INTERVJU – SIMON CROW

PR / Broj 50 / Svibanj / 2012.

Kad god u nekom engleskom ribolovnom magazinu naiđem na članak Simona Crowa, obično ga prvog i vrlo temeljito pročitam. Njegovo dugogodišnje ribolovno iskustvo, iskustvo vrhunskog ribolovnog novinara koji već godinama radi u najpoznatijim engleskim šaranskim magazinima (danas je urednik svjetski poznatog specijaliziranog šaranskog tjednika Carp- Talk), diploma s fakulteta ribarstva, dugogodišnje vođenje vlastitog jezera te vrlo popularan i zanimljiv stil pisanja svrstali su ga među najpopularnije šaranaše svijeta. Pitali smo ga sve i svašta vezano za ribolov, pročitajte što nam je odgovorio.

Piše: Krešimir Kuri

PR: Kada si i kako počeo loviti šarane?
SC: Ribolovac sam od svojih najranijih dana. Moja prva sjećanja s ribolova protežu se još od vremena kad sam imao samo 5 godina. Sjećam se kako su me djed i otac vodili u ribolov na lokalne kanale i rijeke u pokrajini Midlands. U to vrijeme mene su zanimale sve ribe koje su htjele pokupiti moj mamac i strašno sam uživao loveći žutooke, deverike i linjake. Šarana nisam ulovio sve do 1980, kad mi se to sasvim slučajno dogodilo dok sam lovio druge ribe na plovak. Pamtim samo kako se jezero zvalo Leighorn Pool. Međutim, sebe nikako od tada ne bih mogao okvalificirati ozbiljnim šaranašem. Šaranom sam postao preokupiran tek nekoliko godina kasnije kad sam postao stariji. Kad sam jednom ozbiljno zagrizao na tu udicu više nije bilo gledanja prema natrag i odonda jedino ciljano lovim šarane.

PR: Na koliko si voda i u koliko zemalja dosada lovio šarane?
SC: Na stotinama njih. Kad sam zadnji put pokušao ozbiljno brojiti, bilo je preko 300 različitih voda na kojima sam ulovio šarana, a bilo ih je još puno na kojima nisam. Godinama sam radio posao obilaženja i predstavljanja različitih jezera po Engleskoj za Carpworld (Svijet šarana) magazin. U preko dvadeset godina takve vrste aktivnog ribolova mogu reći da sam jako dobro upoznao ribolovnu kartu svoje zemlje i lijepo se nalovio riba. Osim tih polu službenih ribolovnih izleta, puno sam lovio i u inozemstvu radi svog užitka. Početkom devedesetih sam jako puno lovio po Francuskoj. Otišli bismo tamo na mjesec-dva i lovili gdje god smo na karti vidjeli neko veće jezero ili rijeku i svugdje je bilo šarana. Nisam siguran da znam u koliko sam zemalja do sada uspio uloviti šarane, ali mogu reći da sam ulovio šarane preko 50 lb (23 kg) u pet različitih zemalja (Engleska, Francuska, Rumunjska, Južna Afrika i Austrija). U ribolovnom svijetu koji me okružuje poznajem još možda samo šest ribolovaca kojima je to uspjelo i na taj sam dio svoje ribolovne karijere jako ponosan.

PR: Kako se obično pripremaš za ribolov na nekoj novoj vodi na kojoj planiraš loviti?
SC: Na samom početku najviše vremena potrošim na malo istraživanje. Pokušavam saznati gdje su i kada drugi ribolovci lovili ribe, ali i kojim taktikama. Kako dosta vremena provodim u ribolovu u kratkim izletima (između posla), uvijek pokušavam što preciznije saznati u kojim periodima riba na nekoj vodi najbolje prima i kasnije se u ribolovu vremenski maksimalno prilagođavam takvim situacijama. Ako to znači odlazak na jezero u ponoć samo na nekoliko sati, onda ja tamo odem u ponoć. Ja sam na neki način sebi sam šef i to mi je velika pomoć u odabiranju vremena kada da odlazim u ribolov ili gdje da lovim. Mnogim ljudima posao i obaveze vezane uz njega stvaraju velike zapreke za uspješan ribolov. Drugi najvažniji dio mog plana je saznati gdje se ribe nalaze. Na svakom jezeru uvijek postoje bolje i lošije lokacije za ribolov. Na nekima se šarani puno češće nalaze i logično je da ih je tamo puno lakše uloviti. Ribolov u kratkim ribolovnim terminima znači da morate biti na pravom mjestu što je to češće moguće. I zbog toga, kad god imam slobodnog vremena, nastojim ga koristiti kao svoju prednost tako da odem u ribolov na mjesta koja rade, a ako ne lovim, onda sam na vodi i promatram ju, gledam kud se riba kreće tako da stalno sa svim budem u tijeku.

