SLOVENIJA – VAPNENAČKI POTOCI, LIPLJANI I VELIKE PASTRVE

PR / Broj 50 / Svibanj / 2012.

Vrlo je malo mjesta u Europi koja ujedinjuju tako mnogo uzbudljivih rijeka i fascinantnih riba sakrivenih u bujno zelenim planinama Slovenije. Autor Rasmus Ovesen će vas povesti u potragu za sjenovitom i nedostižnom mramornom pastrvom…

Piše: Rasmus Ovesen
Snimili: Rasmus Ovesen i Klaus Boberg Pedersen

Od gotovo nestvarne ljepote rijeke Unice krećemo se bujnim romantičnim poljima kasno ljetnih livada koje okružuju planinsku rijeku. Krenuli smo sjeverno prema nešto grubljem terenu. Kroz dan smo na viđeno lovili masivne lipljane u ovoj šarmantnoj i kristalno bistroj vapnenačkoj rijeci. Izuzetno nas je radovalo svaki put kad bi koja od ovih opreznih i selektivnih riba bila prevarena s nekom od mikroskopskih nimfi koje smo prezentirali na tankom prevezu od tek 0.08 mm.
Moj prijatelj Klaus i ja smo u ribolovu u Sloveniji s Juretom Ramovzom, ribolovnim vodičem koji je usprkos mladosti među najiskusnijim i najmirnijim vodičima s kojima smo imali priliku loviti. Njegovo veliko znanje nadahnjuje i povećava povjerenje u čovjeka koji vas vodi.

Pred nama je ne samo scenski i vizualan pomak. Ono što nas čeka je radikalno drugačiji način ribolova koji je mnogo više fizički tegoban od ovog koji smo upravo iskusili. Kad smo ušli u auto i krenuli prema planinskoj regiji Tolmina osjećao sam se kao da sam krenuo sa satova klavira na boks meč.
Unatoč tome što sam znao da će nekoliko sljedećih dana uključivati mnogo mukotrpnog rada i ozbiljnog naprezanja bio sam pun uzbuđenja i iščekivanja poput djeteta prije Božića (bio sam napet kao svježe namotan predvez na špuli).

Mramorna pastrva

Mramorna pastrva (Salmo Trutta Marmoratus) (engl. Marble Trout) je najveća vrsta pastrve u Europi. Zemljopisno gledano, mramorna pastrva je endemska vrsta Jadranskog sliva, a svoje prirodno stanište proteže sve do Albanije na jugu te u Italiju na sjeveru uz nekoliko iznimaka prema istoku, na primjer, u Bosni i Hercegovini (Neretvanska glavatica je ustvari mramorna pastrva). Mramorna pastrva obitava u hladnim planinskim rijekama s ljetnim temperaturama oko i ispod 15 °C. Obično se drži uz samo dno gdje pronalazi zaklon u obliku dijelova hridi, litica, potopljenih stabala, itd. Znanstveni doprinos razumijevanju ove oprezne i uglavnom noću aktivne mramorne pastrve i dalje je minimalan, ali je poznata činjenica da raste vrlo sporo. S druge strane, živi vrlo dugo – vjerojatno blizu 40 godina, a to kompenzira vrlo sporom stopom rasta. Primjerci teži od 25 kg su dokumentirani, a najveća mramorna pastrva ikad uhvaćena na mušičarski pribor ulovljena je u rijeci Soči 2010. godine. Bila je duga 120 cm i teška nevjerojatnih 22,5 kg. Ribe teške desetak kilograma dokumentiraju se na godišnjoj razini no svaka riba teža od četiri kilograma smatra se trofejnim primjerkom. Nažalost, mramorna pastrva je iznimno osjetljiva na zagađenja, pretjerane izlove i (ne manje važne) geo-kulturne zahvate poput gradnje brana. Mramorne pastrve se u većini njihovih staništa smatraju kritično ugroženima.

Ovo nije prvi put da posjećujem okolicu Tolmina u potrazi za neokrunjenom kraljicom ove potocima i rijekama ispresijecane regije – neobičnom i gotovo mitskom mramornom pastrvom.
Dok putujemo malim zavojitim planinskim putovima gorljivo sam zaokupljen dijeljenjem prošlih iskustava stečenih na ovim privlačnim rijekama. Očekuju nas četiri dana ribolova na mramornu pastrvu koje ćemo provesti na rijekama Idrijici, Tolminki i Tribuščici. Jure potiče našu želju pričama o nestvarno velikim i moćnim mramornim pastrvama koje trgaju predveze i mušičarske štapove, a ponekad i volju ribolovca.
Imali smo snažnu volju za ribolovom, čak ni činjenica da zadnja tri tjedna nije pala ni kap kiše, da se dnevne temperature vrte oko i preko trideset °C i da su rijeke na kojima namjeravamo loviti sljedećih par dana opasno niske, nisu izazvale ni traga malodušnosti u nama.

