„Poleg jedne velke gore“
4 min readPR / Broj 17 / Kolovoz / 2009.
Piše: Marin Hlobik
Moj zadnji i najveći bass
„Poleg jedne velke gore“, kako kaže jedna stara pjesma, nalazi se jedan mali ali predivan zagorski gradić – Ivanec, u kojemu sam nedavno proveo nekoliko nezaboravnih dana. Nažalost, do tada nikada nisam bio u Zagorju i mogu svima, koji poput mene nisu bili u ovom prekrasnom dijelu Lijepe naše, toplo preporučiti da posjete ovaj idilični kraj. Ja sam imao sreću upoznati kolegu po štapu, Ivana, koji već neko vrijeme živi u Rovinju a inače je iz Ivanca. Često lovimo zajedno na moru a još mi je češće govorio o velikim bassevima kojih ima u ivanečkim bajerima, velikim smuđevima i još većim štukama te ostalim ribama pa moram priznati da su mi te priče jako zagolicale maštu i jedva sam čekao da posjetim Ivanec i bajere i da pokušam uloviti kojeg bassa, atraktivnu ribu sa kojom se do sada nisam susreo.
Dogovor je pao, Ivan je sa svojom curom Janom, koja je također iz Ivanca išao u posjet roditeljima u Ivanec i ja sam išao sa njima. Nakon četiri sata vožnje stigli smo u Ivanec, bio sam očaran prirodom koja nas je okruživala te planinom Ivančicom koja kao da čuva ovaj gradić koji joj se nalazi u podnožju. Dojmila me se gostoljubivost i gostoprimstvo ovih ljudi, što potvrđuje stihove pjesme sa početka, koja kaže – „ Tu su ljudi dobre ćudi, z vinčekom te vsaki rad´ ponudi“.
Naravno, čim smo stigli u Ivanec, otišli smo do bajera i ribičkog doma gdje nas je dočekao tajnik društva, Branko Matijević, sa nekoliko ribiča koji su se krijepili na terasi ispred ribičkog doma. Malo smo razgovarali o ribolovu na bajerima ( a o čemu ćemo drugome razgovarati ha-ha) i pošto je bio lijep, sunčani dan a do mraka je ostalo još nešto manje od sat vremena, odlučili smo probati izmamiti kojega bassa. Ivan me odveo na mjesto gdje je ulovio svog najvećeg bassa. Bacio sam dvorepog silikonca za kojim su po riječima domaćih bassolovaca bassevi ovdje ludi, pokraj granja koje viri iz vode i lijepi bass je gotovo odmah zagrizao. Moram priznati da sam se oduševio i iznenadio borbenošću ove ribe a skokovi iz vode bili su spektakularni i zauvijek će mi ostati urezani u sjećanje. Nažalost, slijedeće dane je cijelo vrijeme padala kiša uz jak vjetar, što nikako ne pogoduje bassu, no ipak smo bili uporni i ulovili smo još nekoliko lijepih basseva.
Natjecanje na bajerima
Ivanečki bajeri
Na mjestu gdje se sada nalaze bajeri nekada su bili rudnici ugljena. Ti rudnici su se urušili i nastali su ovi prekrasni bajeri. Površina bajera je oko 115 hektara i u njima ima puno vrba i granja, što čini odlično sklonište i mrjestilište za sve ribe. U bajeru se nalaze mnoge vrste riba, poput šarana, amura, babuške, linjaka, divera, crvenperke, žutooke, štuke, smuđa, soma i bassa. Zanimljivo je da ovdje bass nije poribljen nego je prije nekoliko godina došao Bednjom koja se, kada poplavi, ulijeva u bajere. A pošto Bednja izvire u Trakošćanskom jezeru, poznatom po bassevima, smatra se da baš otuda potječe bass, na sreću svih ribolovaca. Nažalost, istim su putem stigli i patuljasti somići, koji stvaraju probleme kod lova na druge vrste. Iako bajeri izgledaju prirodno, da ne kažem ,,divlje“, do svakoga dijela vode može se doći bez problema. Naime, sve su staze i prilazi vodi uređeni i pokošeni i svako malo se uz vodu nalaze drvene klupe. Na ovim se bajerima održavaju i mnogobrojna natjecanja a na nekima od njih zna biti i po pedesetak ekipa. Najviše se natjecatelja okupi na kupu Nikole Gečeka, mladog ribolovca i natjecatelja koji je teško stradao u prometnoj nesreći, vračajući se sa ribolova. Unatoč tome, Nikola je i dalje među najboljim natjecateljima u Ivancu. Isto tako Nikola ima nevjerojatne ulove predatora poput bassa i štuke koje lovi špinanjem. Bila mi je velika čast upoznati ovog mladića i nevjerojatnog ribolovca.
Nikola Geček sa krasnom štukom 
Nikola sa bassom
Bassolov
Što se tiče bassa, ima ga zbilja u izobilju pa čak i velikih primjeraka. Po riječima domaćih bassolovaca, najbolje su se pokazale razne silikonske varalice montirane na neotežanoj worm udici. Osim silikonaca, odlične rezultate daju i spinnerbaiti i dvodijelne varalice, poput Rapale jointeda. Najbolje je loviti za sunčanih dana bez vjetra jer je tada bass najaktivniji i lako uočljiv, dok u zasjedi čeka plijen pokraj nekog granja. Ove bajere treba definitivno posjetiti, ja jedva čekam slijedeći izlet u Ivanec da se ponovo družim sa ovim divnim ljudima i potražim svog kapitalnog bassa. Zbilja smatram da je ovo jedna odlična destinacija za bassolovce a i ostale ribolovce.
Moj prvi bass 
Ivan i manji bass
ŠRD “Ivanec”
Bajerima u Ivancu gospodari ŠRD „Ivanec“ koje postoji i djeluje od 1956. Ukoliko dođete u Ivanec i želite loviti na bajerima, ribolovne karte možete kupiti na ovim mjestima: Ribički dom, svakim danom od 17-21 h, Željezara ,,FŽ“- Matija, svaki dan od 07-19, subotom od 07-15, tel. 098/446 565, postolarska radnja VI. Friščić Tomica, ul. Varaždinska 10, svaki dan od 17-15, subotom od 7-13, tel. 091/5028 563. U ribičkom su domu uređene i sobe za spavanje i ukoliko želite ovdje prenoćiti, javite se tajniku društva, gospodinu Branku Matijeviću na tel.098/446 565.
Bonaca na bajeru
