Kako do kapitalca u varaličarenju

PR / Broj 61 / Travanj / 2013.

Mnogim varaličarima je bitno da grize i da nije dosadno u ribolovu. Veličina nije bitna, samo da se nešto dešava. Međutim svi želimo uhvatiti trofej i nema ribolovca kojem se mrsko podičiti kapitalcem. Svatkom od nas se „posrećilo“ prevariti pokoji kapitalni primjerak štuke, basa, klena ili bolena i vjerojatno se točno sjećamo koja je varalica bila u pitanju, na kakvom je mjestu primila riba, te smo sto puta iznova proživjeli svaki trenutak borbe. Uhvatiti veliku ribu je adrenalinsko iskustvo koje se ne zaboravlja, stoga se nameće pitanje – postoji li način da se faktor sreće zaobiđe i da se ciljano love kapitalni primjerci riba?!

Tekst i foto: Dalien, www.dalien-fishing.com

Isto kao što neke motivira konstantna akcija, postoje i ribolovci navučeni na osjećaj hvatanja kapitalca. Ciljani ribolov velikih primjeraka riba je itekako moguć, no on uključuje puno manje zabave na vodi i potpuno drugačiji pristup u glavi. Ribolovac koji ciljano ide uhvatiti kapitalca mora jako dobro poznavati lokacije, imati dovoljno sampouzdanja (ili tvrdoglavosti) u mamce i najbitnije, mora imati dovoljno upornosti i motivacije kako bi došao do tog momenta „sreće“ kada velika riba primi tvoj mamac. Ribolov velikih riba je vrlo često lov, vrebanje, igra upornosti i čekanja trenutka da kapitalna riba proradi. Ribolovac se treba dovesti u poziciju da bude na pravom mjestu u pravo vrijeme i da na pravi način prezentira pravi mamac što najčešće znači da ide u ribolov kada su uvjeti za aktivnost grabežljivaca dobri, a ne samo kada imaš slobodno vrijeme.

Lokacija

Od svih faktora lokacija je najvažnija. Ne možeš uhvatiti kapitalca tamo gdje on ne živi ili se ne hrani. Ovisno o ribljoj vrsti postoje razne varijante otkrivanja pozicija sa kapitalcima. Možemo po svojim intuicijama i metodom pokušaja i promašaja potražiti mjesto, međutim također treba pratiti gdje su uhvaćene velike ribe od strane drugih ribiča. Velike ribe su najdominantnije i za svoje hranjenje će birati poziciju na kojoj će imati dostupan obrok i zaklon u neposrednoj blizini. Moramo biti svjesni da često pozicije na kojima ribe borave tokom neaktivnosti i na kojima se aktivno hrane nisu jednake! Bilo da se radi o zavoju rijeke, dijelu jezera, slapu, ispustu, potopljenom stablu ili idealnom pojasu trave, velike će ribe godinu za godinom birati ista mjesta, jer na određenom reviru nema puno idealnih mjesta!

Velike pastrve se na nekim vodama mogu vizualno primjetiti, najveći bassevi će obično zauzeti najgušće i najveće grane, dok će somovi ili štuke birati dublja mjesta za odmor ali u neposrednoj blizini neke vrste prijelaza ili zaklona za lov. Pronalaženjem lokacije i sigurnim utvrđivanjem da se na tom mjestu mota trofejna riba je obavljen najveći dio potrage za kapitalcem.

Pravo vrijeme (smanjena vidljivost i pojačan tok)

Iako se ribe poput basa, smuđa ili pastrve najčešće mogu isprovocirati na griz sa adekvatno prezentiranim mamcem u bilo koje doba, kod većine riba je ipak bitnije da prezentiramo varalicu kada se aktivno hrane!
Postoji nekoliko okidača aktivnosti grabežljivaca, a uglavnom su povezani sa sa smanjivanjem vidljivosti ili pojačavanjem toka. Ovo su uvjeti u kojima imaju prednost nad svojim plijenom i mogu im se lakše prišuljati ili ih lakše uloviti.
Na jezerima je nadolazeća fronta uz oblačno nebo i namreškanu površinu top vrijeme za ribolov štuke i bassa, jer će oni tada pokrivati puno veće područje, gledati prema površini i aktivno tražiti hranu. Kada je najružnije vani, pogoto u toplijem periodu godine, tada je i pravo vrijeme da se uhvati kapitalac.
Na rijekama je stvar slična. Kada se rijeke lagano podižu i zamućuju, svi partikli se pokrenu u vodi, aktivira se sitna riba, a za njima i grabežljivci. Za soma i salmonide je porast vodostaja jednostavno nepogriješiv okidač i ako znate pozicije gdje ima velikih, jednostavno morate biti na toj poziciji u vrijeme porasta vode!
Na moru je slična stvar. Određena obala po sunčanom i mirnom vremenu može izgledati potpuno sterilno i svaki se kamen može vidjeti u vodi. No ukoliko zapuše dobar vjetar sa oblacima, zamuti vodu i nabije sitnu ribu u obalu, lice od 30 kila mogu raubati na metar od obale!

Isto tako treba paziti na „uru od griza“ povezanu sa nadolazećom plimom. Kada je tok najjači, on će sabiti sitnu ribu koja će se sad morati boriti i sa tokom, što automatski grabežljivcima daje prednost u lovu!
Svitanje i zora su zbog promjene svjetla uvijek top termini za ribolov, pogotovo u stabilne sunčane dane kada se ništa pretjerano ne dešava na nebu. Često je bolje odloviti sat vremena prije mraka, nego bjesomučno udarati 10 sati po danu…
Veliki primjerci riba su oportunisti i ne mogu si dozvoliti propuštanje idealnih uvjeta za hranjenje. Iz tog razloga i vjerovatno dolazi ona teorija da „štuka jede jednom u dva tjedna“. Jela bi ona svaki dan (po meni), ali jednostavno čeka idealne uvjete u kojima može učinkovito loviti. Velike ribe su preiskusne da bi trošile energiju kada za to nema smisla. Činjenica jest da se kapitalci ne hrane kada je nama najugodnije na vodi ili imamo slobodan dan za ribolov. Štoviše kada su uvjeti najzahtjevniji (kiša, vjetar, valovi, slaba vidljivost..), velike ribe su najaktivnije!

Pravi mamac i prava prezentacija

Iako ćete čuti „iskusne“ ribolovce da se velikim mamcima love velike ribe, to je samo djelomično točno. Ako na pravom mjestu u pravo vrijeme prezentirate manji ili bilo kakav drugi mamac, velika riba će ga uzeti! Ovom u prilog idu nebrojene kapitalne štuke, smuđevi i somovi uhvaćeni na shadove od 10 ili manje centimetara. Iako u želucu imaju ribe od pola kile. Štoviše, na jezerima pod pritiskom ili u mirnim uvjetima je prevelik mamac jednostavno prenapadan i velika (iskusna) riba će ga ignorirati. Na manjem mamcu je uvijek teže otkriti prevaru!

Ovisno o uvjetima veći zalogaj ipak može bolje privući pozornost grabežljivca i „dozvati“ veću ribu k sebi.
Prvi primjer su jerkovi koji su odlični upravo u dozivanju velike ribe preko nepreglednih polja trave, gdje velika riba može biti bilo gdje bez neke određene lokacije. Kada je voda bistra i površina namreškana velike štuke su aktivne i gledaju prema površini. Veliki jerk će uz adekvatnu prezentaciju prije pokrenuti veliku ribu na napad, jer predstavlja konkretan zalogaj i ima odgovarajuću akciju koja dokazano paše velikim štukama.

U bassolovu također postoje mamci koji su mamci baš za velike basseve tipa jigovi, buzzbaiti, topwater žabe itd…. Svi ovi mamci su napravljeni za lov u teškom lomu gdje se često skrivaju najveći bassovi. Kada uzmeš jig ili buzzbait, ti si ciljano otpisao veliku većinu grizeva riba manjih od recimo 30 cm i u danu sigurno nećeš imati 30 grizeva (hoćeš na Lake Falcon u Teksasu hehe). Međutim ako njima loviš na pravim mjestima i prezentiraš ih na pravi način, imat ćeš za cijeli dan svega par grizeva, ali će te ribe vrlo vjerojatno biti iznadprosječno velike!
Iako boja, oblik i tip mamca nisu nebitni, činjenica je da su mjesto, vrijeme, čak i prezentacija često puno bitniji. Zato nema potrebe za previše filozofije, treba koristiti prokušane mamce i prezentacije u koje imate puno povjerenje i uspjeh neće izostati!

Upornost i samopouzdanje

Dolazimo do zadnjeg poglavlja u našoj priči o kapitalcima, a ona uključuje upornost, odlučnost i sampouzdanje. Upornost i lovački pristup vrebanja i čekanja da se naša lovina pojavi su svakako potrebni za uspjeh i definitivno se razlikuju od nekog „normalnog“ ribolova gdje se prilagođavamo dok ne nađemo aktivnu ribu.
Lako je sam sebi reći: „Bacat ću danas samo šed od 25 cm pa ako šta lupi bit će veliko, neću se zezati sa malima!“

Ovakvi pokušaji često ne završe najbolje zato jer je potrebno veliko samopouzdanje da se ciljano baca određeni mamac ili forsira jedna pozicija cijeli dan za jedan griz. Treba razviti intuiciju za odabir pravog mamaca, mjesta ili prave prezentacije, te imati puno povjerenje da taj pristup može pokrenuti pravu ribu! Potrebna nam je i fleksibilnost da možemo biti na vodi kada su uvjeti idealni, a ne kada smo u mogućnosti. Potrebna je odlučnost da se kisne sam bez igdje žive duše umjesto grijanja kod kuće sa obitelji na kauču. Pribor naravno mora biti besprijekoran i odjeća kvalitetna.
Jedni način da dođemo do takve vrste samopouzdanja je kroz iskustvo i nebrojene sate na ribolovu. Sva sreća da proces stjecanja iskustva znači biti u ribolovu – za nas ribolovce nešto najljepše u životu!