Završetak zime na Dunavu

10 min read

PR / Broj 36 / Ožujak / 2011.

Nema ozbiljnog smuđolovca koji nije probao ili barem poželio loviti zimske dunavske smuđeve. Ribolov na tako moćnoj rijeci je poseban doživljaj. U odnosu na ostale naše rijeke Dunav je ogroman i nepredvidiv. Navigacija, plovila i sigurnost moraju biti na najvišoj razini jer se ovdje elementu vode treba prilagoditi i poštivati zakonitosti velike rijeke. Hladne magle, tegljači, moćne struje i velike dubine su samo neki od izazova koje treba imati na umu.

Piše: Dalien
Snimili: Dalien, Dok

Dunav je pravo bogatsvo prirodnog svijeta. Nebrojena jata različitih vrsta ptica, kormorani, orlovi štekavci, jeleni, vidre, divlje svinje su samo neke od životinja koje možete vidjeti na dunavskim obalama. Bogatsvo ribljeg svijeta niti malo ne zaostaje za kopnenim. Ovakav profil duboke mutne rijeke sa puno zaklona posebno odgovara smuđu. Dunavski smuđevi znaju biti ogromni, možda i najveći u Europi! Samo nekoliko dana prije našeg ribolova pali su komadi od 13 kg i 9 kg. Kada sam čuo ovu informaciju i saznao da ćemo loviti na tim terenima noge su mi počele klecati. Sama mogućnost za ulov takve ribe mi je potpuno promjenila doživljaj i moram priznati da sam bio uzbuđen kao da idem na prvi ribolov u životu.

Na lijepom plavom Dunavu – napokon

Slavonska gostoljubivost i neposrednost su nadaleko poznati. Slavonci to shvaćaju kao sastavni dio ribolova i to je za svaku pohvalu. Ja sam ipak pomalo nabrijan ribolovni tip i kad negdje putujem uglavnom želim maksimalno iskoristiti svaku minutu. OK, subota je propala zbog obilnog snijega i priče o varalicama. A nedjelja je počela sa : “Izlit ću nam još koju gumu, neka se nađe”. Pa doručak, neki gosti, lagani ručak……

Oko jedan sat, evo nas pred kućom legende Nenada Barinića po čamac. Sve je u redu, samo treba “nešto sitno obaviti”. Sljedeća scena: Barinić drži prikolicu čamca, a Ante brusilicom pili rolere za čamac. Ovi stari su zapekli pa će Bare staviti nove od poliamida jer bez njih nećemo moći spustiti teški dunavski čamac u vodu. Dok i ja se gledamo, smijemo i ne znam šta da kažem osim: -“Ne vidim u čemu je problem, pa piljenje fleksericom su standardne pripreme za svako isplovljavanje čamcem!”.

Dečki su to uspjeli složiti i sada dolazimo na spust čamaca u Dunav kod Aljmaša, E tu je još jedan problem, friško napadali snijeg i led su preskliski da bi se autom spuštali do vode. Nema druge, moramo “na ruke”. Nakon još 20-tak minuta natezanja uspjevamo spustiti čamac u vodu i napokon smo u čamcu na Dunavu. Obale su prekrivene snijegom, hladno je, i prekrasno. Ne mogu pustiti fotić iz ruke, jer osjećam ogromnu energiju ove rijeke. Nizvodnom vožnjom od 15-20 minuta do prve pozicije plašimo kormorane, čaplje, štekavce i druge ptice koje ne prepoznajem, ima ih stvarno mnogo.

Dolazimo na poziciju i sa nestrpljenjem provlačim špagu kroz vodilice, međutim… ključ od pretinca sa sidrom je ostao u autu, a bez sidra ne možemo! Nakon vožnje nazad do auta još i dodatnih 40 tak minuta, evo nas nazad. Napokon smo usidreni i počinjemo loviti. Teren koji je Dok izabrao je malo plići dio sa puno potopljenih stabala uz obalu. Sidrimo se na rub matice i mirnijeg obalnog dijela gdje potopljeno drveće i plićak od recimo dva metra usporavaju tok.

Dva su osnovna načina pretraživanja ovakvih terena. Možemo bacati prema obali i lepezom spuštati jig u dubinu, ili teškim glavama bacati nizvodno na vodu i polako jigati, puštajući da nam struja zanosi jig iz matice u blažu struju.

