Smuđ i som – južina je „okidač“

PR / Broj 23 / Veljača / 2010.

Veljača je posljednji pravi zimski mjesec. Uz statistički prosječno nešto više temperature od siječnja, obilježena je također promjenjivim vremenom, uz snijeg, sve su učestalija kišna razdoblja, noći su još uvijek veoma hladne, no danju temperature nerijetko znaju doseći i proljetne vrijednosti…

Piše: Marko Pavić

• 

Vjerojatno je zbog svoje prevrtljivosti veljača jedini mjesec u godini koji je dobio žensko ime!:) No, šalu na stranu, ono čime ću se ja pozabaviti u ovom tekstu su moja iskustva sa Save nizvodno od Zagreba u ribolovu smuđa i soma u ovom periodu godine. Hladnokrvnim organizmima, kao što su ribe, ove promjene vremena naravno neće proći nezapaženo. Smuđice i smuđevi koji su već odavno formirali ikru i mliječ grupiraju se u parove i jata i hrane se intenzivnije, spremajući se za predstojeći mrijest, a somovi, koji su se tijekom prve polovice zime slabije hranili (ili se uopće nisu hranili) i kretali, a samim tim i rijetko lovili, počinju se sve češće i intenzivnije hraniti. Pa krenimo…

Smuđ

Sa izlaskom ovog broja Praktičnog neće preostati još puno vremena do početka lovostaja na smuđa (počinje 1.3., a završava 31.5., iskreno se nadam da to većina ribolovaca zna i poštuje!), ali opet dovoljno da si popravite vaš osobni rekord! Kao što sam već ranije spomenuo, smuđevi su već puni ikre i mliječa i grupiraju se za mrijest koji će uskoro početi, kad se sve “kockice” poslože, a jedna od važnijih je da voda dosegne temperaturu od 14 stupnjeva. Pošto će uskoro biti zaposleni produljenjem vrste i neće previše misliti na klopu, većina slučajnih ulova u lovostaju su mužjaci koji čuvaju gnijezdo i napadaju sve što mu se približi (doduše, postoji dosta “pametnjakovića” koju tu slučajnost i ne baš slučajno iskorištavaju). Smuđevi se do početka lovostaja intenzivnije hrane kako bi sakupili dovoljno energije za predstojeći mrijest. U ovom periodu nisu rijetkost ni višestruki ulovi smuđeva u kratkom vremenskom razdoblju, a često se dogodi da vam ulovljenog smuđa na udici doprati drugi do same obale (najčešće se radi o paru, mužjaku i ženki), te već u slijedećem zabacu ulovite i drugoga, njegov par! Stoga, ako već ne puštate smuđeve tijekom godine, barem im u ovom mjesecu pred lovostaj oprostite njihovu lakomost i pustite natrag kako bi nam osigurali još puno generacija slatkovodnih baruna!