PR: Što je sve važno za dobar sistem i koji bi ti preporučio čitateljima Praktičnog ribolova kao svoj favorit za teške vode (gdje se vrlo učestalo lovi), a što za divlje (rijeke i jezera gdje ribolovni pritisak nije tako jak)?
SC: Uopće se ne ubrajam u tehničke tipove ribolovaca. Znam da to nije pristojno, ali ja bih ribolovce, da ti to što zornije objasnim, podijelio u dvije različite kategorije. Jedni su „komercijalni“, a drugi su „ribolovci“. Ako se upleteš u komercijalni svijet ribolova, cijeli ćeš život tražiti „čudotvoran sistem“, igrati se sitnim priborom do besvijesti i stalno mijenjati svoj završni dio pribora. Međutim, ako se koncentriraš na ono pravo, odnosno, na lociranje šarana i ako ti glavna preokupacija u ribolovu bude pronaći ih, onda će ti čak i oni najjednostavniji sistemi raditi. Ja sam klasičan primjer tog načina razmišljanja. Neki ribolovci u Engleskoj moje omiljene sisteme za lov smatraju staromodnim. Međutim, mene to uopće ne brine, jer ja s njima lovim i ulovim ribu na velikoj većini naših engleskih voda. Ja u svoje sisteme imam strašno povjerenje, i smatram kako je to fundamentalni razlog zbog čega oni meni tako dobro rade. Moj omiljeni sistem čini jednostavan „čvor bez čvora“ napravljen od upredene špage sa Solar X Wide Gape udicom širokog luka s „line-aligned“ tipom bužira. U skoro 90% svog ribolova lovim dubinskim mamcima i uvijek nastojim da moja prezentacija u vodi bude što prirodnija.

PR: Što misliš o maskiraju svojih sistema? Da li je to doista toliko važno?
SC: Ja sam u potpunosti za maksimalno maskiranje krajnjeg dijela pribora i bojom i oblikom i za svaki zabačeni sistem uvijek nastojim da bude diskretan koliko je to god moguće. Međutim, niti ovdje ne treba pretjerivati, jer su šarani ribe, a ne znanstvenici. Oni su samo divlje životinje, i bez obzira koliko ih puta ulovili, ulovit će ih se ponovo. To je najbolji dokaz da oni nisu pretjerano pametni. Vrlo često kad smo na jezeru i sve napravimo kako treba, a ne ulovimo ništa, šarani jednostavno nisu raspoloženi za hranjenje i to je sve. Mnogi ljudi to ne razumiju. I ne uloviti ništa nekada je sastavni dio ribolova.

PR: Da li je pH faktor vode na kojoj želiš loviti i mamca koji koristiš važan i zašto?
SC: Mislim da je važan, ali ne toliko koliko je važno pronaći gdje se šarani hrane. U većini slučajeva ako pronađeš ribu koja se hrani i ne napraviš neke velike greške u svom pristupu ribolovu, imat ćeš odlične šanse da ih uloviš.

PR: Koji bi mamac našim čitateljima preporučio za jezera za proljeće, a koji za rijeke i zašto?
SC: Ja redovito koristim Club Mix od Solara za veliku većinu svog ribolova. Pokazao mi se kao odličan mamac za cijelu godinu, a posebno za proljeće. Šarani ga prihvaćaju na velikoj većini voda gdje ja lovim. Za proljeće je uz izbor optimalnog mamca još vrlo važno dobro razumjeti i situaciju na vodi i ne pretjerati s hranjenjem. To se pogotovo odnosi na njegovu prvu polovicu. Samo nekoliko slobodnih mamaca oko onog na udici često je sasvim dovoljno. U drugoj polovici proljeća situacija se dramatično mijenja, jer tada šaranima prelazi u naviku da spuštaju glave prema dnu i to je zapravo izvanredni dio sezone za ribolov.

