Na Bednji nije BAD!

PR / Broj 23 / Veljača / 2010.

Kroz Ludbreg sam prošao milion puta, jednako toliko puta sam prešao i preko Bednje kod Ludbrega i iskreno sam mislio da su ribolovci u Ludbregu osuđeni ili da svoju sreću traže na Dravi (a to i nije neka sreća) ili na ona dva jezer(cet)a što su si napravili. No, kako sam se počeo družiti sa Slavekom, uvidio sam da dečki iz Ludbrega i nisu tak „zakinuti“ za vode kak sam si mislil! Čuo sam priče o somovima, za koje sam mislio da su ipak samo priče, dok mi Slavek nije pokazal neke slike, pa onda na forumu izrone svako malo slike nekih smuđeka, većina je dobrih dimenzija, pa štuke, te naposljetku, mrene i deverike! I to sve sa Bednje i sve iz centra Ludbrega! Tako se i rodila ideja…

Piše: m®VA

• 

Centar svijeta

Da sam malo bolje uključil mozak, mogao sam to i sam naslutiti, Bednja – iako na mjestima plitka toliko da se vidi svaki kamen i travka na dnu, ipak ima svojih dubina i rupa u kojima se mogu sakriti ribe. Drava je velika i mutna već dulje vrijeme od stalnog otapanja snijega i novog padanja, tako da se bijela riba iz tog dijela povukla u Bednju. Lakše se boriti sa tom strujom nego sa podivljalom Dravom. Još jedan veliki plus Bednje je taj što je puno jednostavnije locirati zimovnik bijele ribe na maloj rijeci nego na velikoj. Svaki prijelaz iz plitkog na bar metar, metar i pol dubine je potencijalno dobro mjesto, a takvih pozicija i nema preveć. U samom centru je i kanal od mlina, koji je dodatna pritoka Bednji i kao takav jako zanimljiv bijeloj ribi kao mjesto za zimovnik.

• 

Tu se još dodatno prihranjuje svaki dan pa je jedno od hot-spotova na ovoj rijeci. No, to ima i svoje mane jer naravno da dečki koji love na plovak dolaze ovdje loviti. Većinu njihovih ulova čine plotice i diveri, tek pokoja mrena, a upravo su mrene bile te ribe koje nas interesiraju. Njih ćemo potražiti malo nizvodnije, u malo jačoj struji. Mjesto se vidi iz aviona, plićak dužine od stotinjak metara gdje se vidi sve do dna, zamijenila je lagana „dubinica“ od nekih metar i dno se više ne vidi. Slavek kaže da na dnu ima i par grana i da je ono tvrdo. Koristimo fini pribor, rekli bismo, skoro pastrvaški, jer lovimo na lagane jig glave na malim udicama. Voda je relativno mutna, tako da počinjemo loviti na pink silikonce. Ja stavljam Berkleyevu Trout Nymph, a Slavek svog favorita, žiletom dovedenog na mjeru pinki silikonca.

• 

Prebrojavanje kamenja

Pribor sa kojim smo lovili je finjak. Brzi i osjetljivi štapovi duljine 2.40-2.50 metara, lagane gramaže, mala rolica sa finom i preciznom kočnicom i tanka upredenica. Što tanja, to bolja, jer želimo minimalizirati otpor vode, koji bi nekontrolirano nosio naš lagani jigić i odizao ga nepotrebno u zrak, tj. udaljavao ga od dna i ribe. Mrena je riba dna, zar ne? Tehnika ribolova je vrlo jednostavna. Fino zabacimo uzvodno i brzo pokupimo višak strune. Lagano odižemo vrh štapa i osjećamo kako sa jigom stružemo po dnu. Sa finim i osjetljivim štapom se osjeti svaki kamenčić, koji naš jig čvrkne na svom putu prema nizvodno. Najbolji štap koji sam ikad probao za ovakvu tehniku je Kuzmićev UFM UEDA, s tim štapom ne da prebrojavate kamenje, već vam kaže koje je boje kamečić kojeg ste upravo prešli sa jigom! Isprva sam mislio da je taj štap skup, a sad tvrdim da je definitivno prejeftin! Nadam se da će Norstream Areal koji sam naručio (i nadam se da mi dolazi do otvorenja na pastrve!) biti bar približno „vidovit“! Dakle, varalicu vodimo striktno da struže po dnu, eventualno malo odignemo ako malko zapne, ali ne previsoko i ne prebrzo! Svako zaustavljanje varalice može biti i napad mrene koja ne udara silovito, već jednostavno poklopi varku.

• 

• 

Za one koji inače love mrene na prirodne mamce, ovakva prezentacija nije ništa novo jer se oni trude da mreni mamac ponude što prirodnije, a to je da se praktički dokotura do ribe. Sjetio sam se svojih davnih dana na Savi kod Zagreba, kad sam na DAMove Efzete lovio mrene po zimi na jednom dijelu, gdje je na dnu bila neka tvrda ljepljiva crna zemlja. Ne znam zašto im je baš taj dio odgovarao, ali svaku zimu su se baš tu skupljale. Iako je 20 metri nizvodno bila rupa od nekih 4 metra dubine, ja (i neki drugi sretnici) sam ih tu lovio na metar dubine. Tehnika je bila potpuno ista kao i ovdje na Bednji, Efzet od 22 grama sam zabacio uzvodno i pustio da potone. Vodena struja ga je koturala po tvrdom dnu, a ja sam pobirao višak strune. Kad stane, samo sam lagano odizao štap i borba je počela. Isprva sam na svako stajanje kontrirao ali nakon dvije mrene zakačene sa strane, odustao sam od te prakse. Mrena ima mesnatu ćubu i oštra udica si lako nađe put, tako da je lagano odizanje dovoljno. Effzet koji sam koristio je bio srebrni, očito da je taj odbljesak rajcao mrene za napad, u nadi da će se dočepati finih proteina u zimskom postu. Naravno da sam probao to i na Bednji – sa mnogo manjim Effzetom, ali izgleda da bednjanske mrene nisu (još) čule za železo. Stvarno čudno za podravske ribe… malko nizvodno od mene Slavek ima ribu i lijepo mu piga štap, al taman kad sam mu čestitao, riba se oslobađa udice i odlazi bez da smo vidjeli što je.

• 

Vjerojatno nije mrena, baš zbog činjenice da se otkvačila. Dobival je Slavek i divere na silikonac. A česta kolateralna šteta su klenovi, smuđevi i štuke! Bilo kako bilo, nešto je bilo! A došlo je na dvorepi twister, Slavekov drugi omiljeni mamac za bijelu ribu na Bednji. Bijeli ili žuti, kako kad. Bira ih po principu – kad neće na bijeli, proba na žuti i obratno. Nema tu nauke. Jig udice koje sam koristio su bile teške 3 grama na udici broj 6 i 5 grama na udici broj 4. Srebrne i neofarbane. Tanka upredenica je imperativ jer na nju manje djeluje vodena struja nego na deblju upredenicu, pa samim tim možemo koristiti lakše glave, a da ih voda ne odiže. Na ovaj pribor i na ovaj način ribolova možete očekivati da će vam udariti svašta, a to je i čar ovog finog ribolova. Slavek je jednom prilikom imao smuđa od nekih kilu i pol na malog dvorepog twistera na maloj glavici i vjerujte mi da je bilo poprilično upitno da li će ga izvaditi i slikati se sa njim. Ali nije bilo upitno da li će ga pustiti, jer ovaj ribič iz mlade garde prakticira C&R. Nadam se da ćete se povući za njegovim primjerom, ne samo na Bednji…

ŠRD Ludbreg postoji već 60-tak godina i trenutno broji nekih petstotinjak članova. Prema katastru Upravne Općine Ludbreg, od 01.03.1977. godine ŠRD Ludbreg gospodari slijedećim vodama:

1. Stari tok rijeke Drave, od HE Čakovec do utoka u akumulacijsko jezero HE Dubrava ( 20 km – 760,18 ha )
2. Jezero HE Dubrava, sa pripadajućim postranim potocima i šljunčarama-šodergrabama ( 13 km – 352 ha )
3. Rijeka Plitvica, od sela Vrbanovec do utoka u rijeku Dravu ( 22 km – 35,01 ha )
4. Rijeka Bednja, od mosta naselja Leskovec do utoka u rijeku Dravu, sa pripadajućim pritocima ( 25 km – 90 ha )
5. Šljunčare ;

• 

• Hrastovljan (cca 14 ha)
• Jamičak (cca 4.3 ha)
• Lešće (cca 0.3 ha)
• Segedin (cca 0.3 ha)
• Karlovec (cca 0.5 ha)
• Sv. Đurđ i Priles (cca 0.3 ha)
• V. Bukovec, Lovački dom, (cca 1.1 ha)
• Županec (cca 0.3 ha)
• Športski ribnjak kod ribičkog doma (cca 2 ha)

Ribički dom nalazi se na adresi:
Vinogradi Ludbreški 54, HR-42230 Ludbreg
Telefon: +385 (0) 42 819 212
e-mail: [email protected]
Radno vrijeme ribičkog doma:
Utorak i subota – od 09:00 do 13:00 sati
Četvrtak – od 17:00 do 21:00 sat
Nedjelja – od 08:00 do 12:00 sati
Domar +385 (0) 99 225 6268
Email ; [email protected]
Brojevi ribočuvara:
Filipović +385 (0) 99 225 6268
Horvat +385 (0) 99 225 6267
e-mail: [email protected]

Bijela riba iz Bednje

Piše: Ivo Begović

• 

Dok se Mrva zabavljao bacajući u Bednju razne vrste varalica, meni su dečki pokazali koliko bijele ribe ima u ovoj maloj rijeci. Prvo smo počeli na ravnom i reguliranom dijelu toka, koji ide kroz sam grad. Na dijelu iznad donjeg mosta se rijeka vidljivo smiruje i nešto je dublja. Tu sam nahranio sa par kugli hrane i bacio dvije šake razmočenog kruha. To bi moralo potaknuti ribu na hranjenje. Pokušao sam loviti na picker sa malom hranilicom, dok je moj domaćin Neven Dvorski lovio sa match štapom i puštajući plovkom od dva grama. Mamac mu je bila tanka crvena glista i jedan crv kojim bi „zatvorio“ udicu da mu glista ne siđe sa nje. Nakon samo desetak minuta puštanja, Neven se spustio još desetak metara nizvodno i već je u drugom puštanju imao ribu. Diver težak oko kile lijepo se borio potpomognut strujom. Primio mu je na čisto puštanje bez štopanja. Vjerojatno su ga one čestice kruha digle da se počne hraniti, sakupljajući ono što mu voda nosi. Ili tu ima ribe ko…

• 

Lovili smo tu još desetak minuta, a onda mi je Neven odlučio pokazati mjesto zvano Špica. U stvari, utok kanala od mlina (i Mrva ga je spomenul) u Bednju. Kad smo mi dolazili, sa Špice je upravo odlazio jedan od lokalnih znalaca noseći u kanti od Jupola velike poduste. Kolike? Po mojoj procjeni, bilo je tu i riba preko kilu i pol, a i bilo ih je… Prelov? Ma kakav prelov! Puna kanta od sedamnaest litri… ali oni su u ovo doba godine lagani… Ma pustimo to.

• 

• 

Čim smo zauzeli poziciju, shvatio sam da tu sa svojim bolognesom od 6 metara nemam kaj tražiti. Sve je puno granja. Sa Nevenom sam se brzo dogovorio. Ako bude grizlo, lovimo na njegov match, svaki jednu ribu. Prvi prolaz i Neven ima lijepog podusta. Nakon njega i ja vadim jednog još većeg. Potom on dobiva još jednog velikog. Uglavnom, u pola sata svaki smo ulovili po nekoliko lijepih riba i sve ih naravno pustili. U sam sumrak se uz kanal od Mlina vraćamo prema autu i promatramo ribiče kako love lijepe plotice. Pa u toj Bednji stvarno ima ribe. Moramo se tu vratiti na jedan ozbiljniji ribolov…i već se dogovaramo sa domaćinima.

• 

• 

• 

•