SII – Mađarska perjanica štukolova…

PR / Broj 57 / Prosinac / 2012.

Već dugo nisam bio u dvojbi da li „otkriti“ određeno jezero ili lokaciju. Ribolov na ovom jezeru je bio toliko dobar da sam na trenutak pomislio kako bi ga bilo najbolje sačuvati za sebe i par puta godišnje navratiti bez previše halabuke. Međutim radi se o najpoznatijoj mađarskoj štučjoj destinaciji za koju znaju svi Mađari i na kojoj se održava puno turnira. Naravno da i čitatelji Praktičnog ribolova moraju znati za jednu od ponajboljih štučjih voda u regiji!

Tekst: Dalien, www.dalien-fishing.com
Foto: Dalien, Turbler, Ivo, Šuki

Za cijelu se priču ipak trebate zahvaliti velikom kumu Mrvi koji je prvi dojavio informaciju o nevjerovatnom ulovu jedne od Mađarskih ekipa na tom jezeru. „Nekoliko riba preko 10 kg za jedan dan ribolova….“ – Nije mi dugo trebalo da sastavim četvereočlanu posadu i već nakon par dana krećemo prema Budimpešti…

Jedna smjena šoferske vožnje u danu

Ribolovi na udaljenim destinacijama su mi postali normalni i sve do 100-200 km mi nije daleko za jedan dan. Međutim od Zagreba do Varpalote ima 300 km i teško da put sa granicom i jednim stajanjem može trajati ispod 4 sata. To je na granici isplativosti za jedan dan ribolova, jer uz cjelodnevni ribolov treba odraditi i punu osmomosatnu smjenu vožnje u dva smjera! To može biti vrlo naporno i opasno, pogotovo povratak. Za Ivu, Šukija, Turblera i mene ni to nije bio problem jer smo u putnoj kondi , a bili smo i motivirani pričama o velikim štukerinama. U Varpalotu stižemo oko 10 sati ujutro i u ribičkoj kućici pronalazimo prijateljski nastrojenog čuvara koji nam želi pomoći, ali ne može jer nemamo zajednički jezik. Mađarski-Engleski 0:0 u gostima!

Srećom, došao je jedan od ribiča sa solidnim znanjem engleskog, pa smo se sporazumili. Christof nam je objasnio da smo na pravom i najboljem jezeru, da smijemo koristiti samo jednu udicu (jednokuku ili trokuku) bez kontra kuke na mamcima, da je lip grip zabranjen i da je obavezna upotreba antiseptika. Uz to nam je i preporučio mjesto na jezeru gdje je imao dosta uspjeha. Izvadili smo dozvole, iznajmili čamce, potrpali opremu i isplovili puni optimizma…

SII

… je kompleks jezera koji je nastao na mjestu rudnika ugljena. To su tipična mađarska plitka mutnjikava jezera(table) okružene trskom i prilično bogata ciprinidima. Razlika je jedino što je ovo jezero privatno i vrlo se striktno konroliraju i poštuju pravila. U razgovoru sa Mađarima sam saznao da je kod njih na državnim vodama riba više manje izlovljena, dok ovakve privatne vode sa svojim pravilima igre mogu ponuditi puno više. Najveće „gornje“ (Falso) je najzanimljivije za štukolov jer je uhvati i pusti jezero. Štuke ima prirodno, ali se i poribljava. Po izgledu i formi riba, hrane imaju na pretek jer su nevjerovatno debele i lijepe! Velika polja tršćaka im vjerojatno pogoduju za mrijest i pružaju hlad kroz ljetni period. U svakom slučajui se čini se kako im voda ekstremno paše.
Pravila su na jezeru vrlo stroga i jasna:

• Uhvati i pusti režim za štuku
• Na mamcima je dozvoljena upotreba samo jedne udice bez kontra kuke (znači jerk samo sa jednom trokukom bez kontra kuke!)
• Zabranjena je upotreba lip gripa
• Obavezno je imati antiseptik za jače ozlijeđene ribe
• Dozvoljen je ribolov iz čamca (ima za iznajmiti na jezeru) i dozvoljeno je koristiti elektromotor (uzmite svoje veslo jer su njihova jako loša)
• Dozvola i najam čamca je oko 4300 forinti što je oko 15E, bolje da imate forinte jer ne primaju eure…

Ukoliko se odlučite potegnuti do SII molimo vas da se striktno pridržavate pravila: stisnite kontrakuke, lovite sa jednom udicom i čuvajte ribe! Neke mađarske vode su su zbog nesavjesnih pojedinaca iz Hrvatske (nažalost s pravom) potpuno zabranile prodaju karata ribolovcima iz Hrvatske!!!

Ribe na hrpi

U ovo doba godine pa sve do mrijesta su krupne ribe često grupirane na određenim mjestima. Često su to dublji dijelovi, pa sam se nadao da je ta pozicija upravo neki dublji kanal ili depresija makar i sa malom promjenom dubine. Marko i ja smo direktno zaveslali prema preporučenoj poziciji, dok su Begi i Šuki polako češljali priobalni pojas trske. Stigli smo na zamišljeno mjesto i počeli loviti bez sidrenja, točno uz jedan čamac sa domaćim ribičima. Znao sam da na jezeru jerkovi dobro prolaze pa stavljam SG Deviatora i imam trkac u prvom zabačaju, ali promašujem. Turbler je bacao gumu i nije mi povjerovao da sam odmah imao griz.

Treći zabačaj opet imam griz koji opet promašujem, ali ovaj put uz kolobar velike ribe na površini i sad vidim da se me Marko ozbiljno shvaća jer već kopa po kutiji u potrazi za jerkom. Vadi svog omiljenog Strike Pro Buster jerka i odmah ima ribu, ali se otkačuje…
U tom trenutku smo bili uvjereni da se radi o jednoj aktivnoj ribi, međutim ubrzo će postati jasno da smo počeli loviti u samom epicentru valjda najveće koncentracije krupnih štuka u ovom dijelu Europe!!!
Marko hvata prvu, oko 85 cm…pa još jednu, pa još jednu….Opasno ga je krenulo, sve su lijepe blizu 90 cm. Moja prva je odmah bila čonta – 99 cm!!! Kakve debele ribe prekrasnih šara!
Nekontrolirano se hihoćemo, jer je akcija nevjerojatna. Gotovo je svaki drugi zabac napad, riba ili kuhanje krupne ribe iza jerka. U prvih četrdesetak minuta mislim da smo imali 20-tak grizeva. Onda se digao vjetar…i postalo je još bolje!

Nevjerojatna dominacija jerkova

Begi i Šuki se primiču i dolaze u taj produktivni potez od sto-stopedeset metara, ali ne vidimo da išta drilaju što je stvarno čudno jer znam da su obojica majstori sa žlicom i gumama. Mi nastavljamo u revijalnom tonu i nakon dva sata smo već imali desetak ulovljenih riba i preko 30 napada sigurno. Momci kraj kojih smo stali su otišli bez griza, a druge strane nam također prilaze oni domaći dečki sa početka priče, međutim niti oni nemaju ništa na metal i gume! Očito da je danas jerkanje tehnika broj 1, jer kao da nas dvojica lovimo na različitom jezeru od svih ostalih čamaca. Slična situacija mi se desila sa grgečima u Danskoj kada je samo twich radio, pa me ovo i nije čudilo toliko. Osim jedne jedine na vobler, Begi i Šuki su počeli dobivati grizeve tek kada su se prebacili na jerkove, što je samo išlo u prilog tome da je u jerkovima bilo nešto što ih pokreće. Ne bi rekao da da su ribe naučene na metal i gume jer jednostavno ne vjerujem da je to sa štukom moguće. Možda se pokoja nauči, ali je nemoguće da ih toliko kuži.
Voda je na tom mjestu bila duboka 1,5-2 metra, zelenkaste boje sa blagim štihom…idealno za jekanje! Pogotovo kada se digao vjetar! Iako smo se u početku smijali ogromnom sidru koje je bilo u čamcu, oko 13-14 h su nas udari vjetra micali sa mjesta, iako je sidro (betonska kocka od svojih 15-tak kg) bilo ukopano u mulj. Vjetar u ravničarskim mađarskim jezerima može biti ozbiljan problem i treba ga ozbiljno shvatiti te proučiti prognozu prije puta (preko 12-13 m/s je već vrlo jak vjetar na rubu lovljivosti). Još uvijek se sjećam osjećaja nemoći i blage panike iz neugodne epizode sa Bugasegija kada smo se Ivek i ja jedva vratili sa suprotne strane jezera odgurujući se od dna veslima i vukući uz trsku!

U školici…

Nama je najbolje radila isprekidana prezentacija sa par poteza i pauzama u kojima smo najčešće dobivali grizeve. Iako smo se nalovili jedan i drugi, moram priznati da je Turbler imao više napada od mene. Uspoređujući rad Deviatora i Buster jerka primjetili smo puno nervozniju akciju kod Bustera i ljuljanje bokovima prije zaustavljanja varalice što je u tim uvjetima bolje provociralo grizeve. Na neki način mi je to bilo edukativno iskustvo i malo me spustilo na zemlju, jer sam do tad mislio da je nemoguće da neki jerk može bolje loviti od mog toliko puta dokazanog Deviatora!
Iako smo lovili samo na jednu (srednju) trokuku bez kontrakuka opet smo uhvatili jako puno ribe, a neke ribe su popuno progutale jerk da se uopće nije vidio u gubici! Kad imaš toliko grizeva, uopće te ne diraju promašaji i postala je potpuno razumljiva odluka društva da se lovi bez kontrakuka i samo sa jednom udicom. Ribe su u prosjeku jako krupne i mnoge duboko progutaju varalicu, pa je potreban ekstra oprez kod otkačivanja kako se ribe ne bi ozljedile!

Kako doći?!

Do SII pored Varpalote se dolazi iz Zagreba autoputem Zagreb-Goričan i dalje autoputem prema Budimpešti. (vinjetu od 15-tak E uzeti odmah na granici). Nakon otprilike 150 km izlazite na izlazu 90 km (Balatonfüred/Balatonvilágos) i idete lijevo na cestu 71. Na prvom kružnom toku idete desno na cestu 710, na drugom kružnom toku idete ravno, a na trećem idete opet desno na cestu E66. Nakon 15-tak km ste u Varpaloti i malo prije benziske koja je sa lijeve strane skrenete desno u ulicu Meszaros Lorinc Ut. Nakon 2 km skrenite lijevo i dolazite do ribičke kućice sa dozvolama i osvježavajućim pićima. Baš ne pričaju engleski pa se spremite na govor rukama i nogama ako ne znate mađarski. Ceste u Mađarskoj su izvanredno označene pa bi sa ovim uputama trebali bez problema naći jezero, čak i ako se ne služite google mapsom.
Više informacija na http://www.s2.bbhsz.hu iako je i sajt na mađarskom, no možete koristiti neki od on-line prevoditelja. Najbolje je da (kao i mi) imate nekog tko zna mađarski i provjeri situaciju prije nego krenete na put, jer su česti su kupovi na tim vodama.

Eksperimentiraj kada riba radi

Snimili smo sve slike i par clipova za tekst u oprilike tri sata, pa smo se prepustili eksperimentiranju. Eksperimentiranje je moguće samo kad riba radi, u dane kad imaš jedan griz se jako teško dolazi do nekih zaključaka!
Na istoj liniji gdje nam je nemilice udaralo jerkove počinjemo bacati gume i žlice – ništa! Turbler vraća jerk i u prvom zabacu – baaam! Čak niti na neotežano montiranu jegulju ne grize – nevjerojatno!
Nakon promjena nekoliko vrsta prezentacija i mamaca, odlučujem probati test model Savage Gear-ove super realistične pastrve i napokon imam grizeve na varalicu koja nije jerk! Iako ovaj gumeni swimbait od 17 cm ima masivni rep, može se ultra sporo povlačiti uz jaki rad repa koji njiše cijelo tijelo. Ova varalica ne trese kao luda, ali pomiče puno vode i siguran sam da imitira pravi zalogaj! Ta robusna pastrva je bila jedini mamac koji je mogao pokrenuti ribe osim jerka, a očito da su bile aktivne, jer smo nekima u trbuhu napipali 20-30 dkg velike babuške! Poslije se čak prebacujem na mušicarac, ali ni to nije išlo..

„ Što reći? Kakvu poruku poslati?“

Sa vremenom su ribe postajale sve manje i sve su rjeđe grizle, međutim nismo imali volju tražiti novu koncentraciju ribe po jezeru već smo lagano krenuli prema doku. Sama činjenica da su bile toliko koncentrirane i aktivne skoro četiri sata je nevjerojatna i izvan najluđe mašte. Mislim da smo Turbler i ja uhvatili nekih 20-tak riba od kojih je desetak bilo oko ili preko 90 cm, uz namanje tri puta toliko grizeva ili otkačivanja. Šta reći kad smo ribe od 4-5 kg otkačivali u vodi uz komentar „ova nije velika“?!!
Tri najveće ribe su bile 98, 99 i 100 cm. Begiju je ova od 98 cm osobni rekord i veli kako uopće nismo fora jer smo mu u ovom kontekstu potpuno upropastili gušt. Sori Begi, morati ćemo ponoviti što prije…