PR / Broj 37 / Travanj / 2011.

Jigg-miging, pitching, maming, f&#$ing!

Piše: m®VA

Ljudi vole određene dijelove svog bivstvovanja na ovoj planeti nazivati različitim imenima, vjerovatno radi lakšeg snalaženja u vrtlogu povijesti, tako da imamo kameno doba, željezno doba, mračno doba i informatičko doba. Ali ovo sad u kojem živimo je definitivno silikonsko doba, pogotovo kaj se ribičije tiče. Je da, silikona ima na svakom koraku, pogotovo će ga sad biti po raznoraznim korzima i šetnicama naših gradova jer je došlo lijepo vrijeme, no na sreću silikon koji mi koristimo je puno jeftiniji i zabavniji (kaj se toga tiče, ja sam za prirodno…). Silikonske varalice koje danas postoje su toliko vjerna imitacija ribica i drugih stvarčica koje ribe jedu da ponekad imate osjećaj da će same otplivati ako ih stavite u vodu, a opet ima toliko nestvarnih varijanti, boja i oblika koje izgledaju kao da su upravo došle s Marsa ili u najmanju ruku Phobosa ili Deimosa (tko ne zna o čemu pričam nek proGoogla…). Ali i te nakarade love, često i bolje od perfektne imitacije. Zovemo ih silikoncima, iako su neki od mekane gume, Ameri im tepaju soft plastic iako ima tako tvrdih da im i štuka nikaj ne može. Silikonci su revolucionirali light i ultra light ribolov jer je jako teško napraviti vobler od 2-3 centimtera koji perfektno radi, a i da roni na 2-3 metra gdje se nalazi jato grgeča na sprudu. Ali zato napraviti twistera ili shada koji će doći na tu dubinu i odraditi posao perfektno zna već svaki Kinez “sjeverno od jezera” i “južno od jezera” (Hubei i Hunan, pokrajine u Kini). A i silikonske varalice su (relativno) jeftine, višestruko jeftinije od voblera, recimo, pa ih zato nije “šteta” zabacivati na mjesta na koja bismo nevoljko zabacili vobler, kao što je neko granje, potopljeno kamenje ili srušeni most, a takva mjesta naravno kriju i ribu pa su se silikonci pokazali kao vrlo lovne varalice. No, zakaj vam to i pričam kad već ionako sve to znate, idemo mi fino na montaže i kako koju koristiti, vjerujem da će mnogima to biti korisnije i poučnije.

