POVRATAK U HRVATSKU (I DIO)

PR / Broj 35 / Veljača / 2011.

U jesen 2009. godine moj prijatelj Henrik Berntsson i ja, proveli smo tri nezaboravna tjedna u Hrvatskoj u lovu šarana na jezerima Zajarki, Finzula, Juš i Šumbar. Jako dobar ribolov na svim jezerima i postavljanje novih osobnih rekorda za obojicu, ostalo nam je u prekrasnoj uspomeni, i bilo je sasvim normalno očekivati naš povratak u ribolov Hrvatsku iznova i ove godine. No, ove godine Henrik nije mogao u ribolov zbog dogovorenog putovanja sa svojom obitelji na godišnji, tako da sam na taj dug put 26. rujna 2010 krenuo sa dva druga prijatelja, Marcusa Dziebela i Jannea Bohlina…

Piše: BIRGER HOLMQUIST
Preveo. Truli

• 

Bledsko jezero

Kako smo svi već odavno čuli o dobrim ulovima velikih šarana na Bledskom jezeru u Sloveniji, odlučili smo na svom putu u Hrvatsku zastati i tamo, i kroz nekoliko dana i pokušati uloviti kojeg velikog šarana. Janne nas je pokupio u Halmstadu sa svojim velikim Fordom Transitbussom, i znate kako to već ide, napunili smo ga s opremom skroz do vrha. Mislim da smo sva trojica zajedno imali negdje oko 500 kilograma peleta i boila! Marcus i ja smo „izrolali“ i osušili gotovo 200-tinjak kilograma „Fusion i Grange“ Mainline boili, Janne je ponio puno boila od Nutrabaitsa, i to najviše „Trigge“, a imali smo još nekoliko vreća šaranskih peleta, hallibut peleta, te posebno pripremljenih peleta s ribogojilišta Aneboda. Odlučili smo krenuti noćnim trajektom iz Trelleborga do Rostocka, tako da na početku puta uhvatimo i nešto sna, no prije nego smo krenuli zastali smo u mojoj kući i pojeli svaki po komad rođendanske torte. Moja žena Sara imala je rođendan.

• 

Njoj nije neobično što sam ja u to vrijeme uvijek negdje u ribolovu. Kako je taj dio godine odličan za ribolov u većini Europskih zemalja, ona vrlo dobro razumije moj hobi, i nikada mi ne radi probleme! Nakon nekoliko sati sna na trajektu vozili smo se bez ozbiljnijeg stajanja sve do Slovenije. Stali smo tek nakratko jednom uz put kako bi pojeli odlične Sarine mesne sendviče. Nadali smo se da ćemo stići na predivno Bledsko jezero još prije mraka, ali mrak je već odavno pao kada smo došli do njega. Nekoliko sati smo hodali i vozili se ukrug ne bi li pogledali obalu i moguća dobra lovna mjesta. Situacija nam je išla na ruku, jer je malo ljudi lovilo. Samo par talijanskih šaranaša, koji su baš odlazili sa vode, i to s jednog lako dostupnog mjesta, točno ispred same crkve na otoku. Ovdje smo mogli loviti zajedno sva trojica, pa smo odlučili tu loviti odmah sutra ujutro. Talijani su lovili tri dana i ulovili oko 15 riba do 21 kg težine. To nam je bio dodatni motiv da lovimo baš ovdje. U mraku smo svaki iskobrali oko 3-4 kg boila, pa smo se otišli prijaviti u kamp i kupiti dozvole za ribolov. Na Bledu su pravila za ribolov vrlo restriktivna. Noćni ribolov je potpuno zabranjen, kao i noćenje na obali jezera, pa smo morali spavati u kampu i loviti samo danju. Povrh svega toga cijena dozvole za tri dana ribolova je 110 €, i to samo za 2 štapa. Kada smo kupili dozvole i podignuli šatore nije trebalo dugo da sva trojica zaspemo, jer smo planirali ustati u 4 sata ujutro.

• 

Prvi dan

Prvo nam jutro nije bilo neki problem za ustajanje jer smo bili vrlo nestrpljivi da počnemo loviti. Nismo imali previše informacija o samom jezeru, niti o pozicijama na kojima smo planirali loviti. Jedina informacija koju smo dobili od Talijana je da lovimo na 10 metara dubine na 100 metra od obale. Svi smo počeli sa malim PVA stikovima i dubinskom boilom. Sve to smo skupa zabacili koliko god smo daleko mogli, a vani je u to vrijeme još uvijek bio mrak. Kada smo zabacili sve štapove, našalio sam se sa prijateljima, predloživši da ja taj dan zatežem na sve štapove, budući da mi je bio rođendan, no njima se ta ideja nije previše sviđala. Tada nisam niti pretpostavljavao koliko će mi se taj moj prijedlog na kraju i ostvariti.

• 

Prvi šaran

Nakon samo pola sata ribolova, moj prvi slovenski šaran bio je na udici. Primio je na 16 mm Fusion boilu sa silikonskim zrnom kukuruza na vrhu. Bio je to mali, debeli „goli“, težak 7.50 kg. Dobar početak! Nakon pola sata, imao sam na isti štap ponovo potez, i ovaj puta puno ljepša riba, „goli“ od 12,78 kg. Na taj isti štap sam još pet puta izvukao ribu, i sve to u samo tri sata. To su mahom bile manje ribe, negdje između 2-5 kg. Svi ostali štapovi, osim jednog na koji je Janne izgubio ribu nakon par metara drila, bili su mirni i bez akcije. U 11 sati ulovio sam još jednu ljepšu ribu, golog šarana od 10.90 kg. Janne je napuhao čamac i počeo sa ehosonderom po jezeru tražiti bolje lokalitete koji bi mu možda mogli donijeti ljepše ulove. Da skratim priču, to nam nije donijelo nikakvog rezultata, i cijeli dan jedino hranilište koje je radilo, bilo je moje. Uvečer sam izbrojao 12 ulovljenih riba, uz nekoliko izgubljenih. Najveći šarani bili su 12,78 kg; 11,60 kg; 10,99 kg i 10,83 kg, a ostalo sve manja riba od 2 do 7 kg. Za prvi dan nije bilo loše. Nisu to bile velike ribe, ali je to za mene svakako bio lijep rođendanski poklon. Uvečer smo odlučili da ujutro potražimo novu lokaciju. Ovo mjesto nije bilo loše, ali je na njemu radila samo jedna lokacija, i to uglavnom za srednje velike ribe, što u biti nije bio dovoljan razlog da i dalje tamo ostanemo loviti. Odlučili smo se za drugu stranu jezera. Spakirali smo sve stvari i oko 20 sati uvečer odvezli smo se na novi lokalitet, i na nekoliko nama zanimljivih lokacija „izmarkirali“ štapovima pozicije na dnu. Nakon nekog vremena odlučili smo se za jedno zasebno i jedno grupno hranilište za dvojicu, s dubokom vodom kraj obale, te razmakom između pozicija od 150 metara. Pozicije smo tu večer dobro nahranili sa Fusion i Trigga boilama, i odlučili tamo loviti sutra. Kada smo se vratili u kamp, otišli smo u restoran, pojeli po porciju ćevapa, te popili par piva. Dogovarali smo taktiku za sutra, a ideja je bila da koristimo veće mamce i lovimo u puno dubljoj vodi…. Možda tako bolje iskoristimo čamac, pa detaljnije ehosonderom ispitamo dno, i tu ulovimo koju deblju ribu!

• 

• 

Druga strana jezera

Toga jutra ustajanje nam je u 04:00 sati išlo malo teže, no nakon sat vremena bili smo na pozicijama i izvlačili gdje će tko loviti. Ja sam izvukao najudaljeniju poziciju. Bio sam dosta daleko odmahnut njih, što je bilo opet bolje za sam ribolov, no ova lokacija kao da je bila namjerno napravljena za to da na njoj padneš u vodu. Imala je nekoliko strmih stepenica, i vrlo malo mjesta za manevar. Bio sam 100% uvjeren da ću ovdje prije ili kasnije pasti u vodu, pogotovo ako samo malo padne kiša. Marcusova i Janneova pozicija bila je kud i kamo komfornija. Prvi griz uslijedio je oko 09:30 sati na 24 mm Fusion boilu sa silikonskim kukuruzom na vrhu. Dubina je bila oko 12 metra i ova riba me dosta izmučila dok sam je izvlačio iz čamca. Morao sam najlon loviti drugim štapom, presjeći ga, pa ga opet iznova vezati jer mi je riba prošla kroz veliko potopljeno drvo! Kada smo ribu napokon uspjeli dobiti u podmetač vidjeli smo da je daleko veća nego one od jučer. Vaga je pokazala 15,310 kg, vrlo lijep ljuskaš! Sat vremena kasnije i Marcus je ulovio svog prvog Bledskog šarana, također ljuskaša od 10,65 kg. Na žalost, šaran mu je pobjegao vodu prije nego smo ga uspjeli fotografirati. Za njega nije bilo slavlja s prvim Slovenskim šaranom, no tako je to u ribolovu…

• 

Nakon toga je Janne imao priliku vidjeti svoj novi Infinity DF u kifli, i opet lijepi ljuskaš od 15,66 kg. Bilo je vrijeme da popijemo po pivu, jer svatko se upisao…! Do podneva Janne i ja smo ulovili nekoliko riba oko 9 -10 kg težine. Nešto kasnije Marcus je imao priliku za revanš s još jednim slovenskim šaranom. Ovoga puta riba je bila veća i vrijedna slikanja pa smo se trudili da sve prođe u najboljem redu. Znali smo da je ovo njegov novi osobni rekord, predivan ljuskaš težak 17,78 kg bio je posebna riba. Nakon dosta snimaka na obali i u vodi, bilo nam je zadovoljstvo promatrati ovog gotovo savršenog ljuskaša kako odlazi u perfektno bistru vodu. Toga dana ništa se više nije dogodilo, ali smo svi bili zadovoljni te odlučili da i dalje tu nastavimo loviti. Prije nego što smo otišli sve smo pozicije dobro nahranili za sutra ujutro. Dan smo završili sa specijalitetom kojeg Janne zove „thief-pan“. Naime, radi se o tome da se veći dio hrane koji imate međusobno pomješa, svemu tome se doda jako puno češnjaka i chillija. Mogu reći da je to ponekad čak i dobro, pogotovo ako ste gladni i nakon toga imate pivo za popiti!

Dobar ribolov i kupanje

Iduće jutro stigli smo na poziciju u isto vrijeme – bio je potpun mrak. Ovoga smo puta bili umorniji nego jučer. Najvažnije je bilo zabaciti mamce s PVA mrežicama što dalje, pa se vratiti na spavanje natrag u stolice. Za Marcusa i Janne to nije bio problem jer je njihova pozicija bila prostrana i komforna, no ja sam se bojao zaspati da ne bi slučajno imao potez. Znao sam da je rizik da završim u vodi jako visok. Marcus je počeo dan sa ljuskašem od 6,80 kg, a samo koju minutu nakon njega, Janne je imao dvostruki potez s dva gola šarana od 16,16 kg i 13,85 kg. Kakav dobar početak dana! Nedugo nakon toga Marcus je imao ribu koja se zapetljala u drvo u vodi. Pokušavali smo je osloboditi iz čamca na sve moguće načine, i kada smo već odustali od toga, riba je sama izašla van. Nakon dosta nervozne i neizvjesne borbe u mreži je bio novi Marcusov osobni rekord, goli šaran od 17.28 kg. Nakon slikanja do podneva se više ništa nije dogodilo. Tada sam ja imao dvostruki potez i izgubio obje ribe. Očito da nije bio moj dan. Pet minuta nakon toga, Janne i Marcus začuli su vrisku. Krenuo sam prekontrolirati štapove, zapeo za panj i upao u vodu. Derao sam se kao svinja. Došli su do mene sa čamcem, misleći da imam ribu koja mi se upetljala u granje, pa mi je potrebna pomoć. Ali na žalost ribe nije bilo. Bio sam tu samo ja u vodi temperature 12°C. Scenarij kojeg sam se od početka lova na ovom mjestu toliko plašio, ostvario se. Nije preostalo drugo do vratiti se do kampa, otići pod vrući tuš i obući toplu odjeću. Imao sam sreće da pri padu nisam oštetio moje nove Torrixe 13´ 3,5 lb jer sam nezgodno pao preko oba štapa.

• 

• 

Toga dana više se ništa nije dogodilo, idućega jutra bili smo opet na istoj poziciji. Janne je ujutro ulovio golog šarana od 13.80 kg, a ja sam kasnije dobio ljuskaša od 12,30 kg sa oštećenim ustima i smješnim tjelom koje je jako podsječalo na papigu. Nakon ove ribe dobio sam još dvije od 6 i 9 kg. Tijekom dana dosta smo razgovarali o tome da li da ostanemo i dalje na ovoj poziciji dan ili dva ili da je promjenimo prije nego krenemo za Hrvatsku. No oko podneva smo odlučili promjeniti mjesto i još jednom iskušati neko novo prije nego što napustimo Bled. Uvečer smo se prebacili do parka gdje smo započeli prvi dan. Provjeravali smo dubine s ehosonderom, postavili neke markere i cijelo to područje dobro nahranili, ali sada su to bile dubine između 12-15 metara. Sve je bilo spremno za iduće jutro. Nakon toga smo svu našu opremu sakrili u grmlju da ju ne moramo nositi natrag do kampa. Dan smo završili lijepom večerom. Na meniju je bila kokoš pripremljena u voku!

Ružni šaran

Iduće jutro počelo je kišovito, a Janne i Marcus dobivali su isključivo samo male šarane, pa smo se sva trojica zapitali koga vraga smo uopće mjenjali pozicije. Lokacija koju smo napustili počela je davati vrlo lijepe ribe, a sada smo opet bili na početku, na malim šaranima. Počeli smo razgovarati o tome da napustimo Bled i krenemo za Hrvatsku. Po povratku u kamp smo odlučili prenoćiti još jednu noć u Sloveniji, i otići rano ujutro dalje. Svima nam se svidjelo jezero, no vrlo je teško loviti samo danju i spavati u kampu. Svi smo polako čeznuli za normalnim ribolovom uz spavanje kraj štapova.

• 

Odlazak

Janne je koristio Solarove hangere koji su oko vremena ručka neprestano poskakivali…gore-dolje. Svi smo se složili da je vjerojatno na hranilištu cijelo jato malih šarana. Sjedili smo tako i gledali u štapove kada je jedan od njih poludio, Janne je skočio i zategnuo, odmah je znao da je riječ o ljepšoj ribi. Nakon prilično dobre borbe, usačili smo jednog od najružnijih ljuskaša koje sam ikada vidio. Bio je težak 16,30 kg. Kada smo se slikali sa ribom, nisam mogao odoljeti da Janneu ne stavim svoju svinjsku masku, nekako mi se činilo da se savršeno uklapa sa ovom ribom! Poslije ove ribe, imao sam još jednu izgubljenu popodne i debelog golog od 12.30 kg. Sjedili smo skroz do mraka kraj štapova, i nadali se tom toliko očekivanom velikom šaranu, ali njega nije bilo. Kada smo se vratili u kamp, nazvao sam Truloga, svog prijatelja kojeg sam upoznao prošle godine pri prvom posjetu Hrvatskoj. Rekao sam mu da sutra dolazimo u Hrvatsku i da planiramo loviti na Zajarkima. On mi je na to rekao da je došlo do velike poplave u okolici Zagreba, da je rijeka Sava visoka, i da je dio te hladne vode ušao u jezero Zajarki. Rekao je da ovo nikako nije dobro vrijeme za ostati i loviti tamo nekoliko dana. Preporučio nam je da umjesto toga odemo na jezero Šumbar, budući da je tamo unatrag nekoliko tjedana bilo ulova vrlo lijepih riba. Odlučili smo se naći sutra s njim ispred doma na Zajarkima, pogledati jezero i ako nam se ne svidi, otići ćemo na Šumbar.

• 

Konačno Hrvatska

Idućeg jutra oko 07:30 sati napustili smo kamp na Bledu i za 2.5 sata vožnje stigli na Zajarke. Kada smo ugledali vodu, shvatio sam što mi je Truli govorio. Vodostaj je bio za dva i pol metra viši nego prošle godine, mnoge dobre pozicije bile su poplavljene i sa njih je bilo nemoguće loviti. Opcija Zajarki je odbačena jednoglasno, i odlučili smo se za Šumbar. Truli nam je donio dosta olova i hrvatskih raketa za prihranjivanje. Proveli smo neko vrijeme u razgovoru o lovu šarana u Švedskoj i Hrvatskoj. Kada smo mu rekli da smo se odlučili za Šumbar, pomogao nam je nazvavši Željka Capana, predsjednika KŠR Korana da nam pokuša rezervirati nekoliko dobrih pozicija dok mi ne stignemo tamo. To nije bio moguće, ali i nije bilo potrebno jer smo samo trebali doći do Šumbara pričekati jednu večer, i pozicije 15, 16, 17 su naše. Tri ribolovca iz Litve išla su kući iduće jutro. Imao sam potpuno povjerenje u ove pozicije, jer su one dobro lovile i prošle godine. Na istim je pozicijama prije nekoliko tjedana neki ruski ribolovac ulovio nekoliko riba od 20 do 28 kg. Ja sam osobno na poziciji 18 prošle godine ulovio svoj osobni rekord, golog šarana teškog 26,12 kg. Tada sam lovio na rubu pozicije 17, zbog toga nam je ovakav odabir pozicija bio savršen! Nakon pive u domu na Zajarkima, pozdravili smo se sa Trulim i krenuli na 50 km dug put do jezera Šumbar, kraj Karlovca. Ovaj puta imali smo malo problema dok nismo uspjeli pronaći pravi put. Iako sam već jednom bio na jezeru, ovaj puta nam je trebalo oko sat vremena da ga nađemo. Nakon sat i pol vožnje stigli smo konačno na Šumbar. Čuvar koji radi u domu, rekao nam je da uđemo unutra, postavimo svoje šatore gdje god želimo, i pričekamo do sutra. Postavili smo kamp malo podalje od pozicija koje smo planirali sutradan zaposjesti. Ostatak dana smo proveli u šetnji oko jezera, razgledavanju, razgovoru sa drugim ribičima oko jezera i ispijanju pive. Situacija na vodi je bila neriješena. Neki su ribolovci lovili dobro, a neki loše. Nama je najinteresantnije bilo saznati što više informacija od ribiča iz Litve o tome kakav je njima bio ribolov po danima, i koja mjesta su najbolje radila. Utješila nas je vijest da su ulovili šarana od 26 kg na poziciji br.16… (Nastavlja se).