Kako sastaviti šaranski štap
9 min readPR / Broj 22 / Siječanj / 2010.
U prva tri broja Praktičnog ribolova u detalje sam vam opisao sve što je potrebno znati da bi iz komponenata sastavili (ili popravili) bilo koji štap. Objasnio sam način na koji se vežu vodilice, kako se postavlja držač role i pluto. No ostao sam vam dužan priču o sastavljanju šaranskog štapa. Uz ovaj tekst u okvirima ću vas podsjetiti samo na neke detalje u vezanju vodilica i montažu držača, a kroz priču o sastavljanju šaranskog štapa ću vam pokušati približiti i izbor novog gotovog štapa u trgovinama Ovaj tekst bi se dakle mogao bi se zvati i kako izabrati šaranski štap. Naravno da se svi koji će ga pročitati neće odmah baciti na sastavljanje šaranskog štapa iz blanka i vodilica. No neke stvari koje ću vam ovdje iznijeti mogu vam pomoći da izaberete za vas idealan šaranski štap koji će vas godinama služiti. Pa krenimo redom. Od čega je u stvari sastavljen dvodijelni šaranski štap. Najvažnija komponenta je svakako blank, zatim je tu držač role i na kraju vodilice. Svaka od tih komponenti pridonosi krajnjim karakteristikama štapa.
Piše: Srećko Vukalović
Idealnu dužinu drške šaranskog štapa možete odrediti tako da desnom rukom primite držač role koji nemontoran klizi po blanku, a lijevom se primite ispod pazuha. Zatim kraj štapa naslonite na lijevu nadlanicu i izmjerite kolika je vaša idealna dužina drške kao što se to vidi na slici.
Blank
Današnji šaranski blankovi izrađeni su od grafitnih vlakana povezanih smolom koja ih prožme u postupku pečenja. Neću sad duljiti o procesu proizvodnje. No danas šaranaši mogu birati između blankova dužine 12 ft, 12,6 ft i 13 ft i snage koja varira od 2 do čak 6 lb. To su neke standardne dužine i jačine. Ima naravno i onih koji odskaču no većina ih je ipak u tim okvirima. Također blank može biti brži i sporiji. Može se savijati cijelom dužinom (parabolik), ili mu može raditi samo vršna trećina. Svatko od vas će izabrati štap koji mu najviše paše za njegov stil ribolova. Neki od nas vole imati kontrolu nad ribom i bacati daleko, a neki vole uživati u drilu i loviti pod samim nogama. Kad jednom odaberete blank koji vam paše još se samo treba zapitati hoće li vam dužina drške, držač role i raspored vodilica omogućiti da blank u potpunosti iskoristite.
Na dno štapa se također postavljaju razni oblici rukohvata od EVA pjene, a sve je popularnija i japanska Shrink tuba koja se na dno štapa montira jednostavnim zagrijavanjem sa fenom uz upotrebu male količine dvokomponentnog lijepila.
Dužina drške
Na šaranske štapove se danas postavljaju dvije vrste držača štapova. Gornja dva su 18 i 20 mm Fuji DPS (poznatiji i kao špinerski) i donja dva su konusni 18 i 20 mm Fuji NPS. Ako želite mali i tanki držač koji može držati veliku rolu svakako odaberite DPS (dakle špinerski) držač. Jer se kod konusnih držača mnogo češće dešava da velika stopa surf rola teško i preplitko ulazi u njih.
Ovdje se javlja najveći problem kod svih serijski izrađenih štapova. Oni su naime izrađeni tako da pašu većini populacije. No kako nismo svi isto visoki niti imamo jednako duge ruke ovdje se mogu javiti dva problema. Prvi je prekratka drška. Ako ste dobar bacač i želite daleko loviti sa prekratkom drškom nažalost nećete moći u zabacu u potpunosti iskoristiti blank jer će vam poluga biti prekratka. No tu će razlike u bacanju biti uistinu male (do 5 metara). Mnogo veći je problem ako vam je udaljenost od role do kraja štapa prevelika.
U tom će slučaju u zabacu drška zapinjati za odjeću (ili škembu) i nećete moći pravilno izvesti bacanje. Dakle kako odrediti dužinu drške šaranskog štapa. To najbolje vidite na uvodnoj slici gdje Stjepan drži blank. Znači desnom rukom primite držač role koji nemontoran klizi po blanku, a lijevom se primite ispod pazuha. Zatim kraj štapa naslonite na lijevu nadlanicu i izmjerite kolika je vaša idealna dužina drške. Štap sa tako izmjerenom drškom će u vašim rikama dozvoljavati da u potpunosti iskoristite sve mogućnosti blanka. Naravno ako vam to dozvoljava i raspored vodilica.