Pod okriljem mraka stižemo u selo Idrija. Rano sljedećeg jutra srca su nam puna već promatranjem predivne rijeke Idrijice i njenih turbulentnih vrtloga koje prekidaju brojni rukavci. Plašljiva rijeka omogućuje protok svoje tirkizne vode s takvom rijetkom elegancijom, na krhkom svjetlu zore iskri graciozno s obnovljenim osjećajem svrhe i volje. Tu i tamo rijeka se probija kroz mahovinom obraslo stijenje koje kao da poseže za nebom, a bujno obrasle obale većinom se sastoje od veličanstvenog listopadnog drveća koje se naginje nad rijeku kao da prikriva neku mračnu tajnu.
Rijeka se ovdje ukopala duboko u zemlju, u dubinu, svojom nestvarno bistrom vodom. Pod nemarno razbacanim fragmentima stijenja, kamena i izdubljenih obala vreba riba koja hrani naše snove.
Žudnja i nestrpljivost natjerala nas je da počnemo loviti. Jedan zabačaj je slijedio drugi u prividnoj beskonačnosti dok sunce baca svjetlost preko nazubljenih planinskih predjela. Jutarnji je ribolov brzo iza nas. Sada se temperatura opet približava 35°C. Mobilni ribolov uz i niz rijeku uz neravne obale i strme padine, često s rizičnim gaženjem kroz dubljake i monotonim zabacivanjem velikih “fluffy” streamera, izvlači svu energiju koja je ostala u nama.
Očigledno smo neuspješni! Bez griza! A najgore od svega je što nismo ni vidjeli ribu. Ta je činjenica osobito obeshrabrujuća jer bistra voda ove rijeke omogućava da pogledom ispitate većinu dobrih mjesta. Na kraju, očaj nas prati poput tamne sjene u našim mislima. Iako smo uhvatili nekoliko malih mramornih pastrva tijekom dana te nekoliko borbenih kalifornijskih s fantastičnim bojama naša vjera i samopouzdanje se polako smanjuju i nestaju.

Tri dana kasnije situacija je nepromijenjena. Lovili smo uporno i savjesno od zore do sumraka, a naš nas je put doveo i do rijeke Soče i njenih slikovitih pritoka Lepene i Koritnice.
Tijekom svitanja imali smo nekoliko udaraca od kojih nam je srce zadrhtalo, a Klaus je uspio uloviti uloženu mramornu pastrvu tešku skoro 2.5 kg. No nismo se ni približili ostvarenju želje da ulovimo jednu veliku divlju mramornu pastrvu. Sad dok se naše putovanje bližilo kraju ozbiljno počinjemo gubiti snagu i energiju te na kraju i volju. Točnije rečeno, bili smo na rubu fizičkog i mentalnog sloma. Iako je Jure svim svojim snagama činio sve što je u njegovoj moći da naš projekt uspije, situacija je i dalje bila prilično beznadna. Unatoč svemu, ulovili smo mnogo lipljana i kalifornijskih pastrva kada smo im povremeno posvetili pozornost kako bismo si podigli samopouzdanje. Ali je zato mramorna pastrva izgleda učinila sve da nam izbjegne. Naš uski fokus na mramornu nas je uništavao.
Stigao je i naš posljednji dan, kataliziran pospanim suncem koje se budilo drhtavom jutarnjom svjetlošću. Nisam dobro spavao, a početni nemir koji mi je prožimao cijelo tijelo protekle noći zamijenila je mučnina, bolovi u trbuhu i snažna glavobolja.

Bez sumnje, nastale su posljedice četverodnevnog napornog ribolova, sunčanica i dehidracija, za koje sam si sam kriv. Nisam bio u mogućnosti ni misliti na ribolov, no iskreno, u tom trenu to i nije bila najveća katastrofa.
Avion nas je čekao u Ljubljani u popodnevnim satima, a pred nama je gotovo dva sata vožnje po makadamu. Uvjeti ribolova se nisu promijenili, teško je odlučiti što napraviti, u najboljem slučaju imamo vremena za nekoliko sati napornog ribolova. A s obzirom na moje opće stanje napustio sam ikakve nade da ćemo doći do našeg cilja.

