I come from a land Down Under!

PR / Broj 54 / Rujan / 2012.

Kenguri, Foster’s i Barramundi!

Piše: Mrva

Sve je počelo jednostavnim pitanjem na forumu varaličar.com gdje je jedan kolega pitao koja je ovo riba koju je ulovio njegov prijatelj na jednom kanalu blizu Bezdana. Nemalo sam se iznenadio kad sam vidio da je na slici Wiper, tj. Hibrid Striper, križanac između White bassa i Striped bassa, inače riba koja se može naći u Americi. Otkud on u Dunavu, tj. u kanalu pored njega? Razglabali smo dosta o tome, bilo je svakakvih ideja – od onih realnih pa do znanstvene fantastike – dok nije kolega pod nickom «somborski lala» unio svjetlost u problematiku. On je, naime, prije dosta godina pisao članak za jedne srpske ribolovne novine o Wiperima i uzgoju ove ribe u Mađarskoj. Uz želju da ih je što više pobjeglo iz ribogojilišta i nastanilo se u Dunavu tema je lagano zamrla. Sve dok se u meni nije probudio neki crv i želja da lovim vrstu ribe koju još nisam lovio! A nemam para da idem u Ameriku. Tko nema u vugla, ima frenda Googla – naravno da sam sve svoje nade položio u najbolju tražilicu na internetu i uz sve svoje neznanje mađarskog jezika ipak sam uspio iščačkati nekaj. Hibrid Striper se stvarno malo spominje u vezi s Mađarskom, očito da njegov uzgoj nije polučio željeni efekt, no našao sam ribogojilište u kojem se vršio eksperimentalni uzgoj ove ribe. Da sam u pravu potvrdio je i kolega «somborski lala» koji mi je par dana kasnije dao adresu tog istog ribogojilišta. Čačkajući tako po njihovoj internet stranici ne bih li našao nešto o Hibridu, naletio sam na link Barramundi – uj halfaj! Nije mi trebao Google Translate da odmah skužim da «uj halfaj» znači «nova vrsta ribe». Nije valjda da su počeli barramundija uzgajati! Nakon cca 20 minuta klikanja i prevođenja skužio sam. Bingo! Nova vrsta ribe je tu! Odmah šaljem nekoliko SMS poruka, jednu i uredniku ovog časopisa. Bilo je to u dva ujutro, he-he.

Otkud baramundi u Mađarskoj?

Priča ide otprilike ovako… Mađari jako vole papati ribu pa tako i u Mađarskoj ima puno ribogojilišta. Sam geografski položaj (tu je nekad kažu knjige bilo more – Đ. Balašević) pogodan je za tu djelatnost. Mađari su vjerojatno i najveći stručnjaci riblje genetike i uzgoja na svijetu, upravo njima možemo zahvaliti za puno vrsta šarana koji krase naše vode… Naravno, glavna uzgojna riba je šaran i Mađari ga poprilično konzumiraju. No, kao i svaki biznis, i ribogojstvo bi štelo da im profit raste i množi se ali konzumacija šarana stagnira već godinama. Dakle, treba nekaj mijenjati, treba nekaj novoga ponuditi potrošačima. Prvo se probalo sa Hibrid Striper bassom, križancem između Striped bassa i White bassa (a on je i glavni krivac kaj sam uopće skužil da ima baramundija u HU), no o njemu ne mogu naći više nikakve podatke, osim što se tu i tamo pojavi na kanalima oko Dunava u blizini Bezdana. A onda se netko dosjetio ove u biti tropske ribe (temperatura vode u prirodnom staništu baramundija ne pada ispod 20 stupnjeva Celzijusa) i njenog finog mesa bez kostiju (Australci za njega kažu da je najbolje što more daje). Ček malo, nikad ispod 20 stupnjeva Celzijusa, more… kak se Mađarska uklapa u ovo? Pa, baramundi se rodi u moru i većinu svoga života provede u rijeci, a u boćatoj vodi se osjeća odlično. Dakle, slatka voda – OK! A područje oko Debrecena gdje se nalazi i mjesto Jaszkiser je poznato i po geotermalnim izvorima tako da ribogojilište ima jeftin izvor tople vode kroz cijelu godinu! Stručnjacima iz Debrecena je trebalo četiri godine da osposobe ribogojilište za komercijalnu proizvodnju ove vrste ribe koja se sada može naći na policama trgovina u Mađarskoj, najčešće u svježem i dimljenom obliku. Na sreću, u ribogojilištu Jaszkiseri Horgaztavak ima i jedna tabla s baramundijima tako da i mi možemo osjetiti barem djelić oduševljenja ovom ribom koju Australci obožavaju!

Prošli mjesec sam proslavio 41. rođendan. Cijeli tjedan prije te nedjelje radio sam noćnu smjenu, dakle, došao sam doma u subotu u 7 ujutro. Subotu sam manje – više prespavao i ustao se u nedjelju u 4 ujutro te krenuo na put dug 500 km. U jednom smjeru! Za neku čudnu ribu koju još nisam nikad ulovio. Mislim da nije istina da sa godinama dolazi i mudrost. Bar kod mene to ne funkcionira. Al nema veze, atmosfera u autu je super, dečki su nestrpljivi da vide baramundija oči u oči. Usput prepričavamo dogodovštine iz prošlosti, to mi je jedan od najdražih dijelova svakog ribičkog izleta. Vrijeme je sunčano, bez daška vjetra – idealno za kupanjac ili spavanjac, nikako za ribolov. No baramundi je toplovodna riba, njemu nebu smetalo. A nama bu smetalo drugi dan, he-he.

Sreća da se većinu puta do Jaszkisera vozimo po autoputu tako da vrijeme brzo ide. Ima jedan dio lošije ceste ali srećom nije dugačak i već ste došli u selo. Naravno da pitamo domaće gdje se nalazi jezero i svi nam odreda s voljom pomažu. Još par kilometara izvan sela i dolazimo do skretanja lijevo za jezero

Jaszkiser Horgaztavak

Dolazimo na ograđeni parking koji je pun do zadnjeg mjesta! Jedva uspjevamo sparkati auto. Uletavam u prvu baraku i pitam za ribolovne karte i čovjek me upućuje na ribičku trgovinu koja je malo dalje. Prolazimo pored restorana kojega cesta dijeli od kanala koji je krcat ribičima. Mislio sam da je neko natjecanje no kad sam vidio pribor od ovih na početku bilo je jasno da su teški rekreativci. Još mi ni danas nije jasno kaj će mu hranilica kad ne stavi hranu u nju?!? Dolazimo do dućana, ponuda skromna, koncentrirana na dnevne potrebe ovih što love na hranilicu bez hrane. Al ima frižider s friškim vakumiranim i dimljenim baramundijima. Naravno da trgovac ne zna engleski pa čekamo gazdu. Dolazi gazda, on nešto nabada engleski al ga mješa s portugalskim (super kombinacija) pa čekamo gazdinu kćer, he-he! S njom se uspijevamo nekako sporazumjeti i saznajemo da baramundija ima, da ga nije lako uloviti (opet sumnja), karta košta toliko i za tu lovu možemo uzeti toliko baramundija (karta je oko 100 kn a u cijeni možete uzeti oko 1.5 kg ribe dok se ostalo nadoplaćuje). Super! Restoran također radi i na meniju je i baramundi, he-he. Već se veselim. Obavili smo formalnosti, dobili plastificirane karte koje se na kraju ribolova vraćaju i dečki su krenuli po pribor u auto. Naravno da sam ja sve već uzeo ranije i zaputio se na drugo jezero iza ribičkog dućana, tamo je gazda rekao da su baramundiji. Prolazim kraj prvog jezera i vidim par Mađara kako love na grunt, tu se nalaze afrički somovi. Ni to nisam nikad lovio ali mi se ne čini tak ni zanimljivo. Mađar ima griz, kontra i igranka počinje! Somek je 3-4 kg al se bori junački. Hm, zanimljivo. Ali mene čekaju baramundiji. Dolazim na drugo jezero, točnije, tablu duljine nekih 80 metara i široku cca 40 – ako sam fulao nije mi za zamjerit jer nikad nisam dobro šacal, he-he. Na ovoj tabli, za razliku od drugih, ima dosta trave koja pliva po površini i između dva busena trave vidim crnu sjenu. Vidim svog prvog baramundija uživo! Riba je oko 2 kg, pravi macan. Drhte mi ruke, okrećem se od vode da me ne skuži i vežem malog gumenog 4playa. Zabac idealka, furam ga živčano ko da keder bježi, a baja me ne hebe ni za suhu šljivu! Spuštam mu 4playa na glavu, a on samo zaroni 1,4 cm i pusti da mu varka sklizne s glave. Kaj je to?!? Stavljam malog Žuću (TD Minnow 1061) i twitcham izazovno, a baramundi s pristojne udaljenosti ne pokazuje nikakve znakove da ga moja varka zanima. Moram priznat da sam ostao malko zatečen, ipak ovo nisu divlje ribe već iz uzgoja i ne bi ih trebao biti neki strašan problem uloviti.

Muke po baramundiju

Dolaze i dečki i pokazujem im ribu, pokušavaju ga i oni uloviti ali bezuspješno. Znam da još nije vrijeme za paniku, ali malko sam se zamislil. Nikaj, idem okolo tražiti nekoga koji je zainteresiraniji. Ovo je klasična ribnjačarska tabla i nema nikakvog zaklona gdje bi se čovjek mogao malčice sakriti i prikrasti vodi tako da pred kraj jezera plašim neke velike ribe koje su bile pod samom površinom. Iskreno, mislio sam da su amuri, ali smo kasnije skužili da u ovom jezeru nema nikaj osim baramundija i nekih ful malih kedera. Bacam Nils Mastera, Shad Rapa, neki kričavi Balzerov leptir s kićankom (smrt za štuke), Senka, spinerbait… i niti čvrk. Nisam imao polarizacijske jer sam ih strgao ujutro dok sam selio stvari u Begijev auto tako da nisam ni vidio većinu vremena što mi se događa s varalicom u tamnoj poluprozirnoj vodi. Bacam malog Žuću, twitcham ga brzo i u jednom trenutku vidim bljesak iza njega. Ribu nisam osjetio, znači da se predomislio. OK, izgleda da delam nekaj u redu kad se bar odlučuju na napad. Znači, mala varalica, brzo twitchanje i nekaj se bude dogodilo. S druge strane Mihael viče da je imao griz. Nedugo zatim pada prvi baramundi! Mihael je malo presložil klikere u glavi i privodi prvog baramundija kojeg sam vidio uživo na suhom. Zagrizao mu je na Evergreen Inspire Minnow M1, 9 cm dugački japanski vobler odličan za bassa i smuđa. Twitchao ga je s duljim pauzama i upravo u pauzi mu ga je baramundi skupio. OK, toliko o mojoj teoriji o malim voblerima i brzom twitchu. Prelazim na Megabass Ito Vision 95 u Deadly Black Illusion boji, vrlo tražena boja na eBayu, ali nije mi ga žao kad su baramundiji u pitanju! Jako fino diskretno bljesne bokovima kad se twitchne i fino suspenda, mora da upali. Vidim da Begi nekaj kemija kod ispusta za vodu i vidim ga da zateže i drila ribu. Nije prevelik al je baramundi. Super, nekaj se događa. Već sam strepio da nije gazda bezveze govoril da ne ulovi svatko baramundija. Pitam Begija na kaj, a on veli da mu je stisnul malog Profi Blinker Atraktora veličine A. Vidjel je te sitne kedere kaj ima u jezeru, probal na ful malo i isplatilo mu se. Naravno da imam i ja Atraktore veličine A, samo su mi ostali u dnevnoj sobi na stolu. Begi, koji je vrlo Praktičan kao i njegov časopis, ponio je i jedan štap koji je zabacio na grunt u ono jezero sa somovima. I sad taj Sportex pumpa sve u 16 i rola zuji. Kontra i somić je gore. Gledam sa strane i štap se fino piga, dobra je borba. A ni somić nije loš. Ajde da vidim izbliza tog afričkog soma. Sličan je našem samo mu je glava ko da je netko prešao FAPom kljunašem (1213) preko njega. Glava mu je čista kost prevučena kožom i fino odzvanja kad kuckaš po njoj, he-he. Pravi Mujo. Grunt ide nazad u vodu, da se i mi drugi upišemo sa somovima. Drugi je zatezao Marko, a ja sam bio treći. Riba nije bila velika, šacam ga na 3-4 kg al se bori triput bolje od naših somova. Možda i zbog oblika glave koji ga tišće prema dnu, he-he. Ovo da se zvekne negdje u štromu trebao bi Veli Jože da ga se zvadi! Sunce nas poprilično ubija, a i nikaj nisam jel tak da odlazimo u restoran na klopu. Slijedi i redukcija pribora jer sad kužimo otprilike kaj nam treba tak da ostajem na jednoj maloj kutiji s varkama. Naklopali smo se, baramundi je stvarno fina riba. Krećemo u nove radne pobjede. Na jezeru gdje su somovi ima jedna breza u kutu i kod nje je sad fini hlad. Begi i Turbler su našli neke ogromne bove od stiropora na koje su si sjeli i love soma na jedan štap. Inače, nasred jezera gdje domaći dolaze loviti ima jedna plastična čaša u kojoj su narezani komadi debrecinke. Mislil sam da si je netko pozabil gablec, ali to tamo služi kao mamac za soma! Kako tko dođe, uzima komad kobase, napikne na udicu i zabaci u jezero. Nakon par minuta izdrilanog soma nose na vagu i gas doma! Turbler se sjetio da ima nadipanih Keitech gumica (strong squid scent!) i da bi na to mogao probati loviti somove. I Begi stavlja jednu smrdljivku na jig glavu i počinju jigati. Prvi som je brzo došel i pružio dobru borbu. Begi je ostavio svoj štap s mamcem zabačenim na pol jezera da pomogne Turbleru u drilu i da ga slika i som mu kupi silikonca s dna tako da i on ima dril.

Ovo je super! Neću reći koliko smo somova ulovili i pustili jer nisam brojao, ali bila je to prava uživancija. Plus toga što smo se i odmarali u hladovini. No, ja i dalje nisam ulovio baramundija i vrijeme je da se oprostimo od somova. Begi mi je posudio polarizacijske tako da bolje vidim šta se događa pod vodom. U narednih pol sata dolazim do zaključka da je možda i bolje da mi ih nije dao jer sam imao hrpu okretanja i bljeskanja na varalicu ali bez griza koje inače nisam vidio ali i dva dobra griza koje sam fulao. Baramundi nema tako velika usta kao bass iste veličine i očito ovi primjerci koji su nam grizli (u prosjeku oko 70 deka) nisu mogli spakirati varku od 9 cm kako treba. A sva događanja koja sam imao bila su oko te plivajuće trave. To su ustvari buseni trave debeli maksimalno 10 cm, a ispod njih je čisto i baramundiji ih očito koriste kao skrovište i munjevito izlijeću iz njih na plijen. Ovako brzu ribu još nisam vidio. Štuka i bolen su brzi al su usporeni snimak u usporedbi s baramundijem. Malo sam frustriran, sunce me ubija, a još i Turbler dobiva ribu na drugom kraju jezera. Na Team Daiwu 1091. I Begi na Ita 95. I još jednog na malog Atraktora. A ja šimpu-pimpu. Polako se već spušta večer, smije se loviti do 19 sati i imam još vuru vremena da popravim rezultat. Dolazi mi pod noge riba oko 3 kg, zainteresiral sam ju sa Itom 95, al ne dovoljno, twitcham kroz jedan prolaz u travi i jedan manji izlijeće iz trave no ne kvači se kako treba. Malo je reći da sam već lagano frustriran, he-he. Turbler na drugom dijelu baca popera i zastaje pored jednog busena trave i veliki baramundi mu se zrauba na poper ali se ne kvači. Iste sekunde skidam Ita i stavljam Rebelov Pop-R. Momački bućka i radim dulje pauze, poučen ulovima frendova. I upravo u jednoj od pauza konačno pravi griz! Idealno odložena kontra i konačno težina ribe koja se otima na drugom kraju strune. Sad sam miran, još jedna nova vrsta je uhvaćena! Mission complete! Odmah sam zaboravio sve muke koje su prethodile ovom ulovu. Bacam popera i dalje te lovim još jednog baramundija! Pitam se kaj bi bilo da sam prije stavio popera. Mada mislim da se ne bi nikaj značajnije dogodilo jer je sad očito bilo vrijeme za top watere. A možda i griješim. Jer, kaj smo mogli zaključiti iz ove ribičije o baramundiju? Ne puno, treba delati dugačke pauze i ne bacati voblere jeftinije od 100 kuna! I treba biti uporan ko konj, iako su ovo ribe iz ribnjaka. Te ribe su tu u jezeru samo tri mjeseca, zbog vanjske temperature tu su samo u šestom, sedmom i osmom mjesecu. Poslije valjda idu nazad u bazene s toplom vodim jer ne vjerujem da za tri mjeseca mogu od 70 deka narasti na preko 3 kg, a takve ribe smo vidjeli unutra. Vjerujem da će iduće godine biti bolji ribolov čim ih puste unutra, valjda budu ovi veliki zaboravili varke. E, onda ih ja čekam!

Došao sam doma u jedan sat ujutro. U četiri sam se ustao da idem na posao jer sam radio jutarnju smjenu. Još nisam došao pameti…