Jig head montaža

Prvi silikonci koji su došli na naš teren su zasigurno twisteri (ili grubovi) i klasični shad silikonci. Dofurali su ih najvjerovatnije gastarbajteri da ih oprobaju na našim smuđevima jer su se sigurno na njih nalovili u zemljama u kojima su radili. Ti silikonci su bili onda pravi bum na našim velikim rijekama, a i sad je njihova lovnost neupitna, s tim što su puno dostupniji i jeftiniji nego kad su se prvi put pojavili. Sjećam se jedne godine kad su ispustili jezero u Donjoj Dubravi da mi je ponestalo silikonaca jer su smuđevi na Dravi primali jako lijepo i kako sam u jednoj koprivničkoj trgovini pronašao najobičnije shadove i to crvene s crnim leđima (u nuždi se ne bira!) i fino svih 20 komada koliko je bilo u trgovini stavio na pult kao da ću kupiti. Prodavač me je začuđeno gledao i pitao da li stvano želim sve to kupiti. Kad mi je rekao cijenu od 36 kuna po komadu, naravno da sam odustao! Najobičniji shad, sad ih ima na eBayu po $1 za kilu. Sreća da su smuđevi dobro primali i na Filepara dvojku… Ovi silikonci se montiraju na posebnu udicu kojoj je dio kod ušice zakrivljen prema gore najčešće pod kutom od 90 stupnjeva, a postoji i model sa ušicom pod 60 stupnjeva u odnosu na vrat udice. Na taj zakrivljeni dio se montira olovno otežanje, najčešće ljevanjem i tako dobijemo gotov proizvod. To olovno otežanje u žargonu nazivamo “glava” i pored toga što postoje različite težine postoje i različiti oblici tih glava, ovisno o efektu koji želimo postići. Tako recimo ako želimo shada voditi brzo i pravolinijski koristit ćemo shad ili bullet glavu, ako lovimo u jačoj struji i želimo da nam je varalica pri dnu dobar izbor je football jig, za dodatni bljesak i vibru pobrinut će se krilce na horse head jigu, a ako želimo da nam shad ne leži na dnu kao mrtvac, već da fino stoji s repom prema gore da ga smuđ lakše posauga, koristit ćemo stand-up jig. Ali kod light i ultra light ribolova, nažalost, kod nas baš i nema neki izbor oblika glava, sve je svedeno na najobičniji i najuniverzalniji okrugli oblik. Teško je na udici broj 6 ili 8 i gramaži od 1-3 grama nešto drugo i izmisliti. Sreća da postoje i Orkine sanjke u tim malim dimenzijama, tako da imamo i jednu stand up varijantu, ako ih uspijete nabaviti. Ali ima i jedan vrlo jednostavan način da sami od okrugle glave napravite stand up jig za svoje silikonce za ostriža. Fino uzmete najobičniju okruglu glavu i s kombinirkama ulovite ušicu na koju vežete strunu tako da ušica gleda prema dolje. Naslonite kombinirke na stol ili neku drugu ravnu i tvrdu plohu i s čekićem odmjereno udarite olovnu glavu odozgo. Budući da je olovo mekano i da se dade lako formirati grubom uporabom sile, dobili smo ravnu plohu s donje strane jig glave na koju, kad montiramo silikonac, cijela montaža fino stoji i ne izvrće se. Probajte se igrati kutom pod kojim udarate glavu s čekićem kako biste dobili što bolji kut pod kojim želite da vam varalica gleda repom prema gore. Ovakva montaža je odlična kad ostriži primaju mrljavo, tj. kad ne napadaju kako treba, pa s malim silikoncem radite jako malene amplitude i u biti ga povlačite većinu vremena po dnu sa malim pomacima. Za ovu montažu su mi se boljim pokazali shadovi nego grubovi i to oni koji ne šamaraju ko ludi. Manje je više ovaj put. Profi Blinker Atraktor u veličini A i B, nekakvi najobičniji shadovi od Zebca sa šljokicama, Bass Pro Shopov Sassy Shad, Lunker City Fins Shad su odlične opcije da s njima započnete ribolov i fino se nalovite. Dakle, varalica vam mora raditi malene amplitude, tek toliko da repić sitno zatitra i glava digne malkice mulja sa dna. Ovo sve vrijedi kad lovimo neaktivne ribe, ali ako ostriž prima uredno, onda je sve lakše. Bitno je znati da ostriža jako rajca nagli vertikalni pokret varalice (gore-dolje), tj. dok mu varalica koju misli napasti odjednom nestane iz vidokruga i jednako tako brzo se vrati, onda napada bez razmišljanja, naravno, ako je aktivan. A da nije aktivan ne bi ni razmišljao da napadne varalicu, right? Ova tehnika se zove snap jigging i izvodi se brzim pokretima iz zgloba šake.

Znači, amplituda nije previsoka jer nam niti ne treba da nam maleni jig odleti metar uvis, dovoljno je desetak centimetara, bitno je da brzo nestane iz vidokruga ostriža, ali se mora i brzo vratiti. Zato koristim lagano prevelike glave za mamac kojim lovim. Recimo, na malenog atraktora veličine A često stavim jig udicu 3 grama tešku. Atraktor ima dosta širok rep koji ga dobro koči (i daje mu akciju naravno) dok tone prema dnu, a na Križnici i staroj Kupčini mi je baš tih tri grama bilo idealno da pravilno prezentiram jig na metar i pol dubine. Dakle, oštar trzaj šakom prema gore, brzo kupimo višak strune i puštamo da varalica slobodno udari u dno. Nakon kontakta s dnom, postupak ponavljamo. Grizevi su neposredno prije nego će varalica dodirnuti dno. Ako slučajno potkačimo kojeg ostriža, to nije znak za uzbunu, dolje ih je cijelo jato i to se događa. Ali ako nam se to događa svako malo i recimo na deset ostriža imamo tri ili više zahaklanih, onda treba malko usporiti i staviti malo lakšu glavu, jer ribe se zalijeću na varalicu i ne stignu ju, ona pada ispod njih i kad slijedeći put cimnemo, zahaklamo jadnog ostriža koji je ostao iznad varke za trbuh. A to nam nije cilj, definitivno. Jako važna stvar kod ove tehnike ribolova je da nam varalica tone ravno prema dnu, a ne u spirali. Spirale se događaju kad shada ne napiknemo na udicu kako treba već ga pogrbimo ili montiramo na jednu stranu. Većina silikonskih shadova ima po leđima “šav”, tj. mjesto gdje se vidi kako su spajane dvije polovice kalupa i to nam treba biti linija vodilja kad ga montiramo, tj. kad pikamo udicu kroz njega. Leđa shada moraju biti potpuno ravna za ovu prezentaciju inače neće tonuti kako treba, petljat će se i grizevi će izostati. No ima i montaža gdje ravna leđa nisu poželjna. Na što lakšu glavu piknite Zoom Fluke ili Bass Assassina ili neku sličnu lastu tako da udica izađe malko dalje nego što bi kad bismo ju napiknuli normalno. To će rezultirati u lagano povijenim leđima. Ovakvu varalicu pustimo da potone na dno i kad to napravi lagano cimnemo iz zgloba prema gore. Akcija ovako piknutog Flukea je jako zanimljiva jer izgleda kao keder koji rikava na dnu pa svako malo par puta mahne repićem i odigne se od dna te opet potone na njega, ali svaki put u neku drugu stranu. Super tehnika i za smuđa i za bassa, ne samo za ostriže.

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

A i pastrve se super love sa silikonskim varalicama piknutim na jig glavu. Na jezerima tipa Bager u Zaprešiću ili drugim ekonomskim vodama najbolje je raditi dulje pauze nakon svakog odizanja, pogotovo ako koristimo neke Berkleyeve Nymphe iz Powerbait programa, osobito u nekoj od jarkih boja, kalife ih kupe sa dna kao kikiriki. Tko je za aktivniji ribolov gdje treba i malko truda, taj će izabrati tekuću vodu tipa Čabranka, Dobra ili derivacioni kanal HE D. Dubrava. Bistra i relativno plitka voda u kojoj sve vidimo je veliki plus jer ćemo lakše nagovoriti ribu da uzme, ali i nije imperativ. Lovili smo i u mutnom i dubokom. Ali imperativ su relativno lagane glave, lakše nego kod ribolova ostriža istom veličinom varalice. Recimo, za kanal u Sv. Mariji idealno je na većini mjesta koristiti 1.2-2.5 grama, mada sam osobno lovio (i ulovio) i na 6. Fora je u tome da izaberemo (na viđeno) koju ćemo pastrvu probati uloviti i zabacimo uzvodno tako da varalica potone na dno dosta prije mjesta gdje se riba nalazi. Idealno bi bilo da vidimo i varalicu kako se kotura po dnu, tako da za početak dok se ne izvježbate koristite uočljive mamce kao što je Berklyeva Nympha u pinki boji, osim ako niste Podravec koji cijeli svoj život lovi bassa „na viđeno“ pa ima izoštren vid bolji od sokola. Kad se malko izvježbate i dobijete osjećaj za brzinu toka i kretanje varalice možete prijeći i na lovnije varijante tipa trećina Berkley Power bait Nightcrawlera od 6 incha ili trećina Yamamoto Senka od 5 incha. Ovi mamci vam možda djeluju veliki, ali pastrvi u mjeri ne predstavljaju apsolutno nikakav problem.

Čak i oni veći komadi se neće niti okrenuti za manjim mamcem. Berkley serija Powerbait mamaca ima neodoljivu privlačnost za pastrve i one ga kupe kao prirodni mamac, doslovce ga jedu. Fora je da joj morate mamac prezentirati prirodno, dakle, kako joj i u prirodi dolazi hrana takvog tipa, a to je koturanjem po dnu. Znači, zabacili smo dosta uzvodnije od ribe koju želite uloviti, pustili da varalica potone na dno i sad ju pratimo pogledom, a krajičkom oka promatramo ponašanje željene pastrve. Naravno da se uvijek pojavi neka manja koja prva stigne do varke, ali se ne damo smesti i ignoriramo njeno navlačenje varalice. Ako mala ne odustaje i proguta varku, zategnemo ju, izdrilamo i ponovimo radnju. I sad kad smo maknuli sve male smetalice, varalica je došla u vidokrug naše pstrve i ona je odreagirala, tj. krenula je na varalicu. Ako ju pokupi u kretanju, to je to: zategnemo, izdrilamo, poslikamo i pustimo (pusa nije obavezna). Ako je došla do varalice i prati njeno kretanje nizvodno, jednostavno otvorimo preklopnik role i dozvolimo da struja ponese najlon koji se odmotava sa špule nizvodno i na taj način zaustavimo koturanje našeg silikonca po dnu. U tom trenutku pastrva najčešće prestigne varalicu i pokupi ju kad krene prema uzvodno. To se naravno dogodi onda kad pastrva ne sumnja ništa, dakle, nije vas vidjela ili ste joj nezanimljivi (neupadljiva odjeća dosta pomaže), ako nije već bila bar 20 puta piknuta i ako imate dobar mamac. Budući da imamo puno najlona vani, a kratak štap, kontra mora biti jaka i popraćena brzim namatanjem role. Pastrve, pogotovo gdje nisu navikle na ovakve mamce, Berkleyeve Powerbait mamce neće samo tako ispustiti iz usta tako da imamo dosta vremena za kontru, ali neće ih niti vječno držati u ustima. Dva su osnovan načina montaže komadića Senka ili Nightcrawlera na jig udicu, ovisno o tome kakvo je dno. Ako je dno većinom šljunkovito ili je početak sezone pa trave još nema previše, onda mamac montiramo ravno na udicu, tj. kao klasični twister.

Naravno da je ova montaža bolja što se tiče samog zatezanja ribe, ali jednako tako lako kvači smeće u vodi. Kasnije u sezoni dok se trava razbuja ili na mjestima sa krupnijim šljunkom silikonca montiramo na drugačiji način. Jednostavno zabodemo udicu tako da izađe nešto dalje nego što bi izašla da želimo ravna leđa i na taj način dobijemo silikonca u V obliku na udici i vrh udice je, ajmo reći, sakriven. Na ovaj način ćemo bitnije manje kvačiti travu, a s pravom kontrom neće biti problema sa kvačenjem pastrva. Ribama ne smeta što mamac nije ravan, čak ponekad radije uzmu ovako montiranog Senka od onoga koji stoji ravno. Još jedan tip, ako lovite Berkleyevom Nymphom ili drugom malom kreaturom, ako ne pali koturanje po dnu, probajte jednostavnu foru koju koriste mušičari kad love na nimfe, a to je da se dokoturate pastrvi pred nos i onda lagano zaštopate najlon, što će rezultirati u odizanju Nymhe s dna i njenom oponašanju prirodnog kretanja kukca koji nošen mjehurićem plina ide prema površini. Klapna je za potočare vodio Nymphu kao strimer nizvodno i odlično prolazio, tako da sam i tu tehniku (kao i sve ostalo što koristim za pastrve) preuzeo od njega i na tome mu hvala. Igrajte se i bojama jig glava i udica i upamtite, pastrva je plemenita riba i njena boja je boja najplemenitijeg metala… Tko ne zna koja je to boja neka se posavjetuje (kao i za sve ostalo!) na www.google.com!

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana