Varaličarenje pastrve – Twitching

7 min read

PR / Broj 22 / Siječanj / 2010.

Mnogo toga je već napisano o raznim načinima varaličarenja, vrlo je teško tu naći nešto novo, no uvijek postoji nešto novo, pa tako i kad se govori o tehnikama varaličarenja. Svi jako dobro znamo skoro sve o jerkanju, no o laganijoj verziji, twitchingu, se i ne zna toliko.

Piše: Hrvoje Kuzmić – reprezentativac Hrvatske u varaličarskom ribolovu

Twitching je tehnika koja danas u svijetu ima sve više i više poklonika, i to iz jednog jednostavnog razloga, a to je da se njome jednako uspješno mogu loviti gotovo sve vrste grabežljivaca i u svako godišnje doba. Jedina (nazovimo to tako) mana ove tehnike je da su vobleri koji su joj namijenjeni doista mali. Većina ih je dužine do 8 cm, tako da su najveći poklonici ove tehnike ultralight špineri, kojima i nije ultimativni cilj uvijek uloviti najveću ribu, već se uz dobru zabavu (i mnogo češće grizeve) nadaju kakvom kapitalcu, no nemojte misliti da, ako lovite malim varalicama, nećete uloviti lijepu ribu, dapače, izrazito često se događa da se upravo ultralight priborom uz usavršenu twich tehniku ulove primjerci i do 1.5 kg, što je uvijek doživljaj za pamćenje. Zbog toga gotovo da nema ni jednog ultralight špinera koji nije ovladao ovom tehnikom.

Zašto baš twitching? Odgovor je vrlo jednostavan, pokazalo se da ova tehnika podjednako privlači grabežljivce, koji su u aktivnom hranjenju, kao i one koji i nisu baš toliko aktivni, a vobleri koji se koriste za ovu tehniku pokrivaju veliki dio situacija na koje ćete naići u ribolovu. Već dva ili tri modela u tonućoj ili plivajućoj varijanti, mogu vam biti sasvim dovoljni da ostvarite fantastičan ribolov.

Samu tehniku twichanja dobro je podijeliti na tri dijela, ”soft twitching” ”stop&go twitching” i ”chaotich twitching”.

Soft twitching

Klasični twitching je, kako mu sam naziv govori, klasični, jednostavno oživite svoj mamac brzim trzajima vrhom štapa, kako bi on skakutao lijevo-desno, što energičnije i živčanije. Obratite pozornost na to da vam trzaji budu što kraći i dovoljno žestoki, kao da vrhom štapa lupate kratku kontru. Ovo je idealna tehnika za jednoličan riječni tok i s njom je moguće raditi i u najbržim štromovima, izvanrednom se pokazala za klenove i bolene.

”Stop&go twitching”

Kada ste uspješno savladali klasični soft twitching, na redu je stop&go, također vrlo jednostavno, u ovom slučaju, samo nakon svakih 4-5 trzaja napravite stanku koja treba trajati između sekundu i dvije. Ovo je jako dobra twich tehnika kada lovite štuke. Pauza je za štuku neodoljiva. Posebno obratite pozornost na prva dva trzaja nakon pauze, nepisano je pravilo da će griz uslijediti baš tada.

”Kaotični twitching”

E, ovo je već priča za sebe, ovdje pravila nema, brza izmjena pauza i trzaja, bez nekakvog pravila u njihovom trajanju, jedino pauze ne bi trebale biti preduge, glavni cilj ove tehnike je izluditi ribu, tako da ona niti u jednom trenutku neće moći predvidjeti što će vaš mamac napraviti. Zbog toga će ova tehnika često puta zainteresirati i potaknuti na napad i one grabežljivce koji su potpuno nezainteresirani.

Kao što smo već napomenuli, twitching je tehnika koja se najviše koristi u ultra-laganom varaličarenju, stoga su i vobleri koji su namijenjeni ovoj tehnici u pravilu od 3-7 cm dužine i gotovo da i nema ozbiljnog proizvođača varalica koji nema pokoji model namijenjen twich tehnici. Japanci su, dakako, iznad svih u proizvodnji ovih mališana, a vobleri, kao što su Megabass X55, X30, Smith –Luna, Wave i D-contact, Ito craft emishi, Zipbaits rigge, Lucky craft, zatim Yo-zuri i Illex tiny fry 38 i 50 i Squirell, nedohvatljivi su za ostatak svijeta, no i neki zapadni proizvođači trude se uloviti korak. Prvenstveno su tu Trabucco i Bayron, zatim Maver i DAM.

Pošto su najkvalitetniji twitch vobleri suspend modeli i pošto ih većina dolazi sa dalekog istoka, naravno da su svi od plastike, no to nije nikakav minus, dapače, to im i omogućava da budu toliko energični.

No, kako ne bi ostalo sve na voblerima, twich tehnika zahtijeva i primjeren štap, dovoljno snažan, a opet dovoljno osjetljiv, kako biste mogli što kvalitetnije kontrolirati svoj mamac. Dakle, ono na što morate obratiti pozornost pri odabiru štapa je da je deklariran kao ”extra fast”, a gramaža neka mu bude u rasponu od 0.5 – 10g, dužina nije toliko presudna ni važna, važno je da je vama onako kako treba, no savjet je da će vam biti puno lakše kontrolirati vobler sa kraćim štapom, pri čemu mislim na dužinu oko 2.10 m, jedino ako sami niste blizu dva metra, onda se slobodno odlučite i na dužinu do 2.5m. Ako uzmete kvalitetan i uistinu brz štap, nemojte se brinuti da će gramaža od svega nekoliko grama biti premala, a štap preslab. I u ovom segmentu su Japanci otišli korak dalje od svih, prije nekoliko godina na tržištu su se pojavili štapovi od Borona, koji ugrubo daju minimalnu težinu štapa, maksimalno brzu akciju i nevjerojatnu snagu, UFM (vrhunski japanski proizvođač) je u ovoj kategoriji umalo dosegnuo nebo.

Najlon je bolji od špage

Ukoliko niste u mogućnosti nabaviti neki od vrhunskih i cijenom doista nedostupnih twich štapova, ima zapad i ovdje favorita, samo pazite na brzinu štapa, a ako pak imate nedovoljno brz štap i planirate se samo ponekad baviti ultra-lakim varaličarenjem, brzinu štapa uspješno ćete kompenzirati uporabom špage. No, u ribolovu ovako malim voblerima od 3-5cm, bolje je koristiti najlon promjera od 0.14 do 0.18, govoreći iz iskustva i mnogo provedenih sati u ribolovu. Možda nevjerojatno zvuči, ali kvalitetan je najlon za ovu tehniku bolji od špage, jednostavno, ovi vobleri su toliko osjetljivi, da im sama težina špage i njen otpor u vodi može kvariti rad, a i dijametar špage koju bismo koristili za twich,(oko 4lb), teško da bismo mogli koristiti za nešto drugo.

Još je jedna stvar koja stavlja najlon u odnosu na špagu, na prvom mjestu u ovoj tehnici, a to je da ćete sa špagom osjetiti sve, pa tako i promašene udarce, kojih je izrazito mnogo kada twichate, ako kontrirate, u takvim trenucima, riba koju ćete uloviti, u pravilu će biti ili slabo zakvačena ili zakvačena negdje sa strane, no ako koristite najlon, nećete toliko intenzivno osjetiti te takozvane promašene udarce i nećete na njih niti reagirati, no riba, isto tako, neće odustati od vašeg mamaca, već će ga u slijedećem pokušaju uhvatiti svom silinom i ulov je zajamčen.

Dakako da u cijeloj priči ne možemo i ne smijemo zaboraviti na role, mada one ne igraju neku presudnu ulogu, važne su ako želite imati ribolov bez nepotrebnog živciranja. Nekvalitetna rola neće dobro namatati vaš najlon i bit će problema, naime, kada twichate, u pravilu namatate labavi najlon na špulu, a svaki trzaj ”utopi” strunu na špuli i pri slijedećem izbačaju može doći do problema. Najčešće se dogodi da vam najlon (ili još gore, špaga) sleti sa špule i nepovratno se zapetlja, a to svakako želimo izbjeći. Naravno da rola mora biti izbalansirana sa štapom no ponekad je možda i bolje da rola bude i nešto veća, veličine otprilike 2500 po Shimanu. Takve role imaju, naravno, i nešto veće špule, a samim time i kvalitetnije namataju strunu. No, najvažnija stvar što se tiče role za twich tehniku i općenito za ultra-light varaličarenje, jest kvalitetna kočnica, jer ona vam je pri izvlačenju i one malo veće ribe kojoj se uvijek nadate, jedini i najveći saveznik.

Okušajte se u ultra-light varaličarenju i vidjet ćete koliko je to zabavno, no prvo ćete se začuditi koliko ultra-light varaličarenje može biti komplicirano, a kad jednom to probate i ulovite preko tridesetak riba po ribolovu, promijenit će se općenito vaš pogled na varaličarenje.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana