Bolognese – uživanje u finom ribolovu

PR / Broj 68 / Studeni / 2013.

Ribolov bolgnesom čini se dosta jednostavan: plovak, torpila i udica. Istina, jednostavan je kada ribe grizu, ali što kada su ribe na hranilištu, a ne hrane se ili se hrane, a vi ih ne možete prevariti? Jedino što tada možete promijeniti je sistem kojim lovite…

Pišu: Marko Pavić & Elvis Šinko – Topfishing team

Upravo sada nastupa vrijeme kada će mnogi ribiči uzeti bolognese štap u ruke i uputiti se na obližnju rijeku u potrazi za bijelom ribom jer bez obzira bili oni inače pasionirani šaranaši, mušićari, špineri ili sl., gotovo da nema ribiča koji ne voli tu lijepu i zanimljivu tehniku ribolova. Kako sa svakim novim brojem Praktičnog ribolova ima novih čitatelja, ribiča početnika, u nastavku teksta pročitajte neke osnovne smjernice kako bi ribolov bolognesom bio uživancija, a ne muka i fijasko.

Štapovi i role

Bolognese je dugi teleskopski štap sa vodilicama i rolom koji se koristi za riječni ribolov plovkom tako da se sistem pušta nizvodno i po nekoliko desetaka metara. Ovi štapovi izrađuju se u dužinama od 4 do 10 metara, a najčešće se koriste oni od 5, 6 i 7 metara. Na primjer, ako želite loviti fiksnim plovkom, dužinu štapa ćete odabrati prema dubini vode i daljini lova jer nije isto kontrolirati i puštati plovak „pod nogama“ i na 30 + metara. Ako je dubina npr. četiri metra, štap mora biti dugačak barem 5 metara, jer kraćim ne bi mogli zabacivati niti kvalitetno pratiti plovak, naravno za dublju vodu i dalje puštanje te kontrolu plovka bolji je duži. Što se tiče akcije štapa, bolognesi se dijele na spore i brze (i na one između) što ovisi o samom blanku štapa i rasporedu vodilica. Naravno, za većinu situacija najbolje je odabrati bolognese brze, progresivne akcije i gramaže koja ovisi o tome gdje, kakvim plovcima i što mislite najčešće loviti. Napretkom tehnologije ni dobri bolognese štapovi više nisu skupi kao „suho zlato“ i stvarno dobrih štapova se može naći već od 500 – tinjak kuna. Svaki bolognes ima onoliko vodilica koliko ima segmenata, osim samog vrha koji obično ima dvije klizne vodilice, a osobito je važna i jedna klizna na sredini druge sekcije. Ovakav raspored vodilica služi da bi se vršni dio štapa savijao što pravilnije. Bitno je da vodilice imaju visoke nosače koji najlon drže dalje od blanka štapa jer je s takvim vodilicama mnogo lakše zabacivati, naime u slučaju kiše ili niskih temperatura najlon se zbog dugih razmaka između vodilica može dotaknuti i „zalijepiti“ za blank štapa. Visoke vodilice to sprječavaju.

Kod ribolova bolognesom rola je dosta bitna stavka jer upravo ona vam uz kombinaciju štapa omogućuje da i sa tankim predvezima i malim udicama izvadite skoro svaku ribu koja vam zagrize. Danas je na tržištu doista mnogo dobrih modela, a one namijenjene za match ribolov sa plitkom špulom obično su odličan izbor. To su modeli koje obavezno imaju veći (brži) prijenosni odnos ( od 5.0:1 – 7.0:1), a najvažnije je da rola ima preciznu kočnicu koja će čuvati ekstra tanke predveze. Dobro je i da nije premalena, jer što je rola manja, manja je i špula, a s manjom špulom teško ćete, ako je to potrebno, daleko zabaciti. Optimalni izbor je rola veličine 30 ili 4000.

Najloni

Najlon za ribolov bolognesom kao prvo treba biti kvalitetan i obavezno plivajući. Naime sa najlonom koji pliva po površini je vođenje plovka i kontra laka i učinkovita. Talijani čak proizvode najlone za bolognese koji su šuplji u sredini i zbog toga vrhunski plivaju. Za osnovni najlon koriste se većinom debljine od 0,12 mm do maksimalno 0,20 mm (u ekstremnim slučajevima i mrvicu deblji). Debljina najlona odabire se prema situaciji na vodi – koje veličine su ribe, gramaža plovaka koje koristite i koliko daleko treba loviti. Na primjer, ako se love velike ribe, ako dobro grizu na nekoliko metara od obale, koristiti ćete deblji najlon, a tanji ako se love ribe na većim daljinama (tanji najlon – lakši i dalji zabac) i u uvjetima niske i bistrije vode kada se ribe oprezno hrane. No u većini slučajeva kvalitetan najlon promjera 0.16 mm pokrit će sve situacije.

Predvezi mogu biti od najlona promjera 0,08 pa sve do 0,16 mm, a samo u rijetkim situacijama i 0,18 mm. Dobro je da najlon za predvez bude dosta mekan, jak na čvoru i što otporniji na habanje, jer su riječna dna manje-više šljunčana, često sa dosta školjaka oštrih rubova. Na čišćim, odnosno bistrijim vodama i na vodama gdje riba slabo prima preporuča se koristiti „fluorocoated“ ili „fluorocarbon“ najlone za predveze koji su ribama nevidljivi u vodi. Time će prezentacija mamca biti prirodnija, a mamac atraktivniji. Predvezi za ribolov bolognesom, ako se lovi crvom, travom ili glistom, relativno su dugački, od 40 cm pa sve do jednog metra i više, a dužina ovisi o ribolovu, tj. kojim intezitetom se riba hrani. Što je ribolov bolji, koristi se kraći predvez, i obratno. Iznimka je jedino ribolov kada se kao mamac koristi pahulja kruha, ali o tome nešto više u nastavku teksta.

Plovci

U ribolovu bolognesom, možemo koristiti dvije vrste plovaka: fiksne i klizne. Fiksni se uglavnom koriste na plićim vodama, a klizni plovak tamo gdje do dna ima više od duljine štapa. Klizni plovci za bolognes imaju dvije vodilice kroz koje prolazi najlon. Stoperi se vežu od komada osnovnog najlona – dakle iste debljine kao i osnovni. Pri tome stoper čvoru treba ostaviti 3-4 cm duge „brkove“ koji čvor usmjeravaju kroz vodilice i mnogo manje zapinju pri zabacu nego ako krajeve odrežete uz čvor. Obje vrste plovaka možemo podijeliti u tri oblika: bačvice, mrkve i igle. O tome koji je najbolji plovak za koju vodu ovisi o nekoliko uvjeta, a najvažniji je protok vode. Ukoliko je protok vode brz, preporuča se koristiti plovak što oblijeg i kraćeg tijela, odnosno bačvicu. Ako je protok vode srednje brzine, onda je najbolji onaj oblika mrkve, a ako je tok spor, najbolji izbor je iglica.

Nosivost plovaka koji se najčešće koriste za klasičan ribolov bolognesom kreće se od 3 do 14 g. Kada koje težine koristiti ovisi o tome koliko je voda duboka, koliki je protok vode, kako daleko trebamo zabacivati, kako se riba hrani, i koju prezentaciju želimo postići (čisti prolaz, prištopavanje, tvrdo štopanje na kuglama hrane, itd…). Logično je da ako je voda plitka, a riba uzima mamac oprezno, da trebamo što lakši plovak, a u protivnome teži. Međutim, nije dobro pretjerivati s izborom što lakšeg plovka, nego se mora uzeti u obzir njegovo usporavanje, tzv. „štopanje“, jer je moguće da će se prilikom štopanja prelagani plovak previše dizati, što nije dobro za prezentaciju mamca. A što se tiče debljine antene, ovisi o tome kako se riba hrani, ako riba uzima bez opreza i dosta agresivno, svejedno je kakva je antena, bitno je samo da je dobro vidite (ako se lovi dalekim puštanjem po brzoj i turbulentnoj vodi također vam treba plovak sa debljom antenom), a ukoliko riba prima oprezno u prednosti je što tanja antena jer ćete prije uočiti griz.

Olova, vrtilice, udice

Sistem nikada ne slažite samo s torpillom, bez sitnih olovnih kuglica ispod nje, jer nikada ne znate kakva će vam prezentacija biti potrebna, olovne kuglice uvijek možete spustiti do torpille i loviti sa kratkim predvezom uz samo dno, ali ako ribolov zahtijeva logaritamski raspored olova, a vi imate samo torpillu, onda je to problem. Nabolje je staviti torpillu težine 2/3 nosivosti plovka, a ostatak nosivosti treba nadopuniti s olovnim kuglicama. Torpillu je poželjno fiksirati s dvije ili više kuglica olova.
Na sistem uvijek stavljajte i mikro vrtilicu (virblu), jer ipak je bolje povezati najlon s njom nego direktno najlon na najlon. Vrtilice se rade od jednostrukih do trostrukih, a što više tijela vrtilica ima, sistem će se manje zapetljavati. Mana dvostrukih i trostrukih vrtilica je njihova težina koja može utjecati na prezentaciju mamca. Pri slaganju sistema između torpille i prvog olovca ispod nje dobro je staviti mali komadić silikonskog bužira (vidi shemu) koji služi za ublažavanje udara torpilee o olovce ispod njega.
Za ribolov bolognesom koriste se udice od br. 8 pa sve do br. 18 i 20. Izbor veličine udice najviše ovisi o tome koji mamac koristimo i kako se riba hrani. Što je riba opreznija, udica mora biti manja, bez obzira na to kako su ribe velike. Udica mora biti snažna, oštra i šireg luka kako bi se riba što bolje zakvačila i kako bi se na minimum svelo njeno otkvačivanje.

Postoje i posebne udice koje su namijenjene ribolovu s kruhom ili algom kladorforom (travom), ove prve imaju plosnati široki vrat udice a druge na tijelu imaju oprugu koja služi boljem držanju mamca na udici.

Sistemi za ribolov

Ribolov bolognesom čini se doista jednostavan: plovak, torpila i udica. Istina, jednostavan je kada ribe grizu, ali što kada su ribe na hranilištu, a neće se hraniti ili se jako slabo hrane?
Jedino što možete promijeniti su sistem i način prihrane. Promjenom sistema mijenja se i prezentacija. Ribolov na rijeci zna ponekada biti veoma težak, pogotovo u uvjetima niske i bistre vode. Ne jednom nam se znalo dogoditi da u ribolovu mala sitnica poput mrvicu tanjeg i dužeg predveza, manje udice ili recimo dulji (razvučeniji) logaritam naspram jednostavnog sistema sa skupljenim olovom uz vrtilicu može značiti razliku između uspješnog i neuspješnog ribolova. Ovime zapravo želimo reći da ako su ribe na hranilištu i aktivno se i proždrljivo hrane, voda je idealna i „špric“, možete loviti s bilo kakvim sistemom i uloviti ćete ribu, no ako su ribe na hranilištu, a neće jesti, jedino što možete učiniti jest da napravite što bolji logaritam, stavite duži i tanji predvez (po mogućnosti od fluorokarbona) na kojem će se udica s mamcem kretati što prirodnije uz samo dno.

Ipak, nije sve uvijek tako jednostavno postoji i situacija koja je možda i najčešća. Ribe na hranilištu ima, ali ne baš u izobilju. Recimo, svako deseto – petanaesto puštanje imate griz. U takvom slučaju je na vama da odlučite kako ćete ribi servirati mamac, koji mamac i kakav ćete sistem složiti. Ako odaberete pravilan sistem, ribolov će biti bolji. A koji odabrati, to možete naučiti jedino kroz praksu. Svaka voda krije svoje tajne i ponekad vam ništa ne znači da ako, primjerice, rješenje koje imate za situaciju na rijeci Savi primijenite na Dobri. Iako je dobro probati.

Četvrta situacija je ta da imate sve baš onako kako treba imati, jednostavno imate sve idealno složeno za to mjesto, ali riba na hranilištu nema. Jedino što vam tada preostaje jest da promijenite mjesto, mobilnost je jedna od prednosti ovog ribolova jer jesve svari lako prenijeti i početi loviti na drugačijem mjestu.

Prihrana i mamci

Na tržištu ima dosta kvalitetnih hrana za rijeku koje su već same po sebi onakve kakve trebaju biti – ljepljive, kompaktne i krupnijeg granulata. Najvažnije je da hrana, kada dođe na dno, brzo počne djelovati, tj. otpuštati sitne čestice koje tok vode nosi nizvodno i koje mame ribu. Ako je riba aktivna, kada vidi sitne komadiće hrane koji lebde u vodi ide tražiti izvor prihrane, a kada ga pronađe tamo se smjesti i čeka nove porcije. Za primamu se jako dobro pokazao obični stari kruh kojeg treba dobro razmočiti i razmrviti. U njega možete i dodati nekakvu hranu, a potom ga treba otežati. To je za Savu oko Zagreba udarna taktika i riba gotovo da reagira samo na njega. Koliko ćete prihranu otežati ovisi o jačini i brzini toka vode. Ako je tok vode spor, onda je bolja što lakša hrana, a ako je tok brži potrebno je hranu otežavati sitnim šljunkom ili zemljom. Od dodataka koji se najčešće stavljaju u hranu za rijeke treba spomenuti PV1 koji će je povezati, a ujedno i zasladiti. U hranu se još mogu dodati i različite sjemenke poput konoplje, pšenice i ječma. Kada hranu namočite, trebate je prosijati, jer tako ćete puno lakše formirati kugle, a ujedno će vam se hrana bolje otvarati u vodi.

Manje više sve su hrane dobre za primamiti ribu, ali ako lovite crvima, definitivno su najbolji lijepljeni crvi. Najbolja taktika za ribolov je sljedeća: većinu hrane je najbolje baciti u početnom hranjenju s nešto malo crva, a za dohranjivanje treba koristiti samo lijepljene crve. Što se tiče otežavanja crva vrijedi isto pravilo kao i za hranu – sve ovisi o tome koliko je brz protok vode, ali bitno je i to koliko ćemo daleko loviti, jer crvi su sami po sebi dosta lagani, te ih je potrebno dodatno otežati. Na manjim rijekama poput Sutle i Krapine nije potrebno lijepiti crve već ih treba samo praćkati, i to ne puno, najviše po 15-tak, ali često, skoro svaki zabac. Najveća prednost takvog hranjenja je što se ne stvara buka, a poznato je da na manjim rijekama treba biti što tiši. Uvijek imajte na umu da crve trebate plasirati toliko uzvodno da oni stižu do dna negdje ispred vas. Za vode sa jačim protokom i većim dubinama, crve treba zalijepiti sa većom količinom šljunka ili kvarcnog pijeska. Od mamaca se za riječni ribolov bolognesom načešće koriste crvi, gliste, alga kladofora, pšenica, svježi kruh i „francuski“ kruh Pain De Challou. A svaka voda ima svoje „favorite“ – za Savu u Zagrebu najbolje se pokazao kruh, za rijeke oko Karlovca crvi, za okolicu Varaždina crvi i gliste, itd…

Zagrebački „štupseraj“

Fotografije koje vidite u ovom članku snimili smo u jednom kratkom ribolovu sa našim prijateljom Dubravkom (za prijatelje Guz) na Savi u Zagrebu (između Podsusedskog i Jankomirskog mosta). Ribolov bijele ribe na Zagrebačkim terenima već je desetljećima manje – više jednak, kruh je bio i ostao osnova „štupseraja“! Stari kruh za prihranu, a friški za ribolov! Daleko od toga da riba ne prihvaća i druge mamce tipa crvi ali ovo je definitivno najpristupačniji i najjeftiniji mamac i prihrana. Dubravko se za ovaj ribolov dobro pripremio, pa je tako večer prije u pekari kupio stari kruh koji će mu biti baza prihrane. U jednu praznu kantu je stavio natrganog starog kruha, prelio ga vodom i pustio par minuta da se razmoči. Nakon što se stari kruh razmočio, rukama ga je „iscjedio“ i kroz krupno sito u drugu kantu prosijao. Na 2/3 kante starog kruha dodao je po kilogram Mosellinih hrana Explosiv Flisswasser i Select Barbo sa intezivnim mirisom sira. Od mamaca ponio je jedino friški bijeli kruh! Od mekane sredine kruha treba otkinuti poveću pahulju i lagano ju probosti kroz udicu i tek malo na vratu udice stisnuti. Takva pahulja se u vodi odmah napuhne i najprimamljivija je ribama – priča nam Dubravko dok rasklapa bolognese…

Malo o priboru i sistemima…

Sava u Zagrebu nije velika i duboka rijeka stoga se većina ribolova može uspješno obavljati 5 – 6 metara dugačkim bolognese štapovima. Štapovi ne moraju bit prefini, lovi se u dosta jakim strujama i ribe su u prosjeku teške od kilogram na više. Dubravko lovi kombinacijom pribora koja se sastoji od Perfect Synergy bolognesa duljine 6 m i role Okuma Carbonite 2M na koju ima namotan Cralussov General Match najlon debljine 0.18 mm. Velike mrene su također česti gosti na udici pa treba biti spreman na sve. Najloni za predveze koji se najčešće koriste su u rasponu od 0,12 mm do 0,18 mm, ovisno o bistrini i protoku vode. Udice za ovakvu vrstu ribolova moraju biti veće i šireg luka kako bi mogla bolje držati poveću pahulju kruha, a Dubravkovi favoriti su Venturieri Serie 2219 i Maruto 9738 u veličinama od br. 8 do br. 12. Izbor plovaka također varira ovisno o vodostaju i uvjetima na vodi ali 99% uvjeta pokrit će vam plovci u rasponu gramaža od 5 do 10 gr. Za štopanje na Savi idealni su plovci „bačvastog“ oblika. Konkretno, Gica radi odlične plovke za ribolov na rijekama, a za terene u Zagrebu kao stvoreni su modeli „Sava Zg“ i „Ibar“. Osim odlične stabilnosti u struji krasi ih izdržljivost i vidljive antene idealne za daleka puštanja. Kada tempirate plovak, slobodno ga malo pretempirajte, tj. umjesto da mu viri pola antene iz vode, namjestite ga da mu jedva centimetar, dva viri i tako će se plovak kod tvrđeg štopanja koje posebice vole podusti, plovak ponašati idealno. Što se tiče izrade sistema, on je maksimalno jednostavan. Za ribolov na pahulju kruha najbolje se pokazao sistem s jednom grupom otežanja tik iznad predveza i vrtilice te kratak predvez. Kratak predvez omogućava da pahulja ide uz samo dno, te zbog bolje indikacije ugriza. Kada bi lovili duljim predvezom i recimo razvučenim logaritmom, pahulja bi nam zbog strujanja i kovitlanja vode većinu vremena bila dosta iznad dna i kad bi dobili griz u većini slučajeva ga ne bi ni registrirali. Predvezi su stoga kod ovakvog ribolova dužine 15 – 20 cm maksimalno.

Za kraj…

Kao i u svim vrstama ribolova i u bolognese ribolovu je glavna stvar praksa jer samo ona vam može dati pravi osjećaj za pravilno vođenje i štopanje plovka stoga treba ići što više na vodu i hvatat „grif“. Iako je vodostaj Save noć prije ribolova dosta narastao i zamutio vodu, Dubravko se nije obeshrabrio i imao je više nego lijep ribolov. Precizno je izmjerio dubinu da mu torpila „liže“ dno i nahranio. Zbog povišenog vodstaja lovio je blizu obale što se pokazalo ispravnim. Nakon par bačenih kugli prije početka ribolova, Dubravko je svakih par prolaza nastavio bacat po jednu kuglu prihrane i koncentrirano vodio i „štopao“ plovak. Naravno, rezultat nije izostao… U 3 h ulovio je desetak debelih riba (podusti, mrene, klenovi…)! Bistro vam bilo i imajte mjere ako doživite vrhunski ribolov jer naše rijeke nisu vreće bez dna!