Klaus i Jure počeli su rano jutarnji ribolov na Idrijici, ostavili su me da se odmaram u automobilu s voki-tokijem (u slučaju da mi se stanje pogorša). Sat i pol kasnije vraćaju se sumorni i tužni. Ništa se nije dogodilo!
Kratka vožnja uzvodno i ponovni ribolov također nije urodio ulovom. Sada smo na putu prema malom selu udaljenom oko 15 minuta vožnje prema jugu, popili smo kavu i razmišljamo što dalje. Najviše od svega, skloni smo da se jednostavno spakiramo i krenemo na put prema Ljubljani. No tad se nešto dogodilo. Gledajući s parkirališta kafića prema rijeci udaljenoj par desetaka metara Jure primjećuje da se voda počinje mutiti. Pilana smještena nešto uzvodno na pritoci Idrijice počinje raditi i uzrokuje da bistra Idrijica dobije lagano mutnu mliječnu boju. Klaus i ja smo događanje gledali s dobrom dozom ravnodušnosti, no Jure je već zbrojio dva i dva.

Instrukcije su bile dane s velikom odlučnošću. Jure ima plan, a mi sada idemo nizvodno na mjesto na kojem je Klaus lovio prije manje od sat vremena. Očigledno, Jure je uvjeren da naglo zamućenje vode može rezultirati dobrim napadom ribe. Bez obzira što smo Klaus i ja smatrali da je nada da se to dogodi vrlo mala, nismo se upuštali u raspravu s našim dobronamjernim vodičem. Makar to bilo jednostavno iz čiste pristojnosti.

Oprema koju trebate imati

Ako tražite mramornu pastrvu morat ćete ponijeti uistinu težak komplet pribora, ne samo zbog toga što je mramorna pastrva zbilja ekstremno snažna riba. Naime, i muhe koje se koriste za njen lov su veliki teški streameri koji se teško bacaju. Zbog toga treba ponijeti relativno tvrd štap dužine 9` klase #8-9 za mramorne pastrve i ne zaboravite se opskrbiti velikim streamerima koji izgledom podsjećaju na grizlija te imitiraju sve, od lipljana do potočne pastrve. Otežane imitacije su odlične, a tonuće žnore će vam pomoći da mamac prezentirate na najdubljim mjestima.
Za ribolov potočne i kalifornijske pastrve te lipljana obična suha muha i nimfa rade odlično. Uz to, zabacivanje malih streamera za kalifornijsku i potočnu pastrvu ponekad je iznimno plodonosno. Tajna uspjeha je obično loviti s nimfama ili suhim muhama na vrlo tankim predvezima (budite oprezni kad zatežete jer 0.08 mm debeli predvezi imaju ružnu naviku pucanja kad se u kontru uključi previše snage).
Obično imitacije Gammarusa rade dobro dok lovite nimfom, ali općenito nema se ništa za reći o izboru muha. Fauna i broj insekata na većini rijeka je toliko bogat i složen da ćete morati ponijeti mnogo različitih imitacija nadajući se da ćete među njima pronaći one koje rade kad se riba počne hraniti.

Klaus i Jure ponovo nestaju u grmlju uz rijeku, još jednom ostajem sam u automobilu dok me trese groznica. Jedva sam uspio zaspati, kad me budi vrišteći Klausov glas iz voki-tokija – FISH ON, FISH ON!
Kao zbrkani pijanac izletio sam iz auta s fotoaparatom nemarno prebačenim preko ramena. Nekoliko sekundi kasnije pojavio sam se na obali hvatajući zrak upravo u vrijeme da vidim Klausa kako prihvaća predivnu mramornu pastrvu tešku preko četiri kilograma. Veliki smeđi streamer joj je bio čvrsto smješten u kut predatorskih usta. Nakon nekoliko brzih fotografija Klaus oslobađa ribu i pušta ju natrag u njen zaklon pod stjenovitu obalu rijeke. Naglo zamućenje vode probudilo je ribu, kao da nas je udarila magična munja, putovanje je bilo spašeno.
Taj trenutak me osvojio! No naglo buđenje i brz silazak do rijeke izvukli su svu snagu iz mene, odjednom se osjećam bolesnije nego ikad. Mučnina i znoj, razmišljam samo o tome kako da sjednem. No Jure je neumoljiv i svojim me čvrstim snažnim glasom obavještava da sam ja sljedeći. Osjećam se kao da sam na rubu smrti, ali svađa s njim ne koristi.

Nekoliko minuta kasnije puzao sam i skrivao se iza velikog stijenja s grčevima u trbuhu i mušičarskim štapom u jednoj ruci, dok je Jure bio desno iza mene. Ispred mene je rijeka turbulentno ključala potpomognuta jurećom vodenom masom zbog naglog pada terena. Nekoliko je kamenih gromada tvorilo prirodne brane i mirniju duboku vodu. Zabacujem težak čupavi streamer i on pada uz glasan pljusak na rub glavne struje, tek sam ga počeo privlačiti kad se divlji nasilni udarac prenese preko žnore do štapa. Podigao sam štap uplašeno ali odlučno i u istom trenu vidim zlatni bok velike ribe koja se okrenula tik ispod površine te krenula prema dnu.
Borba je počela, a uz ubrzan rad srca uspio sam prikupiti cijelu slobodnu žnoru i pojačati pritisak na ribu. Osjećam grčevito udaranje i mlaćenje dok se riba pokušava dočepati svog skrovišta na dnu. Očito je da ovaj dio rijeke poznaje prilično dobro. No uz malo sreće uspijevam ju voditi između nazubljenih stijena koje se nalaze okolo, ovdje, tamo i svugdje…

S maksimalnim pritiskom konačno uspijevam voditi borbu prema Juri koji je sada do pojasa u vodi spreman s podmetačem. Dok on poseže za ribom ja sam prepun nervoze i tjeskobe. Riba kratko balansira na rubu mreže dok vodene kapljice eksplodiraju u kaotičnom neredu vode i pjene, vid mi se trenutno zamagljuje. Riba pliva izvan podmetača, a žnora je otpuštena! Nakratko sam užasnut, siguran da je izgubljena! Podižem štap i shvaćam da ponovo imam kontakt s ribom. Krenula je prema meni u plićak blizu obale. Uspijevam ju držati pod kontrolom sve dok Jure nije spreman da ju ponovo ubaci u podmetač. Ovaj put sve je prošlo savršeno, pod pratnjom uzvika i klicanja Jure iznosi mramornog starog ratnika do obale. Doista savršeno stvorenje! Velika usta i prekrasne mramorne pjege, najvrjednija riba koju sam ikad ulovio! Osjećam se kompletno euforično!
Klaus snima seriju fotografija, a nakon toga uklanjam velik otežan streamer iz zubatih usta pripremajući ju za puštanje. Potapam oko šest kila tešku prethistorijsku pastrvu u hladnu vodu prepunu kisika dok mi osjećaj intenzivne sreće prožima cijelo tijelo. Primjećujem s velikim zadovoljstvom da je riba snažna i želi se vratiti u svoje obitavalište uz kameno dno rijeke. Uz nekoliko snažnih zamaha repom u sekundi nestaje iz vida. Okrećem se prema Juri. Njegovo lice je jedan veliki osmjeh – i bez ijedne riječi ga čvrsto grlim. Nudi mi jednu od njegovih cigareta i iako ne pušim grabim jednu. Avion nas čeka za par sati u Ljubljani, dok nikotinom bogat dim udara u moja pluća u jednom dugom i dubokom udisaju, pokušavam shvatiti koliko smo sretni bili.

Ribolov u Sloveniji

Ribolovne mogućnosti u Sloveniji su velike i raznolike. Kao mušičar možete birati među mnoštvom uzbudljivih rijeka i vrsta riba na vrlo malom području. Na jugu ćete pronaći tri rijeke, Unicu, Krku i Kupu, svaka od njih nudi unikatan ribolovni doživljaj u prirodi koja vas osvaja i zadivljuje. Vapnenački potok Unica nudi ribolov lipljana svjetske klase s fer šansom za ulovom rekordne potočne pastrve kao usputni ulov. Isto vrijedi i za prekrasnu planinsku rijeku Kupu u čijim se kristalno čistim dubinama krije uzbudljivo carstvo mladice. S druge strane, sporo tekuća Krka je poznata po odličnom ribolovu na kalifornijsku i potočnu pastrvu. S pravim omjerom sreće i umijeća ovdje možete zategnuti ribu tešku i preko pet – šest kilograma.
Slovenski jugo-zapadni ugao je dom planinskih rijeka Trebuščice, Bače, Idrijice, Tolminke i Soče kao i pritoka Soče, Lepene i Koritnice. Sve ove brzo-tekuće i kristalno čiste rijeke dom su kalifornijskoj pastrvi, potočnoj pastrvi, lipljanu i mramornoj pastrvi.
Sava Bohinjka, Sava Dolinka, Radovna, kao i Selska Sora te Poljanska Sora, najpoznatije su rijeke zapadnog kuta Slovenije. Tu vas čeka uzbudljiv ribolov na velike potočne i kalifornijske pastrve te lipljane. Osim toga, imat ćete priliku i za ribolov mladice – lososa podunavskog sliva. Rijeke su ovdje mnogo mirnije i bogate faunom te često nude fenomenalan ribolov suhom muhom. Sezona se proteže od kraja travnja do listopada, a ribolovom na dijelovima rijeka obično upravljaju mali ribarski klubovi. Cijene dnevnih dozvola su od 30-110 eura po danu, a ako želite rezervirati ribolovne dozvole unaprijed, mnogo korisnih informacija naći ćete na početnoj stranici Slovenskog odbora za turizam:
http://www.slovenia.info/en/Angling.htm?ribolov=0&lng=2