Postavom do zimskog soma

PR / Broj 34 / Siječanj / 2011.

Među ribičima je uvriježeno „staromodno“ mišljenje da kad zima pokuca na vrata, a voda se ohladi blizu točke smrzavanja, da som potraži duboki zaklon, ukapa se u mulj i nepomičan dočeka proljeće. Po ovoj teoriji to bi značilo da se uopće ne hrani i da je neulovljiv, što definitivno nije točno. Hrani se itekako, ponekad i intenzivnije nego u toplijem dijelu godine…

Piše: Mladen Pavlović

• 

Dakle, prastaru teoriju o tome kako som tijekom zime spava zimski san – zaboravimo jer ne „drži vodu“. Nekad davno, kad su zime bile puno hladnije od današnjih, a rijeke je prekrivao debeli sloj leda, možda je som stvarno i spavao zimski san. Ali te davne zime i ove današnje ne mogu se ni po čemu uspoređivati, pa tako ni ponašanje soma tada i danas ne može biti isto. Ponašanje soma ne razlikuje se od ponašanja bilo kojeg drugog grabežljivca. Dok je voda dovoljno topla i bijela riba se zadržava uz ostatke trave po plićacima, budite sigurni da je i som u blizini. Kad se voda ohladi, keder formira plove i povlači se u zimovnike, a som ih slijedi u stopu. Što je zima hladnija i dugotrajnija keder se povlači na sve dublja mjesta, a za kederima naravno i som. U zimovniku i som formira plove, a neko nepisano pravilo je da su jedinke u plovi približno iste veličine. Najveće plove sačinjavaju manji somovi dok se veće jedinke grupiraju u manje plove od po nekoliko komada. Ovo je bitno znati jer kad dobijete griz i ulovite prvog soma, budite sigurni da je i ostatak njegove plove u blizini. Sam ribolov nije nimalo kompliciran, samo je pitanje kada, gdje i na što loviti, pa krenimo redom…

• 

Kada?

Najbolje vrijeme za ribolov je ono vrijeme koje možemo „ukrasti“ da ga provedemo na vodi iza zabačenih štapova. Naravno, to naše vrijeme se često, nažalost, ne poklapa s ribljom aktivnošću. Barem se mi nakon neuspješnog ribolova tješimo tom činjenicom. U biti nema nekog fiksnog pravila koje 100% garantira ulov. No neke smjernice ipak postoje. Recimo, kad nakon dužeg perioda hladnog i stabilnog vremena zapuše jugo koje sa sobom donosi topliji zrak, pad tlaka pa čak i kišu, somovi bi se trebali pokrenuti i početi hraniti, pogotovo ako su za vrijeme stabilnog i hladnog vremena slabo radili. Ako riba dobro radi po stabilnom vremenu, nailaskom tople fronte jednostavno podivlja i grizevi se redaju jedan za drugim. A čest je i slučaj da riba dobro radi po stabilnom vremenu, a kad naiđe fronta izazove kontra-efekt i odjednom sve stane. Kad fronta odlazi, tj.kad se vrijeme ponovno ustabili, prvih nekoliko dana je najmanja vjerojatnost da će se nešto dogoditi. Što se tiče pak dijelova dana koji su najbolji za ribolov – tu tek nema nekakvih pravila. Kad som radi, podjednako dobro prima kroz cijeli dan. Nekako sam najviše grizeva i ulova imao sat-dva prije i nakon podneva. I to vjerojatno iz razloga jer mi se većina zimskih ribolova u tom vremenu i odvija. Kad su jutra hladna s debelim minusima, taman u tom periodu hladnoća popusti pa je sam boravak uz vodu ugodniji, a i ribama to očito odgovara. Kad zima počne popuštati (kraj siječnja-početak veljače), grizevi se pomiču na poslije podne pa prema sumraku, koji je u veljači udarni termin.

• 

• 

Gdje?