PR: Da li bi nam mogao nabrojati svoju osobnu listu od 5 najboljih atraktora za šarane?
SC: Prvo je svakako neka dobra kombinacija aminokiselina, pa Robin Red, treće jetra u prahu, četvrto ekstrakt školjke (Green Lipped Mussel Extract) i peto neki dobri voćni esteri kao što je na primjer Esterblend 12.

PR: Što je sve važno znati da bi mogao proizvesti dobar ribolovni pribor? Mislim tu ponajprije na dobar šaranski štap ili dobar šator? Ti još uvijek radiš kao konzultant, a imao si donedavno i svoju vlastitu firmu za proizvodnju ribolovnog pribora.
SC: Najvažnije je znati što ribolovci od pribora žele. Zbog toga je dugogodišnje bavljenje lovom šarana vrlo dragocjeno za sve one koji se bave takvom industrijom. Nažalost, puno kompanija danas samo uzima već gotove šatore i slijepo ih kopiraju, a da uopće ne znaju kako su i zašto na taj način dizajnirani i čemu što služi. Najbolje kompanije iz ove branše kao što su Nash Tackle i Solar vode vrhunski ribolovci koji su „u vrhu“ već dugi niz godina i s njima se u kvaliteti nije lako nadmetati. Možda vam se njihovi proizvodi čine malo skuplji od drugih, ali uvijek je dobro znati kad se s višom cijenom kupuje i visoka kvaliteta. A visoka kvaliteta za mene nema cijene, jer je ona preduvjet odličnog ribolova.

PR: Da li bi htio čitateljima Praktičnog ribolova reći s kakvim priborom trenutno loviš kad se spremaš na ribolov na jezera „srednje“ veličine (do 20 hektara)? Štap, rola, najlon…?
SC: Moj trenutni izbor čine štapovi Nash NRXD 13′ (3.90 m) duljine i akcije 3 1/2 lb, role Fox 12000FS Graphite, najlon Nash Bullet 15 lb i lideri Nash Diffusion. Omiljena špaga za sisteme je Solar Easy Strip, a udice Solar X Wide Gape. Također koristim i Nashova kamuflažna olova. Od alarma koristim Nashove Sirene, a kao indikatore Buttbangerse od Solara. Kad mi treba koristim i World Wide rod pod, također od Solara. Jednostavno volim vrlo kvalitetan pribor. Loš pribor lako može pokvariti ribolovnu čaroliju.

PR: Kada si i gdje ulovio svog najvećeg, a kada i gdje svog najdražeg šarana (špigla, ljuskavog)?
SC: Moj najveći šaran je ulovljen na Duginom jezeru u Francuskoj (Rainbow Lake) i težio je 27.5 kg, a moj najdraži šaran je špigl od nepunih 18 kg s Nostell Priory Top jezera u Yorkshireu. Dvije sam godine lovio ribu iz Nostella, jer je u tom jezeru vrlo malo riba i još je uz to ribolov ograničen samo na dan. Jezero se nalazi oko 80 kilometara od moje kuće i taj šaran kojeg sam uspio uloviti nije bio ulovljen pune dvije godine. Strašno sam puno napora uložio u tu ribu i zbog toga kad sam ju konačno uspio uloviti bio sam jako sretan.

PR: Da li imaš neku anegdotu iz ribolova koju bi želio podijeliti s našim čitateljima?
SC: Ribolov je baš za sve i danas uloviti ribu može baš svatko, međutim, osobno mislim da se u njemu baš ne bi trebalo natjecati. Ako, na primjer, ja dam svojoj 90 godišnjoj baki teniski reket Rogera Federera i pošaljem je na Wimbledon, ona sigurno neće pobijediti Nadala. Međutim, ako joj dam štapove za ribolov od Stevea Briggsa i pošaljem ju na jezero Rainbow, ona bi mogla uloviti šarana od 45 kg!