PR / Broj 35 / Veljača / 2011.

Piše: Marko Klarić

Veljača je definitivno najgori mjesec za špinere, osim činjenice da same vremenske neprilike uvelike otežavaju pa čak i onemogućavaju ribolov, većina grabežljivaca je sada u lovostaju pa nam je i izbor potencijalne lovine vrlo ograničen. Isto tako zbog niskih temperatura u veljači gotovo sve vode stajačice zaleđene, pa nam za ribolov grabežljivaca preostaju samo rijeke, a u rijekama od grabežljivaca koji nisu u lovostaju preostaje nam lov grgeča, klena, i mladice do 16.02 (u dovoljnoj količini u HR ima je samo u gornjem dijelu Kupe), a som iako nije u lovostaju ne spada u „zimsku divljač“ pa ulovi u ovom periodu su više izuzetak nego pravilo.

A za to da nam u veljači ipak ne manjka uzbuđenja u špinanju pobrinuo se smuđ, koji je i u ovom periodu itekako aktivan i upravo sada u periodu prije mrijesta moguće je uloviti kapitalca o kojem sanjamo. A kako se smuđevi u ovom periodu drže dubljih dijelova rijeka, i hrane se gotovo isključivo na dnu pa imajući to u vidu najbolju prezentaciju u navedenim uvjetima možemo postići sa silikoncima na raznim jig glavama. Stoga ću u daljnjem tekstu opisati tehnike lova jigovima, opisati rijeke i staništa na kojima se lovi smuđ, te opisati neke od najčešće korištenih silikonaca.

Najbolje rijeke za ribolov smuđa u HR

Kod nas je smuđem najbogatija (i najveća) rijeka svakako Dunav, najučinkovitiji način lova na Dunavu je iz čamca, jer veliki dio najboljih terena nije dostupan s obale, a najviše se lovi na cijelom potezu uzvodno od ušća Drave pa sve do mosta u Batini i Mađarske granice.

Nije problem uočiti dobre pozicije, jer na najboljima je gotovo uvijek neko usidren, a ako tražite neke nove neotkrivene lokacije uvelike vam posao može olakšati sonar. Sonarom naravno ne tražite prvenstveno ribe nego promjene u konfiguraciji dna, lomove na dnu i sl.

Tereni za lov s obale na Dunavu koji su meni poznati i na kojima sam lovio u veljači su Dunav u Vukovaru, špornjevi u Aljmašu i Erdutu te teren u samom mjestu Dalju.

Nakon Dunava iduća po broju ulova je rijeka Drava, najbolji tereni za lov smuđa na Dravi su od ušća u Aljmašu pa do 10-tog km, no tu je i najveći pritisak ribolovaca kako špinera tako i onih koji love na grunt. Dobri tereni su uzvodno sve do Virovitice s najboljim dijelom oko Suhopolja gdje su ulovljeni brojni smuđevi teži od 10 kg.

Uzvodno od Virovitice su još relativno bogati tereni smuđem do Križnice, a od Križnice do Donje Dubrave smuđevi su vrlo rijetki, a relativno dobro se lovi na kanalu HE Dubrava i na manjem dijelu toka od Slovenske granice do Varaždina.

Treća po broju ulova je rijeka Sava, a ako se gleda površina vode i količina ulova na istoj, Sava je onda definitivno broj jedan.

Na Savi ima puno terena gdje se može vrlo uspješno loviti i s obale, a na dijelu od Ivanje rijeke do Siska većina i lovi s obale i to na obje strane rijeke s brojnih uređenih mjesta na obalama, ova godina nije uspješna poput ranijih, možda najviše zbog činjenice da je ona velika poplava jako izmijenila korito rijeke, većine najboljih pozicija nema, pa je potrebno ponovno upoznavati konfiguraciju dna i nalaziti nove pozicije na kojima se zadržava smuđ.

