Otvorenje ribolovne sezone na kanalu Luže

PR / Broj 73 / Travanj / 2014.

Svatko ima neku vodu na kojoj je započeo svoju ribičku karijeru, na kojoj je napravio prve korake i ulovio prve ribe, i koja mu doživotno ostaje u sjećanju kao ”ona” voda, jer baš je na njoj postao ribič.

Piše: Denis Savretić – Cekin

Kanal Luže je jedna od takvih voda, a ja sam jedan od ribiča koji je pred podosta godina sa prvim kupljenim štapom bauljao po njegovim zaraslim obalama i lovio tada ogromne crvenperke i sličnu ribu. No mnogo je godina prošlo, a kanal Luže je iz prekrasne, divlje vode nekad slavne po štukama s godinama nemara i nebrige postao veliko odlagalište glomaznog i građevinskog otpada, gotovo u potpunosti nedostupan za ribolov zbog obraslih obala, i toliko zagađen kojekakvim smećem da više nije izgledao ni kao lokva, a kamoli prava voda. Kao da to nije dovoljno, lokalno stanovništvo je dalo sve od sebe da preostalu ribu potamani svime što im je bilo pri ruci, a to uključuje bombe, mreže, struju, osti i sl. što je rezultiralo potpunim mrtvilom kako u kanalu tako i oko njega. No stvari su napokon krenule nabolje.

Kanal u novom ruhu

Anto Galić, pasionirani ribić iz Brezovice, uočio je golemi potencijal koji u sebi čuva kanal Luže. Daleko od svake prometnice ali istovremeno na 15 minuta vožnje od Zagreba, kanal u sebi objedinjuje divljinu i pitomost, a s obzirom na dužinu od gotovo kilometra i širinu od prosječnih 20 metara s dubinom od 1.5-4 metra riječ je o vodi koja može biti stanište gotovo svakoj ribljoj vrsti, i to ne samo stanište nego i mrjestilište jer se kanal na proljeće uredno izlijeva po okolnoj šumi. Okupivši ekipu istomišljenika, Anto osniva ŠRD Grgeč te uzima kanal i okolnu zemlju u koncesiju (koju je do tad imao Piškor, ali nikad nije pokazao nikakav interes za vodu), i zadnje 4 godine dečki uz pomoć Hrvatskih voda aktivno rade na sanaciji otpada i uređenju kanala. Nakon mnogo truda i napornog rada kanal je ove godine napokon zasjao u novom ruhu, uklonjena je golema količina otpada, kanal je na gornjem i donjem djelu pomoću brane i ustave spojen sa lokalnim šumskim potocima i uspostavom protoka pročišćen od ustajale i zagađene vode, od šume i grmlja je očišćeno oko 300 metara ribičke staze (ostalih 700 metara će biti očišćeno tijekom ljeta), izgrađena je ribička kućica, posađene voćke, a na kraju je i kanal poribljen sa 500 kg pretežno šarana ljuskaša. Nakon desetljeća nemara kanal Luže je napokon zasjao u novom ruhu i odmah pokazao da će postati jedna od posjećenijih ribičkih destinacija u okolici grada Zagreba!

Otvorenje ribičke sezone

Poziv na feštu i ribolov povodom otvorenja sezone 29.3 dobio sam direktno od predsjednika društva, i naravno nisam to mogao odbiti. Već sam u 8 ujutro bio na kanalu i pomagao dečkima složiti stvari za feštu. 40 kila gulaša, 20 šarana, 10 kila špeka i kobasa, sve je bilo spremno za feštu, no mene je prije svega interesirao – ribolov! Jer niti najljepša voda nema funkciju ukoliko riba ne grize.

