PR / Broj 33 / Prosinac / 2010.

Piše: m®VA

• 

Svatko tko je imalo čitao i interesirao se o bass ribolovu naišao je na pojam “power fishing”. “Power fishing” označava pristup ribolovu koji se zasniva na tome da nam je varalica stalno u vodi i na “pravom mjestu”. Jedna od tipičnih taktika “power fishinga” je i ribolov crankbait varalicama. Crankbaiti ili popularno kod nas zvani “kruškice” su u pravilu dubokoroneći vobleri dizajnirani da svoju radnu dubinu dosegnu što prije. Najčešće rone do 3 metra, a rijetki su modeli koji kod normalnog zabaca mogu zaroniti i dublje. Naravno da dubina zaranjanja ne ovisi samo o varalici već i o struni na kojoj se nalazi ova varalica, kao i o kutu koji ta struna zatvara sa štapom, a i o poziciji ribolovca u odnosu na površinu vode. Naravno da je tehnika ribolova crankbaitima poprilično zapostavljena kod nas jer je to prvenstveno tehnika s kojom se lovi iz čamca, ali ima dosta situacija i u ribolovu s obale gdje se njima uspješno može loviti.

• 

Bez alata nema zanata

Naravno da bez pravog pribora nema uspješnog ribolova, ako izaberemo “ofrlje” pribor po sistemu “za štuku, smuđa a bit će dobar i za bassa!” takvi će nam biti i rezultati – “ofrlje”! Za ribolov crankovima mnogi preporučuju štap light ili medium akcije. Ova akcija je potrebna da bi bass bolje “usisao” varalicu, s tvrdim štapom teže pogađa varalicu kako treba i pliće se kvači, što rezultira češćim otkvačivanjem. Duljina štapa treba biti 7 stopa ili više jer s dugačkim štapom lakše zabacujemo dalje i varalica nam onda dulje putuje na dubini koja je produktivna. U Portugalu na Svjetskom prvenstvu sam koristio Norstreamov novi model za 2011. godinu Basswand Carolina Rigs i bio je idealan baš za crankbaitove. To nije fiberglas model kakav se inače koristi kod lova crankovima, ali njegov vrh i prva trećina
su dovoljno mekani da nisam promašio niti jedan griz ili izgubio u drilu niti jednu ribu, osim velikog bassa koji je zagrizao Prologicovog 4play Herringa od 19 cm, no to je bila moja greška pošto ipak s ovim štapom nisam mogao dobro kontrirati tu ribu. Megabass Mephisto od 4 oza mi je bio nadohvat ruke, ali lijenost… No, nema veze, na greškama se uči, valjda. Za glavnu strunu možete koristiti upredenicu, pogotovo ako su bassevi jako duboko (5-6 metara) pa s tankom upredenicom lakše postižete tu dubinu, no kvalitetni monofil je ipak u prednosti jer i njegovo istezanje igra sličnu ulogu kao i mekši štap, tj. dozvoljava bassu da dobro “spakira” varku. Malo su ćelavi ti grizevi s
mekanim štapom i monofilom, pogotovo ako ste stalno navikli loviti s upredenicom i pogotvo ako su male ribe u pitanju, jednostavno osjetite da vam varalica više ne radi. Nekad je i trava uzrok tome ali najčešće bass. Kontrirajte i nastavite konstantno povlačenje s napetom strunom sve dok ga ne dobijete pod čamac i vidite kakav je. Odlično bi bilo da vam partner bude spreman s podmetačem i jednim štapom na kojem je neotežani silikonac tipa senko ili slično, jer često se dogodi da bassa kojeg drilate doprati drugi (naravno puno veći!) i on će primiti na bilo kaj mu bacite u vodu pored ovog bassa kojeg drilate. Naravno, ako pogodite vodu, a ne vrh štapa od kolege koji drila. No, ako vam se ovo ne dogodi na Svjetskom prvenstvu nego u slobodnom ribolovu, onda to i nije nekaj stranoga. Hm, da… Glede odabira role, budući da je ovo američka tehnika, naravno da je idealan multić zbog svojih malih dimenzija i težine te snage povlačenja, no Pepać je u Portugalu 5 dana crankao sa stacionarnom rolom i to vrlo uspješno. Dakle, može se. No ja bih ipak izabrao multić i to neki sporiji tipa 5:1. Crankovi imaju velik kljun i rade popriličan otpor tako da je bolje koristiti jaču rolu. Ima jedan krasan model od Daiwe, zove se TD Zillion Crazy Cranker, rola baš napravljena za ribolov crankbaitima s prijenosom 4.9:1. Pitajte Mazdu kako se osjećao nakon 5 dana crankanja sa Shimanovim Curadom s prijenosom 7:1!!! Mislim da će do slijedećeg Svjetskog prvenstva u Italiji sigurno nabaviti multić posebno za crank.