• 

Preduvjet svakog uspješnog ribolova je, naravno, dobar odabir lokacije! Naime, sva sila teorije i najskupljeg pribora nam ne pomaže ako lovimo u krivo vrijeme na krivom mjestu! Naime, Sava nizvodno od Zagreba je po mnogo čemu specifična rijeka. Krenuvši od toplane (tu naime počinju dobri tereni za ribolov smuđa, koji zbog izgradnje brane migracijama ne može uzvodnije, tako da ga uzvodno ima samo u tragovima (i trgovinama, eh)) na niže, Sava je tipična rijeka zone mrene, relativno uska, većinom šljunčanog dna, brza, plitka, prošarana mnogobrojnim špornjevima, uz par proširenja gdje je rascjepkana otočićima, sprudovima i preljevima, koji djeluju divlje i pomalo nestvarno, kao da se nalazite negdje u divljini Amazone, a ne u blizini metropole… Svoje nevjerojatno bogatstvo florom i faunom godinama je dugovala, naravno, velikim količinama otpadnih voda (čitaj govana), koje su se u nju slijevale, pa je mogla hraniti toliku količinu ribe, no to se izgradnjom pročišćavača drastično promijenilo! Ribe je manje, a voda je puno bistrija, pa je i samim tim ribolov dosta teži. Nakon tih 20-30 kilometara, Sava naglo mijenja lice i u svega par stotina metara pretvara se u tipičnu nizinsku rijeku područja deverike, počinje biti sporija, dublja i šira, a obale su joj zemljane. Na ovom dijelu Save ispod Zagreba, pretežno zbog njene veličine, nisu toliko izražene podjele na “ljetna” i “zimska” mjesta, kao recimo na Dunavu ili na nižim dijelovima Save, ali, opet o zavisnosti o godišnjim dobima, vremenskim prilikama i ribljim migracijama, neki dijelovi rijeke će biti u određenim trenutcima puno bogatiji i zanimljiviji za ribolov… Tako sa početkom prave zime, pravih hladnoća zraka i niskih temperatura vode, “donji” dio, nazovimo to tako, postaje puno zanimljiviji zbog velike količine ribe koja tamo dođe zimovati. Dublja i sporija voda, većinom muljevitog dna i prepuna panjeva, koji su uslijed djelovanja riječne struje i erozije tla završili u vodi, pretežno na vanjskim stranama riječnih zavoja pravi su “El Dorado” za sve riblje vrste, a posebice za smuđeve u zimskom razdoblju! Na “gornjem” dijelu toka se smuđevi također uspješno love i tijekom najvećih hladnoća, ali opet ni približno kao u drugim dijelovima godine ili kao na nižim, maloprije opisanim terenima.

• 

No, u veljači se situacija okreće sa prvim zatopljenjima, kišama i porastima vodostaja, koji nepogrešivo daju do znanja smuđevima da zima ide svome kraju i da je “vrijeme da se krene”… Na mjestima gdje su dosad boravili smuđevi, sve se više javljaju somovi, a smuđevi lagano mijenjaju pozicije boravka… Opet postaju izdašnija mjesta sa šljunčanim i kamenim dnom, podlokane obale prošarane panjevima, kamenjari, potopljeni sprudovi, brža voda i, naravno, nezaobilazni špornjevi! Manje – više, sve što bismo mogli nazvati odlikama “ljetnih” mjesta, tj. odlikama “gornjeg”, mrenskog dijela Save. Smuđevi se sad tu grupiraju zbog mrijesta. Važno je spomenuti da je u ovom periodu Sava često povišena i da ako ćete čekati “idealnih” – 200, ne budete se baš nalovili! Velike vode se ne treba bojati, što više, poželjna je jer nam koncentrira ribu “pod noge”. Uslijed jačih vodenih strujanja, riba se sklanja uz obalu iza različitih prepreka i izbočenja koja smiruju vodu, zamućenost im smanjuje opreznost, a pravi “hot spotovi” u takvim uvjetima su špornjevi ili, popularno zvane, “babice”. Što se tiče samog ribolova, nikakve posebne “kemije” nisu potrebne, kao ni navlačenje “tona” varalica sa sobom na ribolov, time si samo komplicirate i zagorčavate život i u krajnjem slučaju smanjujete rezultate.

• 

U ovom periodu opet na scenu dolaze vobleri, koji su zadnjih mjeseci bili u sjeni njihove silikonske braće. Sve što vam je potrebno je par modela suspend voblera i pokoji plitkoronac i dubokoronac. Suspendi kojima najviše vjerujem i koje najviše bacam su Rapalini Husky Jerkovi, u veličinama od 10, 12 i 14 cm, Rapalin X-rap od 10 cm i stari Stormov Thunderstick. Husky jerk je moj omiljeni savski vobler, cijeli jedan tekst bih mogao samo o njemu napisati koliko mi je radosti donio proteklih godina! Na njega sam ulovio najviše smuđeva, prvog smuđa, a donedavno i osobni rekord mi je držala 10 centimetarska inačica! Druge ribe neću ni spominjati, ulovio je sve grabežljivo što pliva po Savi! Husky Jerk je u biti vrlo jednostavna i pomalo dosadna varalica. Jednako je uspješna u brzoj vodi, kao i u laganom kontraštromu ili u totalnom mirnjaku. Cijela filozofija je da ga se vodi polako i jednolično, uz povremene pauze u vođenju (suspend je pa ostane “lebdit” u sloju vode do kojeg smo ga naveli), nakon kojih ponovno kretanje često bude okidač smuđu za napad. Za ovaj vobler treba imati živaca, ako patite na to da vam vobler mora trest vrh štapa, onda ova varalica nije za vas (a možda ni ciljana riba i način ribolova). Husky jerk na oko nema neku “fascinantnu” i vidljivu akciju pri vrlo sporom privlačenju, ali ribe ga vrlo dobro osjete preko svoje bočne linije! Rapalin X-rap od 10 cm je također varalica koja zauzima počasno mjesto u mojim kutijama, iza njega su mnogobrojni ulovi mojih frendova i mene, gađaju ga sve generacije smuđeva, od kilaša pa sve do kapitalaca! Tako mi je prošle sezone uz nekolicinu manjih podario i ljepotana od 90 cm! X-ića koristim za nešto drugačije zadaće i način vođenja nego Husky Jerkove… Daleko od toga da ne lovi i na klasičnim mjestima na klasično ravnomjerno vođenje, no odlika ovog voblera je da ima malo življu akciju od Huskya i ne “ukopava” se kad se stane sa vođenjem, nego napravi još lagani geg, dva. Ta njegova osobina posebno dolazi do izražaja na mjestima gdje voda teče i vrti na sve strane, pa se često gubi kontakt sa varalicom i također na nizvodno povlačenje, ako se nismo u mogućnosti bolje pozicionirati pa nam ne preostaje ništa drugo.

• 

Vodim ga samo laganim cimanjem, pomacima vrha štapa od svega par centimetara, nešto kao lagani twichevi koje radim samo iz zgloba, a rola služi samo za prikupljanje špage. Pri takvoj prezentaciji na nizvodno povlačenje i na mjestima gdje voda vrti i miješa, treba biti jako koncentriran na ono što se radi jer špaga je većinu vremena olabavljena i udarac se ne osjeti uvijek najbolje, pa na svaki i najmanji trkac i gubitak kontakta sa voblerom, opalite snažnu kontru! Stari Thunderstick je varalica koja ima “na duši” nebrojeno puno savskih smuđeva, pogotovo iz perioda kad je bila puno zmazanija i mutnija, pa se smuđ pri lovu puno više oslanjao na bočnu liniju koju je thunderstick sa svojom nešto širom akcijom i glasnijom zvečkom nepogrešivo dražio! I danas on često bude favorit iz sjene kad sve zakaže i ne treba ga nikako zapostaviti! Od plitkoronaca u mojoj udarnoj postavi je legendarni Shalow Shad rap od 9 cm, o kome se već sve odavno zna i Monarch Dokov Nemo od 7 cm, to je ujedno i najmanji vobler koji ciljano bacam za smuđa. Shad rap ima zbog svog jedinstvenog kljuna i oblika tijela specifičnu akciju neodoljivu svim grabežljivcima! Koristim ga većinom na mjestima sa jačim protokom vode i dodatno ga “tjuniram” olovnim naljepnicama po trbuhu od glave do repa, tj. završetka voblera. To radim prvenstveno jer ima popriličan uzgon, pogotovo ovi noviji, proizvedeni zadnjih godina koji izranjaju “kao plovak”! Sa tim otežanjima dobijem nešto sporije izranjanje, te mrvicu mirniji i stabilniji rad u jakom štromu. Nekih posebnih caka za vođenje nema, taj vobler jednostavno lovi na sve vrste prezentacija, ali za smuđa mi se pokazalo dobitno da ga se vuče najsporije moguće, ovisno o brzini toka, uz česta zastajkivanja i ponovna kretanja. Nemo je varalica koja me osvojila na prvom ribolovu, kvalitetno izrađena, sa odličnim udicama i ubojitom vibrom lovi sve savske nemani pa tako i smuđeve. Odlično radi i kod najsporijeg povlačenja i vrlo polako izranja… Dubokoronce ne koristim previše iz čistog razloga što smuđevi često borave u najvećem podvodnom kršu za koje se troke obožavaju “lijepit”, a kljunovi zabijati pod kamenje, stoga za taj posao radije upošljavam jeftinije silikonce. No, na čistijim terenima, odličnim su se pokazali Rapalin Tail Dancer od 9 cm i posebno dubokoroneća verzija Husky Jerka od 12 cm, koja ima jednu veliku manu, a to je da nije preveć jeftina, a sa svojim dugačkim kljunom i suspend svojstvom nema dugi rok trajanja… Na nju sam najbolje prolazio pri normalnim i nižim vodostajima, bacajući ju sa vrha špornja prema matici i nakon što bih ju potopio ( a roni stvarno duboko), samo bi ju pokretima štapa od 9 do 11 h lagano naveo pod špicu špornja, gdje se najčešće događa udarac smuđa. Ne znam zašto, al` svaki kojeg sam ulovio na tu varalicu ju je toliko žestoko opalio da je fulati griz bilo gotovo nemoguće! Što se tiče silikonaca za smuđa, na tržištu ih danas postoji stvarno hrpa od različitih proizvođača, modela, oblika i boja, pa se lako izgubiti, čak i nama koji smo već duže u tome, a pogotovo manje iskusnim ribolovcima i totalnim početnicima.

