OSAM SAVIJETA ZA ZIMSKI RIBOLOV ŠARANA

PR / Broj 57 / Prosinac / 2012.

Pod zimskim ribolovom šarana podrazumijeva se ribolov od kraja studenog pa sve do kraja ožujka. Ribolov u uvjetima hladne vode je svakako teži od lova šarana ljeti i u jesen, ali je baš zbog toga zanimljiviji i uzbudljiviji. Šarani su s padom temperature ograničeni u količini hrane koju mogu probaviti, pa se posljedično manje kreću, rjeđe traže hranu, pa tako i skraćuju vrijeme svog uobičajenog hranjenja. Na našu sreću, se ipak vrlo rijetko potpuno prestaju hraniti. Da bi u takvim prilikama bili uspješni, treba se prilagoditi na vodi novo nastaloj situaciji, i zbog toga ću u ovom članku iznijeti nekoliko smjernica koje vas mogu navesti na njihov trag čak i u ovim hladnim zimskim danima, kad se čini da naša jezera potpuno miruju…

Piše: KREŠIMIR KURI

Tražite zimovnike i zimske rute

Najveća i najčešća greška nedovoljno iskusnih ribolovaca kod ribolova šarana zimi je obično kriva lokacija. Nema tog mamca i sistema koji će uloviti šarana ako je zabačen na mjesto, gdje zimi ribe ne prolaze ili gdje uopće ne borave. Postoje zimska boravišta šarana ili zimovnici i njihove zimske rute. Zimske rute su putovi kojima se šarani zimi kreću kad su u potrazi za hranom. Mnogi se s pravom pitaju kako ih otkriti? Šaran je gospodar svog okoliša i uvijek će iz njega maksimalno izvući sve moguće beneficije. U zimsko vrijeme najviše ga zanimaju toplina, zaklon i hrana. O toplini mu ovisi funkcioniranje čitavog organizma, i zbog toga ćete ga tada uvijek naći na mjestima koja su u jezeru najtoplija. Nekad to može biti podvodno polje stare vodene trave koja se uvijek rashlađuju posljednja i gdje se oni rado odmaraju. Nešto se malo topline oslobađa se razgradnjom same vodene vegetacije, a pogotovo ako su to velike površine i gustoće nasada. Stupanj ili dva više je za njih vrlo značajna promjena i kad god mogu, šarani će potražiti čak i malo topliju vodu.

Centralna područja jezera gdje se zimsko zubato sunce najbrže dolazi i gdje se najduže zadržava i tako pomalo grije vodu, najbolja su mjesta u sredini dana. Prije nepuna dva tjedna sam tokom samo jedne noći na Šumbaru čuo više skokova velikih riba nego u nekoliko dana i noći provedenih na istom jezeru prošle jeseni. Naime, desetak sunčanih sati zagrijalo je površinu vode i podiglo je barem nekoliko stupnjeva više od okolne vode, i kad je pao mrak, sasvim je razumljivo, šarani su došli na kupanje u „toploj vodi“. Zbog toga ih je, naročito popodne i navečer, te pogotovo nakon sunčanih dana dobro potražiti na rubnim obalnim područjima koja su to popodne bila izložena suncu kad je ono u silaznoj putanji. Pošto je taj dio vode (i obale s granjem u vodi) apsorbirao više topline nego onaj koji je bio u sjeni, on šaranima pruža bolje uvijete, i velika je vjerojatnost kako ćete ih baš tamo naći. Područja veće, kao i različite dubine uz otoke, također su odlična zimska mjesta jer ih šarani vrlo često koriste kao svoje prirodne orijentire u kretanju, a pogotovo ako se uz njihovu obalu nalazi drveće čije se grane obrušavaju u vodu. Tamo nalaze sve što im treba: toplinu, hranu i zaklon. Lomovi u dubljoj vodi su također vrlo privlačna odredišta, jer kad god mogu birati između bilo kakvih zaklona, i otvorene vode, u periodu hladne vode možete se kladiti da su šarani uz zaklon. Ukoliko na vašem lokalnom jezeru postoji neki podvodni izvor, on se obično nalazi u području malo veće dubine od okoline, i vrlo je vjerojatno da su i šarani tu negdje. Za vrijeme kopanja jezera u svrhu eksploatacije gline za područje opekarske industrije još je davne 1969. g. na Šumbaru na nekoliko mjesta bager slučajno „načeo“ vodenu žilu, i u pravilu takve „rane“ su zemlji kasnije ostale kao izvori. Otac, koji je kao inženjer rudarstva vršio nadzor nad iskopima gline, mi je pričao kako je na jednom mjestu na Šumbaru , nakon jednog takvog incidenta voda tako snažno i brzo nahrupila u kop, da su se bager i radnici jedva uspjeli povući, i da im je zbog toga u glini zauvijek ostala „zakopana“ gajba pive. Tada je tamo bilo preko 10 metara dubine, a danas je uslijed zamuljivanja jezera ostalo tek 6 metara. U vrijeme najveće zime izvorska voda, koja je obično jednake temperature tokom cijele godine, toplija je par stupnjeva od okolne vode. Ako dobro poznate reljef jezerskog dna, pokušajte trasirati podvodne tokove takve „toplije“ vode, jer je velika vjerojatnost da se baš u njima tokom zime nalaze šarani. I zbog toga, ako znate neke od opisanih lokacija na vašem lokanom jezeru uzmite štapove i krenite prema nekoj od njih. Samo jedan precizan zamah štapom uz malo sreće, može vas razveseliti potezom ili ribom.

Naoružajte se strpljenjem

Na jezerima s velikim ribolovnim pritiskom, sva mjesta gdje se cijele godine lovi, obično jako dobro poznaju i šarani. Ona su, kad im presuše izvori njihove prirodne hrane sigurni zamjenski izvori dopunske, pa možete biti sigurni da mnoga od njih u svojim zimskim rutama povremeno posjećuju i zimi. Tim bolje ako se lokacije takvih mjesta podudaraju s kolonijama školjki bezupki ili krvnih crva. Onda možete biti potpuno sigurni kako se nalazite na pravom mjestu i samo je pitanje vašeg slobodnog vremena i strpljenja hoćete li na njemu dočekati šarana ili ne. Velika je prednost što su mnoge naše vode zimi obično prazne ili je na njima manji broj ribolovaca. Danas se je s popularizacijom modernog šaranskog ribolova među mnogim našim ribičima uvriježilo razmišljanje da je otići u ribolov i ništa ne uloviti sramota ili „ispod časti“, pa ako ribe ne grizu kao ljeti, bolje je ostati kod kuće. Istina je da šarani po zimi najčešće ne grizu kao „na traci“, i da je tada ribolov bez ulova ponekad sasvim normalan i dio ribolova. Međutim, meni je često veći izazov uloviti ribu u vrijeme i na mjestu gdje je to teže nego inače, i zato za mene svaka zimi ulovljena riba ima malo drugačiju težinu i pričinjava mi posebno veselje. Zbog toga se već prije samog odlaska u ribolov naoružajte strpljenjem i nikad ne očekujte od njega previše.

Lovite lako probavljivim mamcima

Zimski se mamci razlikuju od onih iz toplijeg dijela godine prvenstveno po svojoj probavljivosti u hladnoj vodi. Zbog toga je kukuruz šećerac uz rastresitu hranu uvijek jedna jako dobra varijanta instant mamca koji uvijek pali. Vidljiv je, lako probavljiv i ribama vrlo ugodnog okusa pa ga šarani jako vole. Jedini problem je u tome, što ga osim njih vole i druge riblje vrste, i da zbog toga nije pouzdan na udici (lako se skida), pa zato nije loša ideja loviti s plastičnim inačicama ovih zlatnih ribolovnih zrna. Plivajuće zrno ili dva na dlaci u kombinaciji s najlonskim sistemom zapravo su odlična zimska varka. Plivajućim plastičnim zrnima se najlakše lovi ako ih balansiramo. To možemo napraviti tako da ih kombiniramo s klasičnim kuhanim zrnima kukuruza (jedno ili dva), ili da samo lovimo na plivajuće, a da otežanje u vidu mase za otežavanje ili sačme postavimo na dlaku ili na udicu centimetar do dva od mjesta gdje je zavezana. Treća je mogućnost lov s dva plivajuća zrna kukuruza tako da ih odignemo od nekoliko do nekoliko desetaka centimetara od dna. Hranjenje prilikom ovakvog tipa ribolova uopće nije potrebno, a jedna od zgodnih mogućnosti je korištenje hranilica i rastresite hrane pomiješane s peletama. Makar je zima i makar su šarani usporeni, nikad ih nemojte podcjenjivati, i svi oni trikovi koji vrijede za ljeto, moraju se koristiti i sada. Znači na vodama gdje je često i učestalo lovi treba težiti balansiranim mamcima. Bilo da je to snjegović (plivajuća i dubinska boila), klasična boila s komadićem spužve, dubinska boila s plivajućim plastičnim zrnom kukuruza ili šećerca.

Obratite pažnju na vizualne detalje

To što je voda hladnija obično znači i da je bistrija, i zbog toga je za vrijeme dnevnog ribolova dobro povesti računa o više vizualnih detalja. Primijetio sam da veliki broj ribolovaca uopće ne pokušava uklopiti boju i birati stopere za boile i kukuruz na dlaci prema boji mamca. Ako već nemate stoper iste boje kao što je mamac, pronađite barem nešto što je slično ili koristite prozirne. Crni ili smeđi stoper na žutom zrnu kukuruza po bijelom danu i u bistroj vodi svakako može opreznim šaranima poslati signal opasnosti, i upadati u oči. Ako znate da je možda baš taj detalj katkad presudan da riba uzme ili ne uzme mamac, na vrijeme nabavite stopere različitih boja, kako bi u svakoj situaciji i prema svakom mamcu našli onaj koji vam najviše odgovara. Potpuno je ista stvar s materijalima za predveze, bez obzira da li se radi o najlonima (fluorokarbon ili monofil) ili upredenicama (mekane ili one s omotačem) u odnosi na dno. Ako često lovite na određenim šljunčarama, pokušajte se još tokom ljeta zainteresirati za boje dna u vašem jezeru. Okupajte se zaronite, uzmite uzorak kamenja ili pijeska, i pokušajte kod nabave pribora potražiti sitan pribor (udice, olova, upredenice, najlone…) sličnih boja. U jezerima gdje dno čine glina i mulj kamufliranje je jednako tako vrlo važan detalj koji mnogi mlađi ribolovci prečesto olako shvaćaju. Veliki i iskusni šarani po danu dobro vide, i bilo kakvo podcjenjivanje ovih riba, može vam se višestruko obiti o glavu.

Oprezno s mamcima

Iako je itekako važno znati koje mamce šarani radije uzimaju zimi, možda je još važniji podatak o njihovoj količini koju je preporučljivo koristiti. S padom temperature se šaranima usporava metabolizam, i zbog toga im u hladnim mjesecima treba puno manje hrane nego na primjer u jesen ili ljeti. Praktično gledajući, to znači da ako na mjesto gdje mislite loviti kraće vrijeme (pola dana ili dan) istresete previše mamaca (recimo kilogram ili dva boili), vrlo ste ga vjerojatno prehranili i potpuno uništili šansu za potez ili dva (koju ste imali u slučaju da ste samo zabacili jedan mamac na udici ili nekoliko mamaca na PVA niti). U suprotnom, ukoliko u ribolovu namjeravate provesti nekoliko dana, i na mjestu gdje mislite loviti pouzdano znate da ima veći broj velikih riba, s takvom količinom sigurno niste pogriješili. Međutim, ako ste došli za kratko „okušati sreću“ i eventualno pokušati uloviti neku ribu da vam popravi dan, bolje je biti u samom startu oprezan. Postoje i ekstremne situacije, kada točno znate gdje su ribe u velikom broju i kad ih je objektivno vrlo teško s kilogramom ili dva mamaca prehraniti, ali u velikoj većini slučajeva ribolov s manjim količinama mamaca, na primjer sa samo jednim balansiranim mamcem, umočenim prvo u aminokiseline, pa onda u neku praškastu aromu ili na primjer u pred-probavljeno riblje brašno ipak je izbor broj jedan. Velike PVA mrežice pune boili ili njihovih komadića, također nisu idealne zimi. Zamislite ako tokom dana zabacite 7 do 8 puta, svaki put po 10 do 20 dekagrama energetski jakih mamaca kao što su boile u PVA mrežici na isto mjesto. Pomnožite li broj zabaca s količinom mamaca, i opet smo došli do one početne kritične količine, i za šarana koji tuda možda patrolira jednom ili dvaput tokom dana, i uzme mamac ili dva, pretjerali s hranjenjem i upropastili si šanse za ulov.

Pokušajte pokrenuti „lančanu reakciju“ (Chain Reaction)

Ako niste ljubitelji PVA materijala, od nedavno se na ribičkom tržištu mogu nabaviti Chain Reaction velike pelete s rupom u sredini. One se koriste tako da ih nanižete na predvez sve do udice, umočite u neki umak po volji i zabacite na željeno mjesto. Pelete se u vodi za tri do četiri minute raspadnu i tako osim što ostave aromatski trag, još dodatno vizualno naglase mamac. Ako je dno jezera na kojem lovite tamno smeđe ili sivo, i ukoliko se u vodi oko udice rastopi tri do četiri svijetle pelete, one će na dnu napraviti lijepo svijetlu flekicu od hrane na kojoj će se nalaziti udica s mamcem. Ribe koje tuda patroliraju gotovo će je sigurno primijetiti, i ako im se mirisna komponenta dopadne, i vi ste im ponudili mamac koji ne mogu odbiti, vaše se šanse za ulov višestruko povećavaju. Velika je prednost ovih neobičnih peleta što se s njima bez problema može dosta daleko zabaciti, i što su lagane pa dodatno ne opterećuju štap prilikom zabacivanja.

Koristite tekuće atraktante i rastresitu hranu

Nedugo sam na DVDu gledao kako jedan poznati ribolovac otvara konzervu kukuruza šećerca, pa iz nje izlijeva tekućinu po obali a koristi samo zrnje, i kasnije ga miješa ga s nekih suhim hranama, te dodaje svoje tekuće atraktore . Nisam se mogao načuditi takvom savjetu jer sam na desetke lijepih šarana uspio prevariti baš koristeći taj sok iz konzervi šećerca, koristeći ga samog kao umak i u kombinaciji s još nekim drugim krutim i tekućim hranama. Pouzdano tvrdim da ga šarani neizmjerno obožavaju. Kad dođe zima, i kad voda zahladi, od velike nam koristi mogu biti različiti tekući dodaci za hranu, jer su oni u kombinaciji s rastresitom hranom vrlo dobri atraktanti, a u isto vrijeme nisu šaranu zasitni, poput na primjer boili. Ako uzmete nekoliko šaka hrane i razmutite ih s nekim aminokislinskim pripravkom, i bacite na mjesto lova napravit ćete u vodi oblak iz kog će se na sve strane širiti velik broj sitnih krutih i tekućih signala da je hrana tu. Riba koja dođe i počne je tražiti uskoro će se vrlo neugodno iznenaditi jer od svih sitnih mirišljivih čestica hrane i privlačnih aromatiziranih slatkih kapljica ništa konkretno neće moći naći osim vašeg mamca, kojeg će odmah iz bez razmišljanja pokupiti. Ako ste na isto mjesto baciti jednaku količinu (nekoliko šaka) boili, šaran će možda uzeti nekoliko, zasititi se i otići, a vi ćete ostati bez poteza.

Idite na vodu kad god imate vremena

Ako pitate pet različitih ribolovaca koji vole loviti šarane zimi na pet različitih voda koji im je omiljeni vremenski obrazac za ribolov, vrlo je vjerojatno da ćete dobiti pet različitih odgovora, jer obično točnih definicija nema. Topli vremenski periodi tokom kasne jeseni i zime znadu pokrenuti šarane, i ako se u takvim vremenskim periodima nađete u pravo vrijeme na pravom mjestu, imat ćete lijepih šansi za ulov. I makar je šaran riba koja voli gristi u vrijeme pada tlaka i pred oluju, ja sam iz jednako tako znao dobro loviti za vrijeme hladnih jutara s mrazom. Na nekim vodama pravila postoje već godinama, na nekima se iz godine u godinu mijenjaju, pa sam ja nakon nekoliko godina pažljivog promatranja i zapisivanja vremenskih prilika zaključio da je najbolje pravilo da nema pravila. Treba se na vodu otputiti uvijek kad za to imate dovoljno volje i vremena. Ribolov šarana je vrlo dinamičan sport, jer su šarani vrlo prilagodljive ribe, koje često ovisno o uvjetima života mijenjaju svoje navike. Na neki način, i evolucija je posljedica takvih promjena, a na nama je da učimo iz prirode i zajedno sa njom se mijenjamo. Šarane sam ulovio zimi i po južini, i za vrijeme anticiklone, i po vremenu bez vjetra, ali i po vjetrovitom vremenu, kiši, mrazu, i inju. Jedini izuzetak, u svemu tome bila su nagla zahlađenja s padom temperature zraka od par desetaka stupnjeva i jaki sjeverni vjetrovi kad je ribolov šarana gotovo uvijek kao odrezan stajao. U svim drugim situacijama mi se čini kako vrlo hladno vrijeme zapravo više smeta nama ribolovcima koji smo na obali nego šaranima u vodi, jer voda nikad nije u minusu. Zbog toga se na to treba unaprijed dobro pripremiti, uzeti dovoljno tople odjeće i obuće, tople hrane i pića, svu potrebnu opremu kao što su šatori, topla roba, kvalitetne vreće za spavanje, pa onda nema zime! Postoje ribolovci koji love ribe u svim uvjetima i u tome neizmjerno uživaju, i oni koji se tako deklariraju, ali im se ako baš i nije sve idealno, uvijek neda na vodu. Uloviti zimskog šarana za mene je, bez obzira na sve otežavajuće okolnosti, oduvijek bio poseban užitak, možda baš zato što se za njega u pravilu uvijek treba malo više pomučiti. Naši ljudi znadu reći kako je krvavo zarađena nagrada dvostruko je slađa od one koja je došla na gotovo. Vjerujte da ima u tome nešto.