Od Siska do Jasenovca su još bolji tereni, veće prosječne dubine sa mnogobrojnim velikim riječnim zavojima (okukama) i najvažnije sa dvije ustave tj. ulaza i izlaza u Lonjsko polje.

Ima terena na kojima se može loviti vrlo uspješno i sa obale, ali daleko više uspjeha ćete imati loveći iz čamca.

Ostale rijeke poput Mure, Kupe i ostalih manjih nizinskih rijeka su znatno siromašnije smuđem, i upitno je dali je uopće isplativo ići ciljano u lov na smuđa.

Kako izgleda tipično zimsko stanište smuđa

Smuđ se sada na rijekama najviše voli zadržavati na pjeskovitom dnu, na većim dubinama a na dnu obavezno mora biti promjena u konfiguraciji, naglih prijelaza, rupa ili kanala u pijesku ili nekih elemenata na dnu poput panjeva, debla, većeg kamena, olupine i sl. koje na dnu rade područja slabijih strujanja gdje smuđ u ovom periodu vreba kao oportunista sve jestivo što će mu rijeka nanijeti pred uvijek gladna usta.

U ovom periodu jako voli i podlokane obale gdje matica rijeke ruši obalu i drveće sa obale u vodu, jer na takvim mjestima se priprema za mrijest i tu se najčešće love kapitalne ženke, a mnogi izbjegavaju ovakva mjesta zbog straha od gubitka varalica, pa su ovo mjesta gdje možete isprobati prikazane jig udice sa zaštitom.

Produktivne mogu biti i obale nasute kamenim gromadama, špornjevi i tereni oko špornjeva, ali na takvim „kamenim“ mjestima u ovom periodu se u pravilu love manji smuđevi.

Smuđevi se sada vole zadržavati i u blizini zimovnika bijele ribe, ali u samim zimovnicima ćete ipak prije uloviti bolena i soma nego smuđa, on sada eventualno vreba nizvodno od zimovnika i čeka dali će naići kakav od strane drugih grabežljivaca ili kormorana ošamućeni keder kojeg može pokupiti bez previše napora. Naravno da smuđeva može biti i na mjestima koja odstupaju od ovog opisa, ali to su više iznimke nego pravilo.

Koji period dana je najproduktivniji za lov smuđa?

O ovome bi se mogle pisati disertacije i romani, zato jer može biti jako puno čimbenika koji se smatraju odgovornim za aktivnost smuđa, a većina iskusnih špinera ima svoja zapažanja oko toga, a i razlikuju se od rijeke do rijeke i od osobe do osobe.

U ostalom (toplijem) periodu godine itekako imaju veze stvari poput mjesečevih mijena, položaja mjeseca, atmosferskog tlaka, pada ili rasta vodostaja, temperature vode, ali sada u veljači sve ovo dosta manje utječe na aktivnost smuđa iz razloga jer u toplijem dijelu godine smuđ skoro svakodnevno više ili manje aktivno lovi u svim slojevima vode, dok sada gotovo cijelo vrijeme oportunistički vreba na samom dnu rijeke na većim dubinama gdje ovi navedeni uvjeti imaju manji utjecaj na njegovo ponašanje.

Ipak oni koji su jako često na vodi primjećuju neke pravilnosti oko perioda kada je smuđ aktivan, nekad aktivnost traje tokom većeg dijela dana i u intervalima moguće je dobro loviti od svitanja do sumraka, dok je ponekad ta aktivnost iznimno kratka i traje od pol sata do sat-dva.

Što je točno okidač aktivnosti smuđa teško je točno utvrditi, dali neka od ovih atmosferskih prilika, mjeseca, vodostaja ili temperature ili nešto treće, ali u pravilu ja se i ne zamaram previše s ovim informacijama, jer najčešće kad se svi uvjeti koji smatram da su idealni poklope ja ne mogu iz nekog razloga u ribolov (posao, obitelj), zato sada koristim svaki lijepi slobodni dan i uživam u ribolovu koliko god mogu bez obzira dali su se poklopili svi željeni uvjeti ili ne.

A i dani su još uvijek kratki, pa mi i cijeli dan proveden u lovu smuđa prebrzo prođe tako da moram pogoditi i taj period hranjenja, dok oni koji žive doslovno pored samih rijeka koje prolaze kroz neke od gradova i mjesta i dobrih terena na njima (Osijek i Vukovar npr.) imaju taj luksuz da znaju period najbolje aktivnosti pa mogu otići doslovno u patikama na uređene obale na sat vremena u prime timeu i uloviti smuđa (ili više njih).

Montaža dodatne trokuke udice

Tehnika jiganja

Jigovima i silikoncima možemo loviti u svim slojevima vode i to je njihova velika prednost pred ostalim varalicama, jer istim silikoncem sa različitim težinama jig udica prilagođavamo se raznim situacijama na rijekama. Kako se u ovom periodu smuđ najbolje lovi na samom dnu rijeke i u pridnenom sloju, opisat ću najbolju tehniku kojom možemo loviti u tom sloju.

U osnovi lov jigovima je vrlo jednostavan, a opet ima toliko bitnih sitnica za uspjeh koje se moraju savladati za uspješan lov. Pošto ćemo loviti na samom dnu prvo je potrebno u nekoliko zabačaja istražiti samu konfiguraciju dna na nekom nama nepoznatom mjestu, a to radimo tako da koristimo mnogo težu jig glavu od optimalne za tu poziciju po mogućnosti sa tankom i mekom udicom koju ćemo lako razvinuti bez da remetimo eventualno stanište smuđa ako zapnemo za prepreke na dnu. Lepezasto pretražite cijelu poziciju i tražite promjene u konfiguraciji dna (nagle prelaze, rupe, kanale i sl.) ili prepreke na inače čistom dnu (panjevi, debla), a kada ste stekli detaljnu sliku konfiguracije dna u glavi pokušajte sada puno preciznije pretražiti zanimljiva mjesta. Postoji nekoliko učinkovitih tehnika, koje je puno lakše prakticirati iz čamca ali moguće je i sa obale, prvo je najvažnije odrediti pravu težinu jig udice za silikonac kojim želimo loviti, a znamo da je dobra težina kada silikonac propadne do dna, i nakon dizanja od dna štapom, polako ponovno propada do dna, ako to propadanje traje predugo (ili uopće ne dođe do dna na željenom mjestu) potrebna je teža glava, a ako prebrzo propadne i zabija se u dno i prilikom podizanja štapom se ne odiže već „ore“ po dnu tada je potrebno staviti lakšu glavu.

Najčešće korištena tehnika jiganja je ona sa dizanjem i spuštanjem na dno (vertikalno vođenje), kada smuđa nastojimo isprovocirati na griz vertikalnim kretanjem mamca, a griz se najčešće dešava u samom propadanju silikonaca, a kako bi i detektirali griz potrebno je loviti na slijedeći način:

Nakon zabaca puštamo silikonac da propada do dna na napetoj špagi i čekamo da dođe do dna (to morate osjetiti štapom), tada lagano dižemo štap u vis kako bi odigli silikonac od dna, spuštamo lagano štap prema vodi istovremeno skupljajući rolom špagu držeći je napetom cijelo vrijeme sve dok opet ne osjetimo dno, pa ponavljamo sve ponovno, u svakom trenutku imajući potpuni kontakt sa varalicom jer griz je vrlo nenadan i može biti i u propadanju i dizanju od dna, i potrebno je pravovremeno reagirati snažnom kontrom na svaki griz jel u protivnom moči ćemo samo proučavati tragove smuđevih zubi na silikoncu.

Druga tehnika je tzv. kotrljanje, a radimo tako da uskladimo težinu glave da lagano pada do dna kada smo bacili okomito na tok i sada ne odižemo silikonac nego ga vrlo sporo vodimo po samom dnu, puštajuči da ga struja vode doslovno kotrlja po dnu, samo povremeno ga odižući (ovdje opet ne valja preteška glava, ne smije orati) dajući malo dodatne akcije silikoncu, na ovaj način navodimo neaktivnom smuđu koji je na samom dnu priljubljen uz neku prepreku varalicu pred sama usta, a kako bi silikonac išao putanjom kojom želimo potrebno je dosta prakse.

Ova tehnika je za trenutke kada smuđ nije pretjerano aktivan i ne reagira na vertikalno vođenje, a smatramo da ga svakako ima na poziciji koju pretražujemo, mana joj je da ako ima lomova u vodi često se zapinje, a prednost je da možemo uloviti i one neaktivne smuđeve ako im navedemo silikonac pred usta na način kojem on neće moči odoljeti lakom obroku.

Obje tehnike možemo prakticirati i kod bacanja okomito na tok rijeke po kutom od 90 -120 i kada bacamo paralelno s obalom ili bacajući iz čamca nizvodno uz neku prepreku, tada možemo primijeniti i vertikalno vođenje i kotrljanje, a kada bacamo nizvodno tada je odlična tehnika na većim dubinama kada silikonac ne odižemo podizanjem štapa, već kada sjedne na dno okrenemo ručicu role za dva kruga i to je dovoljno da podigne silikonac od dna, a što smo dalje zabacili (što je više špage u vodi) to će biti veće amplitude varalice (i obratno) a štap držimo cijelo vrijeme u istom položaju i na ovaj način lakše je detektirati griz i kontrirati.

Na optimalan izbor težine jig udice utječu veličina i oblik silikonca, oblik jig glave (erie, shad, okrugla, football, sanjke, stand-up i sl.) i debljina špage (deblja špaga – sporije propadanje), pa imajte u vidu i ove činjenice prilikom odabira odgovarajuće težine jig udice.

Ponekad i uz svu moguću koncentraciju, i pravilno vođenje osjetimo griz i pravovremeno kontriramo ali bez rezultata u obliku smuđa, već nam na silikoncu fali repić ili vidimo tragove zubi na trbuhu mamca, tada možete isprobati montaže dodatnih udica kako bi si povečali realizaciju jer drugog načina nema, smuđevi nekad jednostavno znaju biti takvi, da više izgleda da hoće jednim ugrizom onesposobiti ili usmrtiti kedera, a ne ga progutati, ali i u tome ima draži smuđolova, u tom njegovom specifičnom grizu, koji ponekad raduje, a ponekad frustrira. U takvim situacijama jedino pomažu navedene montaže sa dodatnim udicama, no mana im je što one dodatno i zapinju.

Montiranje dodatne jednokuke udice (trailer udice sa okom velikog promjera)

Vrste (oblici) jig udica:

Iako ih ima više od 20 vrsta na tržištu, u našim trgovinama je izbor znatno manji pa ću opisati one najčešće korištene, a rade se na raznim veličinama udica koje se označavaju kao i sve druge od 4 – 12/0 (odnos brojeva i veličina ovise od proizvođača do proizvođača) i u težinama glava od 0,5 g (za pastrve i grgeče) pa sve do 300 g (za duboka mora – fjordove u Norveškoj), ja imam recimo nezaboravno iskustvo s Ebra kada iza turbina nisam mogao spustiti na željeno mjesto jig udicu težine 120 g, tako da treba imati razne veličine udica u raznim gramažama, a najčešće korištene veličine udica su 2/0 – 3/0 za silikonce 5 – 8 cm 4/0 za silikonce 8-12 cm i 5/0 i veće za silikonce 12 + cm.

Okrugle Jig glave

Ovo je najčešće korišteni i najdostupniji oblik jig udica, kugla je najhidrodinamičniji oblik te stoga vrlo dobro propada kroz vodu i potrebne su manje težine glava u odnosu na druge oblike, podjednako je dobra za sve navedene tehnike, mala prednost kotrljanju i vođenju uz dno.

Shad Jig glave

Ovo je oblik koji bi se trebao nadovezati na oblik silikonca čineći jednu cjelinu, najbolje paše na shad (keder – mamac) oblik silikonca (otud i ime) i često je dobro odrezati 5 mm-1 cm glave silikonca kako bi što bolje nalegao na jig udicu. Ovaj oblik je dobar za jače riječne struje i bolji je za pravocrtno vođenje uz dno i kotrljanje nego za vertikalno vođenje.

Erie Jig glave

Dobila je ime po jezeru u Kanadi gdje je usavršen ovaj oblik, a upravo oblik ove glave je jedinstven i objedinjuje prednosti stand up glave i shad glave. Njezino glavno obilježje je to da kada sjeda na dno oblikom drži silikonac okomito glavom prema dolje (stand up) a time imitira ribicu (kedera) koji ruje po dnu i taj oblik glave tu radnju imitira tako da na pjeskovitom dnu podiže i veći (od drugih oblika) oblačić pijeska time također izazivajući pozornost smuđeva. Najbolji je dakle za vertikalnu prezentaciju mamca, a dobar je i za ostale tehnike mada mu je zbog oblika potrebna malo veća težina u odnosu na druge oblike.

Sanjke

Za ovaj oblik nisam posve siguran dali ga je patentirao Orka ili ne, ali on ih je sigurno popularizirao na ovim prostorima, gdje su postale nezamjenjive u nekim situacijama, a najbolje su za vrlo sporu prezentaciju silikonca uz samo dno bilo kotrljanjem ili pravocrtnim vođenjem, zbog oblika imaju isto obilježja stand up glava, puno bolje su za pliće terene sa slabijom strujom gdje su dovoljne težine oko 10 g, a njihova je velika prednost da ih lako možete prilagoditi situaciji na način da sječenjem stopala kliještima smanjimo težinu na onu željenu.

Najkorišteniji silikonci na našim rijekama

Po obliku dijelimo ih na shad, twistere i shad twistere, a osim ovih oblika postoje i razne verzije no-action silikonaca (poput lunker city finn´s) koji se koriste za drop shot i vertical jiging tehnike, ali to su teme za neke od idućih brojeva.

Shadovi

Vjerno imitiraju oblik i kretanje živog mamca – kedera, najbolji su oni koji imaju osim akcije repnog dijela (lopatice) i rad bokovima, ovaj oblik dobar je i za vertikalno vođenje ali puno bolji je za lagano pravocrtno vođenje uz dno, kada oponašaju iznemoglu ribicu nošenu riječnom strujom. Moji favoriti među shadovima su (ovim redosljedom) Orka shad, DT Slotter, Profi Blinker Atractor, Delalande Miss Shad, GT shad, Fury shad, Kalin´s shaker. Relax Shark, Kopito L, Kopyto shad, Junkies, Aqua, Konger shad itd.

Montiranje dodatne trokuke na rep shada

Twisteri (ili grub)

Ovakvi silikonci imaju okruglo tijelo s velikim srpolikim repom, baš taj rep daje specifičnu akciju silikoncu koja ima predatorima privlačnu vibraciju. Odličan je oblik za vertikalnu prezentaciju, dok je manje lovan u pravocrtnoj prezentaciji od ostalih oblika. Prednost je što twistera ima najviše na tržištu i najmanje su cijene, več od 2-3 kn kom za manje modele, a veliki broj ribolovaca (pogotovo u Osijeku) koristi samo ovaj oblik u dvije boje (žuti i bijeli), a u sezoni potroše i preko 100 kom, a što nije problem s obzirom na malu cijenu.

Favoriti: definitivno broj 1 je Kalin´s Mogambo, a ostali su mi svi manje-više isti i biram ih po mekoći silikona i po bojama. U ovu skupinu spada i Profi Blinkerov Turbo Tail koji je oblika twistera sa repićem (lopaticom kao na shadu) na kraju srpolikog repa, na njega se nisam nalovio smuđeva, ali zato jesam svega ostalog i svakako ga preporučam.

Shad-twister

Ovo je kombinacija koja spaja prednosti oba modela, imaju riboliko – shad tijelo sa srpolikim repom, pa su stoga podjednako dobri i za vertikalno i za pravocrtno vođenje.

Moji favoriti: Orka Shadtwister i Sirena, Delalande Sandra.

Kako pravilno motirati shad na jig udicu

Glavinjare

Normalno ne spadaju u kategoriju gore navedenih silikonaca, ali ove koje ja spominjem rade mnogi majstori u Srbiji od tvrdog sanitarnog silikona po uzoru na plastične (rapala rattlin) i metalne (cikada), a sam naziv „glavinjara“ je iz razloga što je na njima otežanje naprijed, pa varalica ponire i radi glavom prema dolje – „glavinja“.

Pokušajte ih nabaviti (preko nekog od ex-Yu ribičkih foruma) jer su na našim vodama novost i na čistim pješčanim terenima su iznimno lovne u ovom periodu, može se loviti i vertikalnim vođenjem, puštanjem do dna pa energičnim dizanjem, kotrljanjem po dnu pa i ravnomjernim vođenjem uz samo dno.

Rade se u težinama od 10-120 g (ove teške su za mladice) i u veličinama od 4-15cm pa ih ima za sve uvjete, a specifična je i iznimno jaka vibracija ove varalice koja često isprovocira na griz i potpuno neaktivnog smuđa. Naoružane su sa dvije trokuke realizacija je mnogo bolja od one sa jig udicama, ali ih je zato nemoguće koristiti na terenima sa lomovima na dnu.

Pribor za jiganje smuđa

Kvalitetan i adekvatan pribor za jiganje nam uvelike olakšava detekciju grizeva kod lova jigovima, koja ponekad zna biti iznimno teška. Stoga i kod lova s obale i čamca, najprimjereniji su štapovi vršne akcije (extra fast), kojima ćemo imati odlični prijenos podražaja od samog mamca do štapa, te moći razlikovati vrstu dna, osjetiti dali silikonac radi repnim dijelom ili ne, osjetiti svaki pa i najosjetljiviji smuđev trkac, te na taj način povećati realizaciju ulova. Duljina najkorištenijih štapova za jiganje i na čamcu i sa obale je od 2,75-3 m, a težinu bacanja prilagodite težini jigova koje bacate, tako da će negdje biti dovoljan i štap t.b. 10-30 g, a na dubljim dijelovima velikih rijeka treba štap do 60 ili 80 g jer se koriste jigovi teški do 60 g , te samo iz tog razloga trebaju štapovi veće gramaže kojima ćemo moći voditi teške jigove, a svakog smuđa možemo izvući i slabijim štapovima jer smuđa i ne prati reputacija velikog i snažnog borca.

Štapova sada na tržištu ima stvarno za svačiji džep, od solidnog Sportex Black Streama do boljih Shimano Antaresa, preskupih Lesatha i Gamakatsu Luxxe Saltage ili vrhunskih štapova za jiganje poput CD Blue rapid ili CTS S&S (ili est) koje možete po povoljnim cijenama kupiti u carpisti u Jastrebarskom i dati složiti kod nekih od naših rod buildera po vlastitim željama. Role su dobre sve koje dobro slažu špagu, jel najmanje nam treba da smrznutim prstima ne moramo otpetljavati mašne, a veličinu si kombinirajte prema štapu.

Ja jigovim lovim gotovo isključivo špagom 10 ili 15lb i to Power pro, osim nje dobar mi je i stari Berkley Fireline, a i novi Crystal i XDS nisu loši, mana špaga je ta da pogotovo ako su istrošene (scufane) na temperaturama nižim od -2 se jako lede i onemogućavaju ribolov.

Na nižim temperaturama preostaje vam korištenje najlona 0,25-0,30 mm po mogućnosti što krućeg sa što manje istezanja, sa kojim je detekcija griza dosta lošija nego sa špagom ali ne i nemoguća.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana