Ribičija ni norija

PR / Broj 59 / Veljača / 2013.

Piše: Damir Trupković – Truli

Kada bi nekog laika pitali da pokuša objasniti što je to ribolov, opis bi vjerojatno bio ovakav: – To je boravak u prirodi, obavezno roštilj, klopa i cuga, puštaš misli na pašu, obavezno preko vikenda, a najčešće kada si u mirovini. Što mislite kakav bi bio odgovor kada bi laike pitali za procjenu opasnosti na ribolovu. Vjerojatno bi mnogi odgovorili da tako nešto ne postoji, možda jedino ako netko tko ne zna plivati, padne u vodu. No jednako tako sam uvjeren kada bi ribolovcima postavio to isto pitanje, da bi većina potvrdila odgovor kakav bi dali i laici. Međutim, činjenica je da određeni oblici po život opasnih radnji u ribolovu itekako postoje. Na svu sreću, takvih primjera ima malo. Događaju se svima, i početnicima i majstorima, svima koji samo na trenutak zaborave pravila o sigurnosti. To što ih ima malo, ili se rijetko događaju, ne znači da o njima ne treba govoriti i upozoriti na njih.

Ribolov kakav poznaje većina ljudi od prije 10 pa i više godina, danas više ne postoji. Modernizacija ribolovne opreme i tehnika ribolova toliko je napredovala da u nekim granama ulazi u ekstremne sportove, a što je ekstremno povlači i rizik po život. Modernizacija i svekolika eksponiranost svim novim tehnikama ribolova i opreme putem medija, rezultirala je time da su pojedinci u njima našli novu dozu izazova. No mnogi često zanemaruju činjenicu da takve “napredne tehnike” od samog ribolovca iziskuju neka osnovna predznanja. Statistički podaci potvrđuju tezu da mnogi ljudi pri kupnji nove opreme uopće ne čitaju pravila o sigurnoj uporabi ili ih trgovci ne upozoravaju dovoljno na njih. Vrlo je važno zapamtiti, ukoliko ne poznajemo osnovna pravila, (a priznajmo to sami sebi, da ih često puta namjerno zanemarimo jer smo previše sigurni u sebe), ne poznajemo dovoljno novu opremu (koju nikada prije do tada nismo koristili) dovodi samo do jedne stvari…izlaganje opasnosti po život!
Ako ste se do sada već zapitali, pa dobro koje su to opasnosti kojima se izlažemo, evo ove…

Moderni materijali – karbon (grafit)

Moderne tehnike ribolova uz sebe vežu korištenja novih materijala. Jedan od takvih je karbon (ili grafit kako ga već želite nazvati). Karakteristike ovog materijala su da je vrlo lagan, čvrst, elastičan, ali ujedno i osjetljiv na vanjska oštećenja, strukturu mu čine karbonska vlakna. Karbon je odličan provodnik elektriciteta, stoga svaki karbonski štap ima na sebi upozorenje o pravilnoj uporabi (to je ona naljepnica sa munjom ili dalekovodom koju obično skinete da vam ne nagrđuje štap). Dakle treba biti posebno oprezan i izbjegavati korištenje u blizini dalekovoda te za vrijeme grmljavinskog nevremena. Nažalost, postoji mnogo slučajeva gdje su pojedinci lovili (pre)blizu dalekovoda. Ribolov ispod ili u blizini vodova dalekovoda je iznimno opasan, iako mislimo da lovimo sigurno udaljeni od vodova i po nekoliko desetaka metara, svejedno možemo nastradati. Problem nastaje kod visokog postotka vlage u zraku. Ukoliko je jača magla ili kiša, ona prenosi elektricitet i omogućava zatvaranje strujnog kruga, kao kada hodate s kišobranom ispod željezničkih vodova pa osjetite peckanje elektriciteta na metalnim dijelovima kišobrana. Ovdje to ne vidite i ne osjetite, to se samo dogodi. Ako imate sreće da to preživite ostaju vam opekline i često težak invaliditet tijela.

Čizma glavu čuva…ne znam baš!

Čizme su jedan od najpopularnijih rekvizita većine ribolovaca. Rade se od najlona, gume i neoprena. Neopren je pjenasti materijal, lagan, ne propušta vodu, zadržava određenu temperaturu tijela, pripija se uz tijelo. Neoprenske čizme najviše koriste mušičari, varaličari, ribolovci na bijelu ribu te šaranaši. Opasnost koju predstavljaju takve čizme upravo je u njihovoj vodo-nepropusnosti. Osim standardnih čizama do koljena, postoje još dvije vrste čizama, visine do grudnog koša te niske do struka koje se spajaju na remen hlača. U slučaju da se okliznete ili propadnete u dublju vodu, rizik od utapanja kod ovih čizama je vrlo visok, neminovan ukoliko ste na čamcu na većim daljinama od obale ili u jačoj struji na rijeci. Plivanje sa bilo kakvim čizmama punima vode nije nimalo bezazlena avantura, pogotovo ukoliko vas nosi riječna struja, a vi još u rukama imate i skup ribolovni štap. Pokušajte samo vizualizirati takvu situaciju. Proizvođači visokih čizama u uputi za uporabu napominju OBAVEZNO korištenje posebnog remena koji se mora zategnuti u visini struka. On stvara “zračni džep” ne dopuštajući vodi da uđe i napuni čizme. Ali, uvijek ima taj “ali”, ako puno mašete i hodate, onda se i znojite, pa vam je vruće i to maknete, a to je najopasnije. Uz gacanje po vodi preporuča se korištenje plivajućeg prsluka, ukoliko s njim i padnete u vodu, nećete se utopiti. Postoje različiti modeli prsluka na samo-napuhavanje, njima je puno ugodnije mahati štapom i loviti, dok ga god imate na sebi nećete biti u opasnost po život zbog utapanja. Kretanje uz vodu ili boravak u čamcu, u uvjetima kada imate puno opreme ili odjeće na sebi je stvaranje dodatne razine rizika. Poseban rizik predstavlja noć, zimski uvjeti, kiša. Kabanica i kišna odjela su također izuzetno opasni ukoliko padnete takvi u vodu. Kod ribolova noću ili na čamcu obavezno koristite reflektirajuće prsluke ili trake, ukoliko padnete u vodu brže vas se može locirati i spasiti.

Korištenje čamaca

Čamac je kod nas na većini zatvorenih voda zabranjen, no na rijekama i velikim jezerima smije se koristiti. Mnogi ljudi rade vlastita plovila, neka su stara, a neka nisu predviđena za takvu vrstu vode, uvjete na njoj ili broj putnika. Zanemarivanjem tih činjenica raste rizik. Način sjedenja u čamcu, količina opreme koju stavljate u njega, ustajanje i kretanje po čamcu utječu na njegovu plovnost i opasnost od potapanja ili prevrtanja. Svaki čovjek bi obavezno u plovilu morao koristiti prsluk za spašavanje. Vani u svijetu je to zakonska regulativa. Bez obzira da li znate ili ne znate plivati. Možeš živjeti godinama na rijeci, no rijeka uvijek nosi debla za koja ne znaš. Neka se zaglave, ne vide se ispod vode. Što se dogodi kada noću u punoj brzini udariš u neki plutajući objekt? Možeš izletjeti ili se prevrnuti, lupiti glavom ili ozlijediti dio tijela koji omogućava plivanje. Uvijek prije ulaska u čamac navucite prsluk, odredite raspored stvari, broj putnika u plovilu, raspored sjedenja, ustajanja i kretanja čamcem prije nego se otisnete od obale.