Kanal je s jedne strane skroz očišćen i napravljena je uredna ribička staza s klupicama, dok je s druge strane ostavljen kao što je i bio, kompletno zarastao u granje kako bi riba imala dovoljno zaklona. Ja sam za poziciju odabrao jednu uvalu između dvije potopljene krošnje, (krivo) pretpostavljajući da će se šarani držati u zaklonu podvodnog granja. Kako su ciljana riba šarani od 2-3 kg težine, ne želim se mučiti sa jačim priborom i zabacivanjem na dno, mnogo mi je smislenije odloviti ribolov plovkom i izguštati se finim priborom. Odlučujem loviti Milo Gold Valley Carp matchom, i u kantu miješam dvije kile Mossella Carp & Brassen prihrane sa pola kile Carp Oil peleta i oko 30 deka mljevene konoplje. U miks dodajem i dvije limenke šečerca, i sve zajedno miješam dok nisam dobio kompaktne kugle. Hranim sa 10 kugli odmah uz granje, i tek onda slažem pribor. Wagleri su mi naravno ostali doma, pa na 0.16 mm Milo Krepton najlon, navlačim plovak oblika mrkve od 3 grama i torpillu od 2 grama, te na malu vrtilicu vežem predvez od 0.14 Milo Krepton Ghost najlona i gore udicu Milo As Carp broj 6 na koju pikam dvije stajske gliste, pretpostavljajući da će njihovo migoljenje i smrad brzo privući šarana. Zabacujem i – čekam!
Dok ja čekam, na vodi se sakupilo preko 50 ljudi. Vatra gori, roštilj se peče, ljudi se zabavljaju, totalna idila, a sve to uz potpunu tišinu (remećenu tek povremenom pucnjavom ekipe sa obližnje streljane, na koju smo se brzo navikli). Gledam i čisto ne vjerujem da se nalazim na istom mjestu gdje je do prije dvije godine bilo nabacano pola hektara građevnog otpada i kojekakvog ostalog smeča! Dok se ja divim okolišu, dečko lijevo od mene lovi lijepog šarana vretenca, na kedericu i crvića. Meni osim povremenih crvenperki niti griza, a na hranilištu se ništa ne miče već dva sata. Nešto tu ne valja…

Crvi

Opće je poznato da svježe poribljeni šarani grizu na stvarno svašta, no pokazalo se da ih migoljenje busena crva na udici posebno brzo privlači ako se motaju po hranilištu u blizini udice. Dok šaranaši upotrebljavaju Maggot clipove za mamčenje crva, s obzirom da smo mi lovili finim plovkaroškim priborom udica broj 16 bila je baš taman za popikati busen crveka i prezentirati ih uz paralelno bacanje rastresite grude prihrane u koju smo utisnuli šaku crvića, kako bi kuglu odmah razbili i već u propadanju počeli privlačiti šarane u mirisni oblak ispunjen pojedinačnim zalogajima među kojima se skrivala i namamčena udica. Ako su šarani bili u blizini, griz je često slijedio gotovo trenutno nakon bacanja kugle s crvima.

Vrijeme je za ozbiljan ribolov

Sva sreća taman mi dolazi pojačanje, frendovi Juho i Frik mi došli raditi društvo i malo loviti. Juho i ja odmah zaključujemo da sam odabrao krivu poziciju, iz nekog nedokučivog razloga šarani uopće nisu u granju, pa skupljamo stvari i odlazimo stotinjak metara dalje na otvoreni dio kanala bez većih lomova. Obilno hranimo sa svime što je preostalo u kanti, ja zabacujem, a Juho iz fore slaže bolognes Perfect Synergy i zabacuje sistem identičan mome, samo što on ovaj put mamči crve, a ja Sonubaits F1 peletu na nešto veću Preston udicu. Tek što smo sjeli, a plovak ode! Trebalo nam je neko vrijeme da se dogovorimo čiji je to plovak potonuo, no naposljetku ja zatežem i match se lijepo piga pod prvom ribom dana! Šaran golać težak oko dvije kile, uredno je progutao peletu. Fascinantno, kanal je poribljen gotovo isključivo ljuskašima, a meni baš golać naleti… No ne stižem razmišljati jer Juho kontrira bolognesom i voda pred njim vrije. Sjelo nam je jato na hranilište i sad je akcija! Iz nekog meni skroz nedokučivog razloga poribljeni šarani uopće ne upotrebljavaju zaklon granja nego se zadržavaju na čistijim dijelovima kanala, što se kosi sa svim mojim uvjerenjima i saznanjima o njihovom ponašanju.

Kako je Juho izdrilao svog šarana, tako meni udara još jedan, ali fulavam griz. I nakon toga – nula! Mjehurići sa hranilišta su nestali, plovci se ne miču, mrtva voda. Pa nisu valjda uspjeli sve pojesti? Ali izgleda da su proždrljivci napravili Blitzkrieg na hranilištu, pojeli sve što su mogli dok smo se mi naslikavali, i jednostavno nastavili dalje po kanalu. Ne mogu vjerovati da su toliko brzo pojeli pola kante prihrane, no nakon pola sata bez griza postaje očigledno da ribe više nisu ovdje. Radimo jedino što možemo, miješamo novu količinu prihrane ali uz veću količinu peleta i konoplje kako bi ribu što više zadržali zainteresiranom, i ponovno hranimo otprilike na pola kanala gdje je najveća dubina. Nakon dvadesetak minuta pred nama se pojavljuju mjehurići, i ode meni plovak! Opet krasan dril, i opet golač, stvarno me ide s njima. Juho odlučuje dohranjivati s crvima i podići šarane u srednji sloj gdje mu je udica, i brzo u tome uspijeva pa mu priskačem u pomoć s podmetačem i vadim krasnog ljuskaša. Kako smo ovaj put u prihranu umiješali gotovo 50% peleta, i još sa strane razbacali pelete kako bi šaranima proširili zonu interesa, ovaj put se jato zadržalo na našoj poziciji i lovimo ih kao u školici uz konstantno dohranjivanje peletama i crvima. Zanimljivo je da šarani ne uzimaju halapljivo kao što je karakteristično za poribljenu ribu, dobar dio grizeva je pipkav i siguran sam da na jači pribor ne bi lovili ni upola tako dobro kao na fini, što potvrđuje i činjenica da od desetak ribiča samo Juho i ja lovimo ribu. A šarani stvarno grizu lijepo, bore se izvanredno i stvarno stavljaju na kušnju naše 0.14 mm debele predveze dok se zaletavaju prema granju pod suprotnom obalom. Sve u svemu, odličan ribolov!

Fini pribor

Kanal Luže nije tipični primjer šaranske vode u kojoj ulovljena riba može otplivati sto metara u jednom smjeru, jer ovdje je obala u dometu svakog malo nepreciznijeg zabačaja, odnosno šaran će u najgore moguće lomove uletjeti već sa jednim jačim zamahom peraje. No s obzirom na blizinu suprotne obale, i šarane koji nisu veliki, ribolov jakim priborom totalno gubi smisao, tim više što smo se i osobno osvjedočili da fini pristup donosi i hrpu ribe a lov težim postavama drugim ribičima nije donio ništa osim sporadičnih grizeva. Adrenalin prilikom drilanja šarana dvokilaša 25 centimetara od potopljenog grma usporediv je sa drilom ribe od 20 kila na šaranski pribor, a osoba koja zna baratati priborom ima 100% sigurnost da će riba izaći iz vode čak i na najfiniji pribor, što dokazuje i činjenica da nismo imali niti jedno trganje a neki dečki koji su lovili sa ”kolcima” uspjeli su izgubiti dvije ribe u granju. Uglavnom, kanal je raj za ribolov match tehnikom! Bitno je spomenuti da bez dugačkog podmetača niti ne pomišljate na ribolov, jer iako je ribička staza očišćena u vodi pod nogama se još nalazi poneki potopljeni grm i granje, tako da je zona uz obalu iznimno kritično područje gdje će većina riba otići ukoliko ne upotrijebimo kvalitetan dugačak podmetač!(na slici je podmetač Milo Redheart Carp)

