Ribolov mrena na savskim sprudovima

9 min read

PR / Broj 50 / Svibanj / 2012.

Taktika ribolova nije neka naučna fantastika. Iako su mrene odlični plivači, nisu ribe koje će bjesomučno juriti za voblerima kao što bi to radio bolen. Puno im je draže kad se vobler lijepo parkira negdje u struji tako da ga one jednostavno mogu pokupiti u prolazu…

Piše: Denis Savretić

Kako klimatske promjene uzimaju maha, tako se mi ribiči svakim danom moramo prilagođavati uvjetima koje nam vremenske prilike nameću na vodi. Početkom ove godine je svaki razgovor s kolegama ribičima bio u znaku suše, niskih vodostaja i velikog upitnika vezanog uz uspješan mrijest, jer za razliku od klasično visokih proljetnih vodostaja, kompletna zima i početak proljeća prolazi bez ikakvog značajnijeg porasta Save, tako da je tijekom trećeg mjeseca Sava držala neki prosjek od -270 cm, što je inače ljetni vodostaj i nikako ne bi trebao biti očitan početkom proljeća.
No osim niskog vodostaja, u igri su bile i natprosječno visoke temperature za ovaj dio godine, što je direktno utjecalo na temperaturu Save, tako da se dogodilo da mi kolega ribič na Savi sonarom izmjeri 16 stupnjeva celzija krajem ožujka i početkom travnja. I tih 16 stupnjeva je bilo presudno, jer sam već sljedeće jutro turistički otišao na Savu i kroz polarizacijske naočale pregledavao rubove spruda tražeći znakove kedera….

Grupiranje kedera

Svaki savski špiner zna što se događa kad kederi krenu u mrijest po sprudovima. Onog trena kad krene grupiranje kedera u plićacima i njihov put uzvodno, apsolutno svaka riba u Savi se fokusira na njihovo danonoćno proganjanje i proždiranje i to je vjerojatno najbolji trenutak da se iskoristi šansa za lov na kraljicu naših brzaka-mrenu. Iako je mrena teoretski mirna riba koja švrlja po šljunku i čeprka ispod kamenčića, zna se ona itekako povampiriti, a s obzirom na snagu koja leži u njoj itekako je zanimljiva za ribolov na varalicu.

Inače, mrijest kedera počinje kad se voda dovoljno zagrije i po nekim mojim iskustvima akcija je najranije počinjala negdje sredinom travnja i trajala do kraja svibnja pa čak i do polovine lipnja, barem na pozicijama gdje ja lovim, i to pod uvjetom da je vodostaj normalan i da se spoji barem tjedan dana sunčanog vremena. Ove su godine idealni uvjeti za mrijest kedera nastali mnogo ranije nego inače no isto tako su i naglo prekinuti naglim zahlađenjem i obilnim kišama koje su slijedile tako da je mrijest kedera odgođen i produžen, a s njime i lov mrena na varalicu. No kako je početak travnja bio fantastičan tako se dogodilo da sam u zoru došao na sprud i nakon nepune minute promatranja vode zapazio prvi raub u plićaku praćen bljeskom crvenih peraja i mahnitim iskakanjem uspaničenih kedera. Bolena odmah isključujem jer znam da su sad uzvodnije i čekaju kedere pod špicama špornjeva, ovo su mrene koje su došle u plićak i mlate po kederima dok su ovi zauzeti mrijestom. Moja teorija se potvrđuje u narednih nekoliko minuta, jer se približavam obali i bez problema uočavam tamne siluete mrena koje se drže nešto dubljeg brzaka i svako malo izlijeću u pličinu i napadaju kedere koji su tamo grupirani. To je to, samo što nemam nikakav pribor jer sam na Savu došao čisto da vidim kakva je situacija. Javljam prijatelju što sam vidio i odlazim svojim poslom planirajući ribolov sutra. Nije prošlo ni sat vremena i isti frend mi se javlja na mobitel, kaže došao je na sprud i u prvom zabačaju klepio mrenu preko tri kile. To je to!

