KAKO ZA DVA SATA NAPRAVITI 15 KILOGRAMA BOILI?

PR / Broj 62 / Svibanj / 2013.

Koliko god je nekad lijep i zanimljiv moderni ribolov šarana, jednako toliko ponekad može biti naporno raditi mamce (boile). I dok je nekad 10 kilograma boili bila respektabilna količina mamaca, koja je mogla potrajati i za mjesec dana ribolova, danas vam na nekoj našoj ribama bogatoj vodi poput Šumbara, naravno kada ribe dobro grizu, jedva posluži za dan do dva. Nedavno sam u gradu sreo svoja dva stara ribička prijatelja Vladu Markulinčića i Tomislava Cara, i kao i obično, razgovor se poveo o ribolovu. Vlado mi je rekao kako su nedavno nabavili nove strojeve za izradu boili, i da za dva sata u laganom tempu bez problema mogu napraviti 15 kilograma boili. Kako mi je iznenada iskrsnula prilika za ribolov, a nisam imao dovoljno vremena za napraviti boile, nazvao sam Vladu i zamolio ga za pomoć. Kad smo od 9 do 11 sati uz lagani ritam, priču i zafrkanciju zamijesili, zarolali i skuhali petnaestak kilograma, zamolio sam ih da bi htjeli sa čitaocima Praktičnog ribolova podijeliti svoja iskustva, na što su obojica drage volje pristali. Pa, ako vas zanima, pročitajte.

PIŠE: KREŠIMIR KURI

Nove tehnologija proizvodnje

Kad smo na samom početku devedesetih sami počeli proizvoditi boile, radili smo ih isključivo rukama. Nakon toga smo napravili prve drvene rolere, pa smo nabavili špricu za tijesto i velike plastične rolere, pa su još kasnije neki ribolovci počeli još dublje proučavati tehnologiju tvorničke proizvodnje mamaca… Uglavnom, pojedini su ribolovci zbilja u tome daleko otišli. Najbolji primjer toga je mala, ali vrlo zanimljiva tvornica boili Vlade i Cara. Iako su neki od ovih strojeva vrlo skupi, čini mi se kako je cijeli postupak vrlo inteligentno posložen i zanimljiv, i kako bi si mnogi naši ribolovci, već i samo kopiranjem nekih dijelova takove proizvodnje uvelike si mogli uštedjeti vrijeme i olakšati si život.

Strojna izrada mamaca (električna miješalica, Top Gun i plinska tambura)

Šarže boili rade se od 50 jaja. Jaja je Car razbio nožem u seriji deset po deset jaja, s električnom sjeckalicom ih izmutio i dodao u lavor. U jaja je dodao 150 ml aminokiselina, 150 ml ulja, 50 mililitara arome, 10 mililitara koncentriranog sladila, i 10 mililitara apetit stimulatora, te sve te tekuće komponente ulio u električnu miješalicu za tijesto. Kako je kapacitet te miješalice oko 50 kilograma tijesta u sat vremena, onda vrlo lako možete i sami zaključiti kako je onaj inače najmukotrpniji dio posla miješanja suhih i tekućih komponenti, s ovim strojem zapravo vrlo brzo i vrlo kvalitetno obavljen. Nakon jaja i tekućih komponenti, Vlado je u miješalicu se malo po malo dodao suhu smjesu (miks). Kad se krute i tekuće komponente međusobno dobro izmiješaju i spoje, ostave se deset do dvadeset minuta da se sljube. Nakon toga je s njima napunio veliki pneumatski top, koji radi pomoću kompresora zraka s kojim je sa crijevom povezan. Top je prije upotrebe Vlado prvo nauljio s kukuruznim uljem, a onda napunio sa smjesom (tijestom). Višak tijesta je stavio u vrećicu kako se ne bi isušio i stvrdnuo. Nakon toga je pomoću pneumatskog topa (ili kako ga dečki zovu Top Guna) počeo od tijesta proizvoditi tanke duge kobase. Kobase je na taci prenio do električnog rolera. U električni roler je s gornje strane svako malo ubacivao kobase, a na donjem dijelu su na kosinu počele ispadati sirove boile. Boile je Vlado slagao u male plastične kašete, koje se opet slagane u nizu jedna na drugu. Od jedne tace kobasa dobije se jedna mala kašeta boili, a Jedna ili dvije kašete boili predstavljaju optimalnu količinu mamaca za kuhanje u velikom loncu. Plamenik „tambura“ je direktno povezan s plinskom bocom i daje vrlo snažan plamen, tako da se boile kuhaju u kipućoj vodi, što je idealno. Nakon minutu i pol do dvije (ovisno o sastavu samog miksa) boile isplivaju i Vlado ih s metalnim sitom lovio u loncu, i vadio u lavor u kojem je bio sloj papira da upija tekućinu. Iz lavora ih je ponovno stavio u plastičnu kašetu da se na njoj dalje suše. Gotove boile možete sušiti po želji u kašetama, staviti u vreću za krumpire ili nakon par sati jednostavno smrznuti u zamrzivač.

Industrijska proizvodnja

Mnogi će se ribolovci s punim pravom zapitati kakve veze ima industrijska proizvodnja mamaca s ribolovom. Međutim, kad jednom počnete ozbiljnije loviti šarane, bilo na divljim ili komercijaliziranim vodama, problem nedostatka slobodnog vremena za proizvodnju dovoljne količine mamaca će vam se vrlo sigurno prije ili kasnije kao velika prepreka postaviti pred vas. Jedini način da uspješno riješite takav problem je da pokušate na bilo koji način unaprijediti svoju vlastitu proizvodnju mamaca ili da se udružite s prijateljem i zajedno pokušate nabaviti neke od ovih strojeva, koji vam uvelike mogu olakšati život. Treća i najjednostavnija verzija je da imate prijatelje, koji imaju takvo postrojenje. Ako za nekoliko sati napravite mamce koji se inače rade desetak ili više sati, dobili ste na vremenu, koje umjesto za stolom puno ljepše možete provesti u ribolovu.