Vrhunski potencijal

Dok slažemo pribor i spremamo se doma, razmjenjujemo dojmove o današnjem ribolovu i samom kanalu. Iako kompa Frik uopče nije ribič, čovjek je jednostavno oduševljen ugođajem kanala, tišinom i lijepom prirodom, a bogami i sa lijepim ribolovom i ribama. Juho i ja dijelimo njegove dojmove: u usporedbi sa većinom voda koje inače imamo prilike posjetiti, Luže nudi nešto totalno nekarakteristično za ovaj dio Hrvatske, jer kad ne bih znao gdje sam, pomislio bi da lovim na Strugu. Zarasla obala, šuma, divljina – ugođaj baš podsjeća na kanale oko Lonjskog polja. Kad tome dodamo veliku ljubaznost domaćina koji su se na sve načine potrudili izaći nam u susret tijekom ribolova, čak nam donoseći hranu i piće na poziciju, blago je reći koliko smo se oduševili.

Što se ribolova tiče, kanal sadrži stvarno nevjerojatan potencijal. Osim što je trenutno pun krasnih i nabrijanih šarana, u kanalu otprije ima i štuka, smuđa, amura, crvenperki, klenova te nešto sitno babuška i cvergli (od otvorenja do izlaska časopisa ulovljen je samo jedan cvergl). U kanalu je prisutno i par stvarno ogromnih bolena koje je netko tko zna kad ubacio! Kako je ribolovna sezona tek otvorena, prostora za daljnji napredak ima beskrajno, pa se tako u bližoj budućnosti u vodu planira ubaciti još štuke i smuđa, te od vode napraviti raj podjednako za špinere, plovkaroše i rekreativce, kako bi svaki ribič mogao nešto uloviti i uživati u vodi. A ja kao špiner umirem od iščekivanja da se planovi sa grabežljivcima ostvare, jer voda je doslovno savršena za grabežljivce, a nakon uređenja bit će i raj za organizaciju nekog špinerskog natjecanja! Nakon dovršetka cijele dužine ribičke staze ova će voda biti i odlično mjesto za natjecanje u ribolovu plovkom, koje će zasigurno biti organizirano.
Sve u svemu, čini se da će vode oko Zagreba dobiti ozbiljnu konkurenciju u narednim godinama, jer dečki iz ŠRD Grgeč ne misle stati i na vodi se iz dana u dan vidi napredak. Trenutno su u toku i pregovori sa Gradom Zagrebom koji bi mogli uroditi još jednim, većim poribljavanjem sponzoriranim od Grada, tako da od sada pa nadalje ova voda može samo napredovati, a njen će napredak oduševiti sve zagrižene ribiče u okolici Zagreba koji su se zaželjeli nove vode i novog izazova!

Pelete i konoplja

S obzirom da svježe poribljeni šarani nemaju nikakve granice što se tiče apetita, klasično hranjenje brašnastom hranom prilikom lova na plovak pokazalo se totalno neučinkovito. Šarani su kroz hranilište projurili kao furije, kupeći eventualno zanimljive granule ali u principu bez ikakve namjere za zadržavanjem. No kad smo u gotovu hranu počeli dodavati pelete u omjeru 1:1, i još dodatno ”začinili” smjesu šaranima atraktivnom mljevenom konopljom, šarani su se na hranilištu zadržavali mnogo duže, kupeći zanimljive zalogaje i aktivno rujući po dnu. Na kraju se ispostavilo da je pola kile peleta i pola kile hrane pojačane konopljom uz nešto šečerca duplo učinkovitije nego dvije kile hrane s malim udjelom peleta, jer su šarani brašnastu hranu toliko brzo rasturili da praktički nisu ni stali kad su projurili kroz kugle.