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Odabir mjesta

Buđenje u četiri ujutro se pokazalo kao potpuni promašaj, jer sam zaboravio da nije ljeto, tako da smo kolega i ja proveli vrlo glupa dva sata na vodi čekajući da sunce izađe. No rano buđenje se uvijek pokazalo kao ključ uspjeha, jer iz nekog razloga gotovo 90% svoje grabežljive aktivnosti mrene rezerviraju za zoru i prvih par sati jutra, nakon toga jednostavno izgube volju i povuku se od obale.
Odabir mjesta je jednostavan: prvo treba naći neki sprud gdje znamo da ima mrena, a ako ne znamo da ih ima, onda ih malo potražimo. Mrene tražim ili polarizacijskim naočalama ili jednostavno gledam gdje raubaju; kad su stvarno aktivne zna se dogoditi da dvadesetak mrena istovremeno rauba i u takvoj je situaciji nemoguće promašiti akciju. No kako je ipak malo teže uočiti mrenin raub, puno je lakše jednostavno stati na obalu i kroz polarizacijske naočale promatrati dno dok se ne uoče crne sjene. Postoje dvije tipične pozicije gdje se mrene mogu naći:
Prva pozicija je vrh spruda i preljev koji se radi iznad njega. Obično se radi o brzaku koji se prelijeva preko šljunka na vrhu spruda, a udarno mjesto za ribolov je zapravo mirnjak koji se radi između brzaka i samog spruda, jer to je mjesto na kojem će se nabiti svi kederi koji tamo obitavaju. Mrene leže u samom brzaku, često u samo nekoliko centimetara vode tako da im leđna peraja doslovno viri van i s vremena na vrijeme iz brze vode strelovito ulijeću u ‘’špigl’’ i napadaju nagomilane uklije. Lovište često dijele i s klenom i jezom, ali u periodu kad mrene grizu klenovi su često u mrijestu i uopće ne doživljavaju varalice pa je mrena ne samo ciljana riba nego i gotovo isključivi ulov.

Druga pozicija je dno spruda gdje se isto tako radi preljev preko šljunka ispod samog spruda, ali nema mirnjaka nego zbog djelovanja snažne vodene struje nastaju kaskade na dnu iza kojih slijedi strmo odsječeni pad u dubinu. Kederi se na takvim mjestima drže kaskada na šljunkovitom dnu, odnosno, nabijaju se u rupe koje im pružaju zaklon od štroma, a mrene su odmah iza njih, često praćene bolenima kojima su ovakva mjesta omiljene pozicije za lov. Ovo je pozicija koju osobno preferiram zbog olakšane prezentacije voblera mreni ispred nosa.
Karakteristike oba navedena mjesta su relativno brz protok vode i relativno mala dubina, obično maksimalno do metra, ali često i dosta manja, čak i manja od pola metra. Dubina vode sama po sebi diktira pristup ribolovu, pa je tihi dolazak jedna od ključnih stavki, naročito prilikom gaženja u vodu.
Kako se sunce počelo dizati, tako su i mrene započele svoju aktivnost. Nije prošlo dugo i prva je mrena označila svoje prisustvo tako da je divlje iskočila iz vode ispod samog dna spruda. Kako sam ja na dnu spruda, a prijatelj na vrhu, zovem ga na mobitel da se spusti jer akcija je očigledno dolje. Veoma polako se primičemo vodi i bez nepotrebne buke gazimo nekih desetak metara od obale, kako bismo si olakšali izbačaj i vođenje varalice.

Pribor

Izbor varalica je relativno jednostavan: mrene love kedere i na plitkom terenu su, prema tome, biram minnow modele u veličini od nekih 8-11 cm, odnosno, u veličini koja odgovara dimenzijama kedera koje mrene love. Najviše volim suspend i tonuće modele, jer ih je najlakše zadržati u zoni griza, a i svojom masom onemogućavaju izvrtanje u jakoj struji. Favoriti su mi definitivno Daiwa TD Minnow, Rapala X-Rap (8 i 10cm), Strike Pro Arc Minnow (8 i 11 cm) i Rapala Countdown od 9 cm, no praktički bilo koji minnow model koji zaranja od 0.5-1.5 m dubine može poslužiti pod uvjetom da je prirodne boje. Kako vrijeme odmiče i kako voda postaje toplija, varalice treba smanjivati, tako da npr. sredinom ljeta koristim varalice kao što su Countdown od 5 i 7 cm ili Pins Minnow u istim dimenzijama. Ponekad je u priboru korisno imati i pokojeg silikonskog shada, kao npr. meni omiljenog orka shada, jer se zna dogoditi da se mrene postave na sredinu toka gdje ih je nemoguće dohvatiti voblerom, ali ih je itekako moguće dohvatiti i uspješno loviti laganim kotrljanjem silikonca po dnu.
Vežem veći Arc Minnow na špagu i zabacujem koliko god mogu nizvodno, teoretski niže od mrena koje se drže podvodnih kaskada ispod samog dna spruda. Iako inače lovim na relativno jak pribor primjeren Savi (štapovi od 2.7-3m, do 60 g bacačke težine), ovaj put se malo igram i oboružan sam štapom posuđenim od frenda, Alpsom deklariranim na 10 g bacačke težine. Špaga je Savagear Adrenaline 0.10 namotana na također posuđenu rolu Morethan Branzino. Pribor koji i nije baš prilagođen ribolovu mrena, ali štap treba testirati pa je ovo idealna prilika. No nikako ne preporučujem ribolov ovakvim priborom, mrene su ipak žestoki i snažni borci, tako da ribolov prelaganim priborom ne samo da donosi neminovna trganja, nego se može dogoditi da usred predugog drila mrena umre od iscrpljenosti, a to nikako ne želimo. Štapovi od 40-50 g bacačke težine su ipak primjereniji ovakvom ribolovu, isto kao i neka solidna špaga promjera 0.15 mm.

Taktika

Taktika ribolova nije neka naučna fantastika. Iako su mrene odlični plivači, nisu ribe koje će bjesomučno juriti za voblerima kao što bi to radio bolen. Puno im je draže kad se vobler lijepo parkira negdje u struji tako da ga one jednostavno mogu pokupiti u prolazu. Točno to i radimo, prebacujemo preko mrena, skroz polako privlačimo vobler kroz potez gdje mrene love i na samom početku prve podvodne kaskade zaustavljamo vobler i držimo ga na mjestu. Ukoliko mrene ne poberu varalicu dok prolazi kroz njih, zasigurno će ju pokupiti kad im se varalica parkira pred nos i provocira ih svojim vibracijama i svjetlucanjem. Teorija vrlo brzo prelazi u praksu jer već u prvom zabačaju imam udarac, netom nakon što sam nakratko zaustavio vobler među crnim sjenama koje su se parkirale 15 metara ispod dna spruda. Iako me u prvih par sekundi hvata panika (štap se piga do same role) vrlo brzo shvaćam da je Alps kojim lovim vrhunska igračka, jer ima golemu rezervu snage u dnu blanka i bez problema zamara mrenu oko dvije i pol kile. Dok ja zamaram svoju, frend drži vobler na mjestu i uskoro ima udarac ali gubi ribu nakon par minuta drila.

S obzirom da smo cijelo vrijeme tihi i uopće se ne mičemo s mjesta, riba uopće nije poplašena, tako da uskoro voda ispred nas počinje kuhati, mrene su krenule u napad i izlijeću među uklije kao boleni. U ovakvom je ribolovu tišina i smirenost ključna, jer ako se počnemo derati I pljuskati prilikom drila ribe, sasvim je vjerojatno da će se mrene poplašiti i otići nizvodno. No dok god smo relativno nepomični i tihi, jato ostaje na svom mjestu i ne prekida lov čak ni dok drilamo neku od riba iz jata. Ako nakon desetak prolaza nemam griz na neki vobler, obavezno ga mijenjam. Začuđujuće koliku razliku može napraviti 1cm duljine ili mala razlika u širini vibracije. Isto tako, nužno je da vobler ide po samom dnu ili malo iznad njega, jer time mreni olakšavamo napad. Ako je vobler iznad nje, ona se mora okrenuti pod nemogućim kutom da ga dohvati ustima, pa se veoma često zakvači trbuhom.
Poštujemo li neke osnovne stavke, kao što su odabir dobrog mjesta, odabir prikladnog voblera i ispravan pristup ribolovu, uspjeh ne izostaje. No ribolov traje sve dok mrene, vođene nekom nevidljivom silom, jednostavno stanu. Ostanu na istom mjestu i jednostavno se prestanu hraniti. To se obično počne događati negdje prema podnevu, obično i mnogo prije i u takvim slučajevima nema druge nego pakirati se doma ili im zabaciti glistu koju će bez okolišanja pokupiti ako im se servira pod nos. No to više nije varaličarenje pa nije ni tema ovog teksta.
Ribolov zaključujemo s pet ulovljenih riba i nekoliko promašaja – sasvim solidno za sam početak sezone i još uvijek relativno hladnu vodu! Aktivnost mrena će se ionako povećavati kako se voda zagrijava, tako da je ovo bilo samo uigravanje u cirkus koji će uslijediti. Naravno, sve su mrene nakon reanimacije otplivale natrag u brzake gdje im je i mjesto i nadam se da ću ih jednog dana ponovo uloviti kad budu još koju kilu veće. I zbog toga apeliram na sve ribiče da ulovljene mrene puštaju, jer mrena je puno vrjednija kao apsolutna kraljica brzaka nego kao obrok na tanjuru!

Chris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter ElvaChris standing up holding his daughter Elva

Puštajte ribe i bistro!

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana