Površinski ribolov amura

PR / Broj 63 / Lipanj / 2013.

Vrlo pažljivo pužem prema maloj uvali širine tek pet metara. Ispod nekoliko polja trave koja pliva po površini jasno vidim siluete tamnih leđa čije su glave uz površinu, a repovi nestaju u dubini. Primjećujem da na najudaljenijoj nakupini površinske trave svako malo dijelovi nestaju ostavljajući za sobom samo lagano mreškanje vode. Pažljivo navlačim svoju koru kruha do samog ruba trave i par sekundi poslije ona nestaje, trenutak poslije voda je eksplodirala pod snažnim udarcima velike ribe koja se bori za život!

Fotografije i tekst: Arnout Terlouw

Baš ovako sam doživio ribolov amura, izuzetno atraktivan i uzbudljiv ribolov na viđeno. Prikradanjem uz mnogobrojne kanale u Nizozemskoj. Način ribolova za kojim sam polagano ali sigurno postao ovisan. I nisam bio sam! Svake godine jedan od mojih engleskih prijatelja posjeti me tokom ljetnih mjeseci kako bi lovio amure na površini. Za njega to je do sad najuzbudljiviji ribolov koji je ikada doživio. Ulov amura na površini je iskustvo koje nikada nećete zaboraviti! Ne zbog toga što je on tako snažan borac (iako se ponekad čini da se nikada neće predati), nego zbog toga što se ova moćna riba često ponaša vrlo čudno, način na koji uzima mamac je specifičan, a to samu ribu i ribolov čini intrigantnim.
Amur – riba koja u stvari ne pripada ovdje se adaptirala odlično na uvijete koji vladaju u cijeloj zapadnoj Europi. Nestalan, nepostojan svakako, odjednom uzima svaki mamac bez ikakvog opreza, drugom prilikom mu je gotovo nemoguće prići. Gotovo je arogantan u trenucima kad me spazi i samo potone, kao da želi reći: -„Nećeš me prevariti!“

U svakom slučaju prilično je oprezan i sramežljiv. Približavanje amuru koji se hrani na ili blizu površine mora se odraditi izuzetno pažljivo. Održavanje razmaka je ključ uspjeha, osim u rijetkim prilikama kada se hrane ispod plivajućih otoka trave. Amuri su jatne ribe i vrlo često sam imao prilike zaključiti da mogu komunicirati međusobno. Događalo mi se da iznenada voda eksplodira od brojnih riba koje su u istoj sekundi odlučile pobjeći sa mjesta gdje su se hranile, a siguran sam da me sve nisu mogle vidjeti. Drugi put kao da je netko dao nevidljivi znak i cijelo se jato odjednom počinje hraniti plivajućim korama kruha koje sam pobacao, a to hranjenje može naglo prestati kako je i počelo!

Živa kosilica

Amur (eng. Grasscarp) obožava meku vodenu travu, no na meniju mu je i trstika, lopoč, te svo kopneno raslinje kojega se može dokopati jer visi nad vodom ili je dodiruje. Prizor amura koji se hrane je izuzetno uzbudljiv doživljaj. Preklapanje lista lopoča na pola dok ih uzima, vješanje sa kompletnom glavom (a ponekad i sa pola tijela) iz vode kako bi se dokopao friške kopnene trave ili lista nad vodom, okretanje poput krokodila kako bi je otrgnuo…

U istočnom Kazahstanu na delti Ili-a (Gdje amuri mogu narasti preko 40 kg!) jednom sam promatrao spektakularno ponašanje velike grupe amura kada su doslovno srušili kompletno polje trske dužine nekoliko stotina metara kako bi se dokopali friških mekih zelenih izdanaka na vrhu svake od njih.
Amuri su poznati kao „žive kosilice“ i zbog te osobine poribili su ih u mnoge vode širom Europe kako bi regulirali pretjerani rast vodenih biljaka. Ovo je proces koji nije lako izvesti Amuri u idealnim uvjetima mogu rasti vrlo brzo (temperatura vode 28°C i obilje hrane) i u drugoj godini dostići 80 cm, mogu pojesti 1 ½ svoje težine hrane dnevno! Preveliki broj amura u nekoj vodi uzrokuje da oni pojedu svu hranu (biljke) i tada njihov brzi rast usporava ili prestaje. Ako ih je premalo to neće dovesti do željenog rezultata, ali ćete zbog toga u vodama sa mnogo vodenog raslinja obično pronaći najveće amure. U jezerima ili kanalima gdje se amuri redovno ubacuju obično nailazim na jednu od prije navedene dvije situiacije. Ili je voda gotovo bez raslinja sa dosta manjih amura ili imate vodu sa vrlo mnogo raslinja i malo ali vrlo velikih amura koje je zbog mnogo hrane i vrlo bistre vode (vodena trava bistri vodu) vrlo teško uloviti.

Plivajuća korica

U zadnjih petnaest godina lovim amure na sistemu kanala u Nizozemskoj koristeći plivajuću koru kruha. Na tim je kanalima brzina rasta vodene trave i brojnosti amura relativno dobro izbalansirana i uobičajena težina amura je oko 10 kg sa pojedinim ribama težim od 15 kg. Ovaj ribolov na površini koji se većinom odvija na viđeno naučio me mnogo o ponašanju amura, i naravno o vremenu kad treba zategnuti nakon što amur uzme koricu.

Jednom kad amur odluči da želi pojesti kruh vrlo rijetko će se predomisliti, osim možda na mjestima gdje je već bio ulovljen na ovaj način. Često se događa da pliva oko korice prije nego je uzme, proizvodeći mnogo buke. No kad kora kruha napokon nestane u devet od deset slučajeva to će se dogoditi toliko nježno da na površini nećete vidjeti ni kolobar. Većinom to izgleda kao da je koricu napala mala crvenperka. Kad je amur jednom uzme gotovo sigurno je neće željeti ponovo ispljunuti. Nekoliko puta sam imao prilike vidjeti amura na samo metar od mojih nogu kako nježno ali čvrsto usisa mamac (koji može biti velik poput pola štruce) u dvije ili tri faze bez da time uzrokuje veliko komešanje na površini. Zbog toga nije potrebno kontrirati brzo nakon što je korica kruha uzeta. U stvari ja nikada ne kontriram naglo nego u stvari štapom napnem strunu sve dok ne osjetim težinu ribe. Time je kvačenje ribe sigurno, a rijetko se događa da joj udicom poderem meso usta. Ponekad lovom sa plivajućom korom 20-30 metara daleko. Mogu se sjetiti dana kada sam izazvao jato ribe da se fanatično hrane sa plivajućim korama kojima sam hranio, a vjetar ih je otpuhao 30-tak metara daleko. Kad je i moja korica sa udicom napokon doplutala u zonu hranjenja nošena vjetrom, amur ju je odmah usisao. Tek sam tada shvatio da mi se najlon spetljao oko role. Dok sam to stigao otpetljati (trajalo je to više od minute) mogao sam u bistroj vodi vidjeti kako cijela grupa amura prolazi pored mene prema drugoj strani. Iznenađeno sam gledao kako jednom od njih iz usta visi moj najlon. Brzo sam namotao sav višak najlona i riba je bila zakvačena. Eto nadam se da je i vama ovaj događaj zorno prikazao ono što sam prije želio reći, a to je da sa kontrom ne treba žuriti. Još jedna stvar koju sam zamijetio je da će vrlo često uzeti koricu koja je najdalje ili onu koja je gotovo doplutala do vaših nogu. Dakle obično sakupljaju hranu sa krajeva hranjenog područja.

Jedini pravilan način da zakvačite koru kruha

Pribor i taktika ribolova (stalking)

Najčešće nema nikakve potrebe loviti sa malim udicama ili tankim najlonima. Amur nije osjetljiv na debljinu najlona jer je naučen u usta uzimati prilično grube stvari poput čvrste trstike ili trave trgajući je sa svojim čvrstim usnama. Najčešće lovim sa vrlo velikim komadima kore kruha sa udicom veličine 2 i 0.27-0.30 mm debelim mekim najlonom te sa vrlo mekanim paraboličnim fibreglass šaranskim štapom dugim 11 ili 12 ft te snage 1 ½ – 2 lb što mi omogućava da koru kruha bez dodatnog otežanja zabacim prilično daleko.

Amuri su stvarno nečujna bića, pa je kao što sam već spomenuo održavanje udaljenosti vrlo važno da ih ne poplašite. Ako spazite grupu amura koji se ili hrane ili sunčaju, najbolje je sjesti tiho blizu njih (ne preblizu) kao bi vaš profil na obali bio što niži kako ih ne bi preplašili. Praćkom puknite nekoliko slobodnih kora kruha i pustite da vjetar ili površinsko strujanje odnese kore prema ribama. Može potrajati dok jedna od riba iz jata uzme prvu koru, no uskoro će je i ostale slijediti. Vaša kora sa udicom mora također driftati sa ostalima i nemojte biti nestrpljivi ako vidite da je jedna ili više prije bačenih kora nestalo! Trik je ostaviti svoj komad kore da pliva nošen vjetrom što je duže moguće, prije ili kasnije riba će je uzeti. Što više zabačaja napravite, veće su vam šanse da ih poplašite!

Još jedna prednost držanja kore kruha dugo u vodi je što će ona postati vrlo meka. Može se desiti da amur usisa razmočeni kruh sa udice, no u većini slučajeva će usisati sve zajedno. Ponekad mi se činilo da je ispljunuo koru jer se ona pojavila na površini nakon što ju je usisao, ali odjednom shvatite da se najlon kreće u drugom smjeru!

Za daleke izbačaje i da bi bili sigurni da će kora kruha ostati na udici čak i nakon 5-10 minuta (i duže!) postoji samo jedan dobar način da je postavite na udicu (vidi praktični savjet). Umočite koru na udici samo djelić sekunde u vodu što će joj dati dodatnu težinu i omogućiti vam zabačaje od preko 15 metara. Nemojte se previše uzbuditi ako je amur prišao vašoj kori kruha, budite sigurni da je ona stvarno nestala. Često mi se događalo da su napali koru vrlo agresivno, a da je uopće nisu uzeli. Ostavite je tamo i prije ili kasnije amuri će se vratiti. Ako vidite tek sramežljivi kolobar, to u većini slučajeva znači da ju je amur napokon uzeo, tada treba namotati višak najlona i zakvačiti ribu kad osjetite težinu ribe, a štap se savine
Površinski ribolov na amure je pravi ljetni ribolov, kad se šarani prestanu hraniti u vrućim ljetnim danima bez vjetra, amuri se tada hrane cijele dane. Naime za njih nema pretoplih dana. Kad voda gotovo uzavre amuri se nastavljaju hraniti, često se seleći u zabite kutke jezera i kanale široke tek tri metra u potrazi za dovoljnom količinom hrane. Površinski ribolov je tada ne samo najuzbudljiviji način ribolova nego često i najproduktivniji. I ne jedu samo kruh, plivajuća hrana za pse i mačke također odlično radi.

Divovi sa površine

Kroz godine ribolova ulovili smo zbilja lijepe velike ribe sa taktikom plutajuće korice kruha. Velike dugačke ribe duže od metra i teže od 16/17 kg. Loveći na nekim od velikih jezera u Nizozemskoj uspjeli smo prevariti i nekoliko riba preko 20 kg koristeći standardnu šaransku taktiku (ribolov na dnu sa bolt rigovima), a i moj najveći amur do danas, div težak 27 kg i dug 125 cm je ulovljen na taj način. No najveći izazov je bio uloviti amura težeg od 20 kg na površini.

Postojale su priče o starom kanalu u kojem bi mogli živjeti amuri te veličine. Bio je prilično daleko od kuće no vjerovali smo da bi se isplatilo pokušati. Nakon duge vožnje stigli smo u svitanje na spomenuti kanal. Predivno ljetno jutro, magla koja je visjela nad vodom obećavala je predivan sunčan dan bez vjetra. Idealni uvjeti. Voda je bila bistra, a dno prekriveno debelim slojem trave. Mnogo trske sprječavalo nas je da dobro promotrimo vodu no napokon nakon više od sata traženja vidjeli smo tipične spore kovitlace uzrokovane pokretima velike ribe. Kanal je imao lagani tok koji je pomogao da kore kruha odu prema ribi bez približavanja. Nakon što su kore driftajući na površini prešle preko 50 metara i gotovo nestale iz vida, pod njima je voda zakuhala. Bilo je očito da su ribe nervozne i vjerojatno vrlo plašljive zbog ekstremno bistre vode. No uskoro su se počele hraniti nešto sigurnije i to je bio znak da počnemo s ribolovom. Bilo je vrlo uzbudljivo čekati da kore kruha sa udicama stignu do zone u kojoj su se ribe hranile. Čija će biti prvo usisana? Dirk moj prijatelj je imao sreće, njegova je kora naglo nestala. Kako se sve događalo na više od 40 metara od nas on je prvo morao namotati sav slobodni najlon prije nego je uspio uspostaviti kontakt sa velikom ribom. Riba je doslovno poludjela nakon što ju je udica ubola izvlačeći vrlo mnogo najlona u tom prvom bijegu, no nakon desetak minuta mogli smo vidjeti prve obrise ribe. Nije izgledala tako velika u bistroj vodi no kad smo je konačno stavili u podmetač počela je rasti! Riba duga gotovo metar no sa ogromnim opsegom! Težina je bila 18.5 kg, bili smo blizu svome cilju! Tog jutra ja sam ulovio još jednu ribu od 17 kg. Vratili smo se tjedan dana kasnije, nakon predivne ribe od 19 kg trebalo nam je dosta vremena da ih ponovno pronađemo. Bilo je gotovo 11 sati ujutro kad su naše kore kruha kojima smo hranili bile primijećene od jednog jata patrolirajućih amura. Ponašali su se vrlo oprezno, napadajući kore tako da su uz njih snažno uzburkali vodu ne uzimajući ih u usta. Nakon tog „napada“ nestali bi na par minuta, a zatim se ista stvar desila opet, i opet. Pomislio sam da bi ih prevarila kora kruha koja vrlo sporo tone, prezabacio sam i nakon desetak minuta zategnuo ribu! U prvom bijegu nije otišla daleko nego je stajala u dubini oko 15 minuta kružeći ispod vrha štapa. Na kraju stalni pritisak štapa je bio prejak i velika duga riba je bila u podmetaču. Duga 108 cm i 21 kg! Dva dana kasnije popravio sam rekord sa ribom od 112 cm i 22 kg, ponovo na sporo tonuću koru kruha. Uspio sam!
Za ovu godinu cilj je amur od 25+ kg ulovljen na plivajuću koru kruha ili pseću hranu ili na lagano tonuću koru kruha. Volim amure!