Ribolov u prijelaznom periodu

PR / Broj 36 / Ožujak / 2011.

Sa svakim novim proljetnim danom, ribolovci iščekuju sve jače proljetne zrake sunca, te proljepšanje vremena koje donosi lagano zatopljenje vode. Temperatura u većem plusu i više danjeg svjetla zasigurno će pokrenuti šarane na hranjenje. Još uvijek vrlo hladne rano proljetne noći za ozbiljne ribolovce više nisu problem, pogotovo ako se tokom ribolova barem jednom začuje zvuk indikatora. A nakon duge i hladne zime, već prvi dolazak tople fronte može značiti samo jedno, početak sezone je pred vratima!

Piše: Matija Pervan

• 

Po danu na plićaku

Šaran je hladnokrvna životinja, i njegov metabolizam uvelike ovisi o temperaturi vode. Manji šarani se obično prvi pokrenu iz mirovanja jer im je metabolizam brži i oni se zbog toga prvi počnu hraniti. Upravo to je i glavni razlog zašto u 99% slučajeva sezonu otvaramo baš s manjim šaranima. Nekoliko toplijih dana zaredom, s noćnim temperaturama iznad nule, sasvim je dovoljno da se pokrenu iz mirovanja. Takva riba će se u pravilu uvijek kretati prema najviše zagrijanom dijelu jezera u potrazi za toliko potrebnom toplinom i hranom, a njih će najprije naći na plitkim platoima, sprudevima ili u najosunčanijim uvalama jezera. Već i mala razlika u temperaturi vode u rano proljeće privući će šarana na “sunčanje” ili “grijanje”, a vama dati šansu uloviti ovogodišnjeg prvijenca. Na takvim se mjestima šarani vrlo rado zadržavaju za vrijeme cijelog dana, a posebno im “topla voda” odgovara predvečer, kad se zrak zbog dolaska noći naglo počinje hladiti.

• 

• 

Potez u podne

Ono što je tipično za ribolov u ožujku je potez u podne. Optimalo vrijeme za ribolov je negdje oko podneva, kad je sunce u zenitu. Neka vas ne čudi ako se on ponavi još nekoliko puta sve do predvečer. Kad je sunce u najvišem položaju, tada je najmanje vode u sjeni. Tada se kompletna površina vode konstantno zagrijava.

Po noći u dubini

Kad padne noć, drastično s njom pada i temperatura zraka, što znači da se s njom automatski i šaran ponovo povlači u malo dublje slojeve vode. Tad ga treba tražiti u podnožju sprudeva ili nekom drugom dubljem dijelu jezera. Ista stvar vrijedi i za lov u rano jutro. Ako je jutro jako hladno, sa snažnim mrazom, i temperatura zraka je u minusu, situacija je potpuno jednaka, i tada plitki djelovi jezera, zbog toga što se brzo hlade više nisu najbolje pozicije. Puno je bolja situacija za ribolov u kasno proljeće, kad se zrak konačno zagrije, i nestanu one velike oscilacije u temperaturi između dana i noći. Tada i noću plitke pozicije ponovno vrijede, i tada vam toplo preporučam ostaviti barem jedan štap na takvim pozicijama.

• 

• 

Vrijeme bistre vode

Vodena vegetacija još je daleko od bujanja, vodena fauna još je daleko od sazrijevanja, a sva ta vodena letargija uz topljenje leda uzrokuje vodu bistru „poput rakije“. Dno na gotovo svim dijelovima jezera plićim od metra možete vidjeti i golim okom, a s polarizacijskim naočalama gotovo da možete brojati kamenje na sprudevima. Pri takvoj bistrini vode i šaran sve dobro vidi, a pogotovo ono što mu je u vidokrugu od pola metra, kao na primjer naše sisteme. Iz tog razloga treba probati nešto drugačije, odnosno finije.

• 

Fluorokarbonski shock leader

Dobra je ideja shock leader od fluorokarbona! Sistem je vrlo jednostavan. Samo svežete 10-15 metara fluorokarbona za osnovni najlon na način na koji ste to radili sa uobičajenim skock leaderom (ja koristim dupli uni čvor). Čvor prije stezanja navlažite slinom te ga lagano pritežite. Ovo je najosjetljivija točka fluorokarbona i ukoliko čvor ne svežete kako treba, uzalud vam sve ostalo. Obavezno obratite pažnju na nekoliko sitnica koje su dosta bitne kod ovog načina uporabe fluorokarbona. Svi znamo da je to vrsta materijala kod kojeg nema istezanja, koji je otporniji na habanje od monofila i koji je gotovo nevidljiv u vodi. Međutim, on ima znatno manju nosivost od monofila, i ako se ne sveže dobro, vrlo lako puca na čvoru. Stoga, ono što je važno kod izrade shock leadera od fluorokarbona je da prvo odaberete fluorokarbon dovoljno velikih dimenzija da izdrži zabac sistema na željenu poziciju. Moja preporuka je da, ukoliko se odlučite za ovu opciju, ne prelazite daljine od 80-90 metara, jer shock leaderu od fluorokarbona nije primarna namjena daleko zabacivanje, već maskiranje krajnjeg dijela pribora u vodi. Moj odabir u ovoj situaciji je fluorokarbon Carp Linqa promjera 0.40 mm, koji zbog svoje mekoće finije “sjedne” na dno i ne formira se u oblik „federa“, odnosno nema izraženu memoriju. S njim mogu bez problema zabaciti na spomenutu daljinu, te također biti siguran da će biti manje uočljiv nego uobičajeni monofil ili još gore upredenica. Također koristim i odličan Prologicov fluorokarbon, no nikako tanji od 0.38 mm. Druga stvar na koju morate obratiti pozornost je da ne pretjerujete s olovom i težinom eventualnog PVA materijala. Ipak ne zabacujete na ekstremne daljine pa vam stoga ne trebaju niti ekstremno teška olova. Olova težine 80-90 grama bit će sasvim dovoljna da odrade svoju ulogu i odnesu sistem na željenu poziciju, a u kombinaciji s mekšim štapovima testa krivulje od 2.75 – 3 libre, imat ćete adekvatan i pouzdan pribor što se tiče i samog zabacivanja i drila ribe.

• 

Back lead – olovo za potapanje najlona

Uglavnom koristim dva tipa back lead olova.

• 

• 

PVA, da molim!

• 

Ako bih morao birati samo jedno doba u godini za korištenje PVA materijala teško bih se odlučio između klasične zime i ovog “prijelaznog” perioda. Vjerujem da mnogi od nas koriste PVA u svako doba godine, ali sad je (poput zime) uporaba PVA materijala od krucijalne važnosti. Bitno je da se barem nekoliko mamaca ubačenih uz pomoć PVA vrećice, mrežice ili trake, nalazi vrlo blizu lovnog mamca, uz još nekoliko slobodnih mamaca bačenih precizno kobrom, praćkom ili raketom na željeno mjesto. Voda još uvijek vrlo hladna, i riba ne traži aktivno hranu čuvajući dragocjene kalorije. Stoga je poželjno precizno nahraniti i zabaciti tamo gdje pretpostavljamo da se riba trenutačno nalazi. Šarani u proljeće instinktivno posjećuju plića mjesta na jezeru i tamo nalaze prirodnu hranu. Zbog toga je važno da mamci budu grupirani poželjno vrlo blizu ribljeg boravišta. Jedna ili dvije precizno bačene rakete na mjesto gdje su šarani, biti će sasvim dovoljno. Važno je znati gdje se nalazi prirodna hrana, kojom se ove ribe u proljeće hrane. Krvni crvi (Ver de vas) se često nalaze u rupama na dnu u kojima je mekši mulj, i ako je neko od takvih prirodnih lovišta smješteno u plitkoj vodi, vaš zadatak lociranja je lakši. Ukoliko uočite izbacivanje šarana, ili bilo koji drugi znak njegove prisutnosti, tek jedan mali lovni mamac i nekoliko istih na ili u PVA materijalu, mogu biti presudni za vaš prvi ovogodišnji ulov.

Po malo, ali precizno

U ovom periodu godine najvažnije je precizno nahraniti i zabaciti sistem na mjesto za koje mislimo da ga šarani posjećuju ili gdje se trenutno nalaze. Ukoliko lovite pored neke prirodne prepreke u vodi, poput grane, otočića i u vodu potopljenog drveta, tad već imate prirodni marker, i znate točno gdje trebate zabaciti. No, ukoliko se vaš “hot spot” nalazi na otvorenom dijelu jezera, tad svakako koristite marker. Detaljno istražite dno čak i ako ste sigurni da znate (ili mislite da znate) što se točno nalazi pod vodom. Zima je duga, i za to vrijeme svašta može upasti u vodu, pogotovo ako je jezero bilo pod ledom. Na ledu se može skupiti dosta granja koje s topljenjem leda potone na dno, stoga je svakako potrebno detaljno izmarkirati poziciju prije samog hranjenja. Kad ste izmarkirali poziciju i ostavili marker na željenom mjestu, vrijeme je za hranjenje. Pošto općenito lovim s malim mamcima, a često i rastresitom hranom, prisiljen sam hraniti raketom. Ukoliko ne trebam ekstremno daleko zabacivati, tad koristim tipove raketa iz kojih hrana ne ispada u toku leta. Jedna od takvih je danas već dobro poznata Red Mamma, novitet na tržištu hrvatskog porijekla koja svoju namjenu pronalazi baš u ovom tipu hranjenja. Dovoljno je baciti svega dvije Red Mamme napunjene hranom da bismo uz minimalno lupanja po vodi bacili 300 do 400 grama hrane pored markera. Sad nam još samo preostaje namamčiti sistem, složiti PVA materijal i sve to plasirati na hranjeno mjesto. Ako je sve dobro pripremljeno i riba cirkulira tim mjestom, uspjeh ne bi smio izostati.

Precizno hranjenje

U ovo doba godine malo hrane prezentirane vrlo precizno bez suvišnog rasipavanja uvijek će prije donijeti ribu.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Stražnje olovo

S obzirom da se ribolov odvija u jako bistroj vodi, osim flourokarbona preporučam vam i korištenje letećeg stražnjeg olova (flying back lead) ili običnog back leada. Obje opcije su potpuno subjektivne naravi, pa slobodno iskoristite ono što već imate u kutiji s priborom. U ovom slučaju ja ipak radije odabirem opciju letećeg, jer sam uvijek pomalo skeptik prema kutu koji obično stražnje olovo radi. Ukoliko je dubina pod obalom veća. Mislim da je indikacija griza znatno sporija, što nam u ovakvom ribolovu može značiti i gubitak ribe, jer šarani još uvijek nisu (i još neko vrijeme najvjerojatnije neće ni biti) u top formi za neki klasičan potez. Leteća stražnja olova od 7 do 8 grama su dovoljno lagana da ne predstavljaju velik problem u indikaciji griza, a opet dovoljno teška da potope najlon iza sistema na dno. Ukoliko koristite fluorokarbonske shock leadere, tad vam leteće stražnje olovo u principu nije niti potrebno. Fluorokarboni su sami po sebi tonući i ribi nevidljivi, pa zbog toga možemo loviti i bez back leada, samo s malo opuštenijim najlonima, tek toliko da fluorokarbonu dopustimo da lagano legne na dno.

• 

Precizno zabacivanje

Preporučljivo je zaklipati najlon u „line clip“ koji postoji kod većine rola na samoj špuli. Ako to napravite sa rolom na spod štapu i svim lovnim štapovima nakon što precizno zabacite na željeno mjesto, na isto mjesto zabacit ćete i svaki sljedeći put ako se držite istog pravca. Da bi to postigli uvijek zapamtite orjentire na suprotnoj obali (ili si ih nacrtajte).

• 

Staništa šarana u prijelaznom periodu?

Da bi znali gdje zabaciti, morate znati gdje se šarani u ovo doba godine mogu očekivati. Na početku članka smo naveli da ih u rano proljeće najviše privlači toplina, odnosno plitki dijelovi jezera, ali jednako tako vole biti uz mjesta bogata hranom ili uz zaklon. U rano proljeće su zbog slabe ili smanjene aktivnosti šarana tokom zime u mnogim našim vodama još uvijek prisutne zalihe prirodne hrane. Područja na kojima žive krvni crvi, gdje se mrijeste žabe i za sobom ostavljaju velike grozdove ikre, mogu biti prave trpeze za “gladna šaranska usta.”. S obzirom da je rano proljeće vrijeme kad se i šarani intenzivno spremaju za mrijest, čim im to temperatura vode omogući, šarani će krenuti s punim apetitom u potragu za hranom, a onda jedu sve što im se nađe pri ustima. Znači, svi potencijalni plićaci u kojima se umnažaju mali vodeni organizmi (razni kukci), ili mrijesti sitna jezerska riba, a da u blizini ima neki zaklon biti će odlična proljetna lovišta. Zaklon je općenito ribama vrlo važna stvar, i ako vidite plitku uvalu s drvetom ili grmljem kojem krošnja ulazi u vodu, velike busene stare mrtve trave, u vodi potopljeno drveće ili jednostavno neki stari tršćak, budite širom otvorenih očiju jer je velika vjerojatnost da su i šarani tu negdje.

• 

Potkova- jezero gdje šarani nikada ne spavaju

Jezero Potkova jedno je od kompleksa jezera na Savici. Iako je oblika najbliže usporedivog sa suzom, ime je dobilo po obliku dna. Duž cijele sredine jezera, spojen sa zapadnim djelom obale proteže se veliki šljunčani plato dok kanal oko njega tvori oblik potkove. Zbog konstantnog dotoka tople vode to se jezero nikada ne zaleđuje, pa tako ni šaran tamo nikada ne hibernira. Od pretprošle godine jezero je proglašeno Catch & Release što znači da se sva ulovljena riba obavezno mora pustiti neozlijeđena, a ribolov je dozvoljen sa dva štapa uz prethodnu najavu dežurnom ribočuvaru. Također, ŠRD Pešćenica redovito poribljava jezero sa većim primjercima šarana tako da je već sada jezero vrlo bogato ribom. Uz šarane tu su i amuri čije kilaže dostižu brojku i preko 30 kg dokazuju ulovi na godišnjoj bazi. No s obzirom da je ovo još podosta hlado vrijeme za amure, pažnju treba posvetiti isključivo šaranima kojima ovo jezero obiluje. Potkova se svakako može podičiti i vretenastim šaranima koji su se tamo toliko udomaćili da se čak i mrijeste pa ne začuđuje ulov šarana od 1-1,5 kg vretenastog tijela, savršeno poredanih ljuski i crvenkastih peraja. Ipak, na Potkovi prevladavaju i veći primjerci šarana od 5-15 kg dok su najčešći ulovi onih šarana između 6 i 8 kg. Nije slučajnost ulov šarana od 15-ak kg, dok za još veće primjerke treba imati mnogo strpljenja i vremena provednenog na ribolovu. Jezero Potkova svakako je destinacija koja se isplati odloviti u ovom prijelaznom razdoblju jer uz vrlo malo sreće i znanja kući bi mogli otići nagrađeni dobrim ribolovom!

• 

Budite na vodi, slušajte, gledajte…

Ribolov u prijelaznom periodu nije lagan, ali nije ni neki bauk. Treba se samo otputiti na vodu, dobro otvoriti oči i uši, te gledati i slušati. Prirodna okolina u kojoj šarani žive je vrlo logična sredina. Ona ima svoje nepisane zakone, po kojima svi njeni stanovnici žive u skladu. Za nas ribolovce, na neki način, ona je poput velikog monitora. I samo oni, koji je imaju strpljenja dovoljno dugo pratiti i pomno promatrati, već i uz prosječnu moć zapažanja, uočiti će neke znakove koji mogu biti smjernica prema uspješnom ribolovu. Ponekad neki naoko nevažni detalj, poput okretanja ribe na vodenoj površini u zoru, ili veliki mutni oblak žute vode na utoku potoka u jezero kriju ključ lociranja šarana, a to je ponekad u prijelaznom periodu skoro pola obavljenog posla.

•