• 

USA vs Japan

Naravno, kao i sve na svijetu i crankovi imaju dvije strane, samo što su obje dobitne – nema loših! S jedne strane 19imamo postojbinu bass ribolova pa tako i crankbaitova, Ameriku. Kod njih je sve veliko, jako, naj! Takvi su im i crankovi. Za pliću vodu su manji, a što se dubina zaranjanja povećava, tako rastu i dimenzije tijela te jačina i količina kuglica u tijelu. Da se razumijemo, crankovi su mamci koji ne love gladnu ribu već igraju na reakciju ribe, tj. bass ju ne napada zato što je gladan nego zato što je nešto došlo u njegov revir i sad pokušava pobjeći. Otud i jaka vibra i glasne kuglice. I jak otpor na štapu. No, kad pogledate prosječnog Amerikanca nafilanog hamburgerima i pivom, njemu i nije problem vući gromadu od Normana DD 22, Storm Wiggle Wart ili Bomber Model 8A. Za razliku od njih, Japanci su sitniji rastom i ne mogu toliko povući, tako da su se morali dosjetiti jednog drugog načina. Morali su napraviti crankove koji ne stvaraju toliki otpor, a opet rone dovoljno duboko da dođu do bassa koji suspenda na dubini od 3-6 metara. Sva sreća da su kompjuterski dobro potkovani i da im je tehnologija najnaprednija na svijetu, tako da su došli do rješenja u obliku OSP Blitz Maxa (meni posebno dragog!), Lucky Crafta CB 350, Megabass Deepa X 200T, Tiemco Mad Pepper Magnuma, Team Daiwa Hyper Shada Ti SP, Jackall Bros Mascle Deepa 4+, Imakatsua IS 100, 200 i 300 i tonu drugih. Odlika svih ovih crankova je da stvaraju puno manji otpor u vodi od svojih američkih kolega, puno su realističnije napravljeni i svi lete jako daleko. No, ruku na srce, i Ameri su vidjeli da “vrag bere šalu” i sve je više crankova njihove proizvodnje koji imaju manji otpor i suptilniji su, a i dalje jako dobro love ribe. Jedan od odličnih primjera je Strike Kingov Pro Model crankbait. Uzeo sam ga po načelu: “Ako je dobar Kevinu Van Damu, dobar je i meni!” i stvarno je dobar! No, pravio otkriće je bio Rapalin DT 10. Njega je provalio Pepać i na njega ulovio ogromnog bassa prvog dana natjecanja 2.682 kg. To je bio drugi bass po težini na ovom Svjetskom prvenstvu, najteži je bio od ekipe Swazilanda 2.686 kg, dakle, samo 4 grama teži od Pepaćevog monstruma. To su dvije kapi vode više na težem bassu! Inače, kako Rapala baš i nije nešto previše inventivna sa svojim modelima (osim par njih), tako je i ovaj model ustvari “kupljen”. Poznati američki profić David Fritts je nekad radio za Yakima bait company i tamo je dizajnirao i usavršio varalicu pod nazivom Poe’s Super Cedar. Rapalin DT je identična preslika ovog odličnog i legendarnog cranka iz osamdesetih, samo je ljepše obojen. Odlika ove varalice je da odmah zaranja u dubinu zbog tako postavljenog kljuna i tako se nalazi dulje na željenoj dubini, tj. tamo gdje je riba. I bassevi ga vole, naravno.

• 

Kako? Gdje? Zašto? Koliko? Kuda ide ljudski rod?

Dakle, imamo čamac, imamo pribor, naoružali smo se crankovima i što sad? Velika jezera poput Alqueve u Portugalu prepuna su odličnih mjesta za power fishing. Posebice crankovima. Naš vodič je kao papagaj ponavljao “bico” i “dez metros”, u prijevodu hrbat i deset metara. Dakle, traže se špice otoka ili poluotoka koje ulaze u vodu i tako rade hrbat ili sprud, idealni su zemljani sprudovi s razbacanim kamenjem, pogotovo ako ima par velikih kamena, to su mikro-lokacije za velike ribe. Deset metara je dubina na kojoj se obično nalazio prijelaz iz “pliće” u duboku vodu i taj prijelaz smo morali odloviti kako treba. Nenaviknuti na takve dubine, prvog dana treninga smo se čamcem vozili po tom prijelazu i bacali u plići dio. Tek kad smo se maknuli u dubinu počeli smo konstantno dobivati ribe. Fascinantno je kako je dubina na prijelazu preko deset metara, a vi ulovite bassa na crank koji ide jedva 4. No, jednom kad prođete tu mentalnu barijeru i počnete loviti ribe, sve će sjesti na svoje mjesto. Znam par jezera kod nas i u Mađarskoj gdje ima i 18 metara dubine, malo ću profurati crankbait na proljeće… i u ljeto…i u jesen… Naravno da ne lovite samo na “pointima”, tj. špicama otoka, shema je vrlo jednostavna. Onaj koji je naprijed na elektromotoru polako vozi paralelno s otokom ili obalom, tako da komotno možete obojica prebaciti mjesto gdje očekujete udarac za nekih 5-6 metara, dovoljno da varka dođe na radnu dubinu. I tako peglate do slijedećeg špica. Kad dođete do špica, onda se paralelno s njim odvezete dvadesetak metara na vodu i bacate prema korijenu špica te spuštate varku po špicu u dubinu. Tu očekujte veće ribe. Obiđite špic u tom luku i odlovite drugu stranu otoka na isti način. Vjetar igra važnu ulogu jer ako puše u obalu i muti vodu, bassevi će prići bliže obali i onda treba koristiti pliće modele. Ako pada kiša, obavezno lovite blizu mjesta gdje oborinska voda muti jezero dok se slijeva u njega. Lovite na rubu mutne vode, a ponekad i kroz nju i koristite crankove življih boja (FT naprimjer) i s više kuglica. Idealno je da vam crankbait dira dno ili da katkad lupi u kamen ili granje. Ovi kvrcevi mjenjaju rad varalice i često su okidač da bass zagrize. Stop & Go način vođenja je također vrlo produktivan, pogotovo ako ste zbog dubine na kojoj se nalazi riba u nemogućnosti imati kontakt sa dnom. Jedanko kao i ripping ili cukanje. To je ustvari twitching s crankbaitom, samo moramo dosta jače cuknuti nego s klasičnim twitch mamcima da bismo natjerali da crank napravi ono što želimo, ipak je to debeljuca! I za kraj, jedan savjet od kralja cranka, Kevina Van Dama, a što je u stvari i bit Power Fishinga: “Ja ne pokušavam uhvatiti sve ribe s jednog mjesta. Ja puštam da statistika radi za mene igrajući na postotak. Lovim na 10 različitih mjesta u tri sata, loveći najagresivnije ribe na svakom od tih mjesta. Po meni je to bolje nego da lovim na jednom mjestu tri sata da bih ulovio sve ribe s te pozicije”. A najagresivnije su obično i najveće ribe. A kako to izgleda uživo, čujte iz usta pojedinačnog viceprvaka svijeta, Siniše-Josipa Pavlinića koji je tu svoju titulu ostvario u paru s Josipom Pecigošem, hrvatskim “Bass kingom”! Kapa dolje, dečki!

Kako smo postali viceprvaci svijeta!

VI. Svjetsko prvenstvo u lovu bassa
12.-14. 11. 2010.

Piše: Siniša-Josip Pavlinić

• 

1 dan – trening

• 

Došao je i taj dan, Alqueva zapanjuje svojom veličinom i količinom vode, a kako i ne bi kad se radi o najvećem akumulacijskom jezeru u Europi s nevjerojatnih 1200 km obale i vjerujte da ne postoji dva metra na kojima nije izgledna pozicija za lov bassa. Isprepliću se sprudovi, stijene, granje, panjevi, potopljeno kamenje i otoci. Pepač i ja krenuli smo na trening u najmanjem čamcu, u klasi koji su trebali “zadužiti” Mrva i Maleni, no shvatili smo da to nikako ne bi išlo jer kad je vozač tog čamca vidio Mrvu, rekao je nešto što je zvučalo kao: “Nema šanse”. Nismo još ni isplovili kad se dogodio prvi incident, tj. propeler nam se omotao oko konopa koji je držao bovu. Nakon 20-tak minuta otpetljavanja krećemo. U principu smo isplanirali kuda bi trebali ići najbrži i drugi po redu čamac, ali za najslabiji, tj. naš, nismo bili sigurni. Tako smo odlučili odigrati na blef i nagovoriti našeg vozača da nas vodi tamo gdje on inače lovi jer smo u razgovoru sa njim saznali da se i on natječe u toj disciplini. Nemojte me pitati kako smo se dogovorili jer čovjek ne zna engleski, a ja ni riječi portugalskog ili srodnog mu španjolskog. No komunikacija je bila puno lakša jer su radile ruke i noge, a ponekad je i koja grimasa doprinijela sporazumijevanju , možda je i šljivovica koju smo zajedno s vozačem i nekim drugim ekipama podijelili na startu pripomogla rječitosti, a hrabrosti zasigurno, jer nas je lik vozio takvom brzinom da nisam imao pojma na koju stranu svijeta se vozimo.

Nakon “rodea” po valovima Alqueve stajemo između dva otoka gdje nam vozač pokušava objasniti da tu ima ribe. Iskreno, meni i Pepaču mjesto izgleda bez veze i da bismo udovoljili domaćinu zabacujemo, ali bezuspješno. Sve smo taj dan podredili Texas rigu i lovu u granju i pod okomitim stijenama, a čovjek nas doveze na sprudove. Nekoliko riječi i malo pantomime i eto nas na vrlo izglednoj poziciji u granju i potopljenim panjevima. Pokušavamo i ovdje ali ni trkca. Prošlo je već dosta vremena, a mi nemamo ni griz, a kamoli ribu, pa se odlučimo vratiti na jednu stijenu koju smo vidjeli na putu. Stijena kao iz snova, a iza nje uvala s granjem. Tu se zadržavamo malo dulje i lovimo svaki svog prvog bassa u Portugalu. Dubina na kojoj riba prima je nevjerojatna, 11+ metara je potrebno da bismo dobili griz. Temperatura vode se na površini zbog nailaska hladne fronte spustila u zadnjih domaćitjedan dana na 16 °C, što je povuklo bijelu ribu u dubinu, a za njom je naravno krenuo i bass. Pecigoš lovi na Yamamoto Creature watermelon boje, a ja na senko u sexy shad boji, naravno sve to namontirano na 14g texas rig jer s manjim olovom imate osjećaj da zabac traje pola dana. Svaki put kad ulovimo ribu mijenjamo boju jer nam nije bio cilj uloviti što više, nego locirati ribu i isprobati boje na koje riba prima. Do kraja treninga obilazimo još nekoliko pozicija sa stijenama koje se naglo spuštaju u dubinu i lovimo svaki po nekoliko riba, no nismo zadovoljni jer su ribe male, a za griz se treba dobro namučiti. Znali smo da riba nije agresivna zbog naglog zahlađenja i da treba naći jato koje ipak reagira drugačije.

• 

Drugi dan- trening

Odlučili smo ne obilaziti pozicije na kojima smo ribu dobili prvi dan, nego probati neke nove i forsiramo stjenovitu obalu s granjem na najudaljenijoj poziciji u pritoci Aimeira za koju su nam rekli da je u određenim trenucima dobitna kombinacija, ali da u ovom dijelu godine riba ipak bolje radi na dijelovima bliže španjolskoj granici, koju obrađuje
naša ekipa, Mrva i Maleni. Osim nekih manjih riba, Pepač lovi i krasnu štuku na cranck bait, bacao ga je jer mu dotad nismo davali pozornost pa smo ga odlučili isprobati. Nisam mogao vjerovati da na poprilično veliki cranck bait Norman DD 22 (kojeg se ne bi posramio ni dobar som) grize bass od 15 cm, ali čovjek uči dok je živ. Prilikom povratka prolazimo ispod jednog od dva mosta na toj pritoci i tu kažemo vozaču da stane kako bismo probali zabaciti uz stupove mosta. Vozač nam potvrđuje da ribe tu ima uvijek ali da ju je jako teško locirati, u što se i sami uvjeravamo pogledom na sonar, na nemogućih 38 m dubine. Nekoliko bezuspješnih zabaca i dolazimo do drugog mosta za koji vozač tvrdi da je bolja pozicija. Tu s obale love i domaći ribiči koji svako malo vade čuvarice u kojima ima bassa jer se tamo riba naravno jede, a ograničenja u količini nema, osim mjere koja je bijednih 20 cm. Stajemo na srednjim stupovima i tu na sonaru ne možemo vidjeti dno od količine kedera te isprobavamo nekoliko varalica, ali ništa. Približavamo se krajnjem desnom stupu i tu se sjetim Kruščice i ostriža pa stavljam jedinu žlicu koju imam u FT boji, a Pepač baca texas senka. Čim mi je žlica dotaknula dno, imam najavu griza, kratka kontra, ništa, opet trt, kontra u prazno, taman se okrećem prema vozaču Toniju da ga pitam ima li ostriža u Alquevi jer su grizovi identični, kad opet griz, kontra i vadim bassa od cca 30 cm. Tad odlazimo na krajnji lijevi stup i Pepač u prvom zabacu na Rapalu DT 10 vadi bassa isto oko 30 cm. Ne lovimo više nego se mičemo na drugu poziciju i udaramo s cranck baitovima sve u šesnaest do kraja treninga te lovimo još par riba na sprudovima oko obližnjih otoka. Nakon treninga raspitujemo se o količini i veličini riba koje su ulovljene i po pričanju drugih repki lovili smo solidno, no nikad se ne zna tko skriva nešto za natjecanje i da li smo čuli pravu istinu. Jedino je Herminio, inače trener Portugala, priznao da nisu pikali ribu nego samo detektirali grizove.

• 

• 

Svjetsko prvenstvo – dan prvi

Vrijeme je prohladno i oblačno s vjetrom u naletima, ali ne prejakim. Budući da je skupina C s najslabijim čamcima, među kojima smo bili ja i Pepač, izlazila prva dogovor je pao da se odmah ide na most. Naravno da smo potpomognuti našim vozačem, koji je naravno opet bio potpomognut našim NITROM, tj. šljivovicom, stigli prvi. Odmah montiram žlicu s treninga i vadim za redom u prva tri zabaca tri ribe u mjeri (inače mjera je 27 cm). Nakon kratke stanke Pepač vadi jednog u mjeri, a poslije još dva ispod mjere. Pauza od nekih 30 min i u tom vremenu isprobavamo i druge tehnike, između ostalog i drop shot ali nemamo griza jer riba očito prima u intervalima. S četiri ribe dogovor pada da se ide uloviti bonus riba koju očekujemo na sprudovima oko otoka. Tad sam prokleo sve na ovom svijetu jer je ribolov cranck baitom sve ono što mrzim u ribolovu bassa.

• 

Tako se nisam umorio ni kad sam jesenas iscijepao 10 metara drva kod moje bake ali na kraju se isplatilo. Nakon četiri sata bez normalne ribe jer one ispod mjere ne računam, a bilo ih je preko nekoliko, odlazimo do stijene kod koje smo imali nekoliko riba prvog dana treninga. Pozicija je prava za texas rig i namještam čamac za prvi zabac. Pepač drži u ruci Norstreama s montiranim texasom i naginje se da će zabaciti, no nešto mu ne da mira, taman hoću pitati kaj se čeka, kad spušta taj štap i uzima drugi s Rapalinim DT-om i zabacuje tik do stijene, dva okreta role i sve staje ko u mjestu. Pepač viče iz sveg glasa, imam ga, veliki je, a ja isti tren skačem po podmetač i do trenutka kad je Pepač počeo nasukavati bassa u mrežu, ne vidim o čemu se radi. Kad smo ribu spremili u podmetač sreći nije bilo kraja, em što je peta riba, em što je velika, ma kaj velika, takvu ribu još nikad nisam vidio u živo. Skačemo po čamcu i grlimo se, čak sam Pepaču potrgao kapu, naravno da nas sa strane promatraju i druge ekipe ali nema veze, prvi put na svjetskom si to možemo dozvoliti. Vaga kasnije na mjerenju pokazuje 2.682 kg i to je bila najveća riba prvog dana. Nakon toga odlučimo se vratiti ali ipak stajemo na još jednoj poziciji kod otoka onako usput jer imamo još 20 min vremena i tu vadim još jednog bassa kojim zamjenjujemo manju ribu iz spremnika (boduje se pet najvećih riba), naravno, na već isprobani DT. Ukupno 4.211 kg ukupno prvog dana bilo je dovoljno za prvo mjesto.

• 

Dan drugi

Uvjeti katastrofa, magla se ne razilazi i organizator odlučuje pomaknuti povratak za pola sata ali je zato start zakasnio dva sata. Što je tu je, pravila kažu da ako runda traje iznad četiri sata, natjecanje je regularno. Kuda nego odmah na most. Opet radi žlica ali imamo dosta ispadanja. Uspijevamo uhvatiti četiri ribe u mjeri u prvih pola sata, a Pepač se upisuje na swimbait od Prologica. Sve bi bilo dobro da ne pokušavamo dalje i gubim favoritsku žlicu na sajlama kojima je vezana bova. Pokušavam s drugim žlicama, tj. DTD-ovim pilkerom (hvala Huliganu) i dobivam ribu ali malu, nema veze – radi i drugo željezo. Opet jedno vrijeme ništa i odluka pada opet na cranck bait ali ovog puta i na spinnerbait. Prilikom mijenjanja pozicije dogodio nam se kvar na motoru i otad više ne možemo glisirati jer je iz trima koji podiže i spušta motor iscurilo ulje. Izmjenjujemo se malo s cranckom malo sa spinnerom, ali dugo ništa. Imam griz na cranck pa Pepač leti po podmetač, no nažalost, ja sjedim na njemu pa malo zbog nespretnosti, malo zbog lošeg položaja štapa gubim ribu oko kile na jedno tri metra od broda, poslije će se pokazati da je ta riba bila presudna. Dugo iza toga nemamo griz ali i dalje ne odustajemo i to se pokazalo vrlo pametno jer Pepač zadnjih pola sata vadi dvije ribe od oko kile. Opet zadnjih petnaest minuta popravljam težinu s jednim kojeg mijenjamo za lakšeg. Drugi dan na vaganju 3.231 i 9. mjesto s najvećom ribom tog dana od 940 g, što je bilo dovoljno da zadržimo prvo mjesto. Inače tog dana je razlika između 2. i 9. mjesta bila samo 493 g. Nakon drugog dana imam upalu zglobova, a Pepač vuče temperaturu još od prvog dana. Malo mažem ruku Voltarenom ali doslovno cijelu jer ne znam gdje me više boli, a iznutra se kljukam aspirinom, uglavnom, boli me sve.

• 

• 

Dan treći

Večer uoči zadnjeg dana htjeli smo zamijeniti čamac ali saznajemo da imaju samo jedan koji je još manji od našeg pa odlučujemo s čamcem u kvaru odigrati do kraja, pa što bude. Da stvar bude još gora, najavljen je jak vjetar i obilna kiša. Budući da su se drugi dan naše druge dvije ekipe vratile s tri i dvije ribe, Pepač kao trener odlučuje napraviti izmjenu za zadnji dan i dati šansu Vedernjaku i Čenanu kako bi popravili ekipni rezultat. Mrva najavljuje da ne lovi zadnji dan ako će padati kiša jer nema kabanicu. Odluka je pala tek ujutro tako što je Mladi ustupio mjesto Vedernjaku, a Mrva Čenanu. Kiša pada neumorno i vrlo jako, mokri smo, a još nismo ni krenuli. Naš čamac naravno pod most, ali smo tamo poslali i našu drugu ekipu u B čamcu da se upišu i, zlu ne trebalo, da čuvaju poziciju jer su tad već svi znali gdje lovimo.
Pod mostom nas čekaju naši i saznajemo da su se upisali, a mi zauzimamo drugi krajnji stup. Više nemam favoritsku žlicu ali tu uskače Pepač i vadi dva bassa od oko pola kile i jednog kilaša na Prologicovog swimbaita.

• 

Ostajemo pod mostom do prestanka kiše (tu bar nije padalo), a nakon prestanka odlazimo do prve uvale desno, gdje svaki upisujemo po jednu ribu na cranck bait. Nakon toga lovimo još nekoliko malih, a tad počinje vjetar i naglo razvedravanje. Riba je stala kao odrezana i što smo napravili dotad, tako je i ostalo. Mučimo se po jakom vjetru i dalje dajemo sve od sebe, no uzalud. S praznim akumulatorom, kvarom na motoru, Pepačevom temperaturom i bolovima u mojim zglobovima odustajemo sat vremena prije kraja i vraćamo se na startnu poziciju. U čudu nas gleda nekoliko ekipa koje nisu iz naše skupine jer smo se vratili prije svih. Sa 2.522 i 12. mjestom nakon treće runde osvajamo srebrnu medalju. Tad mi je kroz glavu prošlo sve, od osnivanja bass lige, svih koji su pomogli da ova repka krene na ovakvo natjecanje, svih s kojima sam se družio u ribolovu, svih koji su me učili loviti bassa i onih koji na žalost nisu više s nama.

• 

•