Bolognesom i feederom na Krapini

PR / Broj 57 / Prosinac / 2012.

Visoki vodostaji Save i ostalih velikih rijeka usporili su sve pritoke i podigli im vodostaj. U takvim uvjetima u pritoke ulazi mnogo ribe koje se u njima intenzivno hrane. Ovo je samo jedna od opcija koje vam se otvaraju za vrijeme visokih vodostaja

Piše: Marko Pavić

Nakon gotovo dvije godine suše i niskih vodostaja, ova je jesen bila opet u znaku čestih padalina i enormno visokih vodostaja naših tekućica. Koliko god me veselilo što će brojne grabe, rukavci i pritoke dobiti prijeko potrebnu dozu svježe vode i normaliziranje vodostaja, toliko me već počela hvatati i „ribička kriza“ jer vodostaji moje omiljene Save i Kupe nikako da opadnu već tjednima, a ja bih htio napokon na ribolov! Kako sam naumio da nadolazeći vikend definitivno provedem loveći negdje bijelu ribu, u glavi sam počeo vrtiti filmove od prijašnjih godina i ribolova… Jedina opcija koja se nametala kao rješenje bio je ribolov na nekoj manjoj pritoki rijeke Save ili Kupe gdje se riba sklanja i ulazi za velikih vodostaja. Kupčina, Jaševica, Radonja, Sutla… Iz dubokog razmišljanja me prekinulo otvaranje vrata ribolovne trgovine „Topfishing“ gdje radim, a na vratima poznate face! Ekipa „štupseraša“ iz Španskog u sastavu Guz, Kizo i Čova! Mladi dečki ali već prekaljeni „štupseraši“, što je i razumljivo kad im je Sava „pod nosom“ pa znaju svaki kamen od Prečkog pa do ušća Krapine u Savu. Dečki su upravo bili u izvidnici na rijeci Krapini kod Zaprešića, prije ušća u Savu. Napokon dobre vijesti! Voda se povukla, još je uvijek dosta „špric“, blato je do koljena ali riba se pokazuje! Svako malo se praćakne podust ili plotica, a vidjeli su i par bacanja većih riba. Sreli su i par ljudi koji su lovili ali bez rezultata, no po njihovim pričama pribor im je bio više prilagođen „raub“ ribolovu, a ne ribolovu bijele ribe, stoga nas to nije previše začudilo i obeshrabrilo. Dogovor je pao, u nedjelju ujutro napadamo!

U samo svitanje smo već u Zaprešiću i parkamo auto kod željezničkog mosta. Dalje nije pametno zbog blata pa nam predstoji „lagana“ šetnjica prema ušću pod punom „ratnom“ spremom. Nakon deset minuta napornog gacanja po žitkom blatu, napokon preznojeni i zadihani dolazimo do dvije malo veće pozicije gdje se možemo sva četvorica donekle smjestiti, a da si ne smetamo. Riba radi, svako malo se negdje izbaci, što nam daje elana da se još brže raspremimo i zabacimo. Od pribora ponijeli smo feedere i bolognese, a od mamaca i prihrane imamo par kila kupovne Milo hrane, vreću starog kruha, dvije štruce friškoga za lovit ako će trebat i kilogram i pol crva škota. Pošto već imamo iskustva s ribolovom u zimskim mjesecima na ovakvim manjim vodama, dogovaramo se da odmah ne hranimo, nego prvo ispipamo situaciju. Često na omanjim rječicama bubanje velikim kuglama napravi kontra efekt i potjera ribu, a suptilno hranjenje manjim kuglama ili praćkanjem crva bude ono pravo. Guz se odmiče lijevo, najnizvodnije. On se od svog 6 m dugačkog Milo Amazing bolognesa ne odvaja nikad pa ni danas, našao si je lijep, čist prolaz, malo preko polovice Krapine koja je ovdje široka 15 – 20 m. Dubina mu je oko 2,5 m, a sistem vrlo jednostavan. Na osnovnom najlonu debljine 0,16 mm namontirao je malu Perfectovu bačvicu od 2 gr koja je idealna za spori protok Krapine na ovom mjestu. Glavninu otežanja čini mu torpilla od 1,25 gr fiksirana s još dosta kuglica olova veličine 8 i 9, kako bi po potrebi mogao napraviti logaritam. Predvez mu je kratak (15 cm) i napravljen od Milovog Ghost najlona debljine 0,133 mm na čijem se kraju nalazi udica Milo Suehiro P132 No 12, koja je idealna za pahuljicu kruha s kojom misli počet lovit. Čova, Kizo i ja odlučujemo započet ribolov s feeder štapovima.

Pošto ovdje na ovome mjestu dosada nitko od nas prije nije lovio, a Krapina teče lagano, jednolično i nema na prvi pogled nekih očitih „hot spotova“, dogovaramo se da Kizo započne ribolov bacajući na sredinu Krapine, Čova uz našu obalu, a ja ću probat tik uz drugu obalu pa ćemo vidjet gdje će bit više dešavanja. Rasklapajući svoj Milo Demios feeder skužim da nisam ponio rezervne špice, a na štapu je od zadnjeg ribolova na Savi 2,5 oz jaka špica koja nikako nije idealna za današnji ribolov, ali što je tu je… Pošto su Čova i Kizo zabacili prije mene i oboje namontirali cage hranilice punjene lagano namočenom hranom, ja se odlučujem za malu blockend hranilicu od Middya sa 30 gr otežanja. Vežem za početak 30-tak centimetara dugačak predvez od Milo Ghost najlona debljine 0,154 mm na čijem kraju je Milo As Carp udica veličine 14 koju mamčim s tri crva i zabacujem. Relativno grubo, ali „špric“ boja vode trebala bi dati ribama dozu sigurnosti da se bez previše opreza hrane, a i sam nisam siguran što mi sve može zagristi udicu (ipak je ušće sa Savom stotinjak metara udaljeno). Napokon sve je zabačeno, zavaljeni smo u stolce i kreće iščekivanje…

Prvih 10-tak minuta prolazi bez akcije, a onda napokon po prvi put vrh mog feedera lagano se zatrese i krene savijat prema vodi, no prije nego sam uspio staviti ruku na štap i reagirati, sve je stalo. Vadim sistem van, a crvi lagano posisani… Hm… Prezabacujem na isto mjesto i sjedam nazad u stolac. Već se skroz razdanilo i ostali ribiči su već polagano počeli pristizati. Promatrajući gospodina koji se fino stao bez pitanja tik do Guza, krajičkom oka primjećujem da Kizin feeder samo što nije odletio u vodu! Kizo zateže, a na drugom kraju dobar otpor! Middy feeder lijepo se piga dok se nepoznata riba s druge strane najlona pokušava osloboditi udice zapikavajući se pod obalu! Čudan neki štupser! Još minuta – dvije natezanja i na površini se pojavljuje ljuskavi šaran! Lijepo iznenađenje! Fotka, dvije i šarko se vraća nazad u Krapinu uz negodovanje našeg lijevog susjeda. Kizo prefilava hranilicu, fila crve na udicu i ponovo zabacuje na polovicu Krapine. Nije prošlo puno, a opet krajičkom oka primjećujem da Kizin feeder lagano podrhtava i počinje se pigati prema vodi, a njega nigdje! Skačem sa stolice i zatežem u zadnji čas! Dozivam Kizu, a on mi đentlmenski prepušta da dovršim dril do kraja kad već nije bio kod štapa. Na drugom kraju opet dobra riba! Štupsera i ploticu odmah eliminiram i uvjeren sam da na udici opet imam nekog šaranca, kad ispred podmetača izranja velika deverika! Predala se i kao „krpa“ lagano klizi u podmetač. Ogromna je, preko tri kilograma sigurno, fali joj pol zadnje peraje i ima veliku ranu na desnoj strani glave. Njoj se definitivno nisam nadao. Nakon ovog ulova sva tri feedera zabacujemo na polovicu i čekamo. No kako već više od pola sata nema nikakvih rezultata, odlučujemo da je vrijeme za zamješat prihranu i probat privuć i potaknut ribu na intezivnije hranjene.

Guz se prihvaća posla i u veliku kantu od 25 l na suho miješa 2,5 kg Milo Barbo hrane i kilogram Milo Fondo hrane. To su riječne hrane koje sa svojim prodornim mirisom sira i dosta dehidrirane krvi nepogrešivo privlače sve riječne ribe, posebice poduste i mrene. Nakon što je zamiješao te dvije hrane na suho, u drugu kantu stavlja par štruca staroga kruha koje prelijeva vodom i pušta par minuta da omekša. Nakon što je stari kruh omekšao, Guz ga trga na komade, cijedi lagano rukama i kroz krupno sito ga prosijava u suho zamiješanu hranu. Nakon 10-tak minuta posla imamo punu kantu prihrane spremne za hranjenje. Voda je još uvijek napeta i lagano zamućena, stoga odlučujemo velikim kuglama obilno nahraniti i vidjeti što će se dogoditi. Radimo 5 – 6 velikih kugla hrane u koje dodajemo dosta crvi i „bombardiranje“ počinje. Sad smo svi u istoj liniji na polovici Krapine i Guz u prvom prolazu nakon hranjenja dobiva griz na pahulju kruha i zateže ribu! Bolognese „fućka“, a riba divlja na drugom kraju najlona. Ovo može biti samo šaran! Nakon par minuta žestokog drila lijepi šaran golać od preko 2 kilograma je na suhom, a uskoro opet i nazad u Krapini.

To je bila točka na i našem lijevom susjedu pa se pakira i odlazi bliže ušću. Nakon ovog šarana svakih par minuta bacili smo po koju kuglu hrane crva i podusti su napokon krenuli. Guz ih je fino počeo loviti na bolognese, nakon par fulanaca i nježnih grizeva, stanjio je i produljio predvez, promjenio udicu za Milo P 132 vel. 14 i počeo loviti na dva crva, što je bio pun pogodak… dok smo mi na feeder lovili puno rjeđe i imali dosta promašaja i grizeva koji se nisu razvili do kraja. To se prvenstveno događalo meni jer sam imao prekruti vrh za takve uvjete. No, smanjenjem veličine udice i produljivanjem predveza i meni se poboljšala realizacija tako da smo se na kraju svi fino nalovili. Do kraja ribolova više ništa drugo nismo ulovili osim štupsera – podusta koji su bili od 600 do 1500 g i bio ih je pravi užitak vaditi na fini pribor u ovako maloj rječici. Osim nas, na vodi je bilo još dosta ribolovaca koji se nisu baš proslavili, riba je nježno primala i finiji pribor je definitivno bila prevaga, a Guz nas je s bolognesom, laganim plovkom i prolazom sve „namazao“! Nakon što smo potrošili svu hranu grizovi su se prorijedili pa smo sretni i zadovoljni napustili Krapinu kojoj ćemo se sigurno opet vratit kad vodostaji Save i drugih rijeka podivljaju!