Na ovo sam pitanje već djelomično odgovorio u uvodu, ali samo djelomično jer ima niz međusobno povezanih parametara koji određuju mjesto ribolova. Mjesta ribolova su najčešće riječni zavoji ili bilo kakve jame u koje bijela riba dolazi na zimovanje. Dubina na ovakvim mjestima je različita, najčešće se radi o 10-15 metara dubine, ali znam za nekoliko zimovnika sa dubinom od svega 4-5 metara koji doslovno vrve bijelom ribom, a oko njih se skupljaju sve vrste grabežljivaca. Ovakve „nespecifične“ zimovnike najlakše je pronaći pomoću napasti zvane kormoran. Na ovakvim ih mjestima ima na stotine, a budite sigurni – gdje se oni nastane, tu je i riba. Kad ste otkrili zimovnik, dobro je malo „prošnjofati“ okolo i vidjeti po tragovima je li tu već netko lovi. Ako lovi, iz tragova na obali se može saznati dosta toga. Npr. koji mamac se koristi – odbačeni komadići glisti ili mrtvi kederi, po rašljama ili rupama od držača štapova u zemlji može se odrediti smijer zabacivanja, a sluz na snijegu ili grančicama odaje i ulove. Za početak, ako ste na novom terenu, dobro je kopirati pročitane tragove. Ako pak tragova nema, treba improvizirati i tražiti ribu.

• 

O samom traženju soma ću više pisati u taktici ribolova, a sad se vraćam na jedan jako važan faktor koji diktira mjesto ribolova, a to je vodostaj. Kad je vodostaj nizak, točnije, kad je rijeka u nekoj svojoj normali, soma treba tražiti u najdubljim dijelovima zimovnika. U ovakvim „normalnim“ uvjetima som se vrlo malo kreće, većinu vremena miruje, vreba neoprezne kedere i kupi bilo što drugo što mu rijeka donese pred usta. Kad rijeka počne rasti i mutiti se nakon dužeg perioda normalnog vodostaja, somovi počnu aktivno tražiti hranu. Čak i mali porast vodostaja dovoljan je da ih pokrene. To je ono što se u ribičkom žargonu zove „okidač“. U takvim uvjetima najviše grizeva daju rubni dijelovi zimovnika, kojekakvi prijelazi iz jame na plitko, razni limančići… Jedino je bitno da se nalaze u blizini zimovnika. Nakon ovog „okidača“ obično slijedi dizanje vodostaja za dva, tri i više metara (karakteristično za Kupu) što za ribolov može biti dobro, a i ne mora. Dobri slučajevi su ako se u blizini zimovnika može loviti i za vrijeme povišenog vodostaja, a splet struja prisiljava ribu da se sklanja uz obalu u domet naših štapova. Puno češća situacija je ona druga, da se riba jednostavno rasprši posvuda ili još gore – da je ribolov nemoguć na odabranom mjestu, što zbog samog pristupa ili prejakih vodenih struja.

• 

Taktika ribolova

Iako naslov upućuje na statični oblik ribolova, on to zasigurno nije. Baš suprotno, vrlo je dinamičan, pogotovo ako nešto želite i uloviti. Razloga za dinamičnost ima bezbroj, a prvi i najvažniji je – traženje soma. Kao što sam već napisao prije u tekstu, soma prvo treba pronaći. Kad je vodostaj u normali, voda hladna, a som miruje i kupi samo ono što mu voda nanese pred usta, logično je da ga našim mamcem moramo pogoditi „u glavu“ da bi primio. Dobro, nije baš doslovno tako, ali je vrlo blizu tome. Princip je sljedeći: s dva ili tri pribora treba konstantno pretraživati zimovnik i njegovu okolicu. Ja osobno složim tri pribora, dva za dalje izbačaje na kojima kao mamac koristim glistu, a treći za bliže pozicije na kojeg postavljam kedera. S dva pribora na kojima je glista „šaram“ po cijelom zimovniku, prezabacujući ih svakih 10-15 minuta, dok kedera premiještam, recimo, svakih pola sata. Dobar znak da ste u blizini plove bijele ribe je treperenje štapa uslijed zapinjanja o najlon ili „grickanje“ gliste namijenjene somu.

• 

• 

• 

Kad se to dogodi na jednom štapu, i drugi zabacujem u tu zonu i nastavljam s traženjem dok ne pronađem plovu somova koja je sigurno tu u blizini. Ako bijela riba napada glistu, potrebno je češće kontrolirati postave, recimo svakih 5-10 minuta. Kad se somovi jave, sve je riješeno, dalje slijedi samo uživancija. Ako je plova velika, ulov može biti… Većinom su to somovi od 1-3 kilograma, ali zaleti se pokoji i veći. A ako vam netko „prodaje“ priču da glista nije mamac za velikog soma – slobodno mu recite da to okači mačku o rep. Na jednom od meni omiljenih mjesta lanjske zime lovljeni su pravi somovi – 52 kg, 30 kg, 26 kg… svi do jednog na glistu. Malo sam skrenuo s teme, vratimo se taktici. Za blagog porasta vodostaja, dok je rijeka još u kakvoj-takvoj normali, a som se pokrenuo i aktivno traži hranu, taktika ostaje ista kao i po maloj vodi s jednom razlikom – nije potrebno toliko često prezabacivati postave. Zašto? Zato što sad som kruži okolo i lako će pronaći mamac. U ovakvom ribolovu glista ostaje mamac broj jedan, ali i keder daje odlične rezultate, pogotovo ako se somovi iz nekog razloga dignu od dna i kreću se u srednjem sloju vode. Ovo se dešava obično kod naglog dizanja vodostaja. U prosincu iza nas kolega i ja smo imali par uspješnih ribolova baš na kedera, doduše, somovi su bili mali, ali su to nadoknadili brojem grizeva. Kupa je nabujala i bila na granici je da se prelije van korita. Ribolov i tada može biti uspješan samo treba potražiti mikrolokacije sa slabijim strujama te loviti doslovno pod nogama. U ovakvom ribolovu predost dajem kederu pa lovim s dva pribora na kedera i jednim na glistu. Jednostavno imam osjećaj da u velikoj i mutnoj vodi som nekako lakše pronađe kedera nego glistu, mada sam i na glistu dobivao grizeve pod samim nogama. Što se kedera tiče, najbolje rezultate sam imao na male crvenoočke i klenove. Kad velim male, mislim na one od pet do maksimalno deset centimetara. U nedostatku malih, zabacim i veće, ali u tom slučaju su grizevi rjeđi, a fulanja češća.

• 

• 

Pribor

Pribor definitvno mora biti jak, i tu nema mjesta greškama. Mnogi će reći da se u ovakvom ribolovu love relativno mali somovi. Istina, prosječna veličina somova je mala, možda oko 3 kilograma, neki manji, neki veći. Ali (uvijek postoji ovaj „ali“) jednom dođe i pravi, a vi ste nemoćni. Meni se taj scenarij dogodio prije par godina – macan je došao baš na lagani „šaranski“ štapić od 2.5 lb postavljen za deverike koje su mi uredno čistile gliste s velikih udica. Nakon sat vremena borbe u kojoj je on bio gazda sve je okončao u lomu pod obalom, a meni ostavio veliki upitnik iznad glave – zašto baš na taj pribor?? Ali to je valjda nekakvo prokletstvo nas ribiča da najveća riba uvijek dođe na najslabiji pribor. Od tada lovim samo na ono u što imam povjerenja. Moj pribor za koji znam da me neće ostaviti na cjedilu je sljedeći: štapovi su Spro Triplexxx 3.20 m 300 grama bacanja, role Okuma Beach Caster 65, najlon Okuma Specialist 0.56 mm i udice Owner Cutting point 5/0, 6/0 i 7/0. Složene sisteme možete vidjeti na slikama, jednostavni su pa ih neću ni opisivati. Samo bih još napomenuo da se opskrbite olovima pozamašnih gramaža jer ponekad je i 200 grama malo, bar što se tiče ribolova glistom. Za kedera treba biti umjereniji jer ponekad lupi i štuka, a ako je olovo preteško, pljune kedera. Iz istog je razloga poželjno na sistemu s kederom koristiti i sajlicu.

• 

Par savjeta

Za ovakav ribolov se treba dobro obući jer su temperature najčešće niske, a zdravlje je ipak na prvome mjestu. Poželjno je u termosicama ponijeti toplog čaja ili još bolje kuhanog vina. A ako ostajete cijeli dan, nakon par sati provedenih uz vodu ogladnit ćete, a i vatrica svakako godi pa treba nešto pripremiti i po tom pitanju. Na slikama možete vidjeti kako to radi moja ekipa. Južina je zapuhala, a Kupa raste cijelim tokom – letim na vodu!

• 

Bistro u Novoj godini!