Za držače rola bez obzira na vrstu mogu se nabaviti ili izraditi (na tokarskom stroju) i ukrasni kolari koji osim ukrasa imaju i funkciju lakše i čvršće montaže na blank štapa 
Montaža držača role
Za montažu držača role trebate pik traku, škare i dvokomponentno epoksi ljepilo 
Pik traku treba namotati tako da nadogradi visinu blanka do unutarnjeg promjera držača štapa da bi on na nju tjesno sjeo. Između namotaja pik trake treba ostaviti 3.5 mm prostora da bi u njih ušao višak ljepila. 
Zamiješajte i nanesite epoxi ljepilo na namotaje pik trake. 
Navucite držač role na mjesto. Gornji i donji kraj se zatvore ljepljenjem metalnih kolara ili završetaka od EVA pjene.
Osim metalnih kolara danas je nakon montaže drške (vidi okvir) uobičajeno i lijepljenje „kapa“ od EVA pjene.
Vodilice
Na ovom se dijelu montaže lome koplja. Rasprave su žustre oko vrste, veličine, broja i rasporeda vodilica. Neki propagiraju velike vodilice tvrdeći da one smanjunu mogućnost trenja i olakšavaju daleko bacanje, do novog Fuji koncepta koji propagira veći broj manjih vodilica. Gdje je prava istina? Najlakše bi bilo reći da je najbolje ono što se sviđa ribolovcu. No nije baš tako. Kao prvo trebate se zapitati kakav ste blank izabrali i čemu će vam služiti. Naravno da na meki parabolik od 3 lb nećete navezati vodilice počevši od pedeseke…
Dvije klasične postave vodilica (6+1) sa opcijom dvostopnih i jednostopnih vodilica. Velika 50 mm tu je samo radi usporedbe veličine.
Da ne duljim, osnovno pitanje je kako vodilice i njihov raspored utječu na duljinu izbačaja i ponašanje štapa prilikom drila. Pokušat ću vam to objasniti u svega par rečenica na jednom primjeru. Za blank od npr. 12.6 ft i 3 ¼ lb (konkretno Harisson Irresistible) imate tvorničke preporuke za raspored vodilica. Postoji tvz. klasična i bacačka postava (vidi tablicu). Klasična počinje sa nešto nižom najvišom vodilicom veličine 40 mm dok bacačka tu istu vodilicu od 40 mm podiže skroz na vrh donje sekcije. Klasična preporuča raspored 6 vodilica + vršna, dok se u bacačkoj varijanti veže samo 5 + vršna (vidi tablicu). I što se dobilo sa svakom od njih. Kao što već pretpostavljate klasična omogućuje pravilniji raspored snage pri drilu dok bacačka omogućava dalje izbačaje. Koliko je to dalje? Da ne bi iznosili tvrdnje bez dokaza uz tekst se nalazi i tablica usporednog testiranja Daiwa štapa sa klasičnom i New Fuji koncept postavom. Razlike sa istim blankom su do pet metara. Tu je negdje i razlika ove dvije postave.
Tri početne vodlilice: 1. klasična 40 mm, 2. 40 mm sa visokim stopama za odvajanje najlpona od blanka i 3. klasična 50 mm.
Prva vodilica u bacačkoj postavi pomaknuta je na sam vrh donje sekcije.
No sa bacačkom ste dobili pet metar i dva problema. Prevelika udaljenost prve vodilice od role omogućava nekontrolirano izlijetanje najlona i mogućnost prebacivanja najlona oko te prve vodilice, a drugi je problem što u drilu raspored 5+1 ne prenosi snagu blanka na najbolji način nego je krivulja nešto nepravilnija. E tu će se javiti zagovornici teorije što većih vodilica tvrdeći da bi samo to omogućilo blanku da još dalje baca. Ova je teorija nažalost potpuno fulana. Vodilice naime osim što prenose snagu blanka i u bacanju i u drilu imaju i funkciju smirivanja najlona pri bacanju. Ako velikom prvom vodilicom (npr. promjera 50 mm) omogućite najlonu da pri zabacu slobodno mlati on će udarati i u blank i nekontrolirano letjeti kroz vodilice u stvari povećavajući trenje, a i mogućnost prebacivanja najlona oko prve vodilice je još veća nego kog bacačker postave sa prvom vodilicom od 40 mm. Da bi se taj negativni utjecaj pedesetke izbjegao ona se čak pri montaži okreće obrnuto. Druga mana velikih vodilica je i njihova velika težina. Vaganjem je ustanovljeno da je upotrebom većih vodilica (znači počinjemo sa 50 mm umjesto 40 mm, a vršna umjesto sa 12 mm završava sa 16 mm) samo gornjoj sekciji blanka dodajemo nepotrebnih 13 grama. Ako se malo bolje raspitate naučit ćete da je za smanjenje težine gornjeg dijela grafitnog blanka za 13 grama (a da su očuvane sve performanse) potrebno potpuno promijeniti proizvodni proces uz korištenje novih (i skupljih) vrsta grafita (što košta desetke tisuća eura). A gledano kroz današnja tehnološka dostignuća ovo je olakšanje prilično nemoguće jer je grafit kao materijal uglavnom „dao svoje“. A vi npr. tih 13 grama olako metnete na špicu i time je nepotrebno otežavši usporite i odgodite njeno smirivanje u zabacu omogućujući da se onaj najlon koji izljeće kroz vodilice još više trese i dodiruje blank povećavajući trenje.
Montaža vodilice
Svaka se vodilica veže koncem na jednak način o čemu smo već pisali u broju 2. Praktičnog ribolova. Nakon montaže koncem, on se lakira lakom za vodilice koji je dvokomponentni i na epoxi bazi. Za one koji žele probati to se radi ovako:
Prvo se vodilica fiksira na blank na mjestu na kojem će ona biti na gotovom štapu 
Konac za štapove (ovu smo boju izabrali radi bolje vidljivosti, a ne zbog ulagivanja gay populaciji) se omota oko blanka oko 5 mm od kraja stope vodilice i prebaci se osnova preko kraja konca. 
Zatim uz pridržavanje zategnutosti u prvih par okreta se nastavi konac motati jedan uz drugi pazeći da se ne prebaci konac preko konca i pazeći da između namotaja nema razmaka. 
Oko pet milimetara prije kraja se ispod konca ubaci omča od komadića konca (na slici ovaj smeđi končić). 
Namota se do kraja stope vodilice. 
Zatim kraj osnovnog konca kojim vežete vodilicu odrežite i provucite kroz omču koju ste ostavili. 
Omču zategnite (dakle onaj smeđi konac) i provucite osnovu ispod dva do tri namotaja te osnovu odrežite žiletom tik uz spoj. 
Kosim povlačenjem podvucite ostatak osnove ispod namotaja i jedna stopa vodilice je pravilno vezana bez ijednog čvora.
Smanjite težinu i bacajte dalje
Ovo je u stvari (dokazana) teorija New Fuji koncepta. On u stvari propagira smanjenje ukupne težine vodilica radi olakšavanja ubrzavanja blanka te veći broj vodilica radi pravilnijeg prijenosa snage. Mnogi se sječaju Byronovog Mammoth specimen sa Low Rider vodilicama od kojih je najveća bila promjera tek 25 mm. A taj je štap stvarno zavidno bacao. A gdje je tu trenje? Puno je vodilica? Trenje je koj New fuji koncepta ustvari smanjeno jer početna mala vodilica brzo smiri najlon i on u ravnoj liniji prolazi kroz ostale vodilice ne mlatarajući nepotrebno. I da zaključim: ako mnogo vodilica na blanku pravilnije prenosi snagu i bolje se ponaša u drilu, a uz to i smanjuje trenje pa čemu onda pedesetke? Odgovor je jednostavan- jer je to moderno! A set od pedesetke košta otprilike 100 kuna više nego od četrdesetke, pa puta tri štapa… Naravno upitat ćete me kako bih ja sebi svezao vodilice. Iskreno zbog estetike i lakšeg prolaza čvora koji spaja eventualni shock leader ne bih išao na New Fuji koncept. Počeo bih sa vodilicom promjera 40 mm i završio sa vršnom od 12 mm i za mekši blank bih stavio postavu od 6+1 dok bi za brži i jači bacački blank navezao bacačku postavu 5+1 opet počevši od 40 mm i završivši sa 12 mm. Eventualno bih se kod bacačkog poigrao sa najvećom vodilicom visokog rama koja dodatno odvaja najlon od blanka. Također bih razmislio o postavljanju jednostopnih vodilica na vršni segment štapa kako bih ga u klasičnoj postavi dodatno olakšao. Eto bacite malo pogled na slike i njihove potpise, te tablice pa ćete još ponešto naučiti o ovoj zanimljivoj temi.
Primjer nekih tvornički preporučenih postava vodilica
Harrison Irresistible 12,6 ft 3 ¼ lb u postavi 5+1:
Promjer vodilice 12 – 16 – 20 – 30 – 40 mm
Udaljenost od vrha 24 – 54 – 96 – 141 – 201 cm
Vršna 12 mm
Harrisson Irresistible 12,6 ft 31/4 lb u postavi 6+1
Promjer vodilice 12 – 16 – 20 – 25 – 30 mm
Udaljenost od vrha 18 – 40 – 68 – 110 – 161 cm
Vršna je 12 mm
Harrison Ballista 13ft 4 lb 6+1:
Promjer vodilice 12 – 16 – 20 – 25 – 30 – 40 mm
Udaljenost od vrha 18 – 40 – 68 – 110 – 161 – 228 cm
Vršna je 12 mm