Lov soma iz čamca

Jedan od najatraktivnijih oblika ribolova grabežljivaca je baš iz čamca. Površina koju možete pokriti je neograničena. Najatraktivnija riba je definitivno som. Snažan, velik i izniman borac. Na pojavu njegove veličine tresu se ruke, krv uzavre, adrenalin raste. Ribolov soma je u porastu, pogotovo iz čamca. Mnogi se ribolovci odvaže upustiti u potragu za ovom najvećom slatkovodnom ribom naših voda. Kod ribolova soma koriste se posebne udice, špage, varalice, sve to je u XXL verziji. Som ako se lovi na sportski način prihvaća se rukama za donju čeljust i uvlači u čamac. Iako mnogi misle da je som trom jer je velik i stalno leži na dnu, tu se varaju. Som je nevjerojatno brz, snažan i potpuno nepredvidljiv. Čak i onda kada misliš da je gotov još uvijek ima snage da te iznenadi. Opasnosti kod lova soma iz čamca postoje. Prva je tijekom drila soma. Sve je napeto, štap savijen do pucanja, otpor nevjerojatan. Za one sa malo iskustva, nepotrebno ustajanje u čamcu da bi vidjeli ulov, nepredvidljive promjene kretanja ribe na nekvalitetnom plovilu dovesti će do ljuljanja čamca i netko može past u vodu. Sama špaga može puknuti pa sa slabim uporištem padaš lako u vodu. Noćni ribolov iz čamca nije nimalo bezazlen.

Prihvat soma rukama, posebna priča, velike udice čiji vrh strši u ili oko čeljusti, baš tu gdje ga moramo primiti rukama. Takva udica se vrlo lako može ubosti u vašu ruku ili rukavicu, a riba silovito krenuti u dubinu. I eto problema. Ne zaboravite i na špagu ili sajlu koju nećete moći prerezati jednim potezom noža. Nikada, ama baš nikada, nemojte omotavati špagu ili najlon rukama i tako vaditi ribu van, mnogi su se tako utopili. Kada prihvatite soma rukama, ako lovite u paru, prihvatite ga sa obje ruke. Ako to radite sa jednom rukom, som se može u sekundi u vodi izvrnuti i ozbiljno vam ozlijediti zglob šake. Uvlačenje ribe u čamac je iznimno opasan manevar pogotovo ako imate mali čamac, plitkog gaza, sa previše putnika i premalo prostora. Nemojte zaboraviti da riba od +2 metra može imati +70 kg. To je i ekstra površina i ekstra masa u čamcu. Procijenite uvjete na vodi, opremu koju koristite, iskustvo ljudi sa kojima lovite prije nego i krenete u takvu avanturu.

Varaličarenje u tandemu iz čamca

Mnogi vole loviti skupa, u paru. Varaličarenje je jedan od najljepših tehnika lova grabežljivca. Opasnost kod ovakvog oblika ribolova najčešća je u situaciji kada jedan od ribolovaca nenamjerno zakvači drugog ribolovca svojom varalicom za otvoreni dio tijela, najčešće u predjelu glave, ramena ili ruke. Ovakvi slučajevi su vrlo česti. Svatko tko sudjeluje u ovakvom ribolovu morao bi unaprijed odrediti dužinu štapova koje će koristiti, nasuprotne položaje sjedanja, sektore bacanja, tehnike zabacivanja i konstantno paziti na to da u žaru mahanja slučajno ne zakvači štap, špagu, dio opreme u čamcu ili samog kolegu ribolovca.

Belly boat

Ribolov grabežljivaca je izuzetno popularan u svijetu, pa tako i kod nas. Jedan od noviteta koji je i kod naših varaličara postao popularan je ribolov pomoću belly boata. Belly boat je u stvari plutača na napuhavanje koja ima oblik sjedala sa naslonom. Noge su vam u vodi i obučeni ste u nepromočive čizme do prsa. Ribolovac se putem peraja kreće po vodenoj površini i lovi. Belly boat ima dvije ili tri pa i više komora te vanjsku i unutarnju stjenku. Unutarnju stjenku čine zračni jastuci na napuhavanje, a vanjsku zaštitna oplata je od posebnih vlakana koje su odlična zaštita od vanjskih oštećenja. Zvuči potpuno sigurno, no ništa nije sigurno, a najmanje nešto što se mora napuhavati. Iako je sa vanjske strane vrlo dobro zaštićen od “normalnih” oblika oštećenja kao što su podvodne grane, slučajno kvačenje udicama, bušenje zubima ribe, nožem i sl, belly boat ima i svoje slabosti. Slaba strana su ventili, oni mogu puštati zrak, kod prejakog napuhavanja ljeti može doći širenja materijala i pucanja na spojevima. Poznajem ribiče koji su se rijekom spuštali u belly boatu. Rijeka ih nosi oni zabacuju varalice pod obalu – uživancija! A onda – „Sssssssssssssssssss…“ pušta ventil. Rijeka duboka, obale strme, ako vas uhvati panika…
U hladnijim vremenskim uvjetima uz belly boat nose se “neoprenke”. Na njih bi obavezno morao ići remen u predjelu struka. Ukoliko iz razloga bušenja plovila morate isto napustiti i zaplivati imate ozbiljan problem. Naime neopren je vrlo plovan i vuče vam noge na površinu. Tu je još i zračni džep koji se stvara pa vam noge završe u zraku, a glava je pod vodom… Za svoju sigurnost morali bi koristiti i plutajući prsluk. Nažalost, lošiji prsluci dosta ometaju mahanje štapom pa ga rijetki koriste, dok su oni sa ampulom za samo-napuhavanje prilično skupi – ali i čuvaju život. Belly boat je vrlo lagan, oslanja se samo na snagu onoga koji ga koristi, manevriranje njime nije jednostavno. Zbog toga u korištenju treba Izbjegavati velike i otvorene vode, pogotovo more, jer vas jake struje, valovi i vjetar mogu odvući dalje od obale…

Problemi vodostaja

Nema ništa ljepše nego kada čovjek nakon što postavi šator, zabaci pribor i nakon dobrog obroka i par piva zalegne u ležaljku – neprocjenjivo. Padne noć, a onda, usred noći nastane cika i panika. Ustaneš iz ležaljke i staneš u vodu, u šatoru. Najgori mogući scenarij, ali također vrlo česta pojava na rijekama i velikim akumulacijama. Podizanja vodostaja su česti nepredviđeni scenariji naših voda. Rijeke prednjače u tome, velika jezera poput Krušćice ih prate, no tu su i poplavni nanosi povezani sa podzemnim vodama. Poseban oprez moramo dati višednevnoj vremenskoj prognozi, ne samo za lokalitet gdje planiramo loviti već i u susjednim republikama. Pogotovo ako lovimo na Savi, Dravi, Dunavu i Kupi. Radovi na postrojenjima elektrana također utječu na visinu vodostaja. Meni se dogodilo na Krušćici, da mi je voda u noćnoj oluji došla pred sam ulaz šatora iako sam bio udaljen 3-4 metra od vode. Imam i dvije avanture sa poplavama, 1989. godine bila je velika poplava, ja sam lovio na Orešju, Sava je strahovito rasla, voda na jezeru usporedo s time pa sam otišao doma. No morao sam se vratiti po godinama starijeg čovjeka sa kojim sam lovio, on nije htio doma. Morao sam ga nagovarati da odemo doma. Nas dvoje smo u zadnji čas pobjegli, a njegov Jugo je propao u kanal koji je Sava napravila na putu gdje se ulijevala u jezero. Voda je bila u visini haube, jedva je uspio izaći autom van iz te bujice, jako malo je falilo da nas ne odnese u jezero. Na Zajarkima mi je u jesen 2010, kad je bila poplava, noću voda došla do samog šatora. Iza samog nasipa postojala je daleko veća opasnost, vodostaj je bio do samog vrha nasipa, nasip je počeo puštati pa su vatrogasci tjerali sve ribiče sa vode. Pripazite na vodostaj, na mjesto gdje postavljate kamp, na vremensku prognozu, dužinu i intenzitet padalina.

Plivanje u jezerima i rijekama

Negdje u ljeto 1987. godine, lovio sam, sam na Strmcu, na drugom jezeru, na otoku. Imao sam tada 16 godina, nadobudni klinac. Do otoka sam dolazio zračnim jastukom – luftićem. Skinuo bih sve sa sebe, stavio stvari u ruksak, ruksak na leđa, pribor sa strane, legao na luftić i otplivao do otoka, nekih 30 metara. Tamo bih se opet obukao, a noću sam spavao na zračnom jastuku. Jednog vikenda došlo je nevrijeme koje mi je otpuhnulo luftić na pola jezera, na veliki pojas trave. Ušao sam u vodu i doplivao do trave, luftić je bio 10 metara od mene. Kako sam zaplivao u travu tako mi se trava sve više omotavala oko ruku i nogu. Mulj me spasio što sam mogao stati i vrhovima prstiju skakati po dnu do luftića. Da je voda bila dublja, ne bi me bilo, utopio bi se. Rijeke i jezera su opasne same po sebi. Trava, lopoč, granje, otežavaju sve to. Dodajte tome sve ono sa početka teksta, odjela, čizme, paniku. Voda je sama po sebi opasna i nikada se ne smije zanemariti. Mnogi šaranaši, uključujući i mene, plivaju po rakete ili osloboditi sisteme i ribe od lomova. Mnogi plivaju bez ikakvih pomagala, plutača ili peraja. Time se izlažu vrlo visokom riziku. Nemojte zaboraviti koliko sistema ostaje u vodi, oko sprudova i grana, tamo se ribe čiste i oslobađaju od otkinutih sistema. Hodanje i plivanje oko njih nije nimalo bezazlena igra. Upredenicu od 30, 40 ili više libri ne možete potrgati na suhome, a kamoli u vodi. No, jedan moj vrlo dobar prijatelj umalo se utopio na Zajarkima kada mu se u pokušaju otpetljavanja ribe iz loma takva upredenica omotala oko prsta pri izronu. Uspio ju je potrgati u vodi zadnjim atomima snage i zraka. Ukoliko već plivate, plivajte obavezno sa perajama i sa nekom plutajućom opremom. Ja koristim obavezno peraje i praznu plastičnu flašu od 10 litara vode. Na nju mogu u vodi sjesti i otpetljavati sistem. Kada odlazim u vodu otpetljati sistem ili osloboditi ribu ne idem bez malog sklopivog noža, vezanog špagom uz članak ruke. Prošle godine je izgubljen jedan mladi život na Zajarkima u pokušaju plivanja po raketu, bez peraja i plutače. Nažalost, u povratku se nedaleko od obale utopio. Otpetljavanje sistema čak i s ronilačkom opremom nije bezazlena igra. Možete se upetljati u špage, udice zakvačiti za odijelo i dio opreme. Nikada ne ulazite u vodu sami, ili da niste upozorili nekoga na obali na to. Ne plivajte nikada otpetljavati sisteme bez neke plutače i bez peraja, kao i bez noža.

Pucanje sistema sa olovom

Još jedna iznimno opasna situacija. Mnogi šaranaši vole se dokazivati svojim umijećima dalekometnog zabacivanja, no rijetki su oni koji razmišljaju o tome da ukoliko sistem pukne da će to olovo negdje odletjeti. riječ je o olovu od +110 grama. Na manjim vodama, užima od 250 metara, može se vrlo lako dogoditi da to olovo pogodi nekoga na suprotnoj obali. Također prilikom zabacivanja pazite da nema nikoga ispred vas na obali. Jer i tada sistem može pogoditi nekoga i usmrtiti ga. Zabacivanje rakete može ozlijediti osobe koje stoje iza vas, pazite i na taj detalj. Djeca i nesmotreni promatrači vole se uvijek zadržavati baš u tom području.

Slikanje sa ulovom

Mnogi od vas će se zapitati i pomisliti kako slikanje može biti opasno. Vjerujem da se nekima od vas dogodio sličan scenarij, svi vi kojima još nije, molim vas, pripazite na ove detalje, iznimno su opasni. Godine 2007. ulovio sam tada svojeg najtežeg šarana, Cezara 19.40 kg. Želio sam se slikati u vodi. Držao sam ribu i dao ženi upute kako da me slika. Cezaru se moje namještanje nije nimalo sviđalo, osjetio je vodu pa je počeo “plivati” u mojim rukama. Bojao sam se da mi ne pobjegne iz ruku te sam ga instinktivno prislonio uz tijelo, bradom pritisnuo leđnu peraju. On je tu leđnu peraju podignuo, bila je visine više od 10-tak cm, poput vrha strijele i njome me razderao po vratu, baš u predjelu vene. Išla mi je krv, a da ju je probio, iskrvario bih za manje od 5 minuta, ne bi mi bilo spasa. Ostao mi je vidljivi ožiljak na vratu i to nekoliko mjeseci nakon toga.

Drugi primjer, slikao sam se sa ribom od 14 kg. Ona se najednom izmigoljila i doslovce “poletjela” iz mojih ruku. U djeliću sekunde sam se bacio pred nju da ne padne na šljunak. Ulovio sam je u zraku i pao skupa s njom na to kamenje. Ja sam se razbio, a ne ona. No riba se počela nekontrolirano bacati po meni, ja sam je grlio rukama i nogama da ne padne sa mene na kamenje. Tada mi se donja pod repna peraja svom svojom dužinom zarila u unutarnju stranu butnog mišića. Pokušajte zamisliti situaciju gdje me moji prijatelji gledaju i umiru od smijeha, a ja držim ribu koja se nekontrolirano baca, dok je njena peraja, minimalno 7 cm ubodena poput noža u moju nogu. Tek kada sam ih sa bolnim grčem zamolio da maknu ribu sa mene, prestali su se smijati i shvatili ozbiljnost situacije. Iz ova dva primjera možete vidjeti da naoko bezbrižne situacije mogu u sekundi postati ekstremno opasne situacije.

Pazi gdje hodaš…

Imajte na umu da su na većini naših šoderica mnoga mjesta napravljena zbrda, zdola od pomoćnog materijala, metalnih cijevi, šipki i dasaka. Ima tu i čavala i šipki koje strše van. Samo kretanje po takvom terenu je opasno, vrlo lako se možete popiknuti ili stati nogom, a u najgoroj situaciji i nezgodno pasti na takve isturene metalne dijelove. Situacija se može izroditi iz ničega. Moj prijatelj Lale je na jezeru u Savskom Marofu puštao ribu i stao na slomljenu staklenku svom težinom. Tko zna tko ju je bacio u vodu i kada… Uuuuaaaahhh, vrlo gadna situacija. Poslije injekcija tetanusa slijedilo je i šivanje tabana. Tu je i opasnost od još uvijek prisutnih mina, pogotovo na ratom ugroženim područjima, pazite i na takve opasnosti.

Ektremni uvjeti

Moj prijatelj Bakula, je u vrijeme dok je bio vrlo mlad, volio ribolov na Krušćici. Znao je provesti dva do tri tjedna sasvim sam. Na mjestu gdje nema signala mobitela, gdje ima medvjeda, zmija otrovnica, oštrih stijena, najgoreg blata na svijetu i općenito opasnih uvjeta. Mnogi, a tada i on, ne razmišljaju da ribolov i nije toliko bezazlen koliko misle. Na takvom terenu možeš iščašiti nogu, upasti u neku rupu, zapasti u situaciju gdje se bez tuđe pomoći ne možeš sam izvući. Ukoliko se nikome ne javljaš barem jednom dnevno nitko niti ne može znati da si u nevolji. A kada oni to shvate bude prekasno…

Dragi prijatelji, ovdje sam naveo samo neke od moguće opasnijih situacija koje vam se mogu dogoditi tijekom ribolova. Nitko ne tvrdi da će se i dogoditi, ali neke jesu i mogu ponovo. Ukoliko se vašem kolegi koji lovi do vas se dogodi neka nezgoda priskočite mu u pomoć ali uvijek pazite da to radite tako da i vi ne završite u još goroj situaciji. Imajte na umu da bezbrižna situacija u sekundi može postati noćna mora. Pazite na mjere opreza, ne izazivajte sreću, jer stari ljudi su znali reći: Ribičija, ni norija…

Veliki pozdrav i bistro!