PR / Broj 34 / Siječanj / 2011.

Netipična zima traži da joj se prilagodimo. Malo nam je uzela na jednom kraju, al nam je i dala na drugom!

Piše: m®VA
Foto: Arhiva „Dravski klen“ i Praktični RIBOLOV

Osjećam se staro! Istina da ću ove godine preći magičnu granicu od 40 godina, ali nema to veze s time. Počeo sam da se prisjećam prijašnjih godina i da govorim da je prije bilo bolje. Ne znam kako vi gledate na to, ali nekad je zima bila zima! Fino je stisnulo minus, snjeg je pao i održao se do kraja veljače, Sava je cijelo vrijeme bila mala i fino smo lovili smuđeve. Sad jedan dan padne pola metra snjega, naravno taj dan idem ujutro na posao pa se moram ustati u 4 h da bih oslobodio auto, a već dva dana kasnije je temperatura plus deset stupnjeva i sav snjeg se rastopi, do zadnje pahulje! I završi naravno u Savi, Dravi, Kupi, Dunavu… I umjesto da uživamo u zimskim smukijima, mi na na TV-u, ili nedaj Bože ispred svoje kuće gledamo, kako se ljudi bore protiv poplave. No, nekako smo i to preživjeli, na sreću nije pao snjeg prije ovog ponovnog zatopljenja tako da su se rijeke unormalile koliko-toliko da bi se moglo uspješno loviti na njima. Smuđ je počeo opet primati kako treba i dečki na forumu Ribom@nije stavljaju lijepe slike ovih predivnih riba, ali ja bih ovo zatopljenje ipak posvetio štuki – smuđ može pričekati da opet zahladi! A štuke su fino lovili Vlado i Slavek, svaki na svojoj rijeci i na različite načine ali sa podjednakim uspjehom. Da vidimo kako to majstori rade, a na Vama je da sve to primjenite na svojoj rijeci.

Bez čamca si bogec!

Kupa je relativno spora rijeka sa dobrom dubinom, tako da ima dosta vodene vegetacije uz obalu u mirnjacima i u toplijem dijelu godine nije neki problem naći di su štuke i uspješno ih loviti. A šta sada kad te vegetacije više nema? Pa tražimo druge vrste zaklona gdje bi se štuka mogla zadržavati. Uvijek sam više volio rijeke za ribolov štuke, a i ostalih grabežljivaca, jer je ponašanje riba u tekućoj vodi uvjetovano baš tom činjenicom što voda teče i (barem ja tako mislim) ribe su “predvidljivije” u tekućoj vodi nego u stajaćici. Štuka je odličan plivač, pogotovo na kratke staze, ali neće se izlagati jakoj struji i nepotrebno gubiti energiju – naročito ne sada. Zadržavat će se u limanima, u dubljim dijelovima mirnijeg toka sa potopljenim drvećem, oko većih stjena koje razbijaju tok i na sličnim mjestima. Ako ste novi na rijeci, tj. niste upoznati sa strukturom dna najdenostavnije vam je da gledate obalu. Ako je obala položena i blago ide u vodu, vrlo vjerojatno je tu sprud i dalje pod vodom se nastavlja jednako položeno. Ako je obala strma i na obali vidite drveće, pogotovo ako još ono ima i ogoljele dijelove korijenja, to je odličan znak da je voda odnijela dio obale zajedno sa drvećem koje je tu bilo te je taj potez od stotinjak metara nizvodno (ovo ovisi o brzini toka rijeke i dubini na tom dijelu) je odličan teren pun prepreka. Odlično je i ako imate radilište uzvodno na kojem vade pjesak, panjevi koje iskopaju voda odnese i otkotura dosta nizvodno i taloži ga opet u neki tišak uz glavni tok te tako radi odlično mjesto. Naravno da je na svim ovim mjestima ribolov s obale je skoro neizvodiv, otud i stara podravska poslovica sa podnaslova ovog dijela teksta. Glavni dio pribora da dodjete do ulova na ovakvim mjestima je čamac.

Drveni, gumeni, metalni, plastični (fenomenalne čamce radi kolega Klarić, čak i ja iz njega lovim ko čovjek!) – nije bitno. Bitno je da je stabilan, da ne pušta vodu (ili je pušta u razumnim količinama) i da se dade komotno loviti iz njega. Obavezan dio opreme, pored rezervne odjeće u autu, je i dobro sidro koje će nas zaustaviti na željenom mjestu. Ovo je vrlo bitno ne samo zbog naše sigurnosti, nije baš ugodno dok pogodite čamcem u pokretu neki panj ili krošnju, a Vi skoncentrirano jigate oko ONE sedre, vrlo lako dođe do neplaniranog kupanja, već i zbog same prezentacije mamca. Sa čamcem ste u prednosti od ribolovca s obale baš po tome što niste rob samo jednoj (često i jedinoj) putanji mamca već se možete vrlo lako i efikasno prilagoditi situaciji na vodi koja se može mijenjati iz minute u minutu! Udarna mjesta na rijekama su ona gdje rijeka mijenja tok, tj. di se sudaraju dvije ili više struja, i na taj način rade povratne tokove i mirnjake. Bilo da se radi o zavoju rijeke, bilo da je ralog sedreni zid ili stijena na dnu ili pak ljudska tvorevina kao što su špornjevi, na svim tim mjestima imamo nagliji prijelaz u dubinu i voda vrti, radi kontra štrom. Na mjestu gdje voda vrti nastaju mini mirnjaci, takozvana “špigla” i to su odlična ljetnja mjesta za ribolov soma.

Zašto su ti “špigli” toliko interesantni? Pa glavni razlog je taj što se tu nalaze kederi i ostala bijela riba koja je ovdje došla u potrazi za hranom, budući da je zbog vrtloženja vode ovo prirodno odagalište za sve što voda nosi. Kad sve ovo znamo, koji bi bio logični zaključak i najispravnija tehnika ribolova štuke na ovom mjestu? Naravno ribolov silikonskim varalicama na dnu. Znamo da se štuke dolaze hraniti bijelom ribom koja na dnu skuplja ono što voda vrti i odlaže ovdje, dakle mamac broj jedan je imitacija velike bjele ribe tj. silikonski shadovi većih dimenzija, od 15 cm pa naviše. U ljetnjem periodu kad smo koristili ovakve shadove, obično su na njima bile teže glave – od 15 grama pa naviše, za zimu su idealne lakše varijante. Bijela riba koja se hrani ne poskakuje po pola metra u vis od sreće kao što to činimo sa shadom u ljeto, već marljivo pobire po dnu ono što može biti jestivo. Dakle, trebaju nam lagane glave. Iskreno, i sam imam problema sa pronalaskom laganih jig glava na velikim udicama dostojnim ovih velikih shadova, no pokusima smo došli do saznanja da i značajno premala udica nije problem ako smo sa shadom sve pravilno odigrali. Tako sam nekad na Keču na Rakitju na Atraktora „I“ veličine lovio sa jig glavom E veličine i nisam imao problema sa realizacijom griza. Tako nema ni sada jer ove štuke su se tu došle hraniti, nema mlitavih i opreznih udaraca – ona je vrlo dobro odmjerila situaciju i baš želi – Vašu varalicu! Dakle, fino smo se usidrili tako da možemo maksimalno efikasno voditi varalicu po unutarnjem rubu špigljina i zabacujemo na uzvodni dio vanjskog dijela tako da nam varalica dotakne dno malo prije ili na kraju špigla i prirodnim putem uđe u kontra tok. Jednako kao kad bijela riba tipa mrene ili podusta iz glavnog toka uđe u špigljin da se hrani. “Ja samo oponašam prirodu! Vidim jato kedera, uzmem vobler koji je baš kao i oni i vodim ga kroz jato!” – rekao bi Anđelko “Prirodni” (i onda pukne smuđa od 7,60 između nas 8 koji nismo imali ni griza…). Varalicu lerujemo u struji dok ne osjetimo prvi kontakt sa dnom negdje na kraju mirne vode. I onda kreće igra. Zaboravite normalno jiganje, visoke amplitude i Profi Blinker filmiće. Shada vodite pooolako po dnu, često tako da se on sam okreće po dnu i da zapinje, jako maleni odskoci, više da poberete višak špage. Ako ste ikad imali priliku gledati kako se hrane mrene i podusti u plićaku, to je odličan pokazatelj kako Vam se treba ponašati varalica u ovom trenutku.

Ti lagani pokreti vrhom štapa uzrokuju da varalica ustvari samo bljesne bokom, to nije pravi odskok, ali taj bljesak je jednak onome kad se podust poštrajfa po dnu pa bljesne. Štuke jako dobro znaju da se podusti onda hrane i da su manje oprezni pa im je to okidač za napad. Budući da štuke koje lupaju ove varalice poprilično ih jako i stvarno žele, upotreba sajlice je obavezna. Općenito kod štukolova uvijek koristim sajlicu jer je to jedini ispravni način da ribu koju smo zakvačili, nakon ulova i pustimo nazad. Za silikonce koristite mekane i fleksibilne sajlice duge barem dvije duljine silikonca kojeg koristite jer štuka jako često napada varalicu od glave tako da u startu dosta sajlice završi u njenim ustima. Sajlica za silikon mora biti mekana tako da se silikonac kod mikro brzina ponaša onako kako bi mi htjeli, a ne da beživotno pluta kao komad drveta. Zbog tih zahtjeva, a najveći je da silikonac ima akciju i kad ga koristimo sa jako laganom glavom, nisu svi silikoski shadovi pogodni za ovu vrstu ribolova. Odlični su, ali nažalost i teže nabavljivi Mannsovi super soft silikonski shadovi, Relaxovi 6-L, ja posebno obožavam neke stare Zebcove shadove od 15 cm koji rade i kod najsporijeg povlačenja, a jedan od najboljih je Profi Blinker Atraktor. Ovaj genijalni shad ima najbolji izbor boja za štuke i rađen je tako da na laganoj glavi jedanko dobro radi kao i na “normalnoj”. Mana onih pakiranih u vrećice je što su dosta često, pogotovo veće veličine zbog neadekvatnih vrećica, repovi znaju biti savijeni pod jednu stranu. Vlado to riješava tako što bira i lovi samo na one sa ravnim repom, a Begi ih zna skuhati u vreloj vodi pa onda ostaviti da vise i hlade se – na taj način ne samo da ispravi rep već ih i dodatno omekša tako da im treba još manja pobuda da bi super radili. Sva sreća da je Carpista iz Jastrebarskog odlučio uvrstiti Profi Blinker ponudu u svoj asortiman i ima Atraktore svih veličina u rinfuzi tako da si sada možemo izabrati svoje favorite za ovih par dana koliko je ostalo do početka lovostaja na štuke. A ima i udice tako da je i problem laganih jig glava na velikim udicama riješen! Od ostalog pribora naravno da je upredenica obavezna, ne zbog lakše detekcije griza već zbog finog poigravanja i osjećaja gdje i šta Vam varalica radi u datom trenutku. I još najbitnija stvar, štuke nisu stalno na ovoj poziciji. One se tu dolaze samo hraniti pa treba pogoditi vrijeme kad se one nalaze ovdje. A tu su kad je tu i bijela riba. Po ljeti je najbolje vrijeme za štuku rano ujutro, no to ovdje i sad zaboravite, pogotovo ako je noć bila vedra i hladna. Prije podne teško da će biti zbivanja.. Sumrak je naravno udarno vrijeme, a može Vas iznenaditi i kakav ljepši smuđ – i oni znaju gdje bijela riba dolazi na klopu!

Problem i rješenje

Kod varaličarenja štuke sa većim silikoncima opremljenim sa samo jednom jig udicom bez obzira na veličinu silikonca i udice javlja se problem koji je uzrokovan načinom na koji ona zgrabi ribicu (tj. silikonac). Naime varalica vrlo često bude u prvom udarcu primljena poprijeko, tj. zubi štuke se zabiju u bokove meke varalice tok je udica paralelno sa linijom čeljusti. Zbog toga su fulanja česta jer pri pravoj (i pravovremenoj) kontri jednostavno isčupate cijelu varalicu iz usta ribe, a da ju udica nije ni dotakla. Ako vam se to često dešava, a dno na kojem lovite je relativno čisto, pokušajte loviti sa jednim od prikazanih siatema. Prvi je Canelle sistem sa dvije male trokuke koje se zabodu jednim krakom u bokove silikonca. U sredini je stari Šplajtov sistem kojim se u silikonac može montirati trokuka, a treći je sličan sistem sa dvokukom dugog vrata koja se malom kukicom kvači za olovnu glavu. Sva tri sistema osiguravaju mnogo učinkovitiju kontru, no i mnogo učinkovitije zapinju.

Kaskaderi

A na Dravi kod Varaždina je sasvim druga priča. Jezera u bližoj okolici su zaleđena (osim Motičnjaka), preostaje jedino stari tok Drave ispod akumulacije. A tamo nema špornjeva, ili se protežu preko cijele širine toka pa ih zovu kaskade. Super stvar kod ovih kaskada je ta što smo njihovom izradom od plitkog i brzog dijela Drave koji je oskudjevao ribom dobili hrpu mini jezeraca sa dubinama u kojima ima hrpa ribe. Doduše vrlo ćudljive i oprezne ribe, ali ipak je ima u dobroj količini tako da imate volju loviti. Nažalost, znaju to i kormorani pa ih je svake godine sve više na tom djelu pa tako strada i populacija pastrva na kanalu uz jezero D.Dubrave. Neznam dal se smije loviti iz čamca, al nikad još dosad nisam vidio čamac tamo. Mada, za ono jedno mjesto što ne mogu loviti s obale bi bio idealan. A sva ostala dobra mjesta, a to su brzak i dubina odmah ispod kaskada, su idealno “odlovljiva” s obale. Ili sa samog ruba kaskade.

Ovo je jedino izvodljivo po danu i za niskog vodostaja jer nije zafrkancija hodati po skliskom kamenju koje ne vidite dobro dok vam štrom udara u noge i prijeti da Vas otisne u Dravu i odfura negdje do Miholjca. Ili bi možda prije zapeli za Pajdinu skelu u Pitomači? Po dečkima koji ipak riskiraju pa se po ljeti otisnu u nepoznato zbog jednog ili nijednog soma (koji doduše može biti riba života) su i dobili ime “kaskaderi”. No, bilo kako bilo, i sa obale se da uloviti i to baš lijepo. Ovo je drugačija situacija nego na Kupi i špornjevima gdje se hrana skuplja u dubini, ovdje prvi val hrane (nešto uzvodno ulazi kanalizacija, jel) dolazi s površine vode pa je i to glavno mjesto gdje se skupljaju kederi. Na kaskadama se lovi svim mogućim vrstama varalica, no najefikasnije su ipak vobleri plitkoronci minnow oblika, duljine nekih 10-15 cm – taman ko dravski keder. Idealna prezentacija bi bila da se dođe po vrhu kaskade do glavnog toka i onda se nizvodno prebaci glavni šus vode i varalica se jednostavno leruje dok putuje kroz struju do nama bližeg mirnjaka i kontra toka. Kroz kontra tok se polagano namotava tako da se pokupi višak strune i povremeno se cima da varka bljesne bokovima. Zato se najčešće koriste suspending modeli varalica. Udarci su najčešći u trenutku kad varalica iz daljeg mirnjaka prelazi u štrom, iz štroma u bliži mirnjak, a zna se desiti udarac i dok twitchamo varku kroz kontra štrom. Rijeđi grizevi su u samom štromu, a i kad se to desi na vatralici je obično nezvani gost u obliku klena, bolena ili soma. No, i oni nisu baš tako nezvani kako sam ih isprva okarakterizirao, budući da ovdje obitavaju velike ribe. Idealne varalice za ovu vodu su Megabass Ito Vision 110, Ito Vision 95, Storm Suspending Thunderstick, Smithwick Rattlin Rogue, Bomber Long A (pogotovo KVD-om Blue Flash), Rapala Husky Jerk i slični modeli. No to su varalice što se štuki i zime tiče, u ljeto i za druge ribe se naravno mogu pored ovih koristiti i druge varke, ali to sad nije tema. Kod normalnog vodostaja i normalne prozirnosti vode najbolji su prirodni dekori jer je ovo ipak gornji dio Drave i voda je poprilično bistra, bez obzira na ispust uzvodno. A prilikom visoke vode i kad zamuti, kričavi dekori su IN. Ali takva situacija će vas zateći u možda 5% ribolova ovdje, a i taj put možete loviti i na prirodne boje. FT je dobar u obje situacije i jako Vam ga preporučam. Varalicu vodite polako, promjene u kretanju nek budu neznatne – tek toliko da Ito bljesne bokovima. Baš zbog prozirnosti vode, a i zbog toga da nam varalice ne tonu prebrzo idealan predvez umjesto sajle je debeli fluorokarbon. Pored toga što je manje vidljiv on je i krut pa će se manje petljati u trokuke prilikom twitchanja voblera. Iz istog razloga nije loš niti titanijumski predvez od 30 lbs, on je dovoljno tanak i lagan da ne smeta Itu 95 prilikom rada i mat je boje pa ne bljeska kao one sajlice koje kupite već gotove sa kartona sa lošim vrtilicama i kopčama. Udarci štuke ovdje nisu siloviti, ali su zato varke često duboko u grlu. Očito da oprezne ribe prate varalicu, a kad se odluče za napad srknu je odostraga, otud i slab udarac, samo mali trkac i štap se počne “puniti”. Ko bass na crankbait. Sa dobrim i oštrim trokukama kontra i nije potrebna. Zbog daljine izbačaja dobro bi bilo koristiti neku tanju upredenicu, ako već nemate love za superkvalitetne japanske PE strune koje su tanke i velike nosivosti. Poslje svake borbe provjerite udice na varalici jer štuka kad poludi blizu obale dosta često savije jedan ili više krakova udice pa bi moglo biti neželjenih posljedica prilikom slijedećeg drila. Klen, kao najčešća kolateralna žrtva također zna dobro izmaltretirati Katsduage trokuke na Itu, osim ako imate saltwater model s posebnim TiN trokukama.

Kao i uvijek, slobodno uzmite jednu ribu ako vam se baš jede riba. Ostalo pustite, razmišljajte o budućnosti i svojoj djeci. Tako ja razmišljam o svojoj ćerkici i več pikiram jedan pinki blank na eBayu da joj složim dostojan štap! Nadam se da će imati što pecati kad odraste… Puštajte ribe!

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana