senzore i hiti joj boilu – to je tak jednostavno.“ U ovoj rečenici je sve više-manje rečeno, doduše, u Žacovom „keep it simple“ stilu, ali tako doista i jest. Najvažnije je ne preplašiti jednom viđenu ribu. Šarani nisu toliko oprezni kao neke druge vrste koje pobjegnu na prvu pojavu čovjeka uz vodu, ali nepotrebnim mahanjem i lupanjem žnore po vodi potjerat ćemo i ribiča na kontra obali, a kamoli ne ribu od deset do petnaest kilograma, koja godinama uspješno izbjegava udicu. Prije svega, kad locirate ribu, dobro pogledajte što radi. Da li samo besciljno pliva ili stoji u pola vode, igra li se u jatu sa drugim šaranima ili skuplja hranu pri dnu?

Ovisno o situaciji koja se događa, birat ćemo veličinu i vrstu jajčka ili druge muhe koju mislimo koristiti. Ako su šarani pri površini i u pokretu, koristit ćemo neotežane, veće i pufastije mamce, koji sporije tonu i duže se zadržavaju u zoni griza oko šaranove glave. Ako vam frend poput našeg Hrvoja Petrička sa Rakitja javi da im se „samo riti vide“, to znači da muljare pri dnu i možete im vidjeti samo moćne repove dok filtriraju mulj u podnožju spruda. Tad ćete koristiti manje ili zlatnom glavom otežano jajčko, koji ćete dodatno tretirati raznim mirisima i aromama. Sad bi mnogi pomislili na spavanje na balkonu kad bolja polovica namiriši mirise prirode, poput krasnog Monster Craba ili neuništivog Secret Agenta, poslije kojeg tržišna vrijednost automobila pada za sto posto, ali, na sreću, iako ovi mirisi dobro love, debelim šaranima se sviđaju i npr. obična jagoda, dok će klasični tutti frutti čak i popraviti mirisno stanje u autima mnogih ribiča koje poznajemo. To ćete najlakše napraviti sa mirisom direktno na vodi, tako da imitaciju potopite u bočicu i pustite minutu do dvije da se malo posuši.

Prihranjivanje

Iako smo često dolazili na vodu i lovili šarane na viđeno i bez prihranjivanja, u nekim situacijama ono će vam pomoći da ulovite ribu više. To se najviše odnosi na velike šljunčare, gdje je riba već navikla na redovito prihranjivanje od strane ostalih ribiča pa vrlo brzo sjeda na hranu, što se lijepo može vidjeti po mjehurićima i oblacima mulja na hranilištu. Za to vam nije potrebna silna mašinerija, kao u klasičnom šaranskom ribolovu. Sve što trebate nositi sa sobom je obična praćka i kilogram ili dva peleta, koje u navratima praćkate blizu obale. Pelete je najbolje pomiješati tako da na dnu imate nekoliko različitih vrsta koje će se topiti u različitim vremenskim periodima, kako biste što prije dobili ribu na hranilište ali i kako biste ju što duže zadržali. Nemojte sve ispraćkati na jedno mjesto, raširite pelete u krugu od desetak i više metara, kako biste prisilili šarana da se više kreće i teže nađe hranu jer tako će prije i brže pokupiti i vašu imitaciju.

Dok čekate da se miris primi na jajčko, pogledajte kamo su okrenuti repovi ili kako se kreću oblaci mulja koji se pojavljuju pred vama. Prilikom zabacivanja, prebacite ribu sa predvezom za koji metar puštajući jajčko da slobodno tone. Fora je u tome da ne postoji prirodnija prezentacija mamca od predveza dugog tri metra sa neutralno balansiranim mamcem, koji se u vodi pokreće i pri najmanjem ribljem pokretu, ne izazivajući nikakvu sumnju kod inače opreznih šarana. Primijetili smo da, loveći kraj šaranaša sa zabačenom boilom u vodi, mi kraj njih dobijemo trostruko više grizeva na istom mjestu, koristeći mirisom tretirani jajčko.

Griz nije teško primijetiti, žnora samo krene bez stajanja, a za kontriranje ribe dovoljno je samo podignuti štap. Naravno, taj scenarij se događa u slučaju da dobijete griz tako brzo. Frustriranje dolazi na red nakon sat do dva zabacivanja imitacije na ribu bez pravog griza. Nemamo vam što drugo reći osim – budite uporni! Znaju se dogoditi situacije da pred vama muljari nekoliko šarana i koliko god im bacali namirisani jajčko, žnora jednostavno neće krenuti. Kad zabacite među ribe, pričekajte minutu, a onda polako počnite privlačiti jajčko prema sebi. Takvo povlačenje često zna isprovocirati koji griz, a za to se itekako trebate pripremiti. Kad jednom kontrirate šarana, slijedi divlji bijeg tijekom kojeg vam, ovisno o veličini ribe, cijela žnora i dobar dio backinga – rezerve najlona ili upredenice – leti van sa role. U tom trenutku morate biti prisebni i štopati izvlačenje ribe rukom na osovini role ili, bolnije, prstima štopati odlazeću žnoru i backing sa role. Tu vam bolji savjet ne možemo dati, osim da kombinirate i jedan i drugi način. Kad šaran stane, odmah spuštajte špicu štapa prema dolje i krenite sa usmjeravanjem ribe prema sebi. Znam da to vrlo jednostavno zvuči, dok je sa druge strane žnore riba preko deset kilograma, ali drilajući ribu špicom okrenutom prema dolje, puno ćete lakše i brže zauzdati torpedo sa druge strane štapa.

Drilovi riba ponekad traju i kraće nego što bi trajali da ribe vadite klasičnim priborom, jer debela mušičarska žnora stvara dosta otpora prilikom prolaska kroz vodu i šaran se prije umori plivajući sa jedne na drugu stranu, a tome pripomaže i konstantno pumpanje savitljivog mušičarskog štapa. Ovakav ribolov možete prakticirati tijekom cijele sezone, a najbolji period je kraj proljeća i početak ljeta, kad ćemo šarane najlakše naći u plićacima u priobalju. Guštajte u ribolovu šarana mušičarskim priborom, a ako nešto zaškripi ili vam nije jasno, javite se našoj ekipi u Predatoru.

Veliki šaran

Da se na mušičarski pribor mogu izvući stvarno velike ribe, dokazuju i prošlogodišnji ulovi sa Rakitja. Prvo je Zdravko Šavor izvukao golog šarana nešto preko dvadeset kilograma, a onda je Željko Vedernjak izvukao pravi ljuskavi torpedo, teži od dvadeset i dva kilograma. Potražili smo na internetu i u ostalim ribičkim medijima i nigdje nismo našli veće ribe ulovljene mušičarskim priborom. Vjerojatni svjetski rekord i dalje pliva vodama Rakitja, pa ga i vi možete probati uloviti, a zna se da ima i puno većih!

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2021 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana