Vikend na jezeru Zajarki

PR / Broj 12 / Ožujak / 2009.

Duga i dosadna zima, prisilila nas je na ribolove po hladnim danima, te raznim nepogodnim vremenskim uvjetima. Takve ribolove teško smo odradili zbog vrlo niskih temparatura, jakih vjetrova i obilnih padalina. No, porastom temparature i pojavom prvih sunčenih zraka, želja za ribolovom i boravkom u prirodi bila je prejaka da ne lovim prvi sunčani vikend na prekrasnoj šaranskoj vodi – Zajarkima.

Napisao i snimio: Marko Jeren

U svoju mini ribolovnu avanturu krenuo sam sam. Neopterećen mjestom na kojemu želim loviti, dolazim na jezero i zauzimam poziciju koja gleda na lijevu stranu otoka od strane nasipa. Raspremio sam pribor i primio se markiranja pozicije. Kako je bilo kasno i mrak samo što se nije spustio, odlučim napraviti dva mini hranilišta na kojima ću loviti prvu noć. Prvo hranilište radim na daljini od 60-tak metara, te prihranjujem samo sa šest raketa domaćeg aromatiziranog kukuruza. Na to mini hranilište plasirao sam jedan štap, na koji sam postavio kukuruz kao mamac. Prezentacija mamca je bila mikina upredenica od 15Lb, te samo jedno zrno sjemenke na dlaci okomito propiknuto. Zrno sam umočio u Imperial Baits Carptrack Banana dip, te osušio u Carptrack Banana Amino prašku. Tako fini zalogaj s mini PVA kompresom zabacio sam tik na hranilište. Ideja je bila uloviti pokojeg manjeg šarana koji bi po sprudu mogao “švrljati“ noću. Drugo hranilište sam napravio na daljini od 110m, gađajući veliku rupu, te početak kosine koja se prostire prema poznatome sprudu s te strane otoka. Na hranilište sam bacio svega 10-tak Ugovih raketa od 19cm, puneći ih polovicama boila, te peletama. Kako me mrak ulovio i više nisam vidio postavljeni marker plovak, odlučio sam prestati hraniti i zabacio sam sisteme. Kao mamac sam prezentirao boilu domaće izrade, kombiniranu s pop-up boilom, kako bih dobio balansirani mamac. Na drugi štap sam stavio boilu Monster + Strawberry 14mm i pop-up boilu 10mm Pineapple (K.Nash), dok sam na treći štap postavio kombinaciju boila 14mm Haringa (od Meleg B.) i polovicu domaće pop-up boile od 14mm Orange Oil. Sisteme sam precizno zabacio na hranilište, te nastavio slagati šator i ostalu opremu, kako bih bio spreman za noć.

Dokaz da i druge ribiče „kopa crv“ jest mnogo šaranaša u podnevnim satima u šetnji i razgledavanju jezera, nadajući se da će i sami što prije početi loviti. Moj “kamp“ je spreman, podmetač je pored vode, podložak je prisutan, a stalak za vaganje ribe rastegnut….sve je spremno i igra može početi…:)

Prvi bip….

Dok sam namještao unutrašnjost šatora, lijevi se Delkim oglasio piskavim tonom. Skok iz šatora bio je munjevit i za sekundu sam bio na štapu, dok se susjed koji je stajao pored, samo smješkao… Površina vode bila je relativno mirna i nije se vidjela aktivnost ribe. U narednih nekoliko sati temperatura je naglo pala za kojih 10-tak stupnjeva, pa sam se bio prisiljen utopliti u svojoj vreći. U 23.30h lijevi signalizator je podivljao..piiiiiiiiiii…izlijećem iz šatora i lagano podižem štap, koji se u sekundi našao u kifli. Dril je bio vrlo žestok, pumpanje šarana otkrivalo mi je da je riječ o lijepoj ribi. Svega 10-tak minuta umaranja rezultiralo je sačenjem lijepog golaća. Tek kada sam ribu želio podići iz vode, shvatio sam da je prilično velika, i da cijeli proces oslobađanja ribe trebam obaviti u najkraćem mogućem roku. Srećom da je sve bilo spremno, te ribu nisam puno zadržavao na hladnome zraku. Kazaljka ¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬¬tarirane vage zaustavila se na 17.200kg, što me jako obradovalo, s obzirom da mi je to prva riba ove godine ulovljena na tom jezeru. Interesantno kako je veliki šaran primio prezentaciju sa samo jednim zrnom kukuruza, na mini hranilištu od šest raketa aromatiziranih sjemenki. Zadovoljan početkom, ponovo zabacujem istu prezentaciju, sa istim dipom na hraniliše, nadajući se uloviti još koju ribu u prolazu.

Razmišljajući o situaciji u vodi, pomišljam da je riba bila u prolazu i pobrala sve mamce sa hranilišta. Da li je pametno dodatno prihraniti ili ne, vječna je dilema noćnog ribolova, no odlučujem ne hraniti do jutra, pošto mi je bila prva noć. U ranim jutarnjim satima, srednji signalizator sramežljivo se oglasio, te nakon samo nekoliko sekundi, rola se počela odmotavati, dok je Delkim pjevao radosnu pjesmu. Lagano podizanje štapa dovoljno je bilo da osjetim otopr ribe na toj udaljenosti. Laganim i kontroliranim drilom uspješno dovodim ribu ka obali i vješto ju sačim podmetačem, koji je već spreman čekao u vodi. Ponovo se radilo o lijepoj ribi, koja mi je izgledala jako debelo na prvi pogled. Vaga kaže 15.100 kg, što je fenomenalno za drugu ribu i godišnji period u kojem se nalazimo. Bilo je 04.30h ujutro kada sam prezabacio sve sisteme i ponovo počeo razmišljati da li hraniti ili ne. Često puta volim dugo razmišljati kako i na koji način riba prilazi hranilištima, te zašto neke prezentacije bolje prihvaća, dok neke izbjegava. Skuhao sam kavu i moje spavanje je bilo gotovo. Ispred sebe sam postvio kutiju s priborom, navezao nekoliko novih predveza, te izradio 10-tak srednje velikih kompresa.

Jutro je brzo došlo. Sučeve zrake su se probijale kroz siromašnu maglu i ostavljale me bez teksta. Nezaboravno svitanje i fenomenalan početak dana. Oko 10h dolazi mi prijatelj Josip koji je odlučio loviti sa mnom 24h. Riba je slabo reagirala na lijepo vrijeme, što nas je jako iznenadilo, jer sam bio uvjeren da će se mala riba sigurno pokrenuti. Kako se broj štapova povećao, odlučio sam Josipu prepustiti bližu poziciju, dok sam svoju dalju, uspio detaljno izmarkirati tijekom dana. Topao i sunčan dan nije rezultirao ulovom, pa smo pozicije pripremili za noć. Odlučili smo povećati količinu prihrane, kako bismo ribu zadržali na hranilištu. Bio sam svjestan da je kraj veljače, no morao sam vidjeti kako će riba u hladnom periodu reagirati na veću količinu hrane. Tako sam svoju poziciju prihranio s 2kg miješanih boila od 14 i 16mm, 2kg miješanih peleta (Meleg R1 pelete i CC Moore pelete), te svega nekoliko raketa sitnog partikla. Josip je na bliže hranilište bacio 1kg domaćih boila Crab i par šaka kupovnih DD Baits boila BioRed, 1kg peleta, te nekoliko raketica partikla. Aktivnost ribe na površini je bila povećana, s obzirom na prijašnju noć. Nažalost, cijelu noć smo mirno spavali, jer su signalizatori šutjeli. Tek pred jutro u 05h, moj srednji sfinger se počeo spuštati, izletio sam iz šatora…kontra i osjećam lagani otpor…no nisam siguran da je riječ o šaranu! Uskoro ispred sebe vidim veliku bijelu mrlju i sačim ogromnu deveriku od skoro 2kg! Sretan što sam ulovio bar 1 ribu ,odlazim natrag u šator. Do jutra situacija se nije poboljšala, tako da smo i drugu noć bili bez ulova. Josip je ostao razočaran što nije imao barem bipac, no sretan što je uspio biti na vodi barem jednu noć. Dok je pakirao stvari nekoliko puta se javila riba na daljem hranilištu, što mi je davalo nadu i poticaj da nastavim.

Kada ne znaš kako dalje, slušaj intuiciju!

Josip je otišao i ostao sam sam. Imao sam cijeli dan vremena razmišljati koliko ću i čime prihraniti, a da pritom ulovim kojeg šarana. Nisam bio pametan što da radim, jer noćas nisam dobio nijednog šarana. Jednom prilikom, razgovarajući s starijim ribičem Markom, gospodin mi je rekao da :“Uvijek kada ne znaš što početi – slušaj svoju intuiciju, jer s njom ne možeš pogriješiti“. Sjetio sam se tog razgovora i odlučio sam ga poslušati. Jednostvno sam uzeo spod u ruke i počeo hraniti kako mi je došlo… Na daljnju poziciju izbacao sam 3kg miješanih boila, 3kg peleta i 2kg sjemenki, razmišljajući kako će dolazeća noć biti prekretnica u mom kratkom ribolovu. Sisteme sam zabacio točno na hranilište i nastavio čekati. Sumrak je brzo došao i moja očekivanja su rasla….u 18h imam prvi griz. Vrlo borbena riba pružala mi je veliki gušt svojim tupim udarcima, kojima je željela pokazati tko je gazda u vodi. Nakon desetak minuta usačio sam prekrasnog ljuskaša, šarana teškog 14.400kg. Riba je bila zdrava, sa svim ljuskama na broju. Namazao sam joj usta s Klinikom i vratio natrag u vodu. Pošto se još vidjelo, požurio sam zabaciti sistem točno na hranilište. No, u tome me omeo ponovni ruuun na desnom štapu. Kako sam bio zaposlen u tome trenu, prijatelj koji je promatrao priskočio mi je u pomoć i počeo drilati. Dopustio sam mu da ribu izvadi do kraja, jer sam bio svjestan da je hranilište proradilo.  Sačimo šarana i vaga pokazuje 10.00kg. To je već četvrta riba preko “cenera“!

Zabacio sam sisteme na hranilište, te, zadovoljan realiziranim potezima, sjeo u šator kada su prijatelji otišli. Pošto sam cijeli dan radio, nisam stigao ništa pojesti, te si na malom kuhalu priređujem večeru kad opet…biiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii…,ponovo desni štap u akciji!!! Kontra i Greys spigan u kiflu. Dril je bio fenomenalan, vrlo borben i energičan šaran, s obzirom da je voda bila svega 6ºC. Nekoliko runova pod obalom i usačio sam lijepog golača. Vaga se zaustavila na 14.200kg! Riba je bila enormno debela, žarko žute boje. Tijekom slikanja sa šaranom, ponovo imam ruuuun na lijevi štap, tako da brzo puštam šarana natrag u vodu i dajem laganu kontru. Bio sam sretan što me intuicija dovela do rezultata. Vrlo brzo vadim šarana teškog 11.00kg.

Primjetio sam kako šarani odlično prihvaćaju balansirane mamce, te sve sisteme vadim i stavljam balansirane snjegoviće.

Do slijedećeg poteza nisam dugo čekao, već nakon 2h, ponovo desni štap u akciji… dril ribe je kratko trajao i vrlo brzo sačim šarana teškog 8.00kg. Bila je to prva riba ispod 10kg. Sa smiješkom ga puštam natrag u vodu…

Već sam bio pomalo umoran od drilova po hladnoj noći, pa se odlučim malo raskomotiti i odspavati neko vrijeme. Najednom, kroz san se trznem i čujem da nešto pišti…te nastavljam spavati…,no nakon 20-tak sekundi (a možda i više..he-he..), shvaćam da je to moj signalizator…brzo ustajem i dajem kontru. Smjer najlona bio je za 45º pomaknut u lijevo, što dokazuje koliko sam fino spavao… . No, riba me je čekala i po moju sreću, dril nije dugo trajao jer sam bio slabo obučen. Važem ribu koja je težila 11.00kg i puštam ju natrag u njen dom. Tek onda uočavam da stojim vani u čarapama, s nasukanom nogavicom i majicom kratkih rukava. Totalno zbunjen svojim izgledom, odlazim do šatora i oblačim se.

Jutro je brzo došlo, a s njim i novi radni tjedan, tako sam morao pobrati svoje stvari i napustiti jezero Zajarki, koje me svaki put ugodno iznenadi.

Na kraju bih želio reći da u svakoj situaciji u kojoj ne vidite izlaz, možete smirenom glavom i svojom intuicijom postići maksimum. Ribolov je u biti vrlo jednostavan i u njemu treba uistinu uživati, primjećujući i veseleći se malim stvarima, poput svitanja i jutarnjeg pjeva ptica…

Bistro i uživajte u prirodi.