• 

Ono što nama pokriva gotovo sve situacije u varaličarenju smuđa sa obale su grubovi i twisteri (znači srpoliki silikonci) i shadovi, dakle, riboliki silikonci, kojima rep završava sa većom ili manjom „lopaticom“, različitih oblika, debljina i pod različitim kutom, što sve naravno utječe na rad i vrstu akcije… No, da ne idem previše u detalje, navest ću par modela koji se najviše koriste na ovim terenima i koji su višestruko provjereni. Od silikonaca srpolikog oblika, prva trojka bi glasila Kallinsov Mogambo, Delalandova Sandra, veća i manja i Orka shad twister, u veličinama od 13 do 17 cm. Na tržištu postoji još milijun modela i vrsta ali sa ovima sigurno nećete fulati! Što se tiče ribolikih silikonaca, malo koji nije lovan u određenom trenutku na pravom mjestu, ali favoriti su definitivno Delalande Miss shad, popularno zvani King, u veličini od 8 cm (lovi više) i 10 cm (lovi rjeđe, ali u pravilu krupnije ribe), Relaxovi Kopyto 4-L modeli i naravno Profi Blinker Attractori, u veličinama E, F i G. Ta tri navedena modela su riboliki silikonci, dosta jake i izražene akcije, a uz njih nije loše imati i one malo suptilnije akcije, kao što Slotteri, Orka shadovi, Relax sharkovi i slično, veličina od 9-10cm pa na više, ne treba se bojati velikih varalica! U cijeloj toj priči oko ribolova silikoncima puna važnija stvar je odabrati adekvatnu težinu jig glave i oblik, te pogoditi prezentaciju koja pali u danom trenutku i provući silikonca, tj. prezentirati ga pod pravim kutom, a za to je najvažnije dobiti i imati predodžbu u glavi “di smuđ je”! To se naravno može dobiti samo velikom upornošću i sa puno izlazaka na vodu, na sreću se ne treba previše pouzdati u ribolovu. Stoga, oni koji tek počinju sa ovom predivnom disciplinom ribolova na smuđa, naoružajte se strpljenjem i što više na vodu! No, vratimo se mi na temu… Kako odabrati adekvatnu jig glavu i kako voditi silikonca – vjerojatno je najčešće pitanje koje si postavljaju početnici… Većinu situacija u ovom periodu će vam pokriti četiri osnovna modela jig glava, a to su univerzalna okrugla i Erie jig glava, koje su uporabljive u većini situacija. Uz te dvije, još često koristim riboliku-shad jig glavu, koja je odlična za jaču struju i ravnomjerno vođenje i Orka jig glavu, popularno zvanu “sanjke” ili stopala. Taj oblik glave je odličan i ima puno prednosti, kao što je ta da se lako krati rezanjem kliještima, stoga nije potrebno mijenjati cijeli jig jer se vrlo lako “tjunira” na željenu težinu. Nadalje, zbog svog oblika sporije propada, dulje se zadržava u zoni udarca i u istoj težini zbog oblika.

• 

Okrugla glava puno prije stigne do dna nego stopalo, zato se na istom mjestu može raditi sa težom glavom i samim tim dobiti na boljoj kontroli varalice. Nadalje, zbog tog svog oblika slabije zapinje i na dnu drži silikonca u uspravnom položaju pa se često griz dogodi i na samom dnu, kad varalica “legne”… Jedina stvar je ta što nije za neke prevelike dubine i jake struje. U dnevnom ribolovu smuđa većinom ga tražimo pri dnu riječnog toka, pa je važno odabrati dovoljno tešku jig glavu koja će spustiti silikonca u zamišljenu “zonu šuta” dovoljno brzo da ga riječni tok ne makne iz te zone, a opet da prebrzo ne propadne u nju i zabode se u dno. Na ovim terenima najčešće se koriste jig glave u rasponu od 5 do 20 gr, a vrlo rijetko i do 30gr. Misao vodilja kod klasičnog jiganja neka vam bude da između podizanja varalice i njenog pada natrag na dno prođe nekih 3-4 sekunde. Naravno, sve je relativno, pa tako i to, nekad bolje pali raditi veće amplitude odizanja, nekad manje, nekad bolje radi silikonac koji brže propadne na težoj glavi i pritom bubne o dno podižući oblačić mulja, a nekad pali što dulje propadanje i “mekše” prianjanje nazad na dno. Također nije svejedno koja vrsta silikonca je na jig udici, pod istom težinom neće istom brzinom propadati recimo King sa svojim masivnim repom i Sandra, čiji srpasti rep daje puno manji otpor, a debljina špage isto ima dosta utjecaja, tanja daje manji otpor pa je moguće sa lakšom glavom prije do dna, za razliku od deblje, koja daje veći otpor. Kod jiganja grizevi su isključivo u propadanju, pa budite koncentrirani na to što radite.

• 

Drugi način pretraživanja pridnenog sloja vode je da nađete idealnu glavu koja će pri laganom vođenju ići tik iznad dna. Jednostavno krenete težom glavom i pustite ju do dna i tada krenete sa laganim motanjem, ako u zoni gdje očekujete smuđa varalica rošta i ruje po dnu (ima perioda kad i to posebno dobro pali, ali to nije sad), izvadite ju van i zamijenite nešto lakšom ili ju sa kliještima po malo skraćujte, sve dok ne dobijete težinu glave koja omogućava da silikonac pri namatanju polako klizi iznad dna, sve dok ne usporite ili stanete sa namatanjem, pa opet lagano “legne” na dno…

Sa dolaskom sumraka i mraka, ako na voblere nema rezultata, obično probam opet sa silikonom pri dnu ili sa full laganim glavama u srednjem sloju, malo ispod zone koju sam pretražio voblerima… Još jedna stvar koja mi se čini dosta važna je kako ćemo smuđu napeljati varalicu u “zonu šuta”, nije isto da li ćemo ga prvo poškakljati varalicom po repu pa mu tek tad doći u vidno polje ili ćemon mu varalicom paralelno izvana doći pod utjecajem struje doslovno “pod nos”. Stoga se uvijek trudim prezentirati varalicu tako da zabacim više van na vodu i malo nizvodnije od spota gdje smatram da smuđ vreba i napeljam mu točno pod usta, tako ju stigne već iz daljine “snimit” i pripremiti se za napad! Smuđ je riba koja se neće baš sa par metri zaletavat na plijen, kao neki drugi grabežljivci, pogotovo ne u ovom zimskom periodu, zato nekad promjene u vidu pomicanja malo uzvodno ili nizvodno, isturavanja štapa prema vodi i sl., mogu rezultirati grizom, smuđ je jednostavno takva riba da mu varalica mora proći pred nosom! Jedino doba kad je malo tolerantniji i prašta pogreške u prezentaciji, te ne bira previše je u sumrak, period kad se premješta iz svog “dnevnog boravka” na “čeku”, gdje će provesti noć…

• 

U ribolovu smuđa sa obale na raspolaganju su vam dvije opcije varaličarenja, “aktivno” i “pasivno”. Pod “aktivnim” smatram mijenjanje pozicija sukladno tome gdje bi smuđ trebao biti u danom trenutku, znači, aktivno traženje raspoloženih smuđeva. Pod “pasivnim” mislim na “sidrenje” na poziciju za koju se smatra da ima smuđa, pa se baca dok se ne isprovocira griz ili dok se smuđ tamo ne pojavi u lovu. Ovisno o poziciji i uvjetima, biram taktiku lova, ali puno češće onu prvu, “aktivnu”, sa kojom se naravno postižu puno bolji rezultati. Kombinacija tmurnog i kišnog vremena potpomognutog južinom, uz polje niskog tlaka, definitivno su uvjeti za ribolov u veljači koje ja ne propuštam, vjerujte da unatoč uvriježenom mišljenju, lagana kiša nimalo ne smeta smuđu pri lociranju plijena, pa ni naših voblera, tako da se moj špinerski kompić Kristijan i ja često veselimo kišnim smuđevima, manje zbog kiše, a više zbog njihove veličine…

• 

P.s. Ne libite se zafitiljit vobler i daleko od obale u najjači štrom, velika je zabluda da smuđevi samo vrebaju uz nekakvu prepreku blizu obale, a kad stisne vani u štromini, vrlo vjerojatno nije mali…

Smuđ nije neki borac, no pribor zbog korištenja većih varalica i zbog čestih situacija lova u štromu (no dobro, struji), mora uz brzinu i osjetljivost biti i dovoljno jak da može pokrenuti i skucati veliku varalicu u tvrde čeljusti velikog smuđa. Ako lovite sa glinđavim štapom (mekanim, paraboličnim itd.), kao podsjetnik ostane vam samo zbušena varalica. Znači, brz i jak štap je neophodan, težine bacanja barem 50 gr i dužine 2.7-3 m. Rola ne bi trebala biti premala, poželjno je da dobro slaže špagu i da ima dobru i kvalitetnu kočnicu… Od špaga u ovom zimskom razdoblju koristim većinom Berklyev Fireline i to isključivo Crstyal. On ne pije vodu dok je nov, pa se i manje ledi, Crystal se dobro vidi van vode, a u vodi slabo. Veliku pozornost također obratite na oštrinu i jačinu udica, te kvalitetu kopči i ostalih sitnica. Bilo bi šteta izgubiti kapitalnu ribu zbog neke od tih “sitnica”…

• 

Som

• 

Glavni preduvjet za uspješan ribolov zimskih somova u veljači i ožujku je da zima “stisne” i da se somovi grupiraju po jamama i zimovnicima. Krajem prošle i početkom ove godine nije nedostajalo snježnih padalina i niskih temperatura, no pred Badnjak je naglo i neobično jako zajužilo, totalno ne – tipično za prosinac… Naravno, takve prilike se ne smiju propustiti, pa smo kompa i ja već dan-dva prije najavljenog zatopljena otkazali sve dogovore i obveze, mene čak ni grlobolja i temperatura nisu uspjele zaustaviti! No, ribolov nije ispunio naša očekivanja, u par sati čačkanja silikoncima uspio sam dobiti jedan griz na Mogamba koji sam realizirao i lijepi som od desetak kila je bio na suhom. Zanimljivo je da nije primio u rupi, već nizvodno od nje, nekih 50 metara u vanjskoj strani zavoja, na nekih 15-tak metara od obale, gdje je dubina nekih 4 do max. 5m. Taj dio uz panjeve na dnu ima i malu promjenu dubine, dublji kanal – glib. Inače je to odlično mjesto za smuđa po zimi, ali iz prijašnjih iskustava i ulova znam da krajem zime, kad zajuži, tu izlaze somovi na klopu. Nakon prvotnog neuspješnog bacanja po rupi, tu mi je primio u prvom zabacu, ali poslije toga više ni trkac. Nadajući se da će sutra biti bolje, kad krene porast vodostaja, relativno rano smo prekinuli ribolov i zaputili se doma… No, sutradan nije bilo bolje, kako meni, tako ni Savi, koja je preko noći enormno narasla za nekoliko metara uslijed topljena velikih količina snijega, ribolovu je bio neminovno kraj na duže vrijeme, a i moja temperatura koja je fino porasla išla je tome u prilog!

Neobično toplo i kišovito vrijeme zadržalo se sve do Nove godine, ne dopuštajući vodostaju da se vrati u normalu. A onda je opet pošteno zazimilo, temperature su pale debelo ispod nule i zima se vratila u grad… U drugoj polovici siječnja i vodostaj je napokon došao na niski zimski i krenuo je već poznati scenarij… Sa prvim danima veljače počeo se opet češće javljati som, a sukladno s tim i smuđevi će se lagano maknuti iz dometa brkatih mrcina. U prethodnom dijelu teksta sam se već dotaknuo teme gdje se somovi sad najviše zadržavaju… Ono što se traži su veći riječni zavoji na kojima se u većini slučajeva ponavlja ista priča, prije i na početku vanjskog dijela zavoja riječna struja najviše udara u obalu, stoga je taj dio uvijek nešto dublji, podlokaniji i uslijed erozije tla prepun raznoraznih panjića. Sama vanjska strana i izlaz imaju nešto manje dubine, ali također su pune panjeva u vodi i to su odlične smuđeve pozicije, u samom centru zavoja opet je dublja voda sa raznoraznim čudima od zadijeva koji se godinama nakupljaju. Takve pozicije zanimljive su tijekom cijele godine, a pogotovo zimi, kad tu zimuju sve vrste riba, pa tako i naši brkati prijatelji. Oni najčešće zauzimaju te najdublje dijelove, rupe, koje su najčešće prije samog početka zavoja ili u samom centru zavoja. Kad pričamo o većim dubinama i rupama na ovom dijelu Save, onda mislim većinom na dubine do 10 metara, to je ovdje naime prava jama!

• 

Ako je zima žestoka, somovi su većinu vremena ukrtoženi i ne kreću se previše niti se često hrane, ali opet nisu neulovljivi. Sa nadipanim silikonom i velikom upornošću može se oko podneva naći koji raspoložen za zalogaj, no one prave ribičije počinju sad, sredinom veljače pa sve do lovostaja. Kako su dani sve dulji, a temperature polako rastu, tako i somovi sve više “šeću” po jami i njenim rubovima, tražeći proteinski zalogaj, a kad zareda par toplijih dana, prve toplije kiše podignu razinu vodostaja počinje ludnica! Ako se zateknete na pravom mjestu kad nakon južine i kiše voda krene rasti i mutiti se, mogli biste imat ribolov života! No, treba razlikovati porast vode od topljenja snijega i onaj od toplije kiše. Naime, onaj prvi potaknut južnim vjetrom koji topi veće količine snijega obično zagrije zrak, ali se voda dodatno hladi i som tad sigurno ne grize. Kod porasta od prve toplije kiše, voda će se zagrijati za stupanj do dva, a to im je dovoljno da krenu. U takvim uvjetima somovi kreću sa intenzivnim hranjenjem, više se ne drže samo rupe, već se dižu na pliće terene da probaju maznuti koju od mnogobrojne bijele ribe koja tu zimuje. Iako ih se već može vidjeti i da se “kupaju” na površini, glavnina lova se i dalje održava pri i na dnu, stoga silikonci i dalje vode glavnu riječ. Som nije preveć izbirljiv kad je gladan, netko se kune u shadove široke i jake vibre, no ja sam ih najviše ulovio na twister, preciznije, na Orkinog shad twistera od 15 cm i Kallinsovog mogamba. Od silikonskih shadova, tu su neprijeporni Profi Blinker Attractor, što veći, tim bolji, Delalandeov Miss shad od 10 cm i Slotteri od 11 do 15 cm. Na boje ne pridajem previše važnosti, ulovio sam ih i na drečavo narančaste i na pearl bijele boje, smeđe, žute, itd… Jig glave i ovdje ne trebaju biti preteške, po normalnom vodostaju Save glave od 15 do 20 gr pokrivaju većinu situacija, dok po povišenom mogu zatrebati i one preko 30 gr, ali te situacije su rijetke. Silikonca treba voditi odsječenim trzajima štapa, jigajući u velikim amplitudama i po metar, ako to ne upali, možete ih probati malo nagovarati da prime. Recimo, dobro nadipanog Kinga desetku treba opremiti odgovarajućom jig glavom, koja bez problema stiže do dna i voditi ga samo polovičnim namotajima role, da mu rep zavibrira i da podigne oblak mulja sa dna, duga pauza, pa opet… Kod takvog vođenja treba biti skoncentriran jer griz nerijetko zna biti vrlo lagan, tj. osjeti se nježnije ako ga uzme u mirovanju, a to se često i dogodi sa nadipanim silikonom. Sa ribolovom treba početi uzvodno od samog ulaska u rupu i velikim „skokovima“ varalicu treba navesti u nju, ako se ništa ne događa nakon nekog vremena oko ulaza i izlaza iz same rupe, treba probati i na plićim, “smuđevskim” pozicijama, gdje često, kao što sam napomenuo, sa južinom i porastom vodostaja, oni izlaze u lov…

• 

Kod pribora ne smije biti kompromisa, love se ribe od kile pa do preko 40 kilograma, stoga je uz kvalitetan 60 ili 80 gramac duljine do 3 m, neophodno imati i pouzdanu rolu, špule dupkom pune, namotane kvalitetnom upredenicom, Power Pro ili Fireline, 20-30 lb i spremni ste za najveće izazove! Kod drila soma nema mjesta taktiziranju i guštanju, kod drila onih većih najvažnije su one prve sekunde nakon udarca, tu ga odmah trebate isforsirati i okrenuti prema sebi dok se još nije snašao. Ako puno oklijevate i popuštate, som će to iskoristiti i naći ubrzo kakav zadijev ili će vam previše odmotati pa će ga biti vrlo teško vratiti s pol Save. Gledajte da ne idete sami na ovakvu vrstu ribolova, kombinacija blatnjave ili strme, zaleđene obale i velikog soma na udici može biti pogubna, od navale adrenalina čovjek izgubi oprez, pa se može lako okliznuti i završiti u vodi (ha- ha, neki vrlo dobro znaju da kupanje u veljači u hladnoj Savi i nije baš neki gušt), zato pamet u glavu i rukavice na ruke, jer ako niste vični prihvaćanju soma, ruka će vam izgledat ko da ju je neko šmirglal!

•