Ovakvo jiganje mi se čini jednostavnije nego na Savi, jer veće dubine dozvoljavaju puno lakšu kontrolu jiga. Pošto sam dan ranije lijevao i farbao glave, jako sam dobro opremljen i brzo nalazim idealnu kombinaciju. Bacam na vodu i doslovno “lerujem” Cannibala na 40 gramskoj glavi u blagom uzvodnom povlačenju. Nema nikakvih naglih trzaja već posve polagana izdizanja i spuštanja. Struja vode odrađuje sav posao, a toliko je jaka da u ovih 5-8 metara dubine sa vanjske strane i 0,13 mm tankom Savage gear Adrenaline špagom zabačaj traje dobrih 5 minuta. Čista uživancija. Dok ima malo drugačiju taktiku. On baca u mirniji dio gdje voda polagano vrti i brže jiga. Kaže da u tim promjenjivim strujama nije moguće loviti u leru, već da treba bržim jiganjem isprovocirati griz. A smuđevi najčešće biraju te prijelaze matice i mirnije vode.

Prvi dunavski smuđevi…

Nakon dva promjenjena mjesta dolazimo do jedne rupe između dva velika potopljena stabla i u prvom zabačaju osjećam fini udarac na štapu. Kontra i 13ticaaaaaaa….ipak nije, po borbi osjećam da nije džin, ali nas jako veseli. Moj prvi dunavski smuđ je fino progutao 12,5 cm dugog Cannibala. Lovimo dalje i znam da je vrijeme velikih, najvećih smuđeva koji su sada u jatima. Ako sam ulovio ovog manjeg mužjaka mora i krupna ženka biti u blizini.

Prošlogodišnji izlet u Nizozemsku me naučio da veliki smuđ voli velike mamce. U tu svrhu sam pripremio Savage Gear Sandeel Loose Body gumu od 15,5 cm koji sa velikom obojanom Erie jig glavom ima preko 18 cm sigurno. U zadnji dio mamca sam dodao i trokuku. Ovaj mamac je u biti napravljen za morsko vertikalno jiganje. Izduženo dugo tijelo i velika lopatica daju vibraciju i profil velikog mamca. Tanko tijelo i mekana guma su ključ za uspjeh ovog mamca, jer omogućava i manjim smuđevima da potpuno “spakiraju” mamac. Znači imam veliki mamac sa velikom šansom za dobru realizaciju griza.

Nije prošlo desetak minuta od prvog smuđa kada Doku smuđina tako jako udara da sam čuo kako mu je rola prozujala u udarcu. Zategnuo je i promašio. Taman je počeo uzbuđeno pričati kakav je udarac bio, kada sam i ja na trenutak sumnjivo izgubio kontakt sa svojim jigom. Zatežem iz opreza i imam ribu. Opet je manja riba, no fascinantno mi je kako je spakirao cijelog 18 cm Sandeel-a u usta.

Tragovi velikog na jig glavi

Nakon slikanja se vraćamo na Dokovu priču. -“Dalien vjeruj mi da sam osjetio trzaj glavom velikog smuđa, jesi čuo kako je rola prozujala? U ovo doba velike ženke znaju jako progutati mamac i zabiti zube u veliku jig glavu. Kontra mora biti jaka i brza jer u sekundi ispljunu jig van, to mi se upravo desilo.” Taman je izvadio jig iz vode, pogleda glavu i pokaže mi je sa “jesam ti rekao” izrazom lica. Gledam i ne vjerujem. Ovakav trag još nisam vidio, pa ovo je rupa kao od čavla i to sa obje strane jiga. Za ovakvu observaciju stvarno moraš biti “doktor” za smuđa…

Kako sam i pretpostavljao, na tom mjestu više nismo imali griza. Dok je uznemirio veliku ženku koja se najvjerojatnije pomaknula i manji mužjaci su otišli za njom. Mijenjamo nekoliko pozicija, i već nam se približava sumrak. Probali smo se još jednom vratiti na mjesto gdje smo imali grizeve, međutim ništa. Dok kaže idemo prema nazad ali ćemo stati uz jedan malo veći plitki plato, sa dolaskom mraka bi se i smuđevi trebali pomaknuti bliže obali.

“Vidiš da je voda vruća, pogledaj kako kuha”

Plato je malo uvučen u malu uvalicu, a na samoj špici naravno – potopljeno drvo. Na samom rubu se lijepo vrtloži i Ante, Dokov bratić ispaljuje pravu slavonsku šegu : – “Vidiš da je voda vruća, pogledaj kako kuha”. Ante isto tako u sljedećam zabačaju pod čamcem ima dobar griz na bijelog Dokovog Spikey-a sa repom umočenim u fluo miris češnjaka. Uz krasnu borbu vadi i krasnu debelu ženku od jedno 4 – 4,5 kg. Dok je tog istog silikonca jutros odlio, a evo ga sad u smuđevom grlu. Najvjerojatnije je pratila gumu skroz do čamca. Jedva sam uspio poslikati Antu, jer je već bio sumrak i sad nam ostaje još svega par zabačaja.

Som za kraj dana

Prešao sam opet na 12,5 cm dugog Cannibala na laganijoj 14 gramskoj glavi. Bacam prema granju na platou i u propadanju osjećam kako se odbija od grana. Jignem dva puta i osjetim granu. Trznem malo jače i počnem brzo privlačiti kako bi se jig što više izdignuo i prešao preko grane. Čini se kako sam uspio, ali ne prestajem privlačiti jer sam odlučio ponovo zabaciti. Nakon par namotaja role sve skupa ipak staje. Odmah sam na glas rekao da sam zapeo, no zadjev je počeo pumpati nakon sekundu-dvije! “Opa, imam ribu i to veliku, a nisam uopće niti zategnuo kako treba!”

Trzaji su spori i jaki, i ja sam uvjeren da mi je zagrizao ogroman smuđ! Dok vadi svoj štap, jer mi je riba krenula prema van, ali je ipak privlačim. Na jedno 15-tak metara od čamca, riba okreće nizvodno uz postupno ubrzavanje. Frekvencija zvuka kočnice na Okuma Raw-ici je sve viša i postaje jasno kako riba nema namjeru stati. Ovo nije smuđ, izgleda da opet imam soma. Isti osjećaj nemoći sam nekoliko puta prošle godine osjetio na Savi. Ti veliki somovi u prvi mah kao da ne znaju da su zakačeni. Skoro svakog sam privukao barem nekoliko metara (neke čak i skroz do obale) prije nego što su shvatili šta se dešava. Ante nas je odsidrio i Dok se sprema zapaliti motor kako bi išli za ribom, jer je već izvukla 40-tak metara (doduše tanke) 0,13mm smuđevske strune. Možda bi iz čamca i imao neku šansu, ali se riba otkačila. Nema veze, došli smo loviti smuđeve. Dan je gotov i mi se vraćamo prema autu. Čeka nas još vađenje čamca iz vode i mene povratak u Zagreb. Dok me “tješi” da ne znam kako se bore veliki dunavski smuđevi mužjaci, ali obojica znamo da se radilo o somu. Dan je bio fantastičan, a moji domaćini pravi! Bojim se i pomisliti šta bi se sve dogodilo da smo lovili cijeli vikend. Bit će prilike, neće Dunav nikuda….

Bojanje teških jig glava

U ribolovu teškim jig glavama njihov volumen (gabarit) nije nimalo zanemariv. Kad god stignem bojim glave u boju i skidam debeli okovratnik kako bi mi gume što ljepše radile. U većini slučajeva najstojim da jig glava bude samo produžetak siluete mamca. Za bijeli silikonac koristim bijelu glavu, a za žute – žutu. Ponekad crvena daje dobre rezultate. Bojanje jig glava topivim prahom je vrlo jednostavno, brzo, nema mirisa, niti štetnih isparavnja pa se može obavljati i u kuhinji. Prašak koji koristim zove se PRO TEC powder paint i ima ga za kupiti na ebayu ili drugim on-line trgovinama.

Niti jedan dio Praktičnog ribolova i Praktičnog ribolova more ne smije se reproducirati bez pisane dozvole izdavača. Uredništvo ne odgovara za stavove i moguće krive navode u autorskim tekstovima. Copyright © 2023 Praktični Ribolov